REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg Dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-374/2022-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Vesne Narančić, odvjetnice u Krapini i zamjenika punomoćnika tuženika Oskara Kačana, odvj. vježbenika kod odvjetnika Mate Kačana, te presude javno objavljene dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.152,00 EUR (tritisućestopedesetdvaeura), sa zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 856,23 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.029,06 EUR (dvijetisućedvadesetdeveteurašestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 19. srpnja 2019. godine na 175 km i 500 m autoceste A1 u smjeru juga, kod Gospića, stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], te tom prilikom zadobio tjelesne ozlijede. Do predmetne nezgode da je došlo na način da je vozač vozila u kojem se nalazio tužitelj naletio na nakupinu vode koja se nalazila na kolniku autoceste uslijed atmosferskih prilika, odnosno jake kiše te je izgubio nadzor nad istim, kojom je prilikom tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Vozilo štetnika da je u vrijeme predmetne prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornost, broj police: [broj police]. Tužitelj da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je inicijalno pružena pomoć na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu u Općoj bolnici Gospić, a liječenje je potom nastavljeno u Kliničkom bolničkom centru „Zagreb“ u Zagrebu.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbi potražuje s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju, iznos od ukupno 30.000,00 kn.

1.2. Tužitelj također navodi da se dana 12. svibnja 2022. godine obratio odštetnim zahtjevom tuženiku, koji je istog otklonio. Stoga tužitelj, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od dana 13. svibnja 2022. godine pa do isplate.

1.3. Prema preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 7. studenog 2023., tužitelj s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju, potražuje iznos od ukupno 4.000,23 EUR /30.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, te da je automobil registracijskih oznaka [registarska oznaka], dana 19. srpnja 2019. godine bio osiguran policom od automobilske odgovornosti br. 016401544147 kod tuženika. Osporava uzročnu vezu između štetnog događaja opisanog u tužbi i ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji, te slijedom toga, odgovornost te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik osporava da bi tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede bi opravdavale naknadu po osnovi povrede prava osobnosti, posebice iz razloga jer tužitelju na prvom pregledu učinjenom na dan prometne nezgode nisu pronađeni tragovi ozljeda, niti je postavljena dijagnoza možebitnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Isto tako, tuženik naglašava kako RTG obrada tužitelja nije učinjena, već je istom, nalazom od dana 18. studenog 2019. godine, (dakle 4 mjeseca nakon prometne nezgode) dijagnosticirana trzajna ozljeda vratne kralježnice. Stoga, tuženik osporava da bi navedena ozljeda kao i dugotrajno liječenje predmetne ozljede bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Tuženik osporava da bi tužiteljeva reakcija na stres koja je postavljena 12. studenog 2019. godine (4 mjeseca nakon štetnog događaja) bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a isto tako osporava da bi dijagnoza istegnuća vratne i slabinske kralježnice od dana 18. studenog 2019. godine bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tvrdi da se radi o nerepariranoj šteti pa da se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja.

2.1. Zaključno, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U odnosu na sporne okolnosti, a koje se odnose na vrstu i težinu tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, te uzročno- posljedične veze između ozljeda koja proizlaze iz medicinske dokumentacije tužitelja i predmetnog štetnog događaja, sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu, presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, proveo je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. DD, spec. kirurgije, dr. Darku Marčinku i dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatrije, te je saslušao tužitelja kao stranku.

4. Ostale dokaze u vidu čitanja isprava priloženih uz tužbu, te koje je tužitelj predložio dodatno pribaviti, a koje se odnose na nastanak štetnog događaja, te odgovornost tuženika za istog, sud je odbio kao nepotrebne jer te okolnosti između stranaka nisu sporne.

5. Iz pisanog nalaza i mišljenja dr. DD od 23. rujna 2023. proizlazi da je tužitelj, s kirurškog aspekta, u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne i prsne kralješnice. Zbog posljedica zadobivenih ozljeda trpio je fizičke bolove srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana. Navedena ozljeda kralješnice prema kliničkom pregledu te iskazu tužitelja prilikom pregleda, nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Obzirom na dugotrajnost liječenja, te iskazane tegobe na kliničkom pregledu kod vještaka kirurga, moguće smanjenje životnih aktivnosti radi oštećenja duševnog zdravlja ocijeniti će vještak psihijatar.

5.1. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i u vidu dodatne brige za maloljetnu osobu, pratnja liječniku i slično u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno. Postoji uzročno

– posljedična veza s kirurškog aspekta između opisanih tegobe tijekom liječenja kod malodobnog tužitelja i predmetnog štetnog događaja. U zdravstvenom kartonu nema podataka o ranijim tegobama s strane vrtane odnosno slabinske kralješnice. Također nema niti nakon predmetnog štetnog događaja podataka o mogućem nekom novom ozljeđivanju kralješnice, te stoga liječenje po fizijatru vezano je upravo za stanje po predmetnom štetnom događaju.

6. Iz pisanog nalaza i mišljenja dr. Darka Marčinka, spec. psihijatra, od 26. listopada 2023., proizlazi da, vezano uz psihičke posljedice predmetnog događaja, kod tužitelja postoje psihičke posljedice direktno vezane uz predmetni događaj, što je verificirano u dokumentaciji psihijatra. Navedena dijagnoza pod MKB-IO šifrom F 43.2 (Poremećaj prilagodbe), a na jednom nalazu i dijagnoza pod MKB-IO šifrom F 93.8 (Drugi emocionalni poremećaji u djetinjstvu). Sve navedeno da ukazuje na prisutan distres postraumatske anksioznosti uz sukladne psihološke obrambene mehanizme, koji prate produženu reakciju na stres. Na spomen predmetnog događaja i aktualno ima strah i nelagodu. Raspoloženje sukladno tome, a opisano u dokumentaciji bilo alterirano i sklono oscilacijama, kao i san uz flach back epizode. Kada razgovara o predmetnom događaju tužitelj ima pojačanu aktivnost autonomnog živčanog sustava, kao i povremene flach back epizode te zaostale strahove. Navodi kako je nakon nesreće prestao trenirati karate radi bolova u vratu, prema ramenu i kralješnici, opisuje i pad na razini slike o sebi i samopouzdanja. Važno je naglasiti kako se predmetni događaj dogodio kada je tužitelj bio u dobi 14 godina, dakle, u osjetljivom periodu adolescencije, kada psihoseksualni razvoj nije završen. Prvih godinu dana, a posebno prvih 2 mjeseca, bilo mu je posebno teško, jasno opisuje strah i nelagodu, a što je potkrijepljeno i mišljenjima i nalazima psihijatra. Navodi kako je nakon nesreće u idućem semestru popustio i u školi, imao je slabiju koncentraciju i stalno su mu se vraćale neugodne scene predmetnog događaja. Aktualno polazi u srednju školu za cestovni promet, 4. razred srednje škole, vrlo dobar učenik. Tijekom razgovora s vještakom, dana 23.10.2023., pokazuje simptome tipične za psihičke promjene, a koje su vezane uz predmetni događaj. U skladu s time vještak psihijatar donosi i procjenu smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj ranije nije liječen psihijatrijski. U svrhu izrade mišljenja radi ovog vještačenja se ocjena posljedica odnosi isključivo na predmetni događaj, a ne na neke ranije događaje. Liječenje je završeno s psihijatrijske strane 29.10.2020.

6.1. Kao posljedica predmetnog događaja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice, smanjenje životne aktivnosti od 7 % (sedam posto) s psihijatrijskog stanovišta. Važno je naglasiti kako se predmetni događaj dogodio kada je tužitelj bio u dobi 14 godina, dakle u osjetljivom periodu adolescencije, kada psihoseksualni razvoj nije završen. Tužitelj je pretrpio primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 10 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 60 dana, strah slabog intenziteta u trajanju od 13 mjeseci (nalaz psihijatra od listopada 2020.), dakle, 13 mjeseci nakon predmetnog događaja ukazuje na značajno smirenje smetnji). Zaostali strah ulazi u ocjenu trajnih posljedica, u smanjenje životne aktivnosti s psihijatrijske strane.

