1                            Poslovni broj: Gž-1006/2023-3

 

 

Poslovni broj: Gž-1006/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. R. (OIB:…) iz I., G., zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva I. i C., j.t.d. u P., protiv tuženice-protutužiteljice R. Š. (OIB:…) iz P., zastupana po punomoćnici V. M., odvjetnici u P., radi vraćanja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-983/13-131 od 03. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 09. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice V. R. i potvrđuje u t. II. i III. presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-983/13-131 od 03. prosinca 2015.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice V. R. za naknadom troška žalbe.

 

III.              Tužiteljici-protutuženici V. R. se nalaže da tuženici-protutužiteljici R. Š. naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 381,57 eura[1]/ 2.875,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protuženice V. R. kojim se tuženici-protutužiteljici R. Š. nalaže vratiti i predati u posjed dio nekretnine kč. br. 4741/21 pašnjak 80 m², upisan u zk. ul. 2926 k.o. P., a sve sukladno elaboratu mjerničnog vještačenja vještaka mjernične struke K. H. (t. I. izreke). Prihvaćena je protutužba protutužiteljice R. Š. i utvrđeno da je R. Š. stekla pravo vlasništva na nekretnini kč. br. 4741/21 pašnjak sa 80 m² upisanoj u zk. ul. 2926 k.o. P., pa joj slijedom toga tužiteljica-protutuženica V. R. dužna priznati pravo vlasništva na kč. br. 4741/21, pašnjak sa 80 m2 upisanoj u zk. ul. 2926 k.o. P. u 1/3 dijela i izdati tuženoj-protutužiteljici R. Š. valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na toj nekretnini sa imena tužiteljice-protutuženice V. R. na ime tuženice-protutužiteljice R. Š., a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda (t. II. izreke).

 

2.              Žalbom tužiteljice-protutuženice V. R. pobija se u cijelosti prvostupanjska presuda i prihvaćena protutužba tuženice-protutužiteljice R. Š. i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima spora. Žalbom, u bitnome, navodi da nije tražila predaju u posjed 1/3 dijela već dio preciziran elaboratom mjerničnog vještaka od 15. rujna 2014. jer kao njezin suvlasnik ima pravo tražiti predaju u posjed u korist svih suvlasnika. Nadalje, smatra da nema valjanog obrazloženja da tuženica-protutužiteljica drži u posjedu 716 m² a da je od R. kupljeno 602 m², cijeneći i mišljenje vještaka koji samo pretpostavlja da je 1966. godine došlo do greške, pri čemu vještak daje različite pretpostavke a ne i stručno mišljenje bazirano na činjenicama, kao što i ne primjećuje da unatoč tome pojedinačne čestice i njihove mjere na katastarskim skicama su sukladne i da Š. nema 100 m² više od onih iz 1968. godine a tako i 50 m² uzurpirane kč. br. 4741/21. Smatra spornim poštenje posjeda i osnovom toga postavljen zahtjev i neosnovano utvrđenje da nije bilo širenja posjeda na teret nekretnina A. R., kada je on 1975. godine parcelirao svoje zemljište i sam vještak kaže da nema dokaza o posjedu Š. u to vrijeme na kč. br. 4741/21, a čestice nije sam parcelirao R. već su rad obavljali stručnjaci – geodeti, postavljanjem betonskih bolcni i unatoč tome da Š. ništa od toga nije primijetio i nije znao da ima u posjedu više od toga što je kupio. Ne mogu se ni prihvatiti kao nepristrani iskazi svjedoka, obzirom su učestvovali u postupcima vođenim u odnosu na susjedne nekretnine kod istoga suda prvog stupnja ali uvijek zajedno protiv R., a vezano za vrijeme kada je iz režima društvenog vlasništva preneseno vlasništvo predmetne nekretnine Š. je zidao zid i produžio svoj posjed i na predmetnu nekretninu i nema osnove za prihvaćanje navoda o saznanju za predmetnu nekretninu tek 2010. godine kod izrade elaborata, kada je i posjed tuženice-protutužiteljice prestao biti pošten, kao i 2009. godine u okviru ostavine iza pok. supruga M. Š., iz čega proizlazi da rok dosjelosti nije protekao.

Žalbeni je prijedlog preinačenje presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti (stavak I. izreke) uz odbijanje protutužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovo suđenje.

 

3.              Sa žalbom tužiteljice-protutužene postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

 

4.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.              Postupajući po žalbi tužiteljice-protutužene, presudom ovog suda poslovni broj Gž-742/2016-3 od 18. lipnja 2018., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice V. R. i potvrđena je presuda u t. I. kojim je odbijen zahtjev za predajom u posjed dijela nekretnine kč. br. 4741/21. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice-protutuženice V. R. preinačena je presuda u st. II. i III., te je odbijen protutužbeni zahtjev protutužiteljice R. Š. na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na nekretnini kč. br. 4741/21 pašnjak sa 80 m2 upisanoj u zk. ul. 2926 k.o. P. i da je slijedom toga tužiteljica-protutuženica V. R. dužna priznati pravo vlasništva na kč. br. 4741/21 upisanoj u zk. ul. 2926 k.o. P. u 1/3 dijela, te je t. III. naloženo tuženici-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženoj naknadi trošak žalbenog postupka.

 

5.1.              Podnesenom revizijom tužena-protutužiteljica R. Š., pobija u odnosu na toč. II i III presudu drugostupanjskog suda. Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-3084/2018 od 14. lipnja 2023., ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž-742/2016 od 18. lipnja 2018. u pobijanom dijelu pod t. II. i III. izreke, te je predmet vraćen u tim dijelovima na ponovno suđenje, uz odluku da se konačnom odlukom odluči i o troškovima revizijskog postupka.

 

6.              Obzirom na sadržaj revizijske odluke Vrhovnog suda RH, u ovoj fazi postupka potrebno je ponovno odlučiti o osnovanosti žalbenih navoda kojima se pobija zaključak prvostupanjskog suda na utvrđenje da je tužena-protutužiteljica Š. R. stekla pravo vlasništva na nekretnini 4741/21, pašnjak sa 80 m2, upisanoj u zk.ul. 2926 k.o. P., na kojoj je upisana kao vlasnica tužiteljica u 1/3 dijela.

 

7.              Tijekom postupka i nije sporno da je tuženica-protutužiteljica R. Š., kao pravni slijednik svojeg pokojnog supruga M. Š., koji je od pravnog prednika tužiteljice- djeda tužiteljice, A. R., kupio građevinsko zemljište na kojem je građena kuća u P. uvali i to kč. br. 4741/9 u površini od 250 m2, te naknadno Kupoprodajnim ugovorom iz 1970. godine i nekretninu kč. br. 4741/11 od 100 m2. Nije sporno da je kuća građena na nekretnini kč. br. 4750/19 koja je 1967. godine dana na korištenje M. Š. od tadašnje Skupštine Općine P., kao i što nije sporno da je tužena-protutužiteljica upisana kao vlasnica sada kč. br. 3870/zgr. – dio kuće 40 m2, kč. 3869/zgr. – dio kuće od 142 m2, kč. br. 4750/19 – dvorište 212 m2 i kč. 4741/9 – dvorište od 208 m2. Nije sporno ni da je u posjedu tužene-protutužiteljice kč. br. 4741/21 k.o. P., dok je sporno da li je tužena-protutužiteljica stekla pravo vlasništva na toj nekretnini i to osnovom kupoprodaje, odnosno dosjelosti.

 

8.              Prema provedenim dokazima, identifikacije nekretnine, kao i parcelacijskih elaborata, prema vještaku mjernične struke K. H. proizlazi, da posjed tuženice predstavlja jednu cjelinu ograđenu betonskim zidovima i obuhvaća kč. br. Z 3869, Z 3870, 4741/9, 4750/19 i 4741/21 te dio kč. br. 4741/19 i dio kč. br. 4750/18. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je parcelacijskim elaboratom iz 1966. godine parcelacijom kč. br. 4741/5 nastala kč. br. 4741/9, a parcelacijom kč. br. 4750/5 nastala kč. br. 4750/19, dok je parcelacijskim elaboratom iz 1968. godine parcelacijom kč. br. 4741/5 nastala kč. br. 4741/11 a parcelacijskim elaboratom iz 1975. godine parcelacijom 4741/5 nastala je kč. br. 4741/21, te se i ispravio oblik kč. br. 4741/11 zbog prethodnog krivog ucrtavanja u kopiju katastarskog plana. Isto tako, elaboratom snimanja zgrada iz 1977. godine parcelacijom kč. br. 4741/9 nastala je kč. br. z 3869 – zemljište ispod zgrade a parcelacijom kč. br. 4750/19 nastala je kč. br. z 3870 – zemljište ispod zgrade, dok je tim predmetnim elaboratom kč. br. 4741/11 poništena i pripojena kč. br. 4741/9. Identificirana je i kč. br. 4741/21 koja u naravi predstavlja dvorište dijelom ograđeno betonskim zidom kaskadne konfiguracije uz prikazana i dva stabla (nešpula i smokva te stari panj) i da ta nekretnina je sastavni dio okućnice kuće koja se nalazi u posjedu R. Š..

 

9.              Usmenim dopunama vještaka utvrđena je površina predmetnih nekretnina, kao i da je elaboratom iz 1968. godine koji je izrađen u svrhu proširenja okućnice M. Š. ta granica prikazana u širini od 24,5 m a predmetnim elaboratom na terenu prilikom obilježavanja proširenja okućnice bili su i prisutni R. A. i M. Š., što je iz vidljivo iz prijamnog lista, te je i ta čestica propisno na terenu obilježena i tada formirana parcela 4741/11. Elaboratom iz 1975. godine prema navodima vještaka došlo je do ispravka oblika kč. 4741/9 i 4741/11 na katastarskom planu, kao i do formiranja nove kč. br. 4741/21 u površini od 80 m2, iako ne odgovara u toj površini obzirom da ista ima cca 50 m2, dok vezano za obilježavanje na terenu je bio prisutan samo R. A., kao vlasnik i naručitelj elaborata, koji je on potpisao, dok se prema navodima vještaka u predmetnom postupku ispravio oblik površine na planu, parcela nije mijenjala niti površinu, niti je na terenu nešto mijenjano jer bi se u tom slučaju Š. bunio. Zid kojim je obuhvaćena parcela 4741/21 tada nije vidljiv ali je prikazan na skici izrađenoj 1977. godine, kada je i na zahtjev Š. iz 1977. godine izvršen elaborat snimanja zgrade parcela 4741/11 poništena i spojena sa 4741/9, s time što vještak navodi da je moguće, da parcela 4741/21 koja sada ima cca 50 m2 i čini pola prvobitne parcele od kupljenih 100 m2 od strane Š. od R., da se radi o tom dijelu parcele, samo je problem što je parcelacija 1975. godine izvedena samo na papiru a ne na terenu, te je u to vrijeme bila u posjedu Š., iako u elaboratu stoji da je propisno obilježena na terenu.

 

10.              Iz navedenog prema mišljenju vještaka proizlazi, da je prilikom parcelacije i ispravka oblika kč. br. 4741/11 na planu uočena i pogreška u površini, te je formirana kč. br. 4741/21 i sva pogreška u površini (80 m2) upisana je u kč. 4741/21 koja je ucrtana kao trokut približne dužine 25,00 i širine 4,00 m odnosno grafičke površine 50 m2 a elaboratom iz 1977. godine ucrtana je kuća i nove zgradne, kao i kč. br. 4741/11 pripojena na kč. br. 4741/9 obzirom se radilo o nekretnini istog vlasnika, kao što je i prethodnim nalazom utvrđeno ucrtavanjem interpretacijom vlasničkih linija iz prethodnih elaborata utvrđene površine.

 

11.              Prema iskazu saslušanog svjedoka D. V., susjeda tuženice, kojega je ona angažirala 2010. godine za izradu etažnog elaborata, te je prilikom izrade utvrdio da je sastavni dio okućnice tuženice i jedna parcela koja nije upisana kao njihovo vlasništvo, te im je i priopćio, te je i potvrdio da tuženica ni njezina kćer M. Ž. nisu imale saznanja za tu činjenicu i to zbog činjenice da je pok. M. bio vrlo savjestan i pedantan i imao svu urednu dokumentaciju. Svjedok A. F., susjed stranaka, koji je svoju parcelu kupio 1971. godine, ima saznanja da su tuženica i njezin suprug M. Š. kupili, osim prvotne parcele i dodatnih 4 m širine od R. A., te da je M. napravio zid s desne strane parcele uz mendulu prema moru, kao i da mu je poznato da je u urbanističkom planu P. uvale iz 1987. godine građevinska parcela tuženice ucrtana na isti način kao što je i njenom posjedu, i kako je izgrađen zid koji i danas postoji, a uz njega panj od nekadašnje mendule. Prema iskazu svjedoka B. V. proizlazi, da tuženica i njezin pok. suprug od kada mu je poznato do danas, okućnicu koriste na jednak način, da u tom posjedu nije ništa mijenjano i da se zid na toj spornoj strani nalazio na istom mjestu kao i danas, uz koji je i bila jedna mendula koja je kasnije porezana, dok svjedok B. B. susjed tuženice, koji je tu živio oko 40 godina, potvrđuje da je zid uz stazu prema moru napravljen negdje 1970.-1980. godine koji je do danas na istom mjestu i ništa se nije pregrađivalo niti mijenjalo. Svjedok M. Ž., zet tuženice, potvrđuje da je zid izgrađen 1979. godine na 1980. godinu, da je on osobno u tome sudjelovao i napravljen je sukladno dotadašnjem korištenju okućnice, obzirom je i na tom dijelu prije gradnje zida tuženica imala cvijeće i zelenjavu i nekoliko stabala s time što je jedna mendula bila uz zid a kasnije odrezana. Prema iskazu kćerke tuženice, M. Ž., utvrđeno je da je zid napravljen 1979./1980. godinu, te se i danas nalazi na istom mjestu, uz zid su posadili nešpulu, smokvu i mendulu, od kojih nešpula postoji danas a mendula je posjećena ali postoji panj te da je njezin otac sagradio zid onako kako je sa A. R. dogovorio do kuda je kupio parcelu 4741/11, kao i da je otac prvu parcelu 1964. godine ili 1965. godine kupio od Grada P. a potom 1968. godine jednaku parcelu od A. R. a nakon što mu je odobreno proširenje gradilišta od A. R. još i kupio parcelu 4741/11 u površini od 100 m2 koja se nalazila ravno uz tada kupljene parcele a bila je široka 4 m, dužine 25 m na kojem se i danas nalazi kč. br. 4741/21.

 

12.              Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je ocijenio da od dana kupoprodaje nekretnine 4741/9 a nakon toga i 4741/11 od A. R., pok. M. Š. a niti tuženica kao njegov pravni slijednik, nisu imali saznanja da u posjedu drže kao dio svoje okućnice kč. br. 4741/21 k.o. P. koja je upisana u vlasništvu tužiteljice i još dva suvlasnika, obzirom i proizlazi da su za tu činjenicu saznali tijekom izrade etažnog elaborata 2010. godine. Kraj činjenice da suprug tuženice nije potpisao elaborat kojim je nastala ta nekretnina, smatra da je tuženica dokazala da je njezin posjed bio pošten jer nije znala niti morala znati da je u posjedu nekretnine koja nije upisana kao njezino vlasništvo a isto tako iz iskaza svjedoka i proizlazi da je i pok. M. Š. na jednak način i u jednakim granicama posjedovao predmetnu okućnicu vezano za postojeći betonski zid od njegove gradnje 1979./1980. godinu koji je sagrađen na mjestu gdje je bila međa okućnice tuženice, do kuda su i parcele kupljene od A. R., u koji prilog ide i činjenica da tužiteljica ni njen pravni prednik A. R. nikada nisu bili u posjedu sporne parcele 4741/21 računajući od 1970. godine pa do danas niti su tuženici niti njenom pravnom predniku osporavali pravo na posjed nekretnine. Time je prihvaćen protutužbeni zahtjev na stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem poštenog, istinitog, zakonitog i samostalnog posjeda predmetne nekretnine duže od 10 godina računajući od 08. listopada 1991. do 2010. godine a temeljem čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

13.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka prema čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Pri tome, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se činjenično poziva tuženica jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika kao što nije počinio ni ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

14.              Na temelju odredbe čl. 388. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98/137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno (st. 1.), da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.), i da rokovi koji su za stjecanje prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći sa odredbom st. 2. ovog članka ali ne dulje  nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.).

 

15.              Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom tih stvari, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st. 2. propisano, da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok st. 3. tog članka je propisano da samostalni posjednik nekretnine koji mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

16.              Na temelju odredbe čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

 

17.              Obzirom da je, ponovno cijeneći provedene dokaze, kao i činjenice utvrđene od strane vještaka K. H., utvrđeno, da i elaboratom iz 1975. godine parcela 4741/11 nije mijenjala površinu, već samo oblik na kopiji katastarskog plana, kao i da je već i na elaboratu iz 1977. godine označen zid tuženika unutar kojega se i nalazila parcela 4741/21 a na elaboratu nije označena ta parcela, niti dužina sjeverne granice, obzirom je on rađen za potrebe ucrtavanja objekta i međe nisu bile od značaja, sada se i ne može cijeniti da bi prednik tuženice bio nesavjestan. Obzirom da je on naručio taj elaborat i da je znao za tu parcelu, osnovom toga da je samo ispravljen oblike površine na planu, dok parcela nije mijenjala ni površinu, niti je na terenu nešto mijenjano, zbog čega bi se i da je došlo do promjene, kako to i vještak navodi sigurno Š. bunio. Prilikom parcelacije i ispravka oblika kč. br. 4741/11, koja je kupljena od strane prednika tužene-protutužiteljice, na planu je uočena i pogreška u površini, te je formirana kč. br. 4741/21 i sva pogreška u površini (80 m2) upisana je u kč. 4741/21 koja sada čini površinu od 50 m2 a elaboratom iz 1977. godine ucrtana je kuća i nove zgradne, kao i kč. br. 4741/11 pripojena na kč. br. 4741/9 obzirom se radilo o nekretnini istog vlasnika. Stoga, obzirom i da prednik tuženice-protutužiteljice, vezano za promjenu parcele, odnosno oblik i površinu, nije niti u tom postupku trebao dati suglasnost obzirom da se nije zadiralo u izmjenu parcele u obliku i površini, tada je i pravilno zaključeno da obzirom nije bilo reakcije A. R. u vrijeme kada je i njegova parcela ograđena zidom, kao niti daljnjih reakcija tužiteljice a i njenih suvlasnika, može se zaključiti da je takav posjed i bio savjestan.

 

18.              Na temelju odredbe čl. 28. st. 4. i 5. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92 i 77/92 – dalje ZOVO) savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina a nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a u vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

 

19.              Cijeneći sadržaj zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje obzirom da od strane žaliteljice takvi zaključci nisu doveli u ozbiljnu dvojbu sa svojom žalbom, da je prednik tuženice bio u dugogodišnjem neometanom posjedu predmetne nekretnine, nakon toga se posjed iste vrši od strane tuženice, kao i da je ta nekretnina pripojena ostalim nekretninama na kojima je vršen posjed obzirom da predstavljaju i dio okućnice izgrađene zgrade, kao i da na tom dijelu su zasađena stabla te se i danas tuženica nalazi u posjedu istih, ocjena je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tuženice.

 

20.              Činjenice za ovakav pravilan zaključak proizlaze iz izvatka katastra za predmetnu nekretninu, kao i iskaza saslušanih svjedoka i mišljenja vještaka, kao i činjenica utvrđenih prilikom očevida, pa stoga je i zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na utvrđenom činjeničnom stanju pravilan. U odnosu na žalbene navode kojima se poziva na premjeravanje predmetne nekretnine i vrijeme kada je otac tužiteljice, dobio natrag u privatno vlasništvo čestice, da je isti upozorio susjede o tome i u međama putem punomoćnika odvjetnika, takvi navodi tijekom postupka nisu iznošeni, kao što i nije bilo prijedloga za saslušanjem eventualnih svjedoka koji bi mogli o tome i potvrditi.

 

21.              Stoga, obzirom na utvrđene činjenice u postupku proizlazi da je tuženica-protutužiteljica sa svojim pravnim prednikom u posjedu sporne nekretnine još i prije 08. listopada 1991. i nalazi se u vrijeme podnošenja tužbe, te da u tom posjedu nije ograničavana, pa je i pravilno utvrđeno da se vršio pošteni posjed.

 

22.              Obzirom je pravilno odlučeno o glavnoj stvari, te je i na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, žalba tužiteljice-protutužene je odbijena kao neosnovana i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. u vezi sa 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci. Tuženici-protutužiteljici je dosuđen trošak sastava revizije - Tbr. 10. t. 6. Tarife prema zahtjevu u iznosu od 1.875,00 kuna/248 eura, uz trošak plaćene sudske pristojbe na reviziju od 1.000,00 kuna/132,70 eura, odnosno ukupni trošak  381,57 eura/ 2.875,00 kuna, sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

             

U Puli - Pola 09. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.