Poslovni broj: P-3358/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, protiv tuženika ad 1. ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ad 2 Krstulović Željka Kći ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad 3. ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Manueli Mamić odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 03. listopada 2025 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AČ odvjetničkog vježbenika u Splitu te punomoćnika tuženika ad 1- ad 3 Manuele Mamić odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu dana 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o darovanju "U Splitu, 16. travnja 2012." sklopljen između BČ i NČ kći FČ), koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu 24. travnja 2012. pod brojem ZS-513/12 predmet kojeg ugovora je stan u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 8213 KO [katastarska općina], a položenog u visokom prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], koji stan je označen broj 2, površine 48,95 m2, upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, [broj poduloška]/ zk uložak [broj ZK uloška] PU Split, a sastoji se od dvoje sobe, kuhinje i hodnika

II. Utvrđuje se kako je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju od 9. svibnja 2013. godine, sklopljen između NČ i ČČ koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu pod brojem ZS-801/13 predmet kojeg ugovora je stan u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 8213 KO [katastarska općina], a položenog u visokom prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], koji stan je označen broj 2, površine 48,95 m2, upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, [broj poduloška]/ zk uložak [broj ZK uloška] PU Split, a sastoji se od dvoje sobe, kuhinje i hodnika

III. Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu uspostaviti stanje u zemljišnim knjiga koje je bilo na snazi prije gore provedenih ugovora.

IV. Dužni su tuženici ad 1, ad 2 i ad 3 solidarno i u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. studenoga 2025 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

O b r a z l o ž e nj e

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. lipnja 2023 tužitelj je naveo:

Između tuženika i sada pok. ŠČ, [adresa], dana 16.srpnja 2010.godine sklopljen je ugovor o darovanju ovjeren kod javne biljženice Zrinke Milić Štrkalj pod brojem Ov-10870/2010, predmet kojeg ugovora je stan u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 8213 KO [katastarska općina], a položenog u visokom prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], koji stan je označen broj 2, površine 48,95 m2, a sastoji se od dvoje sobe, kuhinje i hodnika.

Međutim, navedeni ugovor je ništetan pravni posao obzirom kako nema zakonskom propisanu formu, a sam ugovor nije realiziran, što se posebno odnosi na čl. 4 navedenog ugovora koji se tiče predaje u posjed.

U odnosu na navedeni pravni posao je pokrenut parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu koji se vodi pod brojem P-2820/2022.

Iza pok. ŠČ, preminule **.**.2021., bake tužitelja i majke tuženika pod 1 vodi se ostavinski postupak pred ovim sudom pod brojem O-1014/2021, novi broj O-1443/2023.

Javni Bilježnik je u ostavinskom postupku dana 26.svibnja 2021.godine održao ročište na koje je isključivo pozvan ĆČ, dok ostali nasljednici nisu niti pozvani, a riječ je o unucima ostaviteljice OČ i HČ.

Javni bilježnik je donio rješenje o obustavi postupku, koje rješenje ponovno nije dostavio drugim nasljednicima izuzev BČ.

Na takav način su povrijeđena prava stranaka u postupku, a niti se moglo utvrditi što se smatra ostavinskom imovini.

Zbog toga je tužitelji zahtijevao podneskom ponovno odlučivanje u ostavinskom postupku uz navod kako je pok. ostaviteljica vlasnica stana u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 8213 KO [katastarska općina], a položenog u visokom prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], koji stan je označen broj 2, površine 48,95 m2, a sastoji se od dvoje sobe, kuhinje i hodnika.

Nakon navedenog je tuženik u ostavinskom postupku dostavio podnesak u kojem navodi kako je stan vlasništvo ČČ jer bi isti bio ugovorom o darovanju raspolagan u njenu korist.

Uvidom u knjigu položenih ugovora razvidno je kako je stan u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 8213 KO [katastarska općina], a položenog u visokom prizemlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], koji stan je označen broj 2, površine 48,95 m2, upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, [broj poduloška]/ zk uložak [broj ZK uloška] PU Split, a sastoji se od dvoje sobe, kuhinje i hodnika. sa ostaviteljice sada pok. ŠČ ugovor o darovanju ovjeren kod javne biljženice Zrinke Milić Štrkalj pod brojem Ov-10870/2010 raspolagan u korist tuženika FČ.

Nakon navedenog je stan Ugovora o darovanju "U Splitu, 16. travnja 2012." pravo vlasništva stana opisanog u odjeljku AII, s imena BČ pod rbr. 1.1., stranica: 3/4

Upisuje Na Ime Krstulović Željke Kći ĆČ (tuženika pod 1), [adresa]. koji upis je proveden 24. travnja 2012. pod brojem ZS-513/12.

Nakon navedenog je u predmetu ZS-801/13 na temelju Ugovora o darovanju od 9. svibnja 2013. godine, pravo vlasništva stana opisanog u odjeljku A II, s imena NČ kći ĆČ pod. , upisuje se na ime ČČ (supruga tuženika ad. 1), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Svi gore navedeni ugovoru su ništetni pravni poslovi zbog nedostatka pravne forme, a razvidan je cilj slijeda ništetnih i nerealiziranih ugovora o darovanju kako bih se onemogućilo tužitelje u ostvarenju svojih prava.

Svi sudionici ovih ugovora su bili svjesni kako je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo ostaviteljice te kako je riječ o ništnim poslovima jer nisu mogli steći nekretninu od nevlasnika.

Za navedene ugovore tužitelj je saznao tijekom ostavinskom postupka, stoga nije pokrenuo postupak istovremeno sa predmetom ništetnosti ugovora o darovanju koji je predmet spora P-2820/2022, no predlaže se navedeni spis pripojiti predmetu P- 2820/2022.

2.U svom odgovoru na tužbu od 04. listopada 2023. tuženici ad 1- ad 3 su naveli:

Tuženici su zaprimili tužbu tužitelja OČ, na koju se nastavno očituju. U odnosu na navode iz tužbe, tuženici iste u cijelosti osporavaju te ističu da tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan relavantan dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnje o ništetnosti ugovora, a ostali dokazi koje je predložio su irelevantni.

Postavlja se pitanje: Što bi se trebalo saznati iz podataka o prebivalištu i smrtovnici pok. ŠČ, osim da je ista živjela s tuženicima, koji su se o njoj godinama brinuli, pružali joj emotivnu, materijalnu i svaku drugu brigu i podršku, za razliku od tužitelja, koji svoju baku, po vlastitoj volji, nije posjećivao niti zvao ?

Ugovor o darovanju od 16. srpnja 2010. godine kojega je tuženik pod 1. kao obdarenik sklopio sa svojom majkom, sada pok. ŠČ kao darovateljem, ovjeren kod javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV- 10870/2010 (dalje u tekstu: Ugovor o darovanju) nije ništetan, jer nije nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima i moralu društva, zaključen je u formi koju Zakon o obveznim odnosima propisuje za darovanje nekretnine, predan je u posjed tuženiku pod 1., kako je u ugovoru naznačeno, da bi i naknadni ugovori o darovanju bili zaključeni u cijelosti u skladu sa stvarnom voljom ugovornih stranaka, također u zakonom propisanoj formi.

Dakle, činjenično i pravno je apsurdna tvrdnja o ništetnosti naknadno zaključenih ugovora o darovanju, kako onog od 16. travnja 2012. god., sklopljenog između BČ i NČ, provedenog u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, tako i ugovora o darovanju od 9. svibnja 2013. godine, sklopljenog između NČ i ČČ, koji je također proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.

U tužbi je potpuno izostala argumentacija navodne ništetnosti, nejasna je tvrdnja o ništetnosti radi ''nedostatka pravne forme'', jer je tvrdnja samo izrečena, ali je ostala neobrazložena, kao što je neistinita tvrdnja da su tuženici bili svjesni da je nekretnina vlasništvo pok. ŠČ, pored činjenice da sami prilozi uz tužbu – Izvadci iz zemljišne knjige, opovrgavaju takve navode.

Vezano za ostavinski postupak, predmetni stan nije u trenutku smrti ostaviteljice bio njeno vlasništvo, pa niti dio ostavinske mase, a kako ostaviteljica druge imovine nije imala, ostavinski postupak je pravilno obustavljen.

Za napomenuti je da tužitelj, koji pok. baku ŠČ, nije niti zvao niti posjećivao, ne može imati niti ima ikakva saznanja o njenom zdravstvenom stanju prije smrti, o brizi i ljubavi koju su joj pružali tuženici, inače sin, unuka i nevjesta pok. ŠČ, slijedom čega i navode o ništetnosti predmetnih ugovora iznosi tek paušalno i bez ikakvih dokaza.

Nadalje, logično je da je tužitelj već u vrijeme ostavinskog postupka, jednostavnim uvidom u javno dostupnu zemljišnu knjigu, mogao imati saznanja o svim ugovorima o darovanju, kao i onom zaključenom između ostaviteljice i tuženika pod 1., tako i o ugovorima koji su predmet ovog postupka, pa je ovu tužbu mogao pokrenuti u vrijeme pokretanja spora koji se vodi pod posl. br. P- 2820/2022.

Nadalje, činjenična osnova iz ovog predmeta nije identična onoj u postupku P- 2820/2022, jer se radi o različitim ugovornim strankama i ugovorima.

Štoviše, niti točka I. i II. tužbenog zahtjeva iz ovog predmeta ne polaze od istovjetne činjenične osnove niti je identična za tuženike pod 1., 2. i 3., s obzirom da se tužbom traži da se utvrde ništetnim dva potpuno različita ugovora o darovanju, jedan iz 2012., drugi iz 2013. god., zaključeni između različitih darovatelja i daroprimatelja. Stoga je nepravilno da se ovaj predmet pripoji predmetu P-2820/2022 pa čak i da se tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. iz ovog predmeta posl. br. P-3358/2023 rješavaju u istom postupku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao izvadak iz knjige položenih ugovora, ugovor o darovanju, spise ovog suda pod posl.br.O-1014/2021, O-1443/2023 i P-2820/2022, iskaz tužitelja OČ, iskaz tužitelja BČ, iskaz tužene ad 2 NČ, iskaz tužene ad 3 ČČ, iskaze svjedoka EČ i ĐČ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama nije sporno da su zaključeni ugovori o darovanju 16.04.2012 između tuženika ad 1 i ad 2 te ugovor o darovanju između tuženika ad 2i ad 3.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li su navedeni ugovori ništetni i protivni prisilnim propisima.

8. U svom iskazu tužitelj OČ je naveo:

Mogu kazati da je pok.ŠČ bila moja baka s očeve strane. Mogu kazati i to da sam ja za te ugovore o darovanju saznao tek u tijeku ostavinske rasprave kada sam bio pozvan u ostavinskom postupku. Mogu kazati da je moja banka od imovine imala stanu [adresa] u [adresa] i mislim da joj je to bila jedina imovina. Mogu kazati i to da nikada nisam fizički vidio ugovore o darovanju niti sam imao saznanja o istim, niti sam iste vidio.To sam sve prepustio odvjetničkom uredu iz razloga što imam puno posla u Švedskoj. Mogu kazati i to da je moja baka pok.ŠČ preminula **.**.2021., Mogu kazati i ton da je tuženik ad 1 moj stric , tužena ad2 NČ a moja rodica, a tužena ad 3 supruga od mog strica tuženika ad 1. Na posebno pitanje zam .pun. tužitelja gdje je živjela pok. baka ŠČ, Tužitelj odgovara da je živjela u ovom stanu u [adresa] u [adresa].

Na posebno pitanje zam .pun.tužitelja da li su tuženici ad 1- ad3 za života pok.bake ŠČ živjeli u tom stanu u [adresa] sa njom . Tužitelj odgovara da su oni svi živjeli zajedno. Mogu kazati da sam siguran da su s njom živjeli tuženici ad 1i ad 3 a za tuženu ad2 nisam siguran jer se udala. Na posebno pitanje zam .pun.tužitelja da li je baka tužitelja bilo kada spomenula tužitelju nešto vezano za darovanje stana za života. Tužitelj odgovara da mu nikada to nije spomenula. N a posebno pitanje zam .pun. tuženika ad 1.-ad3 kada je tužitelj zadnji put prije smrti posjetio pok.baku ŠČ u stanu u [adresa]. Tužitelj odgovara da je dolazio nekih 10 god prije smrti bake dok se nisu narušili odnosi među strankama. Mogu kazati da je to možda bilo i nekih 15 god prije smrti. Mogu kazati da ja nisam dolazio vidjeti banku nego sam dolazio vidjeti cijelu rodbinu i to baku i tuženike. Na posebno pitanje pun. tuženika ad 1-ad 3 da li je tužitelj kontaktirao telefonski svoju baku. Tužitelj odgovara da ju je vidio na ulici neku godinu prije mog odlaska u Švedsku i to je bilo krajem 2019 d. a razlog mog nedolaska u taj stan su bili narušeni odnosi između mene i tuženika koji traju već 15 god iz razloga necjenja moje bake od strane njenog sina , snahe i unučadi. To je bio jedini razlog nedolaska u taj stan. Na posebno pitanje zam .pun.tuženika ad 1-a d 3 tko je vodio brigu o pok.ŠČ. Tužitelj odgovara da je ona vodila brigu sama o sebi. Mogu kazati da je ona vodila brigu o sebi sve dok se nije razboljela a tada su brigu o njoj počeli voditi tuženici ,to je moja pretpostavka. N a posebno pitanje zam .pun.tuženika da li je tužitelj došao na pogreb svojoj bake i ako nije došao iz kojeg razloga.Tužitelj odgovara da je bio teško ranjen 2019 i ustrijeljen u području abdomena i bio sam na rehabilitaciji u Danskoj i na operativnom zahvatu o čemu posjedujem i medicinsku dokumentaciju i zbog tog ranjavanja nisam bio u mogućnosti doći baki na pogreb 2021. god.

9. U svom iskazu tuženik ad 1 ĆČ je naveo:

Mogu kazati da je pok.TČ bila moja majka koja je preminula 220.01.2021. god Mogu kazati da što se tiče stana u [adresa] to je jedina imovina moje pok.majke,. U tom stanu u [adresa] smo živjeli ja moja supruga i moja djeca i moj brat GČ otac tužitelja. U tom stanu smo živjeli od 1964 god Mogu kazati i to da je otac tužitelja GČ napustio predmetni stan1978 ili 1979 god . i u stanu smo ostali živjeti ja , moja supruga i moja djeca i pok.baka , moja majka , ŠČ. Mogu kazati i to da tužitelj nije imao nikakve kontakte s pok.ŠČ, svojom bakom a mojom majkom. Mogu kazati i to da su zaključena tri ugovora o darovanju sva u propisanoj formi ovjerena od stran javnog bilježnika i proveden au zemljišne knjige. Mogu kazati da je prvo moja pok. majka zaključila ugovor o darovanju dana 16.07.2010 nakontoga sam ja 16.04.2012 zaključio ugovor o darovanju sa svojom kćerkom NČ a nakon toga je zaključen i treći ugovor o darovanju 09.05.2013 između NČ i moje supruge ČČMogu kazati da smo isključivu brigu o pok.ŠČ vodili ja i moja obitelj a pogotovo nakon što se razboljela. ,a razboljela se nekih 7 mj. prije smrti kada je pala i slomila kuk. Mogu kazati da je tužitelj nije nikada nazvao telefonom niti je kontaktirao s njima ne sjećam se kada je zadnji put bio u ovom stanu u [adresa]. a bio je prije nekih 10-15 god, Na posebno pitanje pun. tužitelja gdje je kćerka tuženika ad 1 , tužena ad2 živjela nakon zaključenja ugovora o darovanju.Tuženik ad 1 odgovara da je živjela s njim u stanu u [adresa],. N a posebno pitanje pun. tužitelja iz kojeg razloga je zaključen ovaj ugovor o darovanju između njega i njegove kćerke, Tuženik ad 1 odgovara da je to bila njegova slobodna volja i htio sam stan darovati kćerci. Na posebno pitanje zam . -pun. tužitelja na čiju inicijativu je zaključen ovaj ugovor o darovanju između tuženika ad 1 i njegove majke pok. ŠČ. Zam .pun. tuženika ad 1- ad 3izjavljuej da se protivi ovako postavljenom pitanju iz razloga što nije u vezi s predmetom spora.Tuženik ad 1 odgovara da je to bilo na inicijativu oca tužitelja pok. NČ.Na posebno pitanje tužitelj au kakvim su odnosima bili pok. ŠČ , majka tuženika ad 1 i njihova djeca te snaha ČČ. Tuženik ad 1 odgovara da su odnosi bili u redu i ponekad bi bilo nekih sitnih razmirica. Na posebno pitanje tužitelja da li je majka tuženika ad1 tokom dana boravila izvan stana duži vremenski period i iz kojeg razloga iako to nije bilo po njezinoj volji. Tuženika ad1 odgovara da je moja majka imala svoj ritual da je odlazila kod svoje dvije sestre, odlazila bi šetali po gradu te bi došla na ručak, ponovno izašla i vratila se navečer i gledala TV. Na posebno pitanje zam .pun.tuženika ad 1- ad 3 da li je njegova pok. majka živjela negdje drugo osim u stanu u [adresa] u [adresa]. Tuženika ad 1 odgovara da je živjela isključivo u stanu u [adresa] u [adresa].N a posebno pitanje zam .pun.tuženika tko ej snosio troškove režija i održavanja stana za života pok.ŠČ. Tuženik ad 1 odgovara da sam snosio ja, moja supruga i djeca. N a posebno pitanje zam .pun.tuženika ad 1- ad 3 da li je stan renoviran i kada i tko je snosio te troškove. Tuženik odgovara da u zadnjih 20 god stan je renoviran 2 puta i te troškove smo snosili ja i moja supruga. N a posebno pitanje zam .pun.tuženika u kakvim je odnosima tuženik ad 1 bio sa svojim bratom NČ.Tuženik ad 1 odgovara da su bili u dobrim odnosima i slagali se kalo braća. N a posebno pitanje zam .pun.tuženika d 1-a d 3 da li je njegov brat znao za ove ugovore o darovanju i kada je umro.,Tuženika ad 1 odgovara da je njegov bratu umro prije 9 god i znao je za ove ugovore o darovanju. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je pok.ostaviteljica ŠČ imala mirovinu. Tuženik ad 1 odgovara da je imala mirovinu. N a posebno pitanje pun.tužitelja da li je ista sudjelovala svojom mirovinom u troškovima života.T uženik ad 1 odgovara da je imala strašno malu mirovinu s kojom je jedva pokrivala svoje troškove. Na posebno pitanje zam . -pun.tužitelja na koji je način otac tužitelja govorio tuženiku ad 1 da zaključi ugovor o darovanju s pok. majkom. Tuženik ad 1 odgovara da mu je on u više navrata kazao da prebaci stan na sebe , o čemu postoje i svjedoci tih razgovora.

10. U svom iskazu tužena ad 2 NČ je navela: .

Mogu kazati da sam u cijelosti slušala iskazu mog oca tuženika ad 1 i istom iskazu se u cijelosti pridružujem. Mogu kazati da je prvo zaključen ugovor o darovanju između mog oca i moje bake 2010 god a nakon toga je moj otac meni darovao taj stan 2012 god . Mogu kazati da je to bila volja mog oca iz razloga što je moja sestra bila situirana a ja nisam . Isto tako mogu kazati da sam ja tada imala jednu turbulentnu vezu s ocem mog djeteta koji je bio previše zadužen te sam ja zaključila ugovor o darovanju s mojom majkom tuženom ad 3 a da bi spriječila to da ta osoba s kojom sam bila uvezi bude od mene tražila da prodam predmetni stan odnosno da istog opteretim hipotekom i sl a s obzirom da je ga osoba bila zadužena. Mogu kazati da sam tužitelj vidjela zadnji put u predmetnom stanu prije nekih 15 god kada je došao u taj stan na babine jer sam ja tada rodila mog sina a on je došao sa svojim sinom i suprugom.

11. U svom iskazu tužena ad 3 ČČ je navela:

Tužena ad 3 navodi da se u cijelosti pridružuje iskazima tuženika ad 1 i ad2 . te dodatno navodi da ne odgovora istini ono što je iskazivao tužitelj u svom iskazu . On i njegov otac te njegova majka su vrlo dobro znali za ugovor o darovanju zaključen između mog supruga tuženika ad 1 i pok.ŠČ iz razloga što su tužitelj i njegova majka O odveli njihovu pok. baku ŠČ kod odvjetnika Borasa a da bi pok,. ostaviteljica ŠČ pokrenula postupak pobijanja ugovora o darovanju a to ej bilo prije nekih 12 god, tako da su tužitelj i njegova obitelj bili vrlo dobro upoznati s ugovorom o darovanju između mog supruga i njegove majke i tada su prekinuti odnosi između nas parničnih stranka kao i odnosi između tužitelja i njegove bake pok. ŠČ. Na posebno pitanje pun.tužitelja u kakvim je odnosima tužena ad 3 bila s pok. ŠČ. Tužena ad3 odgovara da je bila u odličnim odnosima a tek kada je već bila u starijoj životnoj dobi bi ponekad znala kazati pok. ŠČ da ne ostavlja nered po stanu nego da ostavi stvari na svoje mjesto na što bi ona žugala. N a posebno pitanje pun.tužitelja da li je tužitelj znao i mogao znati o postojanju ugovora o darovanju. Tužena ad 3 odgovara da je znao sigurno a kako sam to gore navela. a isto tako su oni ukućani prijetili mom pok.djeveru da mora potpisati papri vezano za pobijanje ugovora o darovanju te dodatno navodi da je mene nazvao pok.djever otac tužitelja , telefonski, te mi kazao da mu ukućani prijete da će ga izbaciti iz stana ako ne potpiše neko pismeno vezano za ugovor o darovanju. Na posebno pitanje zam .pun.tužitelja tko se brinuo o pok.ocu tužitelja dok je on bio bolestan. Tužena ad 3 odgovara da to ne zna. Na posebno pitanje tužitelja koliko često su tuženici kontaktirali oca tužitelja dok je on bio bolestan. i koliko su često u svezi njegove bolesti kontaktirali tužitelja. Tužena ad 3 odgovara da je bilo zabranjeno i meni i mojoj kćerki i baki da posjećujemo oca tužitelja a mogao je posjećivati jedino moj suprug tuženik ad 1. Na posebno pitanje tužitelja tko je branio tuženicima ad 2 i ad 3 da posjećuju oca tužitelja mimo stan u koje je boravio. Tužena ad 3 odgovara da su nas potjerali iz stana tužitelj i njegovi ukućani kada smo se htjeli doći žalovati kada je umro moj djever, otac tužitelja. Na posebno pitanje pun.tuženika ad 1. - ad 3 što je pok.ŠČ kazala tuženoj ad 3 kada se vratila o d odvjetnika Borasa te u kakvom je stanju ona bila. Tužena ad 3 odgovara da je baka pok.ŠČ došla plačući te kazala da ju j e izludila druga nevjesta odnosno majka tužitelja O. i da ona to nije željela što se od nje tražilo.

12. U svom iskazu svjedok CČ je navela:

Mogu kazati da 1980 god ja živim na adresi [adresa] u [adresa]. Već su tada na predmetnoj adresi pok. ŠČ i BČ a kasnije je na predmetnu adresu došli ČČ. Mogu kazati i to da sam ja dobro poznavala pok. ŠČ. Oni su svi stanovali u stanu u [adresa] u [adresa] površine 48 m2. Mogu kazati i to da isključivu brigu i skrb o pok. ostaviteljici su vršili isključivo BČ i ČČ :isto tako mogu kazati da je pok. ŠČ preminula negdje 2021 god negdje u vrijeme korone. Mogu kazati i to da je ona od djece imala sina ĆČ i ina NČ koji je preminuo prije nje. Sin GČ je imao 2 sina OČ I HČ. Isto tako mogu kazati i to da je meni poznato da je zaključen ugovor o darovanju između pok. ŠČ i BČ ali ne znam kojeg datuma točno i to mi je kazala pok. ŠČ.Isto tako mi se požalila da nakon što je sačinila ugovor o istom su bili upoznati tužitelj OČ njegov brat HČ. tako da su oni imali saznanja o tom ugovoru o darovanju. Koliko je meni poznato pok. ŠČ nije imala nikakve imovine osim ovog stana. Isto tako mogu kazati i to da sam ja bila predstavnik suvlasnika i poznato mi je da su BČ i ČČ uredno podmirivali obveze za predmetni stan kao što su režijski troškovi i sl. Mogu kazati da je prvo došla živjeti u stan ČČ pa nakon toga njihova djeca NČ i ZČ. S time da je ZČ kasnije odselila kada se udala. Također je s njima živio i sin od ČČ iz prvog braka- Ć. Isto tako mogu kazati i to da sam ja na predmetnoj adresi viđala pok.NČ koji je obilazio svoju majku sve do svoje smrti a umro je prije nekih 10 god, Isto tko mogu kazati da nikada na predmetnoj adresi nisam vidjela niti OČ niti HČ ,sinove pok.NČ i oni nisu nikada obilazili baku pok.ŠČ .Mogu kazati da je njeni unuci OČ i HČ nisu kontaktirali niti telefonski jedini kontakt je imao s njom pok.GČ, otac OČ i HČ. Mogu kazati da kada je pok.GČ umirao nisu dozvolili pok. ŠČ da obiđe NČ i to nisu dali upravo njegova djeca. Mogu kazati da mi nije poznato ništa o zaključenju nekog ugovora o darovanju između ĆČ i NČ. Na posebno pitanje pun.tužitelja da li je pok.ŠČ živjela u ovom stanu do svoje smrti.Svjedokinja odgovara da je živjela i da je umrla u tom stanu. Na posebno pitanje zam. pun. tužitelja od kada u tom stanu živi NČ. Svjedokinja odgovara da živi od kada se rodila i sada živi. Na posebno pitanje zam .pun.tužitelja d ali je svjedokinji bilo što poznato o zaključenju ugovora o darovanju između NČ i ČČ. Svjedokinja odgovara da joj nije poznato. Na posebno pitanje zam .pun. tužitelja do kada je u tom stanu živjela ČČ. Svjedokinja odgovara od kada se u dala za BČ. Negdje 1985 god a u tom stanu živi i dan-danas. Na posebno pitanje pun.tuženika ad – ad 3 tko je održavao predmetni stan i renovirao isti . Svjedokinja odgovara da su to radili ĆČ i ČČ i znam da su NČ i njena sestra ZČ spavala zajedno s bakom u istoj sobi a nakon toga je ĆČ pregradio tu sobu i napravio od jedne sobe dvije te tako u jednoj sobi je spavala baka a u drugoj sobi njih dvije sestre.

13. U svom iskazu svjedok ĐČ je naveo:

Mogu kazati da sam ja dobro poznavao pok.ostaviteljicu ŠČ i znao sam da je ona imala sina i to BČ i GČ. Mogu kazati i to da sam dobro poznavao i ĆČ i GČ. Mogu kazati i to da jedne prigode kada smo bili zajedno na rivi i to ja, GČ i ĆČ GČ je rekao ĆČ .m "Sredi papire" na koje se to papire odnosilo ja ne znam. Mogu kazati da je pok.GČ umro prije nekih 10 god,. od djece je imao OČ i HČ ,. Mogu kazati da sam ja na predmetnoj adresi [adresa] bio možda neka 3 puta i tada bi zatekao pok.ŠČ, BČ , ČČ, NČ i ZČ i oni su tada bili još djeca a bio sam dobar prijatelj s pok. GČ i mi smo se viđali gotovo svakodnevno. Mogu kazati da ja nisam bio na pogrebu pok.ŠČ.Ja ne znam ništa o bilo kakvim ugovorima o darovanju između pok.ŠČ i njene djece te drugim ugovorima o darovanju. Na posebno pitanje zam. pun. tužitelja od kada do kada je NČ živjela u predmetnom stanu [adresa] u [adresa],Svjedok odgovara da ne zna jer sam bio u stanu samo 3 puta.Na posebno pitanje pun.tuženika ad 1-a d3 kada je zadnji put bio u ovom stanu [adresa] u [adresa] kod ŠČ i BČ. Svjedok odgovara da je bio još za života pok.GČ a to je bilo prije više od 10 god, Na posebno pitanje pun.t uženika da li su mu BČ i pok.GČ govorili da postoje narušeni odnosi između njih braće. Svjedok odgovara da mu nisu govorili i da su bili u dobrim odnosima i bili su složan braća koja se nisu svađala. Mogu kazati i to da je pok. GČ svakodnevno dok je mogao hodati odlazio u stan u [adresa] i oni su bili kako sam to kazao u dobrim odnosima i nikad se nisu svađali.

14. Iz izvedenog dokaza saslušanjem parničnih stranaka razvidno je da sami tuženici suglasno potvrđuju činjenicu da su svi zajedno živjeli u predmetnom stanu, prije i nakon sklapanja spornih ugovora o darovanju. Tako tuženik ad.1. ĆČ navodi da je kćerka tužena ad.2. NČ živjela sa njim u stanu na [adresa] nakon sklapanja ugovora o darovanju.

Tužena ad.2. NČ u bitnom u svom iskazu navodi da se pridružuje iskazu svoga oca BČ te da je imala jednu turbulentnu vezu s ocem njezinog djeteta koji je bio previše zadužen te da je ona zaključila ugovor o darovanju s njezinom majkom tuženom ad.3.

15. Iz iskaza tužene ad.2. NČ razvidna je namjera koja je kod nje postojala prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju s majkom. U konkretnom slučaju radilo bi se o prividnom ugovoru jer je evidentno kako postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja jer su se ugovorne strane sporazumno i namjerno očitovale o sklapanju određenog ugovora kako bi kod trećih osoba izazvale lažan dojam, iako u stvarnosti one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Odredbom čl. 285. ZOO-a propisano je da takav ugovor nema pravni učinak među ugovornim stranama.

16. Iz navedenih iskaza proizlazi prvenstveno da nije došlo do stvarne predaje u posjed predmetnog stana. Prvo ugovor o darovanju sklapaju ĆČ i NČ, pri čemu ĆČ sa svojom obitelji (a i svojom pravnom prednicom, majkom ŠČ koja mu je darovala stan na isti način) ostaje živjeti u predmetnom stanu. Potom NČ sklapa ugovor sa svojom majkom ČČ kojoj daruje stan, a kao razlog tog darovanju navodi da je to učinila jer je otac njezinog djeteta bio previše zadužen.

17.Odredbom čl. 482. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

Iz iskaza svih tuženika jasno proizlazi da nikada nije došlo do stvarne predaje u posjed te da je po sklapanju ugovora o darovanju posjedovno stanje ostalo nepromijenjeno. Štoviše, iz iskaza NČ razvidno je i ne samo da nikada nije došlo do stvarne predaje u posjed, nego čak da bi se o predmetnom ugovoru o darovanju sklopljenom između nje i majke radilo i o prividnom pravnom poslu.

18.Glede navedenog, sudska praksa je zauzela sljedeće stavove: „Predaja ključeva kuće daroprimatelju nema značaj prave predaje darovane nekretnine

– što čini uvjet pravne valjanosti ugovora o darovanju koji nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave -ako darovatelj darovnim ugovorom za sebe zadrži pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja darovane nekretnine, i ako nakon sklapanja tog ugovora nastavi u njoj živjeti.“ - Naziv suda: Županijski sud u Bjelovaru, Broj odluke: Gž-1267/13-3, Datum sudske odluke: 10.10.2013 U odluci ovog suda poslovni broj Rev 1793/1995-2 od 4. prosinca 1996. na koju se tužiteljica poziva u reviziji na temelju utvrđenja da su darodavci zadržali darovanu stvar do svoje smrti izraženo je shvaćanje da je za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potrebna forma sudskog zapisnika.

Isto shvaćanje zauzeto je u odluci ovog suda poslovni broj Rev 1037/1997-2 od 27. listopada 1998. U odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1267/13-2 od 10. listopada 2003. zauzeto je shvaćanje da ugovor o darovanju nekretnine u konkretnom slučaju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta i da je takav ugovor o darovanju ništetan jer je darovatelj nastavio živjeti u darovanoj nekretnini i predajom ključeva kuće i ulazne kapije, tuženik-daroprimatelj nije stupio u posjed darovanih nekretnina.“ Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj odluke: Rev x 537/2015-2, Datum sudske odluke: 23.5.2017, Vrsta odluke:

Rješenje

„Navodi da je daroprimateljica darovateljici priznala pravo stanovanja u predmetnom stanu, u kojem smislu treba tumačiti sadržaj predmetnog ugovora, uz zaključak da ugovor nije ništav zbog nedostatka oblika (da se ne radi o ugovoru u kojem bi predaja u posjed bila odgođena do smrti darovateljice). U svakom slučaju, tuženik smatra da su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke za konvalidaciju predmetnog ugovora zbog prijenosa prava vlasništva temeljem tog ugovora, na daroprimateljicu u zemljišnim knjigama.

Ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju tuženik očito nalazi u neslaganju s činjeničnim i materijalnopravnim zaključcima prvostupanjskog suda, dok ovaj sud, naprotiv, u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjske presude u tom dijelu cjelovitim, logičnim i zakonitim.

I po ocjeni ovog suda, radi se o vrsti ugovora za koji je, zbog njegovih činjeničnih i pravnih karakteristika, propisana stroga zakonska forma, u konkretnom slučaju sklapanja ugovora u obliku javnobilježničkog akta, zbog čega njegova provedba u zemljišnim knjigama ne može značiti njegovu konvalidaciju, kako to tuženik sugerira u žalbi.

U tom smislu ovaj sud ukazuje i na relevantnu sudsku praksu Vrhovnog suda RH br. Rev-898/94 od 21. listopada 1998.g., nadalje, Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005.g., te na odluku Ustavnog suda RH br. U-III/891/2006 od 2. prosinca 2009.g., koji u slučaju strogo propisane zakonske forme sastavljanja određene vrste ugovora, ukoliko ona nije poštivana, dosljedno zaključuju da takav ugovor nije pravovaljan, uz posljedice koje proizlaze iz pravne nevaljanosti (ništetnosti).

Neprihvatljiva je žalbena konstrukcija prema kojoj je - daroprimateljica (čiji je tuženik slijednik) darovateljici priznala pravo stanovanja u predmetnom stanu, čime nastoji prikazati da je došlo do predaje posjeda predmetne nekretnine, dakle da se ne radi o darovanju bez predaje posjeda, obzirom da je u čl. 4. st. 2 Ugovora izričito određeno da daroprimateljica stupa u posjed darovane nekretnine nakon smrti darovateljice. Nadalje, u trenutku sklapanja ugovora o darovanju upravo je darovateljica bila u cijelosti ovlaštena raspolagati svojom nekretninom, dakle, zadržavanjem prava doživotnog uživanja (prava stanovanja u darovanom stanu do smrti) darovateljica je zadržala dio prava iz prava vlasništva kojim je tim ugovorom disponirala, zadržavanjem prava stanovanja, što znači prava posjedovanja predmetne nekretnine, tako da se sadržaj tog ugovora ne može tumačiti na način da je - daroprimateljica u cijelosti preuzela sva vlasničkopravna ovlaštenja i nakon toga dala darovateljici pravo stanovanja do njene smrti (pravo doživotnog uživanja), čime bi joj prenijela pravo na posjed prijepora (takva tuženikova interpretacija sadržaja odnosa između stranaka predstavlja neprihvatljivu pravnu konstrukciju).

Radi navedenoga ovaj sud je temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.“ – Županijski sud u Varaždinu, Broj odluke: Gž-2025/13-2, Datum sudske odluke: 20.2.2014, Vrsta odluke: Presuda „Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da se u ovom slučaju radi o darovanju bez predaje stvari (jer predmetna nekretnina nije nikada predana tuženiku u posjed nakon zaključenja darovnog ugovora, odnosno jer je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno) pa je stoga takav ugovor o darovanju trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sukladno odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), a kako nije, isti ocjenjuju ništetnim na temelju odredbe čl. 322. st. 1. ZOO i shodno tome nalažu uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja sukladno odredbi čl. 323 st. 1. ZOO.

stranica: 4/5

19. Odredbom čl. 482. st. 1. ZOO propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

20. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz čl. 482. st. 2. ZOO, je ništetan.

21. Pri tome je za navesti da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja.

22. U ovom postupku nije sporno da predmetni ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sporno je da li je izvršena realna predaja vlasništva.

Tuženik revizijskim navodima osporava zaključak nižestupanjskih sudova da nije bilo prave predaje darovane nekretnine. Ističe da ne mora biti u stalnom posjedu darovanih nekretnina jer on živi i radi u Njemačkoj, a i da je ugovoreno pravo doživotnog plodouživanja na darovanim nekretninama u korist tužitelja te da je u on u ugovoru i formalno uveden u posjed tih nekretnina.

Navedeni prigovori nisu osnovani jer su i po mišljenju ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili na temelju utvrđenih činjenica da nije bilo prave predaje darovane nekretnine iz ugovora jer nije došlo do promjene posjedovnog stanja.“ – VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, Broj odluke: Rev 459/2020-4, Datum sudske odluke: 5.5.2020, Vrsta odluke: Presuda

„Imajući na umu sadržaj predmetnog ugovora o darovanju te utvrđene činjenice da su darovatelji nakon sklapanja ugovora o darovanju nastavili u cijelosti držati nekretninu kao pravo doživotnog stanovanja darovatelja, da ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta već je na istome upravno tijelo samo ovjerilo potpise, prema ocjeni revizijskog suda riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje koji nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta niti ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, pa budući da su darovatelji u konkretnom slučaju prema ugovoru nastavili stanovati u toj nekretnini (ugovoreno pravo doživotnog stanovanja), što nije prava predaja darovane stvari, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, ugovor o darovanju nije realiziran (Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996. i Rev-413/18 od 4. rujna 2018.).“ – Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj odluke: Rev 412/2017-2, Datum sudske odluke: 4.3.2020, Vrsta odluke: Presuda

„Odredbom čl. 482. ZOO, koja propisuje oblik ugovora o darovanju, propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (st. 1.), te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (st. 2.).

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz čl. 482. st. 2. ZOO, je ništetan.

Pritom, za navesti je da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja. Slijedom iznesenog, budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, izrazivši shvaćanje da „fiktivna“ predaja stvari kod ugovora o darovanju, koji nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, zamjenjuje pravu predaju, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu i preinačiti presudu prvog stupnja.“ – Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj odluke: Rev 1182/14- 2, Datum sudske odluke: 30.8.2017, Vrsta odluke: Presuda

Slijedom navedenog, a obzirom kako sklapanjem predmetnih ugovora o darovanju nije došlo ni do kakve promjene posjednika predmetne nekretnine, a ugovori o darovanju nisu sklopljeni u propisanoj formi, radi se o ništetnim ugovorima.

23. Iz ovako provedenog dokaznog postupak zaključak je ovog suda a poklanjajući u cjelosti vjeru iskazu tužitelja da su tuženici ad 1, ad 2i ad 3 živjeli u predmentnom stanu koji stan je upravo predmet spornih darovanja.

24. U konkretnom slučaju nije došlo do prave predaje u posjed stoga predmetni govori o darovanju nisu sačinjeni u propisanoj formi kakav stav je zauzela i gore citirana recentna sudska praksa.

25. S obzirom na sve izneseno zaključak je ovog suda da nije došlo do predaje posjeda predmetnog stana niti su ugovori sačinjeni u propisanoj formi pa se isti ukazuju u cjelosti ništetnim.

26.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe, pristupa na ročište od 18.03.2025,03.06.2025,24.06.2025, 03.10.2025 , sastava podneska od 17.06.2025, svaka radnja po 250 bodova odnosno ukupno 1500 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 3.000,00 eura uvećano za 25 % PDV-a- odnosno 750,00 eura te sudskih pristojbi 500,00 eura pa zbrajajući te iznose daje iznos od 4.250,00 eura koji iznos je i naveden u izreci ove presude.

U Splitu, 19. studenoga 2025.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika ad 1- ad 3

3. u spis