REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-576/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o. OIB: 46108893754 Zagreb, Slavonska avenija 50, kojeg zastupa punomoćnik Mihaela Blažević, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jasmine Vukalović, odvjetnice i punomoćnika tuženika Mihaele Blažević, odvjetnice, dana 19. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754, da tužitelju FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.541,49 EUR / 56.821,43 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to: - na iznos od 959,87 EUR/7.232,14 kn počam od 15.12.2013. pa do isplate - na iznos od 904,93 EUR/6.818,18 kn počam od 15.01.2014. pa do isplate - na iznos od 357,05 EUR/2.690,22 kn počam od 15.02.2014. pa do isplate - na iznos od 721,68 EUR/5.437,50 kn počam od 15.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 687,31 EUR/5.178,57 kn počam od 15.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 509,02 EUR/3.835,23 kn počam od 15.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 656,07 EUR/4.943,18 kn počam od 15.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 11,85 EUR/89,29 kn počam od 15.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 32,46 EUR/244,57 kn počam od 15.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 59,25 EUR/446,43 kn počam od 15.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 565,58 EUR/4.261,36 kn počam od 15.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 519,35 EUR/3.913,04 kn počam od 15.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 746,57 EUR/5.625,00 kn počam od 15.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 584,27 EUR/4.402,17 kn počam od 15.01.2015. pa do isplate

- na iznos od 226,23 EUR/1.704,55 kn počam od 15.02.2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754, da tužitelju FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 2.783,18 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 09. studenog 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika od 2012. na radnom mjestu zamjenik filijale, radno vrijeme mu je bilo kao i kod drugih radnika i voditelja odjela i svaki dan je ostvario prekovremene sate koje mu tuženik nije platio. Tužitelj tvrdi da mu sukladno članku 17 Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o radu pripada povećanje plaće od 25% za svaki sat prekovremenog rada.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 07. ožujka 2023. tužiteljica na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 7.541,49 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 09. studenog 2009. do 12. veljače 2015. kada mu je izvanredno otkazan ugovor o radu. Tuženik je naveo da nije točno da je tužitelj radio prekovremeno koji rad mu nije plaćen. Naveo je da je prekovremeni rad moguć samo u slučajevima koji su određeni Zakonom o radu i tada se prekovremeni rad nalaže od strane poslodavca. Tuženik tvrdi da nije točno da je tužitelj svakodnevno morao dolaziti na posao jedan sat ranije i ostajati jedan do dva sata kasnije.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u evidenciju rada (list 32-93 spisa), ugovore o radu između tužitelja i tuženika od 04. studenog 2009., 27. travnja 2010., 06. rujna 2013., 01. listopada 2013., 01. listopada 2014. (list 94-118, 289-293), odluku o izvanrednom otkazu od 12. veljače 2015. (list 114-125), obračunske liste (list 126- 143), Pravilnik o radu tuženika od 30. lipnja 2010. (list 144-161, 168-176), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu tuženika od 16. kolovoza 2013. (list 162-166, 177-179), Kućni red tuženika (list 167), dokumentaciju (list 247-280, 294-296). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 182-184) te svjedoka LZ (list 381-383), GZ, ZZ (list 394-398), JZ i TZ (list 421-425). Uz suglasnost parničnih stranaka pročitan je iskaz zakonskog zastupnika tuženika HZ saslušanog u istovrsnom predmetu ovog suda broj: Pr-5406/2018 (list 185-187). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 198-217). Vještak Lidija Tkalec Gradinščak dopunski je saslušana na ročištu 15. siječnja 2021. (list 244- 246).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2013. utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj prodajnog centra SM, a u ugovoru je navedeno da će radnik obavljati poslove navedenog radnog mjesta u organizacijskoj jedinici Supermarket SM-Čakovec. U članku 7 ugovora o radu određeno je da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 6 radnih dana u tjednu. Ako to zahtijevaju potrebe organizacije rada, radnik je dužan raditi prekovremeno u skladu sa Zakonom o radu. Prekovremeni rad priznaje se isključivo ako je obavljen na izričit nalog pretpostavljenog te ako je odgovarajuće dokumentiran.

7. Na ročištu održanom 04. lipnja 2019. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je u utuženom razdoblju obavljao poslove voditelja poslovnice, radio je isključivo ujutro, radno vrijeme mu je trebalo biti od 7.00 do 14.00 sati. Naveo je da se pet dana u tjednu radilo sedam sati, a jedan dan u tjednu pet sati dnevno. Evidencija radnog vremena vršila se putem magnetske kartice. Izjavio je da je dolazio na posao u vremenskom razdoblju od 6.00 do 6.15, a odlazio je s posla u vremenskom razdoblju od 15.00 do 16.00 sati. Naveo je da mu je voditeljica RZ rekla da u kompjuterski sustav unosi raspored koji je ona izradila u vidu tjednog rasporeda na kojem je pisalo 40 sati tjedno, ali to nije odgovaralo stvarnoj situaciji i njegovom radnom vremenu. Naveo je da je voditelj filijale (pa tako i tužitelj osobno) davao naloge radnicima da dođu raditi od 6.15 do 6.30 na dalje iz razloga da se dućan pripremi za kupce. Tužitelj je istaknuo da njemu nitko nije dao nalog da radi od 6.00 sati ujutro, ali mu je direktoru IZ rekao da kada se dućan otvori u 7.00 sati, sve mora biti pripremljeno za kupce. Naveo je da u vrijeme otvaranja poslovnice u 7.00 sati treba biti izložena hrana predviđena za prodaju (narezana roba, svježa roba, odvojena salama za otpis i slično) što se nije moglo učiniti od 7.00 sati. Naveo je da se evidencija dolazaka na posao i odlazaka s posla mogla mijenjati, a mijenjao ju je voditelj filijale ili njegov zamjenik te je gospođa RZ dala nalog tužitelju da mijenja evidenciju u kompjutoru što je tužitelj i činio. Naveo je da je morao udovoljiti upravi i da je filijala morala biti spremna za otvaranje jer je nekoliko puta dolazila kontrola iz uprave u 7.00 sati koja je provjeravala da li je sve odrađeno po njihovim procedurama. Izjavio je da prema Pravilniku i Kućnom redu, svaki djelatnik je trebao doći 5 do 10 minuta prije radnog vremena (prije 7.00 sati) da se stigne presvući i da u 7.00 sati bude na radnom mjestu, a registrirali su se da su došli na posao kada su ušli u filijalu.

8. Zakonski zastupnik tuženika HZ je izjavio da kod tuženika postoji evidencija radnog vremena putem magnetske kartice. Svaki radnik ima svoje radno vrijeme i ne mora dolaziti ranije na posao. Naveo je da određenim prodavačima unutar dućana (primjerice mesarima) službeno radno vrijeme počinje u 6.00 do 6.30 sati prije nego se otvori dućan u 7.00 sati, njima se evidentira putem magnetske kartice kada su došli na posao i oni mogu otići kući po proteku 7 sati. Izjavio je da je radnicima tuženika isplaćivana plaća sukladno radnom vremenu, a prekovremeni sati isplaćeni su onim radnicima koji su radili prekovremeno. Voditelj svake poslovnice ima obvezu tjedan dana unaprijed izraditi raspored radnog vremena svakog radnika koji se stavlja na oglasnu ploču. Izjavio da voditelj poslovnice ostaje zadnji u prodavaonici i njima je to plaćeno u vidu posebnog dodatka jer mu to spada u opis radnog mjesta.

9. Svjedok LZ je prilikom saslušanja izjavio da u utuženom razdoblju nije bio zaposlenik tuženika već je radio u informatičkoj tvrtki te je kao vanjski suradnik obavljao poslove održavanja sustava SAP za tuženika. Svi radnici tuženika imali su magnetske kartice (spica kartice) kojima su evidentiranje dolazak na posao, odlazak s posla, odlazak i povratak s pauze, službeni izlazak i povratak. Trgovine su radile od 7.00 do 21.00 sat, radnici u prvoj smjeni morali su doći na posao u 7.00 sati, nisu mogli ući bez evidentiranja putem kartice, ako su došli na posao u 7.00 sati trebali su otići s posla u 14.00 sati i ponovo se evidentirati putem kartice. Naveo je da se unaprijed izrađuje plan radnog vremena (sustav PEP), u okviru tog plana radnik ne mora doći ranije i ostati duže, ali je većina radnika dolazila ranije na posao radi pripreme u smislu presvlačenja. Višak sati koji radnici ostvaruju ranijim dolaskom ili kasnijim odlaskom prikazuju se voditelju trgovine kao mogući prekovremeni sati te voditelj odobrava isplatu prekovremenih ili korištenje slobodnog dana.

10. Svjedok GZ je prilikom saslušanja izjavila da je u utuženom razdoblju bila zamjenik voditelja filijale tuženika u Čakovcu za vrijeme dok je tužitelj bio voditelj te poslovnice. Rad je bio organiziran u smjenama, jutarnja smjena je nekim radnicima počinjala u 6.00 sati, nekima u 6.10 sati, a neki su dolazili u 5.50 sati, dok se dućan otvarao u 7.00 sati. Smjena je trajala 7 sati računajući od dolaska na posao, a voditelj je određivao kada će koji radnik doći raditi. Tužitelj je bio voditelj pa je sam sebi određivao kada će doći na posao i koliko će raditi. navela je da je dolazila na posao zajedno s tužiteljem jer dvoje radnika moraju otvoriti filijalu, a to je bilo između 5.50 i 6.00 sati. Tužitelj je uvijek radio ujutro, imao je magnetsku karticu (spica kartica) temeljem koje je poslodavac vodio evidenciju radnog vremena. Navela je da ne zna da li je tužitelj u utuženom razdoblju imao prekovremene sate. Navela je da su radnici nakon evidencije putem kartice išli u garderobu i nisu počeli raditi odmah nakon ulaska u poslovnicu. Navela je da su se zaposlenici morali odjaviti na terminalu prije ulaska u garderobu, ali su se u praksi odjavljivali nakon radnog vremena. Tužitelj je imao ovlast ulaziti u sustav radi ispravka.

11. Svjedok ZZ je izjavio da je često radio s tužiteljem u istoj smjeni u filijali u Čakovcu koja se otvarala u 7.00 sati, zaposlenici su morali dolaziti u 6.00 sati, a tužitelj je dolazio ranije jer je bio voditelj poslovnice koju je morao otvoriti jer je on jedini imao ključ od poslovnice. Naveo je da ne zna po čijem nalogu je tužitelj dolazio prije 6.00 sati, a svjedok je dolazio u 6.00 sati po nalogu tužitelja kao voditelja. Naveo je da je tužitelj morao isprintati druge cijene za određene proizvode. Naveo je da su zaposlenici nakon ulaska u poslovnicu išli u garderobu radi presvlačenja u radnu odjeću a nakon toga su se evidentirali putem spica kartice. Prilikom odlaska s posla ponovo su evidentirali putem spica kartice.

12. Svjedok JZ je izjavila da je u utuženom razdoblju radila kod tuženika u poslovnici u Čakovcu, tužitelj joj je bio nadređen, dolazio je na posao u 6.00 sati, otvarao je poslovnicu, odlazio je s posla u 15.00 ili 16.00 sati i radio je samo jutarnju smjenu. Radno vrijeme svakog zaposlenika bilo je izvješeno u blagovaoni tuženika. Navela je da ne zna da li je tužitelj od nadređenih dobivao nalog za prekovremeni rad, ali je direktor IZ od tužitelja zahtijevao da poslovnica dobro izgleda. Zaposlenici koji su radili od 7.00 sati dolazili su na posao ranije da stignu pregledati rokove, složiti police i slično, a to je od njih zahtijevao tužitelj. Navela je da ne zna da li je uprava tuženika znala da zaposlenici dolaze na posao prije početka radnog vremena. Izjavila je da je kod tuženika postojala evidencija radnog vremena putem kartice pomoću koje su se zaposlenici evidentirali prilikom dolaska i odlaska s posla, a voditelji poslovnice (pa tako i tužitelj) su podatke iz navedene evidencije slali u upravu. Tužitelj je prepravljao navedene podatke jer je u evidenciji postojao višak sati.

13. Svjedok TZ je izjavila da u utuženom razdoblju nije radila zajedno s tužiteljem u poslovnici u Čakovcu i nije joj poznato tužiteljevo radno vrijeme. Kod tuženika je postojala evidencija radnog vremena i zaposlenici su se evidentirali pomoću kartice i to nakon što su se pripremili za posao odnosno nakon što su se presvukli. Izjavila je da zaposlenici nisu morali dolaziti na posao prije početka radnog vremena, a ne zna da li je tužitelj u utuženom razdoblju morao raditi prekovremeno. Radno vrijeme zaposlenika nije bilo isto, neki su morali dolaziti u 6.00, neku u 7.00, a neki u 8.00 sati, a radno vrijeme bilo je 40 sati tjedno s tim da su radnici dnevno radili 5, 6 ili 7 sati.

14. Temeljem iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika HZ i svih saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da tuženik nije tužitelju dao nalog za prekovremeni rad u utuženom razdoblju, već su zaposlenici tuženika pa tako i tužitelj dolazili na posao prije početka radnog vremena radi presvlačenja i pripreme za rad.

15. Člankom 65 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

16. Sukladno članku 65 stavak 2 Zakona o radu, iznimno ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kada je prekovremeni rad naložio.

17. Prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da sati rada koji su evidentirani u evidenciji radnog vremena, predstavljaju rad koji je tužitelj obavio zbog izvanrednog povećanja opsega poslova ili više sile odnosno u nekom sličnom slučaju prijeke potrebe, već tužitelj tvrdi da je on svakodnevno morao dolaziti na posao prije početka radnog vremena i ostajati na poslu nakon završetka radnog vremena te da taj rad predstavlja prekovremeni rad.

18. Navedena tvrdnja tužitelja nije osnovana jer prekovremeni rad u smislu članka 65 Zakona o radu predstavlja izuzetak, a za obavljanje prekovremenog rada potreban je pisani nalog poslodavca (u iznimnim slučajevima u smislu članka 65 stavak 2 Zakona o radu, usmeni nalog poslodavca) koji je u ovom slučaju izostao. Naime, radnik nije ovlašten samoinicijativno raditi duže od radnog vremena odnosno dolaziti na posao prije početka radnog vremena i ostajati na poslu nakon završetka radnog vremena, a ukoliko to čini, takav rad ne predstavlja prekovremeni rad jer je jedino poslodavac ovlašten donijeti odluku o prekovremenom radu i svakom pojedinom radniku naložiti prekovremeni rad. Pitanje da li vrijeme pripreme za rad prije početka propisanog radnog vremena, predstavlja rad nije relevantno za rješenje ovog spora jer je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, a taj rad ni u kom slučaju ne predstavlja prekovremeni rad pa tuženik nije dužan tužitelju na ime vremena provedenog u svrhu pripreme za rad isplatiti uvećanje plaće za prekovremeni rad.

19. Radi utvrđenja visine nepodmirenog prekovremenog rada provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. U nalazu i mišljenju od 15. siječnja 2020. vještak je utvrdio odrađene sate prema evidenciji ulaza i izlaza (vremenski izvod – list 37-89 spisa) te je utvrdio razliku između svih odrađenih sati u pojedinom mjesecu i redovnog mjesečnog fonda sati koji je vještak utvrdio prema obračunskim listama tužitelja i to na bazi 40-satnog radnog tjedna. Iz obračunskih lista vidljivo je da je tuženik dijelom obračunao tužiteljev prekovremeni rad što je vještak uzeo u obzir prilikom izrade nalaza. Vještak je utvrdio da plaća za prekovremeni rad koja proizlazi iz evidencije u spisu, umanjena za ostvarenu plaću za prekovremeni rad u razdoblju od 01. studenog 2013. do 31. siječnja 2015. iznosi ukupno 56.821,43 kn bruto.

20. Povodom prigovora tužitelja i tuženika sud je saslušao vještaka Lidiju Tkalec Gradinščak na ročištu 15. siječnja 2021. koja je izjavila da za listopad 2013. nije bilo moguće utvrditi tužiteljevo potraživanje jer se za navedeni mjesec u spisu nije nalazila evidencija. Navela je da je nalaz izrađen temeljem evidencije ulaska i izlaska tužitelja, u spisu se nije nalazila druga evidencija, a iz evidencije nije moguće utvrditi da bi tužitelj imao 15-ak minuta ili bilo koje drugo vrijeme za pripremu, odnosno da je radio manje od vremena koje je evidentirano u navedenoj dokumentaciji.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a vještak je dodatno obrazložio svoj nalaz na ročištu 15. siječnja 2021. Pitanje da li se vrijeme pripreme za rad računa kao rad, predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

22. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka na način da je iznos razlike plaće utvrđen financijskim vještačenjem preračunao u eure te na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 7.541,49 eur bruto.

23. Polazeći od utvrđenja da tuženik tužitelju nije izdao nalog za prekovremeni rad, sud je zaključio da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada za sate koji su evidentirani u evidenciji radnog vremena prije početka radnog vremena i nakon završetka radnog vremena određenog rasporedom rada. Iz navedenog razloga sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Sud je odbio prijedlog parničnih stranaka za dopunsko saslušanje tužitelja te saslušanje svjedoka PZ, DZ, OZ i svih ostalih predloženih svjedoka, jer je zaključio da je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u smislu članka 220 ZPP-a.

25. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 09.04.2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 04.06.2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 09.06.2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 24.01.2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 15.01.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 02.02.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 01.03.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 03.05.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 04.09.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 12.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

27. Ukupan trošak tuženika iznosi 2.200,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 550,00 eur, trošak pristupa vještaka Lidije Tkalec Gradinščak na ročište 15.01.2021. u iznosu od 33,18 eur, pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 2.783,18 eur.

28. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 08. travnja 2019., 28. siječnja 2020., 25. listopada 2021. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 27. siječnja 2019. i 04. veljače 2021. jer navedeni podnesci nisu predani u spis. Tuženiku nisu priznate dvije nagrada za zastupanje na ročištu 12. veljače 2025. već mu je za navedeno ročište priznata jedna nagrada iako je tuženik dva puta zatražio nagradu za pristup na ročište 12. veljače 2025.

29. Tuženiku nije priznat trošak sudsk ih pristojb i u iznosu od 132,72 eur, jer tuženik nije platio niti jednu sudsku pristojbu u ovom postupku , niti ga je sud pozvao da plaćanje sudskih pristojbi , s obzirom da obveza plaćanja sudske pristojbe za tuženika , sukladno članku 4 točka 2 i članku 13 stavak 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 , 118/18 ) nije nastala za tuženika.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika