REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1421/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima, Svetokriška 19, protiv tuženika Državnog inspektorata u Zagreb, Šubićeva 29, OIB 33706439962 radi izvršenja rješenja, 19. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Križevcima, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/703, URBROJ: 443-02-04-17-25- 4, od 14. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke osporenog rješenja o prvoj novčanoj kazni, utvrđuje se kako je rješenjem Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Križevcima, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/703, URBROJ: 443-02-04-17-25-1, od 3. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu Izvršno rješenje), naređeno tužitelju, kao investitoru, da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja uskladi građenje građevine povremenog stanovanja, a koja građevina se gradi na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], s izvršnom građevinskom dozvolom te se nadalje izvršeniku nalaže da ukoliko to ne učini u određenom mu roku, u sljedećih 90 dana ukloni dograđene dijelove građevine, jasno označene izrekom tog rješenja. Točkom II izreke osporenog rješenja utvrđuje se da tužitelj nije postupio po naprijed opisanom Izvršnom rješenju, iz kojeg razloga mu se, točkom III izreke osporenog rješenja, određuje prisila na izvršenje izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.990,00 Eura. Preostalim dijelom osporenog rješenja tužitelju se određuju novi rokovi izvršenja, način i rokovi uplate izrečene kazne, kao i daljnja upozorenja na posljedice propuštanja postupanja po Izvršnom rješenju.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći kako se u istom samo paušalno navodi kako nisu uklonjeni dijelovi njegove građevine koji su izvedeni protivno građevinskoj dozvoli, budući da tuženik nije vrjednovao okolnost da su dijelovi građevine koju bi trebalo ukloniti obična kotlovnica i terasa za koje dijelove uopće nije znao da moraju imati građevinsku dozvolu. Bez obzira na ovu okolnost dodaje da je poduzeo sve radnje za ozakonjenje tih dijelova građevine te da je samo pitanje dana kada će ishoditi svu potrebnu dokumentaciju za njihovo ozakonjenje.
Predlaže Sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Pozivajući se na članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji navodi kako nije sporno da tužitelj nije postupio po Izvršnom rješenju, iz kojeg razloga smatra da su postojali svi, na zakonu propisani, uvjeti za izricanje osporenog rješenja. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. – u daljnjem tekstu Zakon) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.
5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
8. U ovom predmetu nije sporno kako je Izvršno rješenje, a koje rješenje je utemeljeno na naprijed citiranom određenju, postalo izvršno te da s tim u vezi postoji ovlast tuženika da isto izvrši. Sud nalazi i kako su u Izvršnom rješenju dane jasne upute i upozorenja koje izvršenik treba slijediti, kao i da je tužitelju ostavljen dulji rok za postupanje po zadanim nalazima. Konačno Sud, sukladno stanju spisa, ali i samim navodima tužbe, nespornim nalazi da tužitelj nije postupio po određenjima iz Izvršnog rješenja, dok neutvrđena okolnost da je tužitelj u postupku izdavanja građevinske dokumentacije nije od utjecaja na zakonitost obvezujućih naloga.
9. Člankom 113. stavkom 5. Zakona određeno je da građevinski inspektor na usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja iz stavka 4. ovoga članka stranku prisiljava novčanim kaznama.
10. Budući da u ovom predmetu i nije sporno da tužitelj nije postupio po nalozima po kojima je bio dužan postupati te da je o posljedicama propuštanja postupanja po zadanim nalozima bio jasno i pravodobno upozoren, Sud osporeno rješenje, a koje je sadržajno posljedica propuštanja djelovanja tužitelja, ocjenjuje zakonitim. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
11. U odnosu na prigovore sadržane u ovoj tužbi, Sud ukazuje kako se analognom primjenom članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku i u upravnom sporu može pobijati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja te stoga tužbeni prigovori usmjereni izvan ovih okolnosti ne mogu biti razmatrani. Bez obzira na navedeno i promatrajući konkretne tužbene prigovore, Sud navodi kako je osporeno rješenje zakonito utemeljeno na činjenicama koje su postojale u trenutku njegovog donošenja te da će, u slučaju eventualno naknadnog legaliziranja nezakonito izgrađenih dijelova građevine, dakle neke moguće okolnosti iz budućeg vremena, postupci izvršenja i temeljem članka 104. Zakona, biti obustavljeni.
12. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Zajednički odvjetnički ured Milenko Ščetar i Vesna Rajić, Križevci, Svetokriška 19,
2. Državni inspektorat, Zagreb, Šubićeva 29
3. U spis