7. Tuženik se u odnosu na naprijed navedene nalaze i mišljenja vještaka dr. Darka Marčinka i dr. DD očitovao u podnesku od 17. prosinca 2023., navodeći da na nalaz i mišljenje dr. DD od 22. rujna 2023. nema primjedbi, dok na nalaz i mišljenje dr. Darka Marčinka od 26. listopada 2023. ističe primjedbe, kako u dijelu ocjene trajnih posljedica, tako i u dijelu ocjene straha. Navodi da se iz samog nalaza i mišljenja dr. Darka Marčinka vidi se da je tužitelj učenik 4. razreda srednje Škole na cestovni promet, te da je vrlo dobar učenik. Nadalje, vještak da u svome nalazu konstatira dokumentaciju o tijeku liječenja tužitelja, pa tako navodi i nalaz od 29. listopada 2020. godine koji potpisuje dr. H. U tome nalazu navodi se da tužitelj dolazi na pregled sam, konstatira se uredno cjelokupno funkcioniranje, spominje se samo manji strah prilikom vožnje za vrijeme kišnih dana, osim toga jasno se navodi i uredna socijalizacija. U nalazu od 15. listopada 2020. godine psihijatra dr. D, liječnik navodi da je tužitelj prije više od godinu dana imao prometnu nesreću. Nakon nesreće je osjećao tjeskobu i nelagodu prilikom vožnje, kao i učestale košmarne snove vezane uz nesreću. No, pacijent tada navodi kako se osjeća dobro, arhitektura sna je uredna. Također se nadodaje da je tužitelj srednju školu za Cestovni promet upisao po svojem izboru, te da je zadovoljan, a u nastavku se navodi i kako je socijalizacija uredna. S obzirom na ovakvu liječničku dokumentaciju, tuženik smatra da nije jasno na čemu vještak dr. Darko Marčinko temelji svoje ocjene straha i trajnih posljedica jer da na temelju navedene dokumentacije, upravo suprotno, zdravstveno stanje tužitelja je više nego zadovoljavajuće, te tužitelj sasvim normalno funkcionira i ostvaruje socijalne kontakte. Tuženik ističe da je sukladno važećoj sudskoj praksi uobičajeno da se strah ili bolovi, ako su duljeg trajanja, pogotovo kao u ovome slučaju, čak 13 mjeseci trajanja slabog straha, ne ocjenjuju se na način kako je to napravio vještak dr. Darko Marčinko, već se uračunavaju u trajne posljedice. Konačno, vještak da je ocijenio smanjenje životne aktivnosti sa 7%, no nije naveo od čega se to smanjenje sastoji i na koji način se manifestira kod tužitelja. S obzirom na navedeno, tuženik je predložio da se provede novo vještačenje s psihijatrijskog stanovišta.

8. Iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da se zbog posljedica predmetnog štetnog događaja liječio kod psihijatara. U prvo vrijeme nakon prometne nesreće osjećao je posljedice u vidu straha vožnje automobilom posebice za vrijeme kišnog vremena, imao je košmarne snove i imao je česte tzv. flashbackove na način da su mu se vraćale slike doživljene prometne nesreće. Danju se često znao osjećati tjeskobno i nelagodno. U vezi toga je išao na redovite razgovore kod psihologa. Nije trošio medikamentoznu terapiju. I danas osjeća psihičke posljedice predmetne prometne nesreće na način da osjeća strah kad čuje za neki stresni događaj npr. potres koji je bio 2020., znatno ga je podsjetio na traumatski događaj prometne nesreće i tada je osjetio pojačani strah. Također odgovara da je položio i vozački ispit, ali da ne vozi puno, te da se ne bi sam usudio voziti na neki duži put. Odgovara da sada puno rjeđe ima noću poteškoće sa spavanjem, ali da se još uvijek zna dogoditi da ima košmarske snove u kojima se prisjeća predmetne prometne nesreće. Što se tiče fizičkih posljedica predmetne prometne nesreće, a u kojoj je zadobio ozljede istegnuće vratne i slabinske kralježnice, zbog tih ozljeda morao je provoditi fizikalnu terapiju kuda ga je vozio djed, a djed i teta su mu pomagali i u drugim svakodnevnim aktivnostima koje nije mogao obavljati neko vrijeme nakon prometne nesreće. Također je iskazao da je zbog posljedica tih ozljeda morao prestati trenirati karate koji je do tada trenirao jer je prilikom vježbi osjećao bolove. Također je, po preporuci, zbog bolova u kralježnici koristio kreme protiv bolova jer zbog nekih drugih zdravstvenih razloga nije smio koristiti tablete protiv bolova. Na pitanje da li je mogao pohađati školu odmah nakon prometne nesreće, odgovorio je kako se ista dogodila po ljeti tako da su bili praznici, a kada je počela škola bio je oslobođen od sudjelovanja na satu tjelesnog odgoja. Na pitanje da li su mu posljedice prometne nesreće utjecale na savladavanje školskog gradiva, odgovorio jesu određeno vrijeme nakon prometne nesreće jer je imao je slabiju koncentraciju nego inače i nije se mogao usredotočiti na gradivo. Također je odgovorio da sada više nema poteškoća u savladavanju školskog gradiva, da je u vrijeme prometne nesreće pohađao 8. razred, kojeg je prošao prošao s 4, a u srednjoj školi prva dva razreda da je prošao s 3, treći s 4, a sad pohađa 4. razred.

