REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1371/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja EIĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika pod 1 EI, nepoznatog prebivališta i boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, ujedno i kao punomoćnik ostalih tuženika, pod 2 JIĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 3 JI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 4 ĐIĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐI, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika pod 2-4 Ivana Rađe, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave dana 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj EIĐ u odnosu na tuženike vlasnik za cijelo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4032 K. O. [katastarska općina], stoga je ovlašten po pravomoćnosti ove presude upisati vlasništvo označene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih.
II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.749,50 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 29. studenog 2016. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi utvrđenja i upisa prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4032 K. O. [katastarska općina]. U bitnom navodi kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja šumu koja je tek formalno upisana kao suvlasništvo tuženika, jer je on stvarni vlasnik za cijelo nakon što ju je naslijedio od upisanog posjednika AIĐ i tome dodaje kako se radi o mirnom, zakonitom i poštenom posjedniku koji traje i prije osnutka katastra na otoku Visu 1953., računajući njegove prednike oca JIĐ i tetu TIĐ. Na kraju spominje kako se predmetna nekretnina koristi za skupljanje drva i ispašu stoke, a iako to izrijekom ne navodi, iz tužbenih navoda je za zaključiti kako se zahtjev tužitelja temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću.
2. Kako je tužena pod 1 EI ud. Ivana nepoznatog prebivališta i boravišta, sud joj je rješenjem od 18. veljače 2019. postavio privremenog zastupnika Vladimira Vujičića, odvjetnika u [adresa], koji se u odgovoru od 15. travnja 2019. iz opreza usprotivio tužbi.
3. U svom odgovoru od 8. siječnja 2020. tuženici pod 2-4 usprotivili su se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako tužitelj nije vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine niti su to bili njegovi označeni pravni prednici, već su to oni, a prije njih njihovi pravni prednici. Dodaju kako tužitelj nije dokazao da bi doista bio slijednik JIĐ, AIĐ i TIĐ, a pored toga ističu kako katastarska evidencija u odnosu na predmetnu nekretninu ne odgovara njezinom stvarno posjedovnom i vlasničkom stanju.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 22. studenog 2016. i povijesnog vlasničkog lista od 5. rujna 2017., prijepisa posjedovnog lista broj 222 od 22. studenog 2016. i povijesnih promjena na katastarskoj čestici Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 21. rujna 2020. te zaključka Ispostave Vis od 10. studenog 2016., rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6850/10 od 22. prosinca 2010., očevidom održanim na licu mjesta 30. kolovoza 2023. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i pregledom njegovog nalaza od 26. rujna 2023., saslušanjem svjedoka ĆIĐ, AI i TI te tužitelja i tuženika pod 2 kao parničnih stranaka.
5. Presudom broj P-3964/2021-24 od 17. srpnja 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se tužitelj utvrđuje vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, a tuženima nalaže naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.974,50 eur s kamatom koja teče od donošenja presude.
6. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Zagrebu rješenjem je broj Gž- 4790/2024-2 od 11. ožujka 2025. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
7. Pored već gore nabrojanih, sud je u nastavku postupka izveo dokaz pregledom katastarskih planova i vlasničkih listova od 6. svibnja 2025., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj VI-O-2220/93 od 4. veljače 1994., novim očevidom održanim na licu mjesta 2. rujna 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i pregledom njegovog nalaza od 10. rujna 2025., dodatnim saslušanjem svjedoka AI i TI te saslušanjem svjedoka ĆI.
8. Punomoćnik tužitelja i punomoćnik tuženika pod 2-4 zatražili su naknadu parničnog troška.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje i uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora.
11. Kako se u tužbi i u tijeku postupka navodi samostalni, nesmetani i dugotrajni posjed, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužitelj ističe kako njegov posjed, računajući tetu, oca i brata, datira prije osnutka katastra na otoku Visu 1953., stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452. -1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću propisano je i odredbom iz čl. 28. ZOVO, jer je u smislu njegovog stavka 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.
12. Pregledom vlasničkog lista od 22. studenog 2016. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 6486m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana kao suvlasnička zajednica tuženika, stoga je jasna njihova pasivna legitimacija koja u ovom slučaju i nije bila sporna.
