REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj 163 P-1283/2025
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić- Peroš, u pravnoj stvari tužitelja CB pok. UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Barić Pavić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Općine Ražanac, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorki Bosotina - Stanić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave od dana 3. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, te objave 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje sa da je tužitelj CB pok. UB i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva čest.br. 3594 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2076 m2, izgrađeno zemljište površine 24 m2 i pašnjak površine 2052 m2, za cijelo, te je ovlašten temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva označene nekretnine za cijelo.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 23. lipnja 2025. navodi kako je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], upisana čest.br. 3594 ukupne površine 2.076 m2, izgrađeno zemljište površine 241 m2 i pašnjak površine 2.052 m2 kao vlasništvo tuženika, Općine Ražanac za cijelo. Navedeni upis da je uslijedio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], protivno stvarnom stanju, jer na čest.br. 3.594 k. o. [katastarska općina], tužitelj ima izgrađen pomoćni objekt, ranije štalu, sada garažu, a parcelu da je ogradio suhozidom pred više od pedesetpet (55) godina. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] propušteno je uskladiti zemljišnoknjižno sa stvarnim stanjem. Nekretnina nove oznake čest.br. 5945 k. o. [katastarska općina] u starom premjeru iste k.o., odgovarala je česticama oznake čest.br. 72/291 krš površine 58.046 m2 i čest.br. 289/1 put površine 6.391 m2, koja je u popisnom listu nadležnog katastarskog ureda u postupku nove izmjere evidentirana posjedom CB u površini od 2.076 m2 što odgovara čest.br. 3594 površine 2.076 m2, sa pomoćnim objektom površine 24 m2. Tužitelj se dugi niz godina nalazi u nesmetanom, vlasničkom posjedu predmetne nekretnine u kojem nikada nije od nikoga ometan, pa je dosjelošću stekao pravo vlasništva čest.br. 3.594 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2.076 m2, izgrađeno zemljište površine 24 rn2 i pašnjak površine 2.052 m2, za cijelo.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 15. srpnja 2025. naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik da je upisan u postupku nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] i to temeljem rješenja sadržanog u raspravnom zapisniku Općinskog suda u Zadru Z-8276/2010/3405, tužitelj na isto rješenje nije uložio prigovor, te nije ustao s tužbom za ispravak. Stoga, tuženik u prvom redu ističe kako u odnosu na ovdje tužitelja egzistira pravomoćna sudska odluka temeljem koje je izvršen upis prava vlasništva u korist tužene, odnosno tužitelji su postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu, odnosno upisane z.k. vlasnike čije je pravo upisano u postupku izmjere preoblikovanja zemljišne knjige (što je stav Županijskog suda u Zadru, Su-86/13, kao i Vrhovnog suda RH, Su-IV-246/15, od 17. rujna 2015., vidljiv i u Presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, Gž-2995/16, od 7. lipnja 2017.). Postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi koji su tuženici isticali u postupku katastarske izmjere. Tužitelj je, ukoliko smatraju da je upis tuženikovog prava u postupku nove izmjere pogrešan, trebao uložiti prigovor, te u slučaju odbijanja istog pokrenuti parnicu radi ispravka u za to predviđenom roku. Dakle, rješenje kojim je tužena upisana u zemljišnu knjigu predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, u odnosu na ovaj predmet. Navodi tužbe su paušalni i nejasni, te proturječe sami sebi, a uz tužbu nisu dostavljeni nikakvu dokazi. Tužitelj nije dokazao niti da su njegovi prednici polagali prava na predmetnoj nekretnini. Naime, svi navodi same tužbe, uglavnom se odnose na opisivanje predmetne nekretnine, dok konkretne činjenice i dokaze na okolnosti samog prava vlasništva na nekretnini tužitelj nije priložio. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev te dosuditi tuženoj parnični trošak.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zk. izvadak (l.s. 5), preslik zapisnika Z-8276/2010/3405 (l.s. 6-7), preslik kat. plana koji je u osnivanju (l.s. 8, 33), presudu broj Gž-2995/2016 (l.s. 15-16), zk izvadak (l.s. 17), zaključke Vrhovnog suda RH Su-IV-246/2015 (l.s. 18-21), povijesni zk prikaz (l.s. 24- 32), preslik zapisnika broj Z-8276/2010/3865 (l.s. 38-39), preslik zapisnik broj Z- 8276/2010/6014 (l.s. 40-41), preslik zapisnika broj Z-8276/2010/4314 (l.s. 42-43), preslik zapisnika broj Z-8276/2010/6063 (l.s. 44) te su saslušani svjedoci ĆB i IB (l.s. 47-49) te tužitelj (l.s. 49).
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva čest.br. 3594 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2.076 m2, izgrađeno zemljište površine 24 m2 i pašnjak površine 2.052 m2, za cijelo, te upis prava vlasništva označene nekretnine za cijelo na njegovo ime.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Kako slijedi iz zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5), kao vlasnik je upisana Općina Ražanac, za cijelo.
6.1. Iz zapisnika broj Z-8276/2010/3405 od 7. ožujka 2012. (l.s. 6-7), sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u svezi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2.076 m2 (stara oznaka dio čest. zem. [katastarska čestica]) slijedi da su na ročištu nazočni CB i načelnik ĐB te je CB naveo da je u posjedu od 1967., da je 1977. izgradio štalu, a da je dvorište ograđeno suhozidom sa svih strana. Njegovim navodima se usprotivio načelnik [adresa] ĐB i predložio da se upiše Općina Ražanac te je ista i upisna kao vlasnik za cijelo.
7. Tužitelj je priložio i povijesne zk prikaze (l.s. 24-32), preslike zapisnika broj Z- 8276/2010/3865, Z-8276/2010/6014, Z-8276/2010/4314 i Z-8276/2010/6063, a koji se odnose na susjedne nekretnine navodeći u bitnome da je u odnosu na nekretnine stečene istim osnovom u približno isto vrijeme, prije više od 50 godina, tuženik postupio na drugačiji način odnosno da su se fizičke osobe upisale kao vlasnici. Ovaj sud nije našao relevantnim navode tužitelja obzirom da se vlasnici susjednih nekretnana nisu pozivali na identičnu pravnu osnovu stjecanja, a niti su relavantni kod utvrđenja je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
8. Svjedok ĆB je u svome iskazu naveo da njegova obitelj ima nekretninu u blizini, da je na susjednoj nekretnini viđao tužitelja koji je na svojoj nekretnini čuvao ovce. Da ima 80 godina i koliko zna ova nekretnina koju tužitelj traži tužbenim zahtjevom je bila ničija i to negdje 70-ih godina pa da je onda njegov otac rekao tužitelju da je ta parcela slobodna i da je on može uzeti za sebe. Zemljište koje je sada u njegovom vlasništvu da je bilo od njegovog djeda, a zemljište koje traži tužitelj da je bilo ničije pa je onda tužitelj uzeo to zemljište za sebe. Stavio je suhozid oko cijele nekretnine i napravio štalu i garažu, a tuda je držao kokoše. Pod ničije pojašnjava da je to bilo Općinsko od sela i to se tako onda i uzimalo, nije bilo potrebno ići u Općinu pitati, tako da je cijelo selo radilo. Parcela koju je CB uzeo i ogradio ima 2.000 m2. Susjedne nekretnine da su isto bile općinske, bio je to teren koji je mogao svatko uzeti, a to je sve ograđeno suhozidom. Nikada nije čuo da bi CB netko smetao na toj parceli.
8.1. Saslušan kao svjedok IB je naveo da ima 67 godina, imao je 6-7 godina kada je čuvao ovce u blizini nekretnine koja je predmet spora te su u to vrijeme, a obzirom da se radilo o zemlji koja je bila slobodna znali uzeti zemljište, ograditi ga i koristiti. Tako je i tužitelj ovu nekretninu na kojoj je čuvao ovce ogradio, napravio štalu na njoj, najprije malu pa poslije veću i poslije garažu. Koliko zna ova nekretnina koju je tužitelj uzeo za sebe je bila ničija. Misli da je tužitelj tu nekretninu ogradio 1960. - krajem 1970., nitko ga nije smetao u posjedu te nekretnine. Svih 2.000 m2 je ograđeno suhozidom ali ne zna da li je tužitelj ogradio sam nekretninu ili se radi o suhozidu susjednih nekretnina. Svi su bili djeca i čuvali su ovce, zabavljali su se radeći ogradu od suhozida pa tako i tužitelj. Sada da su na toj parceli 2 prostorije, jedna je kao skladište jer je tužitelj mehaničar.
9. Tužitelj je naveo da je imao 10 godina kada mu je otac od ĆB, pok. FB, rekao da uzme koliko god hoće zemljišta u [adresa] koje je bilo ničije, slobodno i da ga može ograditi i uzeti za sebe. Obzirom da je na nekretnini koja je predmet spora u to vrijeme čuvao ovce, istu je počeo ograđivati te je prvo stavio čunjeve pa je onda malo po malo druge godine počeo raditi suhozid, to ga je radio sam koliko god je bio slobodan. Da je sa 10 godina već zarađivao za život, a išao je i u školu. Ograđivanje suhozidom je završio 1977., kada je imao 20 godina. Napravio je oko 300 m2 suhozida od 12 do 20 godine dok su mu pomagali susjed i brat. Otišao je provjeriti u zemljišne knjige i katastar i utvrdio da se radi o općenarodnoj imovini. Njegov sin da je podnio zahtjev za legalizaciju garaže koju je izgradio na tome terenu dok je on još 1970.-ih godina utvrdio da je predmetna nekretnina općenarodna imovina. Na upit suda je li otišao u Općinu Ražanac vidjeti ili dogovoriti način kako bi on mogao postati vlasnik toga zemljišta je naveo da se tada radilo o mjesnoj zajednici i on da nije imao novca da bi to mogao otkupiti od Općine niti su oni tražili od njega već su mu rekli da mu nitko neće smetati i da on to drži za sebe. Tada da je bio predsjednik mjesne zajednice NB, a to što mu je rekao NB da nije nikad dobio napismeno. Nikada da ga nitko nije ometao u posjedu, niti iz mjesne zajednice, a da se nije upisao u postupku obnove iz razloga što je tada bio HDZ na vlasti pa mu nisu dali to u inat. Nije uložio prigovor u postupku preoblikovanja zk jer mu je tadašnji načelnik rekao da će to riješiti na najbezbolniji način te da on s Općinom vodi još jedan spor gdje mu se nalazi kuća.
10. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da je na predmetnoj nekretnini izgradio pomoćni objekt, ranije štalu, sada garažu, te je ogradio suhozidom pred više od pedesetpet (55) godina, započeo je za građenjem suhozida kada je imao 10 godina jer mu je pok. FB rekao da uzme koliko god hoće zemljišta koje je bilo ničije, slobodno i da ga može ograditi i uzeti za sebe, što je on i učinio. Znao je još od 1970.-ih godina da je predmetna nekretnina općenarodna imovina.
11. Odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 90/2010, 143/2012, 152/2014, 94/17 i 81/15 - dalje ZVDSP), propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. U st. 2. istog članka propisano je da je na temelju st. 1. ovoga članka stečeno pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Prema odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed).
11.1. Osim toga, za redovitu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonitost je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom prije zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti. Samostalni i barem pošteni posjednik nekretnine dosjelošću u vlasništvo stječe nekretninu protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno dvostruko vrijeme od trajanja iz čl. 159. st. 3. ZVDSP, dakle 40 godina.
12. Prema mišljenju ovoga suda tužitelj nije dokazao da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću obzirom da nije dokazao zakonit i savjestan posjed kroz zakonom propisano vrijeme. Naime, tužitelj je u svome iskazu naveo da je znao da je predmetna nekretnine općenarodna imovina i to je od 70 -ih godina znao da nekretnina nije njegova već da se radi o općenarodnoj imovini. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da je očito svjestan činjenice da mu ne pripada pravo na posjed otišao u općinu [adresa] (mjesnu zajednicu) vidjeti ili dogovoriti način kako bi on mogao postati vlasnik toga zemljišta.
12.1. Daljnje navode tužitelja da su mu tamo u općini rekli usmeno da mu nitko neće smetati i da on to drži za sebe ovaj sud nije našao kao valjanu pravnu osnovu na temelju koje bi tužitelj mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine.
12.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnome istovjetno proizlazi da je predmetna nekretnina bila ničija i da je negdje 70-ih godina tužitelj uzeo za sebe, stavio suhozid oko cijele nekretnine i napravio štalu i garažu. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka u dijelu kada tvrde, a kao i sam tužitelj da se radilo o ničijoj zemlji jer i svjedoci i sam tužitelj u svome iskazu pojašnjavaju da je to bila u stvari općinska zemlja, a prema tome se znalo tko je vlasnik i nije se radilo o zemlji koja je "ničija" kako pogrešno zaključuju i tužitelji i saslušani svjedoci ĆB i IB.
12.2. Nadalje, ovaj sud nije našao vjerodostojnim navode tužitelja kada tvrdi da je kao dijete sa 10 godina, u vrijeme dok je pohađao školu započeo sa izgradnjom suhodzida dužine od oko 300 metara i da je u posjedu te nekretnine od njegove 10 – e godine, kada mu je otac od ĆB, pok. FB, rekao da uzme koliko god hoće zemljišta u [adresa] koje je bilo ničije, slobodno i da ga može ograditi i uzeti za sebe. Niti je životno niti logično da djetetu od 10 godina starija osoba kaže da zauzme zemljišta koliko god hoće, pa da to dijete samostalno, bez uključivanja svojih roditelja od 10 – e godine drži u posjedu oko 2.000 m2 zemljišta koje koristi za čuvanje ovaca. Prema tome, ovaj sud smatra da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer, neovisno o tome što je na predmetnoj nekretnini izgradio štalu i garažu, nije dokazao da je njegov posjed bio savjestan odnosno pošten kroz zakonom propisano vrijeme.
13. Također, među strankama nije sporno da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a u svezi predmetne nekretnine te da nije uložio prigovor na rješenje doneseno u postupku preoblikovanja od dana 7. ožujka 2012. kada je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana Općina Ražanac.
13.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-246/2015 od 17. rujna 2015., rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (NN91/96, 68/98, 137/99, 114/01,100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/23 i 108/17), pa u konkretnom slučaju, kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev tužitelja valja odbiti kao neosnovan u cijelosti.
13.2. Tužitelj je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] vezano za predmetnu nekretninu isticao iste razloge koje je istaknuo u činjeničnom osnovu ove tužbe, a kako je u tom postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na utuženoj nekretnini kao vlasnik upisan tuženik, a tužitelj na taj upis nije uopće prigovorio niti podnio tužbu za ispravak, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja i iz toga razloga odbiti kao neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je mogao podnijeti vlasničku tužbu, ali je tužbu morao zasnivati na drukčijem činjeničnom stanju i pravnoj osnovi od one koju je isticao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a što ista nije učinio.
13.3. Imajući u vidu odredbe čl. 186. st. 1. i 4. ZZK odnosno da iz istih jasno proizlazi da se prigovor na upis u obnovljenoj zemljišnoj knjizi može podnijeti samo nakon objave oglasa u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZZK te da je svrha podnošenja prigovora ispravak upisa provedenog u postupku obnove zemljišne knjige te kako rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK i s obzirom da se tužba u ovoj pravnoj stvari temelji na identičnom činjeničnom stanju koje je tužitelj isticao tijekom postupka obnove zemljišne knjige to slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.
14. Stoga, obzirom da tužitelj nije dokazao navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno nije dokazao da je njegov posjed zakonit i pošten (savjestan) kroz zakonom propisano vrijeme odnosno da se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi, to je valjalo isti iz svih gore navedenih razloga odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/22), a koji trošak je za zastupanje tuženika valjalo priznati punomoćniku istog i to prema zatraženom trošku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu od dana 5. rujna 2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu od dana 3. listopada 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.1.), uvećano za PDV od 25%, što sveukupno iznosi 312,50 EUR.
U Zadru, 19. studenog 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužitelju, po punomoćniku,
2. Tuženiku, po punomoćniku.
