REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljene pravne osobe TURKISH AIRLINES INC.CO. – PREDSTAVNIŠTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ, kao i II. okrivljene odgovorne osobe ME, zbog prekršaja iz čl.249.st.1. i st.4. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/24-5/32318, URBROJ: 511-19-48-24-1, od 09.12.2024.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 19.11.2025.g., u nazočnosti predstavnice ovlaštenog tužitelja, bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne i odgovorne osobe, a u nazočnosti njihove braniteljice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
pravna osoba TURKISH AIRLINES INC.CO., Predstavništvo u RH, OIB: 97743101942, sa sjedištem u mjestu Zagrebu, Slavonska avenija 6, prekršajno osuđivana
i
odgovorna osoba ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M, rođen **.**.1976. u mjestu Üsküdar, Turska, državljanin Turske, s adresom u mjestu Zagreb, Sveti Duh 114B, prekršajno osuđivan
k r i v i s u
što je 21. studenog 2024. u 08:52 sati, u mjestu Velika Gorica, Zračna luka Franjo Tuđman, zrakoplovna kompanija "TURKISH AIRLINES Inc.Co", na letu broj: TK-1053 iz Istanbula u Zračnu luku "Franjo Tuđman" dovezla je državljanku Turske:
SE, rođena **.**.1979. godine, nositeljica putne isprave Turske serijskog broja: U35841658, izdane dana 18.05.2023. godine važeće do 18.05.2033. godine, koja nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u RH, slijedom čega joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,
čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, kažnjivo po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona,
zbog čega se kažnjavaju za svakog prevezenog imenovanog stranca propisanom novčanom kaznom,
pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.500,00 (tri tisuće petsto) EURA
a
ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, pod navedenim brojem, dana 11.12.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda u optužnom prijedlogu.
3.
U dostavljenoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljena pravna i odgovorna osoba suglasno su naveli, između ostalog i u bitnom, kako ne poriču da je dana 21.11.2024.g. letom iz Istambula dovezena u RH osoba navedena u optužnom prijedlogu te također ne spore da ista osoba nije posjedovala potrebnu vizu za ulazak u RH.
Okrivljeni prije svega ističu da je do propusta došlo prilikom ukrcaja putnika na aerodromu u Istambulu, a da poslove prijavljivanja i ukrcaja putnika (tzv. check in) obavlja druga pravna osoba, inače zadužena za sve poslove iz djelatnosti zemaljskih usluga (tzv. ground services). I. okrivljenik samo obavlja posao prijevoza putnika, a koji je odvojen od poslova prijavljivanja i ukrcaja putnika. Takva razdvojenost usluga prijevoza i zemaljskih usluga je redoviti način funkcioniranja međunarodnog zračnog prometa. Zbog prirode takve organizacije poslova, okrivljenici se nužno oslanjaju odnosno pouzdaju u ispravnost posla obavljenog od strane pružatelja zemaljskih usluga. Okrivljeni ni na koji način ne mogu utjecati na ukrcaj putnika koji obavlja druga pravna osoba niti su ovlašteni kontrolirati ili nadzirati rad druge pravne osobe. Sukladno tome, okrivljenima se na teret stavlja prekršaj koji je u potpunosti posljedica radnje druge osobe, počinjen bez ikakvog znanja i htijenja okrivljenih, a čije počinjenje nisu mogli nikako spriječiti. Iz svega navedenog proizlazi da prilikom propisivanja obveze iz čl.52.st.1. Zakona o strancima propušteno uzeti u obzir specifičnost organizacije zračnog prometa te je okrivljenima nametnuta obveza koju nisu u mogućnosti ispuniti.
Okrivljeni ističu da je predmetnog putnika, I. okrivljenik vratio prvim sljedećim letom u državu polaska te je u cijelosti snosio organizaciju i troškove vraćanja te su time poduzete sve radnje za otklanjanje štetnih posljedica predmetnog prekršaja.
Svjesni postojanja navedenog propisa, okrivljeni priznaju krivnju za prekršaj koji im se predmetnim optužnim prijedlogom stavlja na teret te predlažu Sudu da kao olakotno cijeni priznanje okrivljenika, a ujedno i otklanjanje posljedice prekršaja i primijeni odredbe čl.37. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne.
4.
Braniteljica okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe ostala je u cijelosti kod navoda iz pisane obrane I. i II. okrivljenih.
Predložila je da se kao olakotna okolnost uzme u obzir činjenica da je imenovana putnica imala izdanu vizu s rokom važenja od 23. studenog 2024. do 6. siječnja 2025., ali je u Republiku Hrvatsku pokušala ući dva dana ranije. Smatra da tu nije postojala ugroza za Republiku Hrvatsku s obzirom da je već postojalo rješenje o izdavanju dozvole za boravak i rad valjana od 14.10.2024. i viza.
5.
Predstavnica ovlaštenog tužitelja nakon čitanja pisane obrane iskazala je kako s obzirom da okrivljenici priznaju prekršaj koji im se stavlja na teret, moli Sud da donese osuđujuću presudu i okrivljene kazni sukladno Zakonu.
6.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso serijski broj [serijski broj] i 00507492 od 25. studenog 2024., rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za trgovinu i politiku javne nabave, KLASA: UP/I-331-04/21-01/04, URBROJ: 517-08-01-01-01-23-5 od 23. veljače 2023., zapovijed o vraćanju za Sevil Yilmaz, sastavljene u Postaji aerodromske policije Pleso 21. studenog 2024., preslika putne isprave za Sevil Yilmaz serijski broj U35841658, preslika vize serijskog broja [serijski broj] i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za TURKISH AIRLINES INC.CO i ME od 13. lipnja 2025.
7.
U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako ostaje kod optužbe protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe i predlaže da se donese odluka sukladno Zakonu.
U završnom govoru braniteljica I. i II. okrivljenih iskazala je kako u cijelosti ostaje kod prijedloga navedenog u pisanoj obrani. Predlaže Sudu da prilikom donošenja odluke uzme u obzir sve olakotne okolnosti.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da su tako okrivljena zrakoplovna kompanija i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona, a koji se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenio te je nakon izmjene blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
2.
Sudac je cijenio navode iz zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, pa ju je u bitnom dijelu prihvatio jer je temeljem izvedenih dokaza utvrdio i zaključio da su I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a da je zajednička obrana iznesena u svrsishodnoj namjeri umanjivanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja za počinjeni prekršaj.
Sudac je utvrdio da su imenovana pravna i odgovorna osoba kao okrivljeni u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani naveli, uz ostalo, kako ni na koji način ne mogu utjecati na ukrcaj putnika koji obavlja druga pravna osoba niti su ovlašteni kontrolirati ili nadzirati rad druge pravne osobe.
Sudac je zaključio kako okrivljena pravna i odgovorna osoba kao avioprijevoznik ne poriču i ne spore počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, odnosno da zapravo izravno priznaju počinjenje terećenog prekršaja.
3.
Sudac je uvidom u Izvješće sastavljeno od strane policijskih službenika ovlaštenog tužitelja, zatim u dvojezični obrazac „Zapovijed o vraćanju“, kao i u putnu ispravu i vizu imenovane putnice, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, koje su utvrđene i drugim provedenim materijalnim dokazima, te su iznesene i u zajedničkoj suglasnoj pisanoj obrani okrivljene pravne i odgovorne osobe.
4.
Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, dana 13.06.2025.g., izdanu za: TURKISH AIRLINES INC.CO. i GÜRHAN SÖZEN, utvrdio da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do tada bili više puta pravomoćno prekršajno osuđivani po Zakonu o strancima i Zakonu o nadzoru državne granice.
5.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
6.
Sudac nije izvodio druge dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.
Sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dokaza.
Sudac ima čvrsti stav i uvjerenje da se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za prijavljeni počinjeni prekršaj, te ne bi moglo dovesti do drugačije odluke o krivnji i kažnjavanju okrivljene pravne i odgovorne osobe.
III/
1.
U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj Optužnim prijedlogom, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi stavio na teret prekršajno djelo koje su počinili dana 21.11.2024.g.
2.
Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme bio na snazi Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22), a koji je stupio na snagu dana 01.01.2023.g. i važio do 14.03.2025.g.
Označeni zakon je u čl.52. propisivao, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.
Označeni zakon je u čl.249. propisivao, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 6630,00 eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik - pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.
Označeni zakon je u čl.249. propisivao i da će se novčanom kaznom u iznosu od 3050,00 eura kaznit odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog odnosno potpomognutog državljanina treće zemlje.
3.
Dana 15.03.2025.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima (NN br. 40/25) koji u članku 86. određuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.
U istom članku propisano je i da će se novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.
4.
Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.
5.
Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o strancima, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o strancima koji je bio stroži za I. i II. okrivljene jer je propisivao veći iznos novčanih kazni za opisani prekršaj.
Sudac je utvrdio da je Zakon o strancima izmijenjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni Zakon blaži za I. i II. okrivljene jer propisuje manje iznose novčanih kazni za počinjeni prekršaj.
Stoga je sudac prema okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi kao počiniteljima terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
IV/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa jedinstvenom pisanom obranom, odnosno izravnim priznanjem okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.
2.
Zakon o strancima u čl.52. propisuje, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.
Isti Zakon u čl.249. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.100,00 eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.
Propisuje i da će se za označene prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.
3.
Odluka br.565/2014/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15.05.2014.g. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ, propisuje u čl.2.st.2. da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska također mogu smatrati jednakovrijednima svojim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću izdane u skladu s prvom rečenicom čl.25.st.3. Zakonika o vizama.
4.
Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.07.2009.g. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) u čl.25.st.1. propisuje da se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza, 1)odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz čl.5.st.1.t. (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni, 2)izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s čl.22., 3)izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s čl.22., ili (b) ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.
Isti Zakonik o vizama u čl.25.st.2. propisuje da viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdana u skladu s odredbom st.1. istog Zakonika, vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala, a iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.
Zakonik o vizama u čl.25.st.3. propisuje, između ostalog, da ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu.
5.
Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području republike hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), u točki II propisivala je koje se isprave priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje isprave su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava. Navedene su slijedeće isprave: (podtočka 1.) jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 2.) viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 3.) dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, kao i (podtočka 4.) dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).
6.
Sudac smatra kako je nesporno da državljani trećih zemalja, kojima je inače potrebna viza, ulaze u Republiku Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih isprava.
To je bilo utvrđeno i Odlukom o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine, br. 84/14), koja je bila na snazi od 22. srpnja 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine.
7.
Evidentno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), prestala vrijediti od dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj kao državi članici Schengenskog prostora, odnosno od dana 01.01.2023.g., međutim ona nije propisivala obveze i odgovornosti prijevoznika, već uvjete ulaska u pogledu priznavanja određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi.
8.
Općepoznato je i razumljivo da upravo odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let i dovoženja državljana trećih zemalja na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku, a označeni zakon se u tom pogledu nije mijenjao.
9.
Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje prijevoznika ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a budući je sudac nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljena pravna osoba kao prijevoznik, dovezla na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku imenovanog stranca koji nije imao valjanu vizu koja mu je bila potrebna, zaključio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem okolnosti na koje I. i II. okrivljeni eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.
10.
Vezano uz navode okrivljene pravne i odgovorne osobe kako poslove prijavljivanja i ukrcaja putnika (tzv. check in) obavlja druga pravna osoba, inače zadužena za sve poslove iz djelatnosti zemaljskih usluga (tzv. ground services), dok prvookrivljena pravna osoba samo obavlja posao prijevoza putnika, koji je odvojen od poslova prijavljivanja i ukrcaja putnika, a da je takva razdvojenost usluga prijevoza i zemaljskih usluga redoviti način funkcioniranja međunarodnog zračnog prometa, pa da se zbog prirode takve organizacije poslova, okrivljeni nužno oslanjaju odnosno pouzdaje u ispravnost posla obavljenog od strane pružatelja zemaljskih usluga i ni na koji način ne mogu utjecati na ukrcaj putnika koji obavlja druga pravna osoba niti su ovlašteni kontrolirati ili nadzirati rad druge pravne osobe, pa im se na teret stavlja prekršaj koji je u potpunosti posljedica radnje druge osobe, počinjen bez ikakvog znanja i htijenja okrivljenika, a čije počinjenje nisu mogli nikako spriječiti, sudac je zaključio da nema potrebe tumačiti unutarnju organizaciju zračnih luka drugih država, dogovorenu i/li tehničku raspodjelu poslova, kao ni postupak kontrole putnika, a pritom smatra kako ista okolnost nije od važnosti za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja.
11.
Sudac smatra da su okrivljena pravna i odgovorna osoba odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako, između ostalog, dužni i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao prijevoznik doveze stranca na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno, sukladno zakonskim odredbama, a što su predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba propustili učiniti.
Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužna voditi računa da se prilikom dovoženja stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.
12.
U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene uz optužni prijedlog, razvidno je da je predmetne zgode dana 21.11.2024.g. imenovana putnica, državljanka treće zemlje, Republika Turska, uz važeću putnu ispravu, posjedovala i Hrvatsku „D“ vizu, izdanu 11.11.2024.g. u Ankari, ali je početak roka važenja iste vize bio od dana 23.11.2024.g. te je važila do dana 06.01.2025.g.
Stoga je sasvim razumljivo, jasno i nesporno da predmetne zgode dana 21.11.2024.g., prilikom dovoženja u Republiku Hrvatsku, imenovana strana državljanka nije posjedovala valjanu vizu koja joj je toga dana bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Slijedom navedenog, iako je imenovanoj putnici, državljanki Republike Turske, dopušten ulazak u zrakoplov okrivljenog avioprijevoznika, to jest okrivljene pravne osobe u zračnoj luci u Istambulu, opravdano i zakonito joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.
13.
Nadalje, budući su mjerodavne obavijesti o hrvatskom viznom sustavu javno dostupne na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a te su obavijesti službenog karaktera i redovito se ažuriraju, pa se na odgovarajućoj poveznici, pod izbornikom „Vize“, u podizborniku „Pregled viznog sustava“, mogu pronaći relevantni podaci o hrvatskom viznom sustavu, sudac smatra da je evidentno i nesporno kako je predmetne zgode državljanima Republike Turske, nositeljima običnih putovnica, viza bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a i dalje ne mogu ući bez vize niti u jednu državu članicu Europske unije, pa tako ni u Republiku Hrvatsku.
14.
Osim toga, opće je poznato da Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu kao država članica Schengenskog područja i da je vizni režim Republike Hrvatske dio pravne stečevine Unije, kao i da od 1. siječnja 2023. hrvatske diplomatske misije i konzularni uredi izdaju schengenske vize (viza tipa A i C) i nacionalne dugotrajne vize (viza tipa D).
15.
Sudac je zaključio kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica da je predmetne zgode okrivljena zrakoplovna kompanija kao avioprijevoznik, dovezla imenovanog stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, a isti nije imao valjanu vizu koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Sudac je uvjeren kako činjenica da je važenje sporne vize putnika počelo za dva dana nakon dovoženja istog stranca u Republiku Hrvatsku, ne može okrivljenog avioprijevoznika ekskulpirati od prekršajne odgovornosti i krivnje.
Sudac je siguran kako je za donošenje valjane odluke presudna okolnost, da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode u Republiku Hrvatsku dovezli stranca koji u tom trenutku nije imao valjanu vizu koja mu je bila potrebna za ulazak u RH.
16.
Slijedom navedenog, sudac je stekao uvjerenje kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba iznijeli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se I. i II. okrivljeni zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.
17.
Međutim, povodom zajedničke pisane obrane, sudac je zaključio da okrivljena pravna i odgovorna osoba zapravo ipak izravno priznaju počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, kao i svoju prekršajnu odgovornost.
Slijedom navedenog sudac je zaključio kako okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba naveli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, mogu biti samo olakotne okolnosti o kojima može ovisiti težina dosuđene kazne, to jest visina izrečene novčane kazne, odnosno mogućnost umanjenja propisane novčane kazne, a ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.
18.
Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe kao avioprijevoznika, a temeljem provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i I. i II. okrivljene proglasio krivima, pa ih je kaznio za počinjeni prekršaj novčanim kaznama u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe
19.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao činjenicu da su već više puta bili pravomoćno prekršajno osuđivani zbog počinjenih sličnih prekršaja.
20.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, okolnost da I. i II. okrivljeni kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da se zbog dislociranosti radi o tzv. „distancijskom prekršaju“, da je imenovanog državljana treće zemlje, to jest stranca kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku označena zrakoplovna kompanija vratila u zemlju iz koje je doputovao te da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan.
Shodno navedenom sudac smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od zakonom propisanih za počinjeni prekršaj, pa je okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi umjesto kazni u Zakonom propisanim iznosima, izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni iskazanih u točno određenim iznosima, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.
21.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u umanjenim iznosima u odnosu na zakonom propisane iznose, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, kao zračnog prijevoznika, odnosno da nisu preniske niti previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
22.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
23.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 19. studeni 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
