Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8915/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐM, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 144/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika ĐM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 15. rujna 2025., Klasa: UP/I-471-02/25-01/237, Ur.broj: 513-07-13-25-01 na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika ĐM, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se prekršaj činjenično i pravno opisan izrekom tog prekršajnog naloga zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona te se temeljem citiranog zakonskog propisa, okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura koju kaznu je dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik ĐM dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 35,00 (tridesetpet) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ĐM proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 (dvadesetšest eura pedesetčetiri centa) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, prilažući u smislu stavka 2. citiranog članka, dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako je 6. rujna 2025. bio spriječen obavljati posao zbog bolesti i izrazitog umora te je zamolio svoju sestru LM da ga zamijeni na sat vremena, iako je bio svjestan da nije najprimjerenija osoba za zamjenu, jer je u mjesecu kolovozu 2025. doživjela tešku prometnu nesreću i liječi se od psihičkih poteškoća. Ističe da je otac troje djece od kojih je dvoje malodobno te se nalazi u izrazito teškoj situaciji, pa bi plaćanje odmjerene novčane kazne dodatno ugrozilo egzistenciju njegove obitelji, predlažući stoga da se „umanji visina izrečenih novčanih kazni te objedini u jednu“, odnosno podredno da se ista smanji.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Međutim, ovaj Sud je također, po službenoj dužnosti utvrdio kako je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

6.2. Odredbom članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, propisano je između ostalog, kako će se za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovog članka, kazniti fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom od 2.650,00 do 53.080,00 eura.

6.3. Međutim, iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo je kako se okrivljenik u bitnom tereti što nije u poslovno prostoru u kojem obavlja djelatnost trgovine na malo, za prodaju jednog privjeska, naplaćenog u iznosu od 5,00 eura u gotovini izdao račun, pri čemu se niti na koji način decidirano ne navodi kako je riječ o ponovljenom prekršaju, a što je osnovni uvjet za primjenu odredbe članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, dok se okolnost da je okrivljenik ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istog prekršaja, navodi u dijelu izreke u kojem su sadržani osobni podaci okrivljenika, kao i u dijelu obrazloženju prekršajnog naloga u kojem su izneseni razlozi za odmjerenu novčanu kaznu. Kako za primjenu navedene pravne kvalifikacije, u činjeničnom opisu djela, kao što je ranije istaknuto, okolnost da se radi o ponovljenom prekršaju mora biti nesporno razvidna navođenjem broja pravomoćne odluke i datuma njezinog donošenja te stjecanja pravomoćnosti, izdavatelj prekršajnog naloga morao je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret pravilno pravno označiti isključivo kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, čija su zakonska obilježja postupanjem okrivljenika ostvarena, budući je citiranom odredbom propisano kako će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, ako ne izdaje račune.

6.4. Stoga je, uslijed počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ovaj Sud po službenoj dužnosti, otklonio navedenu pogrešku, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje mu se stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu novčane kazne navedene u članku 36. stavka 2. Prekršajnog zakona, pri čemu olakotne okolnosti nisu utvrđene, dok je uzeta u obzir ranija prekršajna kažnjavanost za počinjenje istih prekršaja, koja okolnost izričito nije označena kao otegotna, ali je nesporno da je cijenjena upravo takvom. Da je izdavatelj prekršajnog naloga, treba napomenuti, valjano koncipirao činjenični opis prekršaja u smislu prethodno navedenog, raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika ne bi mogao istovremeno cijeniti i kao otegotnu okolnost, imajući u vidu načelo zabrane dvostrukog vrednovanja, budući ta okolnost predstavlja bitno zakonsko obilježje iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

9. Kako okrivljenik navodima prigovora priznaje počinjenje inkriminiranog prekršaja, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, ovaj Sud je vodeći ujedno računa i o njegovoj prijašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti koja ukazuje da je sklon kršenju zakona, ali i o manjem iznosu za koji račun nije izdan (5,00 eura) te ranije opisanom propustu izdavatelja prekršajnog naloga glede nepravilnog pravnog označavanja inkriminiranog djela na štetu okrivljenika, u skladu sa načelom kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, odmjeravajući istu u posebnom minimumu novčane kazne propisane za taj prekršaj, smatrajući da ista s obzirom na sve navedeno, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.

10. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

11. Vezano uz dokumentaciju koju je okrivljenik priložio uz podnijeti prigovor u prilog svojih navoda kako sestra koja ga je kritične zgode zamijenila u obavljanju posla ima zdravstvenih poteškoća zbog teške prometne nesreće, valja istaknuti da ta okolnost, uzimajući u obzir njegovu upornost u počinjenu istovrsnih prekršaja, nije takvog značaja, da bi mogla dovesti do ublažavanja novčane kazne. Također kako je u ovom predmetu okrivljenik proglašen krivim za jedno djelo prekršaja za koje mu je izrečena novčana kazna, bespredmetan je njegov prijedlog, da se ta kazna „objedini u jednu“, budući je ovaj Sud povodom podnijetog prigovora, ovlašten odlučivati samo u ovome predmetu.

12. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.

13. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

14. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

15. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.