Poslovni broj: Gž-599/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-599/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ive Kancijanić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. iz B., (OIB:…), zastupanog po punomoćniku S. G., odvjetniku iz Č., protiv tuženika: 1. M. B.1 iz S., (OIB:…) i 2. M. B.2 iz S., (OIB:…), kao pravnih slijednika pokojnog Ž. B. iz Z., (OIB:…), oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj: Pn-198/2021-24 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 09. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj: Pn-198/2021-24 od 23. ožujka 2023.

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom, u toč. I., naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.860,18 eura / 21.550,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. ožujka 2023. do isplate, u roku od 15 dana. Istom je presudom, u toč. II., odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa od 21.550,00 kn, do zatraženog iznosa od 43.100,00 kn, odnosno za iznos od 21.550,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. ožujka 2023. do isplate. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na način da su tuženici dužni naknaditi tužitelju troškove geodetskog i poljoprivrednog vještačenja u iznosu od 796,34 eura/6.000,00 kuna u roku od 15 dana (toč. III.), dok je glede ostalih troškova parničnog postupka odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. IV.).

 

2.              Protiv toč. I., III. i IV. te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose tuženici zbog svih žalbenih razloga. Smatraju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo dopustivši preinaku tužbenog zahtjeva, iako obrazlaže kako je tužitelj zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka pa je u konačnici iz obrazloženja nejasno je li sud dopustio preinaku tužbe ili smatra kako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev. Ukazuju kako je tužitelj povisio zahtjev te kako se radi o novom zahtjevu u visini od 33.100,00 kn, a usklađenje po svojoj prirodi podrazumijeva manje odstupanje, a ne odstupanje od 430%. Smatraju da se ne radi o neimovinskoj šteti, već o imovinskoj šteti na stvarima u pogledu kojih je tužitelj stručnjak te mu visina štete ne može biti nepoznata. Ističu kako je sud neosnovano odbio istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer nema dokaza o osobi koja je kupila sadnice aronije, a tužitelj ne posjeduje nikakvu dokumentaciju koju je dužan imati sukladno Zakonu o poljoprivredi. Smatraju kako je utvrđenje suda da se tužitelj bavi voćarstvom i pčelarstvom suprotno utvrđenju suda da tužitelj nije mogao bez svoje krivnje do okončanja prethodnog postupka ispravno postaviti tužbeni zahtjev već tek po provođenju vještačenja, jer se bavi i voćarstvom pa mu je kao stručnjaku očito moguće ispravno postaviti tužbeni zahtjev, odnosno do zaključenja prethodnog postupka ga preinačiti. Obrazloženje presude ne sadrži razloge o bitnim činjenicama o promašenoj aktivnoj legitimaciji te je prigovor tuženika neosnovano otklonjen kao neosnovan. Smatraju kako je sud olako poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinje Lj. Š., a i da je dijelom pogrešno cijenio njen iskaz jer vještakinja potvrđuje navode tuženika te iskazuje kako je vještačenje provela temeljem izjava tužitelja. Ukazuju da je vještakinja potvrdila kako je njen nalaz izrađen pod pretpostavkom, dakle, ne radi se o objektivnom, potpunom i činjenično točnom nalaz i mišljenju, već o vještačenju izrađenom pod pretpostavkom i izjavama tužitelja.

 

2.1.              Smatraju da je neosnovano tužitelju dosuditi naknadu štete za izgubljenu dobit po tržišnoj cijeni gotovog proizvoda kada sam tužitelj tvrdi da stavljanje na tržište i nije cilj, već da je cilj ishrana pčelinjih zajednica i korištenje aronije kao sirovine, a za što tužitelj ne potražuje naknadu štete. Napominju da tužitelj tvrdi kako je nasade aronije posadio u vrijeme kada već nije mogao pristupiti na svoju nekretninu, a to on i sam navodi u svojem iskazu od 17. rujna 2019., čime si je štetu svjesno i namjerno prouzrokovao te da stoga nema prava od tuženih potraživati bilo kakvu štetu, jer radnja prednika tuženih prethodi uopće sadnji nasada aronije pa time i samoj mogućnosti nastanka štete. Ističu da je isključivi doprinos tužitelja vlastitoj šteti jasno vidljiv iz navoda tužitelja kako je nasade aronije posadio nakon što više nije mogao prolaziti kroz dvorište prednika tuženika, kao i da nije ispoštivao svoje obveze iz sudske nagodbe koje su bile točno vremenski određene (30 dana), jer uopće nije zatražio ključ od ograde od A. P., premda je sudskom nagodbom isto jasno određeno. Napominju da tužitelj za pristup do svoje druge dvije čestice mora proći preko tuđih nekretnina na kojima nema zasnovano pravo prolaza, te nema mjesta nikakvoj odgovornosti tuženika za eventualnu štetu nastalu na tim česticama, niti je tužitelj objasnio kako je uopće došlo do štete na njima, pa sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje, te da presuda u ovom dijelu ne sadrži obrazloženja i ne sadrži razloge o bitnim činjenicama te se stoga niti ne može ispitati. Ističu kako je sud sudio izvan granica postavljenog zahtjeva jer im je naložio isplatu preračunavajući tužbeni zahtjev koji je postavljen u nepostojećoj valuti u valutu euro, čime je također počinjena bitna povreda postupka.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tuženika prihvaćanje žalbe, preinačenje presude u pobijanom dijelu, uz plaćanje tuženima troška parničnog i žalbenog postupka u cijelosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te potražuje trošak žalbenog postupka.

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP).

 

4.              U svom odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu pravni prednik tuženika naknadi imovinsku štetu i buduću imovinsku štetu na pčelinjim zajednicama i nasadu aronije u iznosu od 25.000,00 kn/3.318,07 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, a nakon provedenog vještačenja zahtjev tužitelja da mu tuženici kao pravni slijednici pokojnog tuženika Ž. B. nadoknade tu imovinsku štetu i buduću imovinsku štetu na nasadima aronije u iznosu od 43.100,00 kn/5.720,35 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

 

7.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći dodatno, po službenoj dužnosti, na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

 

7.1.              Protivno žalbi tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, u njoj su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koje si međusobno ne proturječe, a o odlučnim činjenicama ne postoji ni proturječje između onog što je u razlozima presude navedeno o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka presude je razumljiva i ne proturječi sebi i razlozima presude.

 

7.2.              Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a što u konkretnom slučaju tužitelj doista nije mogao učiniti dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke jer, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ne raspolaže potrebnim znanjima, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće vještačenje.

 

7.3.              Isto tako sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer, protivno žalbi tuženika, nije prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

7.4.              Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8.              Između strankama je i nadalje sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina štete, a istaknut je i prigovor zastare.

 

9.              Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je neosnovan prigovor aktivne legitimacije istaknut od strane tuženika u smislu da tužitelj ne može zahtijevati naknadu štete jer nema registrirano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, budući da je tužitelj dokazao kako je upravo on kupio predmetne sadnice aronije, a to potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka.

 

10.              Nadalje pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj je nesporno imao uknjiženo pravo služnosti prolaza preko čestice pravnog prednika tuženika u svoju korist te je nesporno utvrđeno kako je ograda na ulazu na nekretninu pravnog prednika tuženika prije, u vrijeme te nakon sadnje aronije bila ili zaključana ili zavarena, unatoč sklopljenoj sudskoj nagodbi između tužitelja i pravnog prednika tuženika, čiju provedbu je tužitelj zahtijevao i kroz više ovršnih postupaka. Dakle, upravo je pravni prednik tuženika, zbog svog ponašanja, nepoštivanja sudske nagodbe i pravomoćnih sudskih odluka te dogovora između stranaka, i prouzročio tužitelju štetu.

 

11.              Zbog navedenog su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da je isključivo tužitelj odgovoran za nastanak predmetne štete. Sud prvog stupnja utvrdio je kako je tužitelj doprinio vlastitoj šteti u omjeru od 50%, te takvu ocjenu prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, sudskom nagodbom zaključenom između tužitelja i prednika tuženika, kao stranaka u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Psp-30/17, prednik tuženika se obvezao uspostaviti stanje kakvo je bilo prije zaključavanja i zavarivanja ograde, odnosno odstraniti var sa predmetne ograde te predati ključeve od lokota od velike metalne ograde, dok će za mala ulazna vrata tužitelj moći preuzeti ključ od susjeda A. P., a tužitelj se obvezao da će ograde ubuduće uredno zatvarati te pošodrati putni prolaz kojim provozi preko nekretnine tuženika u roku od 30 dana od dana sklapanja nagodbe ovisno o vremenskim uvjetima.

 

11.1.              Međutim, tužitelj nije u zadanom roku pošodrao putni prolaz, a nije to učinio niti kasnije, iako je i sam naveo kako je u više navrata presijecao lokot i lanac te jednom odstranio var kako bi mogao proći tim putem, a znao je da se ključ od lokota nalazi kod susjeda A. P., no svjesno nije htio otići po ključ jer je smatrao da je pravni prednik tuženika trebao njemu osobno dati ključ da može ući. Dakle, takvim je postupanjem i sam doprinio svojoj šteti koji je doprinos, i prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio u omjeru od 50%.

 

12.              Konačno, zbog toga što je utvrdio doprinos tužitelja svojoj šteti u omjeru od 50%, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 21.550,00 kn/2.860,18 eura. Kako je taj iznos manji od prvotno zatraženog iznosa iz postavljenog tužbenog zahtjeva (25.000,00 kn/3.318,07 eura), neosnovan je prigovor zastare tuženika za povišeni dio tužbenog zahtjeva.

 

13.              Ostaje pitanje visini štete koja je pravilno utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke koji je nalaz sačinio po pravilima struke. Sporno pitanje na kojem je vještak temeljio početak izračuna izmakle dobiti nije utvrđen samo izjavom tužitelja, kako to tvrde tuženici, već i prema iskazima svjedoka C. i Lj. kako to obrazlaže i prvostupanjski sud. Prema svemu navedeno proizlazi da je aronija posađena u proljeće 2017., a ne u jesen 2017.

 

14.              Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer je njihova žalba odbijena kao neosnovana.

 

 

U Puli - Pola 09. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.