9. Iskaz tužitelja kao stranke sud je ocijenio istinitim i uvjerljivim jer je u suglasju s medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu, te jasan i životno logičan.

10. Sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Marčinka, te usvojio njegov prijedlog za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja po drugom vještaku jer je i ovaj sud mišljenja da je njegov nalaz i mišljenje nedovoljno obrazložen i argumentiran, da je proturječan medicinskoj dokumentaciji tužitelja koja prileži spisu, posebice u odnosu na ocjenu trajnih posljedica, te da da je vještak ocjenu trajnih posljedica i straha temeljio prvenstveno na vlastitoj procjeni prilikom pregleda tužitelja, te je, na osnovu navedenog, sud odredio novo medicinsko vještačenje na okolnost posljedica zaostalih kod tužitelja s psihijatrijskog stanovišta, i to, po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru.

11. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića od 28. svibnja 2024., proizlazi da je tužitelj stradao je u štetnom događaju 19. srpnja 2019., pri čemu je zadobio navedene tjelesne ozljede. Kao izravnu posljedicu navedenog, na psihičkom je planu razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja navedenog psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 29.10.2020.g. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

12. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića, , dok je tužitelj istome prigovorio , u podnesku od 7. lipnja 2024., navodeći da mu u cijelosti prigovara, s obzirom da vještak nije uzeo u obzir, niti na pravilan način, sve okolnosti slučaja, tijek liječenja kao ni posljedice koje tužitelj zbog toga trpi. Nasuprot ocjeni vještaka, tuženik tvrdi da zaostale rezidue straha (korelat anksioznosti) u vještačenjima neimovinske štete redovito ulaze u trajne posljedice (smanjenje životne aktivnosti) kod oštećenika. Pritom da su kod tužitelja kumulativno ispunjena oba uvjeta za takvu valorizaciju; utvrđen mu je zaostali strah (nakon razdoblja trajanja primarnog odnosno sekundarnog straha), kao i postojanje dugotrajne anksioznosti (vidljivo iz pregleda tužitelja-primjerice strah od aktivnog sudjelovanja u prometu, neugodu u vožnji po kiši) . Nadalje, predmetni štetni događaj dogodio se dana 19. srpnja 2019. godine, a status psihičkih funkcija tužitelja stabiliziran je dana 29. listopada 2020. godine, stoga da je ocjena vještaka u pogledu straha neprihvatljiva i nelogična, s obzirom da je strah zasigurno trajao u duljem razdoblju od onog kojeg navodi vještak, uzimajući u obzir činjenicu da je psihički status tužitelja stabiliziran tek godinu i tri mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja. Činjenica da je kod tužitelja stabiliziran psihički status, ne znači da je liječenje tužitelja završeno u pogledu psihičkih tegoba kao ni činjenicu da isti i danas osjeća posljedice predmetnog štetnog događaja. Naglašava se da se predmetni događa dogodio kada je tužitelj bio u dobi 14 godina, dakle, u osjetljivom periodu adolescencije, a što je vještak dr. Makarić propustio cijeniti.

13. S obzirom da se nalazi i mišljenja vještaka dr. Darka Marčinka i dr. Gordana Makarića u pogledu ocjene straha, te trajnih posljedica koje je tužitelj pretrpio zbog predmetnog ozljeđivanja bitno razilaze, te s obzirom da su stranke imale primjedbi na pisane nalaze i mišljenja navedenih vještaka, sud je, u smislu odredbi čl. 260. ZPP-a, odredio usmeno saslušavanje vještaka dr. Darka Marčinka i dr. Gordana Makarića.

14. Iz iskaza vještaka dr. Gordana Makarića na glavnoj raspravi održanoj 16. travnja 2025. proizlazi da je svoj vještački nalaz i mišljenje učinio temeljem analize dinamike štetnog događaja proizašle iz medicinske dokumentacije, analiza podataka, te rezultatima vlastitog ispitivanja. Od podataka iz med. dokumentacije ističe posljednji nalaz psihijatra do 29.10.2020. u kojem se navodi uredno cjelokupno funkcioniranje, navodi manji strah prilikom vožnje za vrijeme kišnih dana. Temeljem svega navedenog nije utvrdio perzistiranje psihopatološke psihomatike koja bi imala za posljedicu i nadalje opstojnost psihičkog poremećaja. Prilikom ocjene trajanja intenziteta straha važno je istaknuti da isto subjektivna kategorija jer da ne postoji objektivni način vrednovanja istog, uvažen je tzv. situacijski strah u situacijama koje tužitelja podsjećaju na štetni događaj, a s obzirom da je isti povremen, nema elemenata za ocjenu trajnih posljedica. Što se tiče ukupne ocijenjene duljine trajanja straha, navodi da je isti iskazan u kumulativnom iznosu, a životno nije moguće da osoba trpi strah 24 sata dnevno. Stoga da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 28.5.2024. Na poseban da li, prije navedeni situacijski strah, utječe na kvalitetu života, odgovara da ne, upravo zbog toga jer je on isključivo povremen, a kao takav se sukladno pozitivnoj sudskoj medicinskoj praksi i vrednuje. Na upit da li opisani kratkotrajni strah predstavlja korelat anksioznosti, navodi da se isto može smatrati i sinonimima odnosno opisno osjećaju tjeskobnosti u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Na pitanje, koliko bi dugo tužitelj mogao osjećati ovakvu tjeskobu odnosno strah, dakle, povremeno u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, navodi da je isto utvrđeno prilikom njegovog osobnog pregleda tužitelja te da za istoga nije moguće trajno predvidjeti , te da stoga sud isto vrednuje kao zasebnu kategoriju.

15. Iz iskaza vještaka dr. Darka Marčinka na glavnoj raspravi održanoj 16. travnja 2025. proizlazi da ostaje kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja, te u odnosu na prigovore tuženika navodi da je pri svojoj procjeni straha i trajnih posljedica koje je pretrpio tužitelj, uzeo u obzir osjetljivu životnu dob sredine adolescencije (dob od 14. g.) kada je bio štetni događaj, isto tako uzeo je i psihički status tijekom razgovora u okviru vještačenja gdje je ustanovio trajne posljedice koje je opisao u svojem nalazu i mišljenju. Nalaz dr. H koji je zadnji dostupni psihijatrijski nalaz u spisu, ukazuje da je došlo do poboljšanja stanja, međutim, vještak da je je dužan opservirati godine života u kojima dolazi do štetnog događaja kao i dinamiku cjelokupnog liječenja, a iznimno je bitno kod donošenja ocjene i psihički status prilikom samog postupka vještačenja. Suglasan je s vještakom dr. Makarićem u pogledu toga da je puno toga u domeni subjektivnog doživljaja, tako da ocjena straha i trajnih posljedica, a koje su suprotne kod njih dvojice, nisu tako rijetke u praksi sudskih vještačenja. Na pitanje kako se i po čemu manifestira umanjenje životne aktivnosti od 7% na djetetu koje je vrlo dobar učenik škole za cestovni promet koju je upisao po svom izboru, te urednog sna, socijalnih kontakata i tijeka misli kao što je navedeno u med. dokumentaciji za tužitelja, vještak je odgovorio da na str. 5. vještačenja, u zadnjem redu psihičkog statusa, jasno navodi značajan spektar zaostalih smetnji, a koje posljedice je utvrdio prilikom pregleda i razgovora s tužiteljem. Vještak je također iskazao da je je obavio razgovor i s LD, ocem tužitelja, te sukladno tome dobio identične podatke. Na pitanje da li je moguće da su smetnje koje je vještak naveo da postoje kod tužitelja posljedica adolescentske dobi tužitelja, vještak je odgovorio da je cijenio isključivo posljedice štetnog događaja, a sve vezano uz adolescenciju vještak nije naveo u okviru trajnih posljedica smanjenja životne aktivnosti kao i straha veznog uz štetni događaj.

16. Nakon usmenog saslušanja navedenih vještaka, tužitelj je i dalje ostao kod svojih primjedbi u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića, a tuženik odnosu na nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Marčinka.

17. S obzirom da da se nalazi i mišljenja dosadašnjih vještaka koji su proveli vještačenja s psihijatrijskog stanovišta, dr. Darka Marčinka i dr. Gordana Makarića, bitno razilaze, a koja razilaženja se nisu mogla otkloniti niti njihovim usmenim saslušanjem, sud je, u smislu odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a, rješenjem od 28. svibnja 2025., odredio novo vještačenje po novom stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke na okolnost visine neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u odnosu na posljedice koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju sa psihijatrijskog stanovišta, te na platež predujma, u smislu odredbe čl. 153. ZPP-a, pozvao tužitelja jer je tužitelj u ovom sporu predložio medicinsko vještačenje na okolnost posljedica koje je tužitelj pretrpio zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, te je, smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, na tužitelju u ovom sporu teret dokaza tih činjenica.

18. Tužitelj nije u određenom mu roku platio predujam za novo psihijatrijsko vještačenje, pri čemu se, u podnesku od 7. kolovoza 2025., u odnosu na rješenje suda od 28. svibnja 2025. kojim je određeno novo psihijatrijsko vještačenje i kojim je pozvan na platež predujma, očitovao da predlaganje novog vještačenja nije postupovna dispozicija tužitelja, te da ga je stoga sud neosnovano obvezao na uplatu predujma za novo vještačenje, te da i nadalje ustraje na korištenju nalaza i mišljenja vještaka Darka Marčinka kao dokaznog sredstva, a koji vještak je u ovoj pravnoj stvari iscrpno svoj nalaz i mišljenje obrazložio

19. Nasuprot naprijed navedenom pravnom stajalištu tuženika, ovaj sud je pravnog stava da se, u konkretnom slučaju, radi o bitnom razilaženju u mišljenjima vještaka dr. Darka Marčinka i dr. Gordana Makarića, a koja razilaženja se nisu mogla otkloniti niti njihovim usmenim saslušanjem, te je valjalo postupiti na način propisan odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da ako se podaci više vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili, ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izvedenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će vještačenje s istim ili s drugim vještacima. Nadalje, kako tužitelj nije u određenom roku uplatio predujam za izvođenje novog psihijatrijskog vještačenja, a na istome je teret dokazivanja posljedica koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, odnosno, visine štete, to je sud utvrdio da u ovom postupku nije dokazano da su kod tužitelja zaostale posljedice u vidu trajnog smanjenja životnih aktivnosti.

20. Što se tiče trajnih posljedica predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja u odnosu na pretrpljeni strah, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića jer je isti stručan ii objektivan, te valjano obrazložen i u skladu s priležećom medicinskom dokumentacijom, te iskazom samog tužitelja u dijelu u kojem je isti iskazao da danas ne osjeća neke značajnije tegobe predmetnog štetnog događaja.

21. Na temelju naprijed navedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelju, u ovom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje – ZOO), koji Zakon je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja te da tužitelj ima pravo na naknadu te neimovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, s obzirom da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpio posljedice koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

22. Imajući u vidu vrstu i težinu zadobivenih tjelesnih ozljeda, te utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, koji proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka dr. DD, pri tome osobito uzevši u obzir da je tužitelj morao provoditi i fizikalnu terapiju, te koristiti gelove za ublažavanje bolova u predjelu ozlijeđenog dijela tijela tužitelja, sud je tužitelju, po ovom kriteriju, odredio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR.

23. Uzevši u obzir intenzitet i trajanje straha kojeg je tužitelj pretrpio kao posljedicu predmetnog štetnog događaja, a koji je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka dr. Gordana Makarića, sud je tužitelju, po ovom kriteriju, odredio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 EUR.

24. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka dr. DD, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 38 sati nakon ozljeđivanja, a istu su mu pružali ukućani. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu ovog vida štete, a cijenu 1 sata tuđe pomoći i njege sud odredio po slobodnoj ocjeni, u smislu odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 94/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje –ZPP), te uzevši u obzir i vrijeme i mjesto pružanja te usluge, u iznosu od 4,00 EUR po satu. Tako je sud odredio da tužitelju s ove osnove pripada naknada štete u iznosu od 152,00 EUR.

25. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupna naknada neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.152,00 EUR, dok je u preostalom iznosu, tj. u iznosu od 856,23 EUR, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanog.

26. Tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete priznate i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, kojeg je podnio 12. svibnja 2022., kako to tužitelj i zahtijeva, a što je u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, prema kojoj, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelju su i na dosuđeni iznos imovinske štete priznate zakonske zatezne kamate od datuma podnošenja odštetnog zahtjeva, s obzirom da u skladu s odredbama čl. 943. st. 1. i st. 4. u vezi s čl. 1086. ZOO-a, naknada imovinske štete dospijeva u trenutku kad je nastala, a ista je tužitelju, do dana podnošenja zahtjeva bila nastala. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) kako je navedena u izreci.

27. Na osnovu navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude po točkama I. i II.

28. Odluka naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. st. 2. ZPP- a jer je tužitelj djelomično uspio u sporu. U ovom sporu osnovu, tj. odgovornost za štetu tuženik nije osporavao, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je uspio u omjeru od 79% (dosuđeno od 3.152,00 EUR, a zatraženo 4.008,23 EUR),Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika od 21%, tada proizlazi da je, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 58% parničnog troška.

29. Tužitelja je u ovome predmetu zastupao odvjetnik, pa je njegov parnični trošak valjalo odrediti primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje - OT), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 4.008,23 EUR.

30. Tako je tužitelju, za sastav odštetnog zahtjeva od 12.5.2022., prema Tbr. 32. st.1. OT, priznat iznos od 100 bodova, prema Tbr. 7. st. 1. OT, za sastav tužbe, iznos od 100 bodova, prema Tbr. 8. st. 1. OT, za sastav obrazloženih podnesaka od 9.1.2023., 7.11.2023. i 7.6.2024. iznos od 100 bodova, za svaki, po Tbr.. 8. st. 4. OT, za sastav podneska od 31.10.2024. iznos od 25 bodova, po Tbr. 9. st. 1. OT, za zastupanje na ročištima od 1.3.2023., 22.2.2024., 16.4.2024, iznos od 100 bodova, za svako, za zastupanje na ročištu od 15.10.2025., iznos od 25 bodova jer je toliko zatražio tužitelj, iako bi mu za zastupanje na tom ročištu, sukladno Tbr. 9. st. 1. OT, pripadao iznos od 100 bodova, što ukupno iznosi 850 bodova, odnosno, 1.700,00 EUR, što uvećano za PDV 25% iznosi 2.125,00 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,27 EUR i na presudu u iznosu od 86,53 EUR, što ukupno iznosi 2.297,80 EUR. Razmjerno uspjehu tužitelja u sporu u omjeru od 58%, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju iznos 1.332,72 EUR. Tuženik je tužitelju obvezan nadoknaditi i trošak medicinskog vještačenja u cijelosti, bez obzira na uspjeh u sporu, tj. u iznosu od 400,00 EUR i trošak usmenog saslušanja vještaka u iznosu od 296,34 EUR tako da mu je tako dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 2.029,06 EUR.

31. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi na sastav podnesaka od 30.3.2023., 4.10.2023., 16.9.2024. i 24.4.2025., po Tbr. 8. st. 4. OT, u iznosu od 25 bodova, za svaki, s obzirom da je tim podnescima tužitelj obavještavao da je platio troškove vještačenja, a koji podnesci nisu bili potrebni s obzirom da su plaćanja tužitelja evidentirana u e-spisu, te mu nije priznao sastav podneska od 7.8.2025. po Tbr. 8. st. 1. OT u iznosu od 100,00 EUR s obzirom da se tim podneskom tužitelj očitovao na rješenje suda od 28.5.2025. kojim je sud odredio psihijatrijsko vještačenje i pozvao tužitelja na platež predujma, tako da očitovanje tužitelja u navedenom podnesku nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

32. Tužitelju su na taj trošak dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

33. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

U Krapini, 19. studenog 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude, stranci koja je uredno obaviještena o istom, a stranci koja nije uredno obaviještena od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika