P-4610/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu protiv tuženika pod 1. DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene pod 2. RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz OD Mijoč i Bakić d.o.o., Split radi utvrđenja ništetnosti nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 08.listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužene pod 2. te zamjenika punomoćnika tuženika pod 1. i pod 2., na ročištu za objavu dana 19.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

'' 1.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine koji je u obliku javnobilježničkog akta sastavio javni bilježnik Matijana Paradžik pod brojem OU- 147/24 od 14.03.2024. godine sklopljen između tuženika pod 1. DF i tužene pod 2. RF, kojim je tuženik pod 1. darovao tuženoj pod 2. ½ suvlasnička dijela nekretnine u Splitu u zemljišnim knjigama označenu kao posebni dio zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], površine 370 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš: 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu, označen br. 32, površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe.

2. Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na ime tužene pod 2. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], provedenog temeljem Ugovora o darovanju nekretnine koji je u obliku javnobilježničkog akta sastavio javni bilježnik Matijana Paradžik pod brojem OU- 147/24 od 14.03.2024. godine upisanog pod brojem Z-42378/2024 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja rješenja broj Z-42378/2024.

3.Nalaže se tužnicima pod 1. i 2. da tužiteljici u roku od 15 dana solidarno naknade parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to od dana donošenja prvostupanjske presude. ''

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja ½ suvlasničkog dijela nekretnine u Splitu u zemljišnim knjigama označenu kao posebni dio zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], površine 370 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš: 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu, označen br. 32, površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe 2 kao neosnovan.

II.Nalaže se da tužiteljici u roku od 15 dana isplati tuženiku pod 1. i tuženoj pod 2. na ime naknade za parnični trošak iznos od 3.437,50 EUR od zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev iza isplatu daljnjeg troška u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama odbija kao neosnovan

III. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana isplati tuženiku pod 1. i tuženoj pod 2. na ime naknade za trošak pristupa na ročište za objavu iznos 125,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Dana 05.prosinca 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljice JF protiv tuženika DF i RF radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju ½ dijela nekretnine koja u naravi predstavlja stan u [adresa], a koji suvlasnički udio je tuženik pod 1. darovao svojoj majci tuženoj pod 2. temeljem Ugovora o darovanju sastavljenog u obliku javnobilježničkog akta pod bojem OU- 147/24 od 14.ožujka 2024. od 14.ožujka 2024.

2.Tužbu temelji na tvrdnji da je navedeni ugovor ništetan jer je raspolaganje suprotno zakonskoj zabrani raspolaganja bračnom stečevinom bez suglasnosti drugog bračnog druga ( čl.32.st.2.Obiteljskog zakona), a ujedno je i učinjeno iz nedopuštenih pobuda (čl.273.ZOO-a).

3.U činjeničnom supstratu tužbe navodi da je stan u [adresa] kupljen za vrijeme trajanja braka tako što su tužiteljica i tuženik pod 1. prodavatelju isplatili 22.000,00 EUR u gotovini dok je preostali iznos prodavatelju plaćen iz kredita koji je Zagrebačka banka odobrila tužiteljici što bi nesporno trebalo ukazivati da je predmetni stan bračna stečevina.

4.U odnosu na nedopuštenu pobudu tužiteljica navodi da je razlog otuđenja suvlasničkog dijela stana u korist tužene pod 2. isključivo izbjegavanje naplate postojećih dugova u vidu utvrđenih obveza tuženika pod 1. za plaćanje alimentacije za sina GF te parničnog troška iz postupka koje je tužiteljica ranije vodila protiv tuženika. Nadalje, navodi da tuženik pod 1. spornim raspolaganjem nastoji spriječiti tužiteljicu da naplati troškove otplate kredita za kupnju predmetnog stana koji kredit tužiteljica otplaćuje bez sudjelovanja tuženika pod 1. od 2015. godine .

5.U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbeni zahtjev u cijelosti. Tvrde da predmetni stan u dijelu kojim je raspolagano ne predstavlja bračnu stečevinu već vlastitu imovinu tuženika pod 1. Naime, navode da je tužena pod 2. prodala stan u [adresa] te dio ostvarenih sredstava darovala tuženiku pod 1. , konkretno 40.000,00 EUR kojim je tuženik sudjelovao u kupnji stana. Smatraju da nema mjesta primjeni odredbe čl.32.st.2.Obiteljskog zakona budući je sporni ugovor o darovanju sklopljen nakon što je brak prestao razvodom.

6.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile :

Vjenčani list Matičnog ureda Split Klasa: 223-03/19-003/756, Urbroj: 2181-06-02-19-1 od 22.02.2019., Ugovor o kupoprodaji stana od 18. travnja 2005., Rodni list Matičnog ureda Split Klasa: 223-02/19-04/2815, Urbroj: 2181-06-02-19-1 od 22.02.2019., rješenje Općinskog suda u Splitu posl.br. R1 Ob-126/2021 od 18.02.2021., Ugovor o darovanju nekretnine broj OU-147/24 od 14.03.2024., e-izvadak iz zemljišne knjige, uvid u zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 24. suvlasnički dio, Ugovor o darovanju nekretnina od 24.05.2019., Ugovor o kupoprodaji stana od 18. travnja 2005., Ugovor o namjenskom kreditu broj: 324/05 od 13.04.2005., Zapisnik od 15.11.2024. u predmetu ovog suda posl.br. P Ob-141/2020, presudu ovog suda posl.br. P Ob- 302/2020-23 od 26.05.2023., presudu ovoga suda posl.br. P Ob-378/2022-17 od 13.11.2023., pregledani su spisi ovog suda broj P Ob-141/20, P Ob-378/2022, P- 4722/2019, P-4048/2022 i R1-709/2024. Saslušani su tužiteljica i tužena pod 2.

7.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet spora jest zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju za ½ suvlasničkog dijela stana u [adresa] stečenog za vrijeme braka tužiteljice i tuženika pod 1.kojim je tuženik pod 1. besplatno raspolagao u korist svoje majke, tužene pod 2. nakon prestanka bračne zajednice i braka.

9.Sporno jest je li opisano raspolaganje tuženika pod 1. suprotno odredbi članka 32.stavka 2.Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje ObZ) te postoje li uvjeti za primjenu odredbe članka 273.stavka 2.Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) prema kojoj nedopuštena pobuda ugovaratelja čini taj ugovor bez učinka.

10. Među parničnim stranka nesporne su sljedeće činjenice:

- da je između tužiteljice i tuženika pod 1. dana 28.rujna 2002.zasnovan brak,

- da su tužiteljica i tuženik pod 1.roditelji GF rođenog **.**.2002.,

- da su tužiteljica i tuženik pod 1. dana 18.travnja 2005. kao kupci sklopili kupoprodajni ugovor čiji predmet je stan u [adresa], 57,11 m2 na VI.katu te zgrade

- da su se tužiteljica i tuženik pod 1. na temelju ugovora iz prethodne alineje u zemljišnoj knjizi upisali kao suvlasnici na kupljenom stanu, svaki za ½,

- da je danas tužena pod 2. upisana kao suvlasnica za ½ temeljem ugovora o darovanju od 14.ožujka 2024. sklopljenim sa tuženikom pod 1. koji ugovor je predmet ovog spora,

- da je brak između tužiteljice i tuženik pod 1.razveden rješenjem Općinskog suda u Splitu broj R1 Ob-126/2021 od 18.veljače 2021.,

- da posljednje zajedničko prebivalište tužiteljice i tuženika pod 1. jest stan u [adresa] u kojem i danas živi tužiteljica i njihov sin GF.

11.Nesporno je i to je da je tuženik pod 1. već ranije bio raspolagao upisanim suvlasničkim dijelom u korist svoje majke RF, tužene pod 2., ali je u parničnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P Ob-378/2022 pravomoćno utvrđeno da je ugovor o darovanju od 24.svibnja 2019. ništetan. Sud je u tom postupku zaključio da je tuženik pod 1. darovanje ½ predmetnog stana izvršio tijekom trajanja braka sa tužiteljicom koja se nije suglasila s darovanjem, kao i da navedeni stan predstavlja obiteljski dom u kojem stanuju tužiteljica i njihov sin GF nad koji su u vrijeme darovanja tužiteljica i tuženik pod 1.ostvarivali roditeljsku skrb. Prethodno ocijenivši da 45/67 suvlasničkog dijela predstavlja bračnu stečevinu kojom se dijelom raspolagalo navedenim darovanjem sud zaključuje da je ugovor o darovanju protivan prisilnom propisima, konkretno odredbi članka 32.stavka 2.Obiteljskog zakona pa je isti ocijenjen kao ništetan. Razlog ništetnosti sud je našao i u činjenici što predmetni ugovor nije bio sastavljen u zahtijevanoj formi javnobilježničkog akta budući nije došlo do prave predaje u posjed darovanog suvlasničkog dijela.

12.U stranačkom iskazu tužiteljica je ukratko opisala odnos sa tuženikom pod 1. navevši da su brak sklopili 2002., a stan na [adresa] kupili zajedno 2005. godine za iznos od 67.000,00 EUR. Dio kupoprodajne cijene su dali u gotovini i to na način da je ona dala iznos od 10.000,00 EUR što joj je majka dala , a FF 12.000,00 EUR što je njemu njegova majka bila dala. Preostali iznos kupoprodajne cijene od 45.000,00 EUR plaćen je na način da je tužiteljica podigla stambeni kredit. Dogovor između nje i DF je bio zapravo da zajednički sudjeluju u plaćanju toga kredita te je on u početku to i poštovao. Godine 2015. godine bračna zajednica je prestala te je od tog trenutka praktički sama snosi teret plaćanja navedenoga kredita. Posebno upitana u vezi kredita navela da je stan nije opteretila nikakvim založnim pravom u korist banke. FF je iz zajedničkog stana izašao 2019. godine dobrovoljno. Krajem 2018. godine pokrenula je postupak pred Centrom za socijalnu skrb kao korak pred predstojeći postupak razvoda braka, a sama tužba pred sudom radi razvoda braka podignuta je 2020. godine. Brak je razveden sudskom odlukom 2021. godine. Od 2019. godine u tijeku je parnica koju je pokrenuo FF u pogledu bračne imovine ( stana na [adresa] i vozilo Peugeot) smatrajući da je on većinski vlasnik ove imovine odnosno više nego li je upisan u zk knjigama na predmetnom stanu. U toj parnici tužiteljica je ustala protutužbom smatrajući da njoj pripada više od polovine navedene imovine. U odnosu na predmetno darovanje tužiteljica je navela da joj je sam tuženik pod 1. rekao za isto navevši da je ovaj put ugovor zaključen u pravno zadovoljavajućoj formi pri čemu je iz njegovih riječi zaključila da je darovanje izvršio da bi onemogućio naplatu dugova jer mu je račun bio u blokadi, a nije niti plaćao alimentaciju za zajedničko dijete, sina GF. Zaključno, tužiteljica navodi da je sastav bračne stečevine između nje i tuženika pod 1. još uvijek sporan te se vode parnice u vezi toga.

13.Saslušana kao parnična stranka tužena pod 2. RF navela je da je u prosincu 2004. prodala svoj veliki stan u [adresa] u [adresa] za oko 92.000,00 EUR od čega je za 41.000,00 EUR kupila manji stan, a u odnosu na preostalih 40.000,00 EUR , s obzirom da je sin bio podstanar, a nevjesta nije radila te je sin bio u nezavidnom zdrav. stanju ( bolovao je od PTSP, depresije..) nakon što se vratio sa ratišta iz Domovinskog rata, odlučila je dati taj iznos sinu. Naglasila je da joj je nevjesta tad rekla da im nije dala te novce da ne zna kako bi kupili taj stan. Kasnije je njen sin pokrenuo postupak smatrajući da ga pripada veći suvlasnički udio na predmetnom stanu od jedne polovine, a imajući u vidu da im je ona dala oko 40.000,00 EUR za stan te konačnu kupoprodajnu cijenu stana. Iskazala je da je njen sin još za vrijeme trajanja braka bio dobio otpremninu, a koji novac je njena nevjesta predigla te uplatila na račun firme u Italije kod koje je radila te taj novac nikad nije vraćen uz napomenu da se njena nevjesta zaposlila kad je unuk imao godinu dana. Račun njenog sina danas je u blokadi pod teretom ovrhe za troškove parničnog postupka tužiteljice te za kredit koji je FF bio podigao. Upravo zbog navedenog tuženik pod 1. ne plaća alimentaciju za sina GF niti sudjeluje u plaćanju kredita za predmetni stan. Glede režijskih troškova za stan iskazala je da je tuženiku pod 1. bila došla opomena odnosno prijedlog za ovrhu za vodu, pričuvu i usluge telekomunikacije te je tuženik pod 1. platio dva računa.

14. Iz priloženