Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-415/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog EL zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Gospiću protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-39/2021-32 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
r i j e š i o j e
II/ Odbacuje se žalba oštećenice VL kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja, optuženi EL oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da viši sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Žalbu je podnijela oštećenica VL po opunomoćenici Moreni Lekan, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s istovjetnim prijedlogom kao u žalbi državnog odvjetnika.
3. Na žalbe nije podnesen odgovor.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje.
5. Stranke nisu tražile održavanje javne drugostupanjske sjednice.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok žalba oštećenice nije dopuštena.
7. Ne radi se o situacijama u kojima bi bila dopuštena žalba oštećenika po čl. 464. st. 1. i st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) jer se ne radi o optužbi oštećenika kao tužitelja te situacijama kada oštećenik može podnijeti žalbu protiv cijele ili dijela pobijane odluke. Stoga je ta žalba odbačena primjenom čl. 472. st. 2. i čl. 481. st. 2. ZKP/08.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Državni odvjetnik reinterpretira iskaze svjedoka ĐL, SL i GL izvodeći određene zaključke iz tih iskaza koji nisu podržani sadržajem dokaza koji su izvedeni na raspravi.
9.1. Tako ističe dio iskaza svjedoka ĐL o naknadnoj prijetnji optuženika žrtvi, koja nije obuhvaćena činjeničnim opisom kaznenog djela, da mu optuženik nije financijski pomagao, da nije vidio da bi žrtva razbijala posuđe i pokušala udariti optuženika, već da mu je rekla da se boji optuženika, te da svjedok nije vidio ozljede na žrtvi jer je očito bio niži intenzitet fizičkog nasilja optuženika. Posljednji argument o očitom razlogu zbog kojeg svjedok nije vidio ozljede na žrtvi nije valjan i relevantan razlog kojim bi se mogli osporiti činjenični zaključci iz pobijane presude. To da li je optuženik financijski pomagao svjedoka (obrana optuženika) ili nije (iskaz svjedoka) je sasvim nebitna, neodlučna i nevažna činjenica, koja ne dovodi u pitanje ocjenu vjerodostojnosti dokaza izvedenu u pobijanoj presudi. Je li netko vidio razbijanje posuđa i je li se to stvarno dogodilo su dva odvojena pojma, pa tvrdnja svjedoka da nešto nije vidio ne dovodi u pitanje ocjenu vjerodostojnosti dokaza. Prema obrani optuženika, ali i prema priloženoj presudi kojom je žrtva proglašena krivom zbog kaznenog djela prijetnje, potvrđeni su navodi optuženika o postojanju svađa između njega i žrtve, u koje tvrdnje se može uklopiti i dio iskaza svjedoka ĐL o tome da je čuo svađe između optuženika i žrtve, ali da nije čuo sadržaj, niti mu se žrtva o tome povjeravala, osim da se boji optuženika.
9.2. Pitanje na koji način je došlo do prijave optuženika i koji je sadržaj prijave ne može predstavljati dokaznu podlogu u kaznenom postupku. Isto tako, kraj sadržaja obrane optuženika i sadržaja presude – kaznenog naloga protiv žrtve, pribavljanje broja telefona Centra za nenasilje i ljudska prava – SOS Rijeka od svjedokinje SL koja je iskazala da je žrtva bila zabrinuta i preplašena zbog problema s partnerom, ne ukazuje na sadržaj odnosa optuženika i žrtve i povoda za probleme jer svjedokinja iskazuje kako o prirodi tog odnosa i problema nema saznanja. Ovaj iskaz svjedokinje, iako izveden na raspravi, prvostupanjski sud ne koristi kod utvrđivanja činjeničnog stanja.
9.3. Iskaz svjedoka GL kojem optužba odriče vjerodostojnost ocjenjujući ga u pretežnom dijelu nevjerodostojnim (broj posjeta optuženiku i žrtvi, je li optuženika vidio pijanog i koji je razlog uzrujanosti žrtve te razlog za podnošenje kaznene prijave) prvostupanjski sud uopće ne koristi kod utvrđivanja činjeničnog stanja, pa pozivanje žalitelja na njegovu nevjerodostojnost nije relevantno.
9.4. Prvostupanjski sud utvrđenje činjeničnog stanja zasniva na ocjeni obrane optuženika prema iskazu žrtve, pri čemu se koristi i ocjenom iskaza svjedoka ĐL, sina žrtve i sadržajem presude K. -231/2020. Tako ne temelju ocjene iskaza svjedoka da je bilo međusobnih svađa, da nije čuo što je izgovoreno, da nije vidio ozljede na majci, niti mu je ona ispričala sadržaj, osim da se boji optuženika te da svjedok nije potvrdio iskaz žrtve s rasprave da je prisustvovao određenim događajima, zaključuje da taj iskaz većim dijelom potvrđuje obranu optuženika koji nije porekao međusobne svađe, konzumaciju alkohola, mokrenje u krevetu zbog alkoholiziranosti, ali je kao uzrok svađa opisao ljubomoru žrtve. Taj dio obrane optuženika o ljubomornom osjećaju prema konobarici u kafiću u koji je zalazio optuženik potvrđen je sadržajem presude – kaznenog naloga prvostupanjskog suda K-231/2020 od 8. prosinca 2020. kojom je žrtve proglašena krivom za prijetnju ĆL ako ne ostavi njenog muža na miru. Žrtva nije, kako to ističe prvostupanjski sud, prijavila naknadnu prijetnju optuženika o kojoj iskazuje svjedok ĐL, niti je spominje u iskazu na državnom odvjetništvu, a optuženiku je slala poruke s željom za pomirenjem, nakon što je napustila njegov stan. S druge strane žrtva u svojem iskazu iskazuje o počinjenju kaznenog djela optuženika na njezinu štetu, pri čemu kao svjedoka za određene događaje označava svojeg sina, koji je to izričito opovrgnuo. Tako utvrđeno činjenično stanje doista ne pruža podlogu za siguran zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo iz optužnice.
10. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da izvedeni dokazi ne ukazuju s izvjesnošću na optuženika kao počinitelja kaznenog djela u pitanju. Ocjenjujući vjerodostojnost izvedenih dokaza prvostupanjski sud, suprotno od djelomične ocjene nevjerodostojnosti dokaza iz žalbe, daje potpunu, životnu i logičnu ocjenu sadržaja izvedenih dokaza, zaključujući da iskaz žrtve nije potvrđen iskazom svjedoka ĐL, njezinog sina, za kojega žrtva tvrdi da je bio očevidac pojedinih događaja, a on to opovrgava. Obrana optuženika o razlozima za međusobne svađe potvrđena je sadržajem presude – kaznenog naloga, pa stoga ovdje postoje dvije jednakovrijedne verzije događaja, obrana optuženika i iskaz žrtve, koju situaciju je prvostupanjski sud ispravno razriješio (prešutno) primjenjujući odredbu čl. 3. st. 3. ZKP/08 o načinu razrješenja dvojbe o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela u toč. 15 razloga pobijane presude. U kaznenom postupku je ovo pomoćno pravno logičko pravilo odraz načela nedužnosti koje predstavlja Ustavno, konvencijsko i zakonsko pravo optuženika i predstavlja način na koji se razrješava dvojba u situaciji postajanja dvije jednakovrijedne verzije događaja koja se ne može razriješiti izvođenjem svih ponuđenih ili raspoloživih dokaza i ocjenom njihove vjerodostojnosti. Zbog navedenoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Slijedom izloženoga odbijena je žalba državnog odvjetnika te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08, a žalba oštećenice je odbačena rješenjem primjenom čl. 481. st. 2. u vezi čl. 472. st. 2. ZKP/08.
U Varaždinu 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