13. Pregledom povijesnih promjena na katastarskoj čestici Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 21. rujna 2020., prijepisa posjedovnog lista broj 222 od 22. studenog 2016. te izvoda iz posjedovnog lista broj 222 od 18. rujna 2020. razvidno je kako je čest. zem. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 6486 m2 položena na predjelu Korita pored grada [adresa], od osnutka katastra na otoku Visu 1953. bila upisana u posjedovnom listu broj 236 naslovnice MIĐ ud. ĐIĐ iz [adresa], a od 1956. prelazi u posjedovni list broj 222 nositeljice KIĐ pok. ĆIĐ. Popisom promjena iz 1994. ova nekretnina upisuje se kao suposjed naslovnika AIĐ, ĆIĐ i EIĐ, svih pok. ĆI iz [adresa]., a na kraju kao suposjed AIĐ i EIĐ.
14. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj VI-O- 2220/93 od 4. veljače 1994. razvidno je kako su TIĐ iz [adresa], temeljem oporuke naslijedili nećaci AIĐ i EIĐ, svaki za ½ dijela.
15. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6850/10 od 22. prosinca 2010. razvidno je kako je upisanog suposjednika AIĐ sina ĆI, temeljem pisane oporuke pred svjedocima naslijedio brat, ovdje tužitelj EIĐ za cijelo.
16. Očevid radi identifikacije predmetne nekretnine održan je na licu mjesta 30. kolovoza 2023. u nazočnosti sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i privremenog zastupnika, odnosno punomoćnika tuženika, a u odsutnosti tužitelja, koji je podneskom od 28. kolovoza 2023. po punomoćniku predložio sudu odluku o održavanju ročišta, odnosno pregled nekretnine i njezine identifikacije, a sud je prihvatio taj prijedlog, uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka i niz prethodno odgođenih održavanja ročišta na licu mjesta. U tim okolnostima, sudski vještak je na temelju raspoloživih katastarskih isprava pokazao predmetnu nekretninu, nakon čega je utvrđeno kako se radi o zemljištu položenom na predjelu Korita i to na padini brda u smjeru sjeverozapad-jugoistok, do kojeg se pristupa zemljanim kolnim putem. Zemljište je u cijelosti zapušteno, obraslo u gustu makiju i s nešto stabala bora. Dio njegove površine presijeca makadamski kolni put koji spaja javnu asfaltnu cestu Vis- Komiža sa križanjem koje vodi za predio Žena Glava-Čajno Polje-Vela Glava. Granice spornog zemljišta označene su crvenom bojom, a donju, sjevernu granicu predstavlja stari kameni suhozid.
¸
17. Sudski vještak Rajko Radišić je u nalazu od 26. rujna 2023. potvrdio kako je nekretnina pregledana prilikom očevida položena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a na njegovo vještvo stranke nisu imale primjedbe.
18. Nakon odluke drugostupanjskog suda održan je na licu mjesta 2. rujna 2025. novi očevid u nazočnosti stranaka i uz ponovno sudjelovanje sudskog vještaka Rajka Radišića, kada je tužitelj kao predmet spora opet pokazao zemljište istovjetne površine koju je sud pregledao, a vještak identificirao prilikom očevida održanog 30. kolovoza 2023. Dakle, utvrđeno je kako se radi o zemljištu položenom na predjelu Korita do kojeg se ovom prilikom pristupilo gornjim zemljanim kolnim putem koji presijeca spornu površinu na dva dijela. Granice sporne zemlje u potpunosti su vidljive, jer ih je tužitelj za potrebe očevida označio crvenom bojom na kamenu i po njihovim trasama razvukao plastičnu traku. Osim toga, granične linije u potpunosti su očišćene od vegetacije, tako da su i prohodne, a sudski vještak je po obavljenom pregledu i u svom nalazu od 10. rujna 2025. potvrdio kako je pokazano zemljište položeno na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Kako stranke nisu imale nikakvih primjedbi, njegovo vještvo prihvaća se u cijelosti kao stručno i objektivno.
19. Na okolnost posjeda predmetnog zemljišta, odnosno njegovog korištenja i korisnika, govorio je tužiteljev brat, ovdje svjedok ĆIĐ, koji spominje kako je njihova tetka TIĐ obrađivala, odnosno koristila tri zemljišne površine, od kojih je jedna upravo ovdje sporna na predjelu Korita. Tvrdi kako je u vremenu od 1950. do 1970. svako ljeto boravio na otoku [adresa] i pomagao svojoj teti, a ona ga je koristila samostalno, neometano i neosporavano. Dodaje kako su o teti TIĐ, u vremenu nakon moždanog udara pretrpljenog sredinom 80. -tih godina do smrti desetak godina nakon toga, brinuli njegova braća AIĐ i EIĐ, jer nije bila udana i nije imala potomaka, stoga su to preuzeli kao svoju obvezu. Također navodi kako je tetkine poslove na zemlji preuzeo njegov brat AIĐ, kojeg je naslijedio tužitelj, jer ni brat nije imao potomaka. Svjedok MI navodi kako je na otoku [adresa] boravio u četiri navrata po pozivu tužitelja s kojim je u dva navrata pristupio na predmetnu nekretninu. Sjeća se kako je to prvi put bilo 1979. prilikom berbe grožđa, a tužitelju je u tom poslu pomagalo više osoba iz Zagreba i domaćih ljudi te desetak pripadnika tadašnje vojske, jer je tužitelj dobio odobrenje za pristup i pomoć od nadležnih vojnih vlasti. Tvrdi kako je predmetna nekretnina predstavljala zahtjevnu zemljišnu površinu na kojoj je urod grožđa bio značajan, radi čega su ga brali više dana. Sjeća se kako je površinu razdvajao mali zemljani put i kako su grožđe brali desno od njega, sve prema uputama tužitelja i njegove tete E, stoga je siguran da tom prilikom grožđe nisu brali na susjednim tuđim zemljištima koja su također bila pod vinogradima sa značajnim urodom. Po kazivanju svjedoka, berba je okončana na miran način, bez osporavanja ili smetanja, a ubrano grožđe tužitelj je dijelom prodao, dok je dio preradio u konobi kuće u kojoj su bili smješteni. Što se tiče tužiteljeve tete TIĐ, navodi kako je iz [adresa] preselila u Zagreb kod tužitelja koji joj je pružao skrb, a viđao ju je u njegovoj kući prilikom posjeta do 1985. Prilikom drugog očevida 2. rujna 2025. svjedok je na licu mjesta ustrajao u svom iskazu i potvrdio kako je tom prilikom govorio upravo o spornom zemljištu, a na kraju pojasnio kako su tužiteljevi berači grožđa stupili na spornu površinu krećući se od vojarne bivše JNA zemljanim putem položenim okomito u odnosu na pristupne kolne zemljane puteve kojima je pristupio sud. Svjedok TI također je ustrajao u iskazu koji je iznio pred zamolbenim sudom 26. veljače 2024. te dodao kako je pokazanu spornu nekretninu pregledao i identificirao na traženje tužitelja prilikom njihovog zajedničkog pristupa licu mjesta u travnju 2022., jer tužitelj nije bio siguran gdje su točno njezine granice. Potvrdio je kako je zemljište i tada izgledalo praktički istovjetno, kako su pristupili gornjim kolnim zemljanim putem koji razdvaja parcelu na dva djela, kako su čistiti teren na mjestima koja su bila neprohodna i za potrebe identifikacije kretali se čitavom površinom tako da su stupili i na donju granicu položenu iznad donjeg zemljanog puta, a na južnoj međi postavili željezne kolce, koje je i prilikom novog očevida zatekao na licu mjesta i granice dodatno označio crvenom bojom i plastičnom trakom.
20. Kod ocjene iskaza svjedoka sud je prije svega uzeo u obzir kako tuženici do zaključenja raspravljanja nisu priložili dokaze kojima bi osporili njihove navode ili ih kako doveli u sumnju. Kod takvog stanja stvari trebalo je cijeniti da je ĆIĐ brat tužitelja, stoga je očekivano da je i ovaj svjedok od djetinjstva posjećivao otok [adresa] i boravio u obiteljskoj kući u kojoj je živjela očeva sestra TIĐ. Slijedom toga, sasvim je logično da je svjedok u vrijeme djetinjstva i mladosti pristupao na čitav niz zemljišta njegove obitelji pa tako i na predmetnu nekretninu na predjelu Korita i da je s ostalima pomagao teti TIĐ kod svih poljoprivrednih i drugih poslova, posebno iz razloga što je teta bila neudana i bez potomaka. Dakle, svjedok ima neposredna saznanja o posjedu nekretnine, njezinom izgledu i načinu korištenja pa tako i korisnicima, a pored svega ima saznanja o posjedu nakon smrti tete TIĐ, odnosno nasljeđivanju predmetnog zemljišta u korist tužitelja i njegovog brata AIĐ i na kraju tužitelja kao bratovog isključivog nasljednika. Iskaz ĆIĐ ima valjano uporište u raspoloživoj dokaznoj građi, odnosno rješenjima o nasljeđivanju, a posebno u službenoj katastarskoj evidenciji u kojoj je čest. zem. [katastarska čestica] od 1956. upisana kao posjed KIĐ pok. ĆIĐ, potom kao suposjed AIĐ, ĆIĐ i EIĐ, a na kraju kao suposjed AIĐ i tužitelja koji je prema prethodnom utvrđenju naslijedio brata za cijelo. U takvim okolnostima iskaz svjedoka drži se uvjerljivim, kako na okolnost korištenja nekretnine, tako i u odnosu na njezino nasljeđivanje, a uvjerljivim se drži i iskaz svjedoka AI, jer je i on 1979. boravio u [adresa] u kući obitelji J i pomagao im prilikom branja grožđa na svim zemljištima pa tako i na predmetnom na kojem su ti poslovi obavljeni bez smetanja ili osporavanja trećih osoba. Osim toga, svjedok AI je prilikom posjeta tužitelja u njegovoj kući u [adresa] viđao TIĐ i potvrđuje skrb i brigu koju je tužitelj pružao teti. Dakle, iskazi ovih svjedoka u međusobnom su činjeničnom, kronološkom i logičnom skladu, a izneseni stav sigurno ne dovodi u sumnju iskaz TI kada opisuje aktivnosti tužitelja u pogledu identifikacije predmetne zemlje, načina pristupanja njezinoj površini i utvrđivanja točnih granica. U svakom slučaju, svjedocima se poklanja vjera u cijelosti jer se njihovi iskazi drže uvjerljivim i vjerodostojnim. Nasuprot tome, svjedok ĆI čuo je za tužitelja, ali nema saznanja o njegovom posjedu već ističe kako sporno zemljište predstavlja dio cjeline u faktičkoj vlasti obitelji tuženika, a iz njegovog iskaza proizlazi kako je na licu mjesta bio jednom prigodom kao dječak 70.-tih godina u društvu strica koji je obrađivao zemlje tuženika, a nakon toga povremeno pristupao u društvu članova obitelji. Kako predmetnu zemlju smatra dijelom jedinstvene zemljišne cjeline tuženika velike površine (preko 10 ha), doista je dvojbeno koliko je prethodnih desetljeća ovaj svjedok s prebivalištem izvan otoka [adresa], imao neposredna i objektivna saznanja o položaju i točnoj površini te načinu korištenja čestice čija bi površina (6486 m2) bila mala u odnosu na cjelinu zemljišta čija je površina preko 100.000 m2. Osim toga, kao inženjer strojarstva od 1988. živi i radi u SAD, a od tada do 1996. nije posjećivao otok uz napomenu kako ni on ni ostali tuženici nisu poljoprivrednici, stoga je dvojbeno je li i koliko često uopće pristupao na spornu zemlju. Konačno, svjedok ima saznanja o pravnoj prednici tužitelja KIĐ pok. ĆIĐ i spominje je nadimkom Đ, ali nema valjanog obrazloženja zbog čega su ona i na kraju tužitelj i njegov brat AIĐ, od 1956. kontinuirano upisani u službenoj katastarskoj evidenciji kao posjednici zemljišta. Suprotno tome, njihov upis obrazlaže tadašnjim nedostatkom internetske mreže, što svakako ne može biti logično objašnjenje pored činjenice da su katastarske knjige javne i lako dostupne, pogotovo tuženima s prebivalištima u [adresa], a posljednjih godina dostupne i putem interneta. U svakom slučaju, iskaz svjedoka ĆI u suprotnosti je s prethodno iznesenim utvrđenjima, stoga se ne može prihvatiti kao uvjerljiv dokaz, a trebalo je cijeniti i kako se radi o sinu tužene pod 3 te rođaku ostalih tuženika, stoga je svakako zainteresiran za ishod spora i uspjeh tuženika.
21. Slijedom iznijetog, proizlazi kako posjed tužitelj ima zakonska obilježja, a tuženici nasuprot tome nisu dostavili dokaze koji bi osporili iznesena utvrđenja na argumentiran način, već se tužbi protive uopćeno i paušalno. Tuženik pod 2 u iskazu navodi kako je do 2004. živio u [adresa], ali mu je poznato da je njegova obitelj vlasnik zemljišnog prostora na predjelu Korita površine oko 100000 m2 i da se radi o poljoprivredno neaktivnom i zapuštenom zemljištu, stoga njegova obitelj nije imala potrebe pristupati na spornu zemlju, čime indirektno potvrđuje sudski stav o vjerodostojnosti iskaza svjedoka ĆI. Međutim, siguran je da se na nekim zemljama radilo nakon Drugog svjetskog rata i vjeruje kako se predmetna nekretnina koristila za poljoprivredu ili barem radi skupljanja drva. Dakle, tuženik dopušta da se na spornom zemljištu obavljala poljoprivredna aktivnost, ali bez spomena tko bi bio obrađivač, odnosno posjednik, niti tvrdi da bi to bio netko od tuženika, njihovih pravnih prednika ili članova njihovih obitelji. Slijedom toga, a uzimajući u obzir prethodno iznesena utvrđenja, sasvim je životno i logično da je upravo teta tužitelja TIĐ bila ne samo formalno upisana, već i stvarna posjednica sporne zemlje. U prilog iznesenom ide službena katastarska evidencija koja se od 1953. vodila prema stvarnom posjedovnom stanju nekretnina, uz napomenu kako ta dugogodišnja faktička vlast i korištenje nisu mogli ostati nepoznati svima ostalima, kako to neuvjerljivo tvrdi svjedok ĆI, stoga je logično i očekivano da bi im se barem netko usprotivio ili pokrenuo postupak promjene upisa pred nadležnom katastarskom ispostavom u [adresa], ali o tome nema ni traga. Dakle, pravni prednici tužitelja upisani su sve vrijeme kao samostalni posjednici, što je u ovom slučaju trebalo posebno cijeniti, jer je tom upisu prethodila provedena revizija katastra i njegovo osnivanje na otoku [adresa], kada je u skladu s Uredbom o organizaciji katastarske službe (Vlada FNRJ-1948.), Naredbom o reviziji katastra i dovođenju katastarskih operata u suglasnost sa stvarnim stanjem (1948. godine) te Uredbom o katastru zemljišta (Službeni list FNRJ broj 43/53, izmjene i dopune broj 23/56), proveden postupak utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja na terenu u pogledu stanja nekretnina i posjednika nekretnina pa tako i ovdje spornih, nakon čega je u katastarskim knjigama proveden upis nekretnina i njihovih posjednika. Pregled nekretnina na terenu su obavile ovlaštene komisije, a utvrđeno činjenično stanje izloženo je javnosti, tako da su predstavnici domaćinstava pozvani obaviti uvid u utvrđene podatke, a nezadovoljne stranke obaviještene kako su ovlaštene staviti prigovor, odnosno uložiti žalbu, ukoliko se nisu slagale s podatcima koji su na temelju komisijski utvrđenog činjenično stanja upisani u katastarskom operatu. Kod takvog stanja stvari, jasno je kako je službena katastarska evidencija predmetnih nekretnina u potpunom skladu sa stvarnim posjedovnim stanjem, a notorna je činjenica kako je za težake i posjednike upis u katastru bio prioritet, zbog čega je njegova evidencija bila pouzdanija od stanja u zemljišnim knjigama.
22. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj je dokazao da je isključivi nasljednik tete TIĐ pok. ĆIĐ, koja je preko 40 godina u službenoj katastarskoj evidenciji bila upisana kao posjednica čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo. Također je dokazao da je teta bila aktivna u odnosu na svoja zemljišta pa tako i prema predmetnoj nekretnini na čijem je dijelu održavala vinograd i brala njegove plodove uz pomoć ostalih članova obitelji i njihovih prijatelja. Ovaj posjed zemljišta sve vrijeme je bio samostalan, neometan i neosporavan, kako od tuženika, tako i trećih osoba, a korištenje je kontinuirano trajalo barem do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prema stanju u spisu ovaj posjed je zakonit, jer ga je tužitelj stekao nasljeđivanjem, istinit je, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a svakako je i pošten, jer tužitelj i njegov pravni prednici u vrijeme stjecanja nisu znali niti su naknadno s obzirom na okolnosti, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na taj posjed. U svakom slučaju, posjed ima sva propisana zakonska obilježja, a uzimajući u obzir njegov kontinuitet i dugotrajnost, jasno je kako je od upisa 1956. protekom barem 20 godina, odnosno nakon 1976. TIĐ stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću u skladu s citiranim pravnim pravilima OGZ, odnosno odredbama ZOVO. Kod donošenja odluke sud nije zanemario kako se predmetna zemlja dugi niz godina ne koristi u poljoprivredne svrhe, zbog čega njezina površina i jest zapuštena, međutim, u ovom slučaju to nije od pravnog značaja, jer su se za života tužiteljeve tete ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Slijedom toga, tužitelj je vlasničko pravo stekao nasljeđivanjem nakon smrti tete i brata AIĐ, što znači da tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja i upisa tužiteljevog prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], trebalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.
23. S obzirom na ishod postupka, a uvažavajući vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.654,46 eur, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Tužitelju je kao osnovan i neophodan priznat trošak sastava tužbe od 29. studenog 2016. i zastupanja na ročištima održanim 17. rujna 2020., 15. ožujka 2021., 26. listopada 2022., 1. prosinca 2023., 7. svibnja 2024., 14. svibnja i 2. rujna 2025. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 eur za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Pored navedenog, priznat mu je trošak zastupanja na ročištima održanim 19. studenog 2020., 5. svibnja 2022., 17. srpnja 2024. i 19. studenog 2025. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur za svaku radnju (Tbr. 9. toč. 2. i toč. 3. te Tbr. 54. OT), jer se na prva dva navedena raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a ne o glavnoj stvari. Također mu je priznat trošak sastava podnesaka od 29. prosinca 2017., 19. listopada 2020., 4. studenog 2021., 2. svibnja 2022., 20. ožujka. 28. kolovoza i 17. studenog 2023., kao i zastupanja na ročištima održanim 18. veljače 2020. i 2. veljače 2022. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eur za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 4., Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT), jer se radi o neobrazloženim podnescima, odnosno o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja. Ovome valja dodati kako trošak sastava podneska od 9. prosinca 2016. nije priznat, jer je dostavljen radi punomoći tužitelja koja je trebala i mogla biti dostavljena uz tužbu, a nije priznat ni sastav podneska od 22. travnja 2021., jer se radi o pismenu punomoćnika tužitelja koje je suvišno i netočnog sadržaja. Naime, njime se obavještava sud kako je tužitelj osigurao uvjete za održavanje očevida koji je 9. rujna 2021. odgođen, jer je prilikom dolaska na lice mjesta utvrđeno suprotno, odnosno kako se zbog zapuštenosti i nepristupačnosti terena ne može ni okvirno pokazati i utvrditi gdje je položeno sporno zemljište. Upravo iz navedenog razloga tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 9. rujna 2021., jer je ono odgođeno isključivo njegovom krivnjom i taj trošak ne može biti na teret protivne stranke. Dakle, tužitelju je priznato 1225 bodova, odnosno iznos od 2.450,00 eur, kojeg je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak sudske pristojbe ove presude u iznosu od 73,00 eur, jer nema dokaza o podmirenju pristojbe ranije ukinute presude te trošak sudskih očevida i geodetskih vještačenja u iznosu od 614,00 eur (49,48 eur + 49,48 eur + 49,48 eur + 365,04 eur + 100,52 eur). Trošak sudske pristojbe tužbe nije priznat jer spisu nije priložen dokaz o podmirenju, a u međuvremenu je nastupila i zastara prisilne naplate te obveze.
24. Na temelju iznijetog, tuženima je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.749,50 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate u skladu i na način propisan odredbom iz 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) kako je i odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 19. studenog 2025.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- privr. zast. tužene pod 1, ujedno pun. tuženika pod 2-4
