Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Ps-5/2025-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, u pravnoj stvari tužitelja CAKI trans d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec bb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak&Rendić, iz Varaždina, protiv 1. tuženika SR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužene ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tuženika CR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca i 4. tužene ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, radi predaje u posjed, izvan ročišta, 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužba tužitelja CAKI trans d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec bb, protiv 4. tužene ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi predaje u posjed, povučena.

II/ Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed odnosno iseljenja time da je u tužbi navedena ranija 4. tužena SRR, a u kojoj tužbi je naveo da je vlasnik nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stambeno poslovna zgrada, parkiralište i oranica, a koje vlasništvo je stekao temeljem Rješenja o dosudi Općinskog suda u Varaždinu br. Ovr-583/11-67 od 25. srpnja 2013. i koje je postalo pravomoćno dana 14. rujna 2013. Temeljem navedenog rješenja je tužitelj upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Međutim da tuženici koriste navedenu nekretninu bez pravne osnove pa i dozvole tužitelja te je podnio ovu tužbu kojom je tražio da se tuženici isele iz predmetne nekretnine i da istu nekretninu predaju tužitelju u posjed slobodno od svih svojih stvari kao i da mu nadoknade prouzročeni parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu su 1. do 3. tuženici priznali navode tužitelja što se tiče vlasništva, ali su se usprotivili tužbenom zahtjevu navodeći da oni ne koriste navedenu nekretninu. Što se tiče 4. tužene SRR ista nije dala odgovor na tužbu.

3. Na ročištu dana 19. siječnja 2017. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na 1. do 3. tuženike navodeći da nema više pravni interes voditi ovaj postupak u odnosu na te tuženike, ali je naveo da ostaje kod tužbe u odnosu na 4. tuženu jer je u međuvremenu utvrdio da ista i dalje koristi predmetnu nekretninu. Na istom ročištu je 1. tuženik postavio i protutužbeni zahtjev protiv tužitelja radi isplate, a koja isplata se odnosila na vr ijednost pokretnina koje su zaostale nakon izlaska 1. do 3. tuženih iz stambeno poslovnih prostora, a za koje pokretnine je 1. tuženik tvrdio u protutužbi da se tužitelj obvezao iste otkupiti od 1. tuženika. U vezi toga je i podneskom od 24. svibnja 2017. podnesen i preciziran protutužbeni zahtjev i to na način da su kao protutužitelji nastupili 1. do 3. tuženici.

4. Tijekom postupka je u ovom predmetu nakon provedenog dokaznog postupka i to saslušanjem svih stranaka uključujući tada još uvijek i 4. tuženu SRR, a također i odbijanjem davanje suglasnosti 1. do 3. tuženika na povlačenje tužbe sud donio Presudu i Presudu zbog ogluhe br. 21 Ps-18/2016-38 od 26. listopada 2018. i to presudu zbog ogluhe u odnosu na tada 4. tuženu, za koju je tijekom postupka utvrđeno da ista i dalje živi u predmetnoj kući te je u odnosu na nju usvojen tužbeni zahtjev, dok je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. do 3. tuženike odbijen kao neosnovan, ali i protutužbeni zahtjev 1. do 3. tuženika protiv tužitelja na isplatu također odbijen kao neosnovan te je konačno odlukom o troškovima naloženo 4. tuženoj povrat dijela troškova tužitelju dok je u ostalom dijelu određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

5. Protiv navedene presude podnijeli su žalbu tužitelj, a to protiv odluke o troškovima, kao i svi tuženici i to 1. do 3. tuženici protiv dijela presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, 4. tužena protiv presude zbog ogluhe. Međutim prije donošenja II. stupanjske odluke u ovom predmetu je utvrđeno da je umrla 4. tužena SRR, a slijedom čega je ovaj sud svojim rješenjem br. 21 Ps-18/2016-59 od 6. svibnja 2021. prekinuo ovaj postupak zbog smrti 4. tužene, a rješenjem br. 21 Ps-18/2016-65 od 7. listopada 2021. nastavio ovaj postupak te pozvao nasljednicu pok. 4. tužene SRR, ČR da nastavi ovaj postupak.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2476/2021-3 potvrđena je naprijed citirana presuda ovoga suda u dijelu kojim je odbijena protutužba 1. do 3. tuženika dok je prihvaćena i žalba 4. tužene u odnosu na presudu zbog ogluhe kao i žalba s tranaka protiv odluke o troškovima te je u tim dijelovima predmet vraćen na ponovni postupak ovome sudu.

7. Podneskom od 12. studenog 2025. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na 4. tuženu navodeći da više nema pravni interes tražiti iseljenje protiv 4. tužene jer je sada pok. SRR koja je i živjela u toj kući u vrijeme podnošenja tužbe preminula nakon donošenja I. stupanjske presude, a njezina pravna slijednica sadašnja 4. tužena ČR nije niti živjela u predmetnoj kući. Na ročištu dana 13. studenog 2025. 4. tužena se putem svog punomoćnika suglasila sa navedenim povlačenjem. Ujedno su sve stranke zatražile i naknadu troškova ovog postupka na istom ročištu.

8. Sud je u odnosu na 4. tuženu ovom odlukom utvrdio povlačenje tužbe, a to sukladno odredbi iz čl. 193. st. 2. ZPP-a i riješio kako je to naznačeno u toč. I. izreke ovog rješenja.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. i 158. st. 2. ZPP-a. Naime iz provedenog dokaznog postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj bio praktično u stalnom kontaktu sa 1. tuženikom te je mogao i morao znati da su se 1. do 3. tuženici iselili iz navedene stambene zgrade i prije podnošenja ove tužbe, a koja tužba je podnesena dana 10. listopada 2016. dok je tužitelj uz sudjelovanje javnog bilježnika ušao u kuću dana 19. prosinca 2016. kada je i utvrdio da u kući ne žive 1. do 3. tuženici jedino 4. tužena. Iako iz njegovog iskaza proizlazi da je on znao da su se ti tuženici iselili prije podnošenja tužbe u novu kuću. Prema tome po mišljenju suda tužitelj nije niti trebao podnijeti tužbu protiv 1. do 3. tuženika te si je na taj način ustvari sam prouzrokovao troškove. Uostalom tužitelj se nije niti žalio na presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev u odnosu na iseljenje 1. do 3. tuženika te svakako treba imati u vidu činjenicu da tužitelj nije uspio u ovom sporu u odnosu na 1. do 3. tuženika. Sa druge strane niti 1. do 3. tuženici nisu uspjeli u svojem zahtjevu prema tužitelju koji je također odbijen, a kako to proizlazi iz naprijed citirane presude Županijskog suda u Rijeci. Obzirom na navodeno po mišljenju suda budući su tužitelj u odnosu na 1. do 3. tuženike te 1. do 3. tuženici u odnosu na tužitelja izgubili parnice to su troškove vezane na te parnice i dužni snositi sami kako to proizlazi iz odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Međutim imajući u vidu da je nedvojbeno tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je u vrijeme podnošenja tužbe pa i u vrijeme donošenja I. stupanjske presude u ovom predmetu tadašnja 4. tužena sada pok. SRR živjela u predmetnoj stambenoj zgradi to je po mišljenju suda u odnosu na tu tuženu tada bio i osnovan tužbeni zahtjev. No kako je ista tijekom žalbene faze postupka preminula to doista tužitelj više nije imao pravnog interesa voditi ovaj postupak radi iseljenja prvotno 4. tužene, a sadašnja 4. tužena ionako nije živjela u predmetnoj kući pa je po mišljenju suda opravdano povukao tužbu u odnosu na sada 4. tuženu. No sud je mišljenja da 4. tužena nema pravo na navedeni trošak, a to u smislu odredbe iz čl. 158. st. 2. ZPP-a jer je povlačenje tužbe uslijedilo nakon smrti prvotne 4. tužene SRR koja je nedvojbeno živjela u predmetnoj kući i u vrijeme donošenja sudske presude pa je po mišljenju suda u odnosu na nju tužbeni zahtjev u to vrijeme bio i osnovan. Stoga sada 4. tužena nema pravo potraživati naknadu troškova protiv tužitelja jer je povlačenje tužbe uslijedilo zbog činjenice smrti njezine prednice.

10. Obzirom na prednje riješeno je kao u izreci.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda , pismeno u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ ZOU Josip Kozjak i Miroslav Rendić, Varaždin (za tužitelja)

2/ Odvjetnik Bojan Bacinger, Čakovec (za 1.-3. tuženike)

3/ Odvjetnik Fran Ježić, Varaždin (za 4. tuženu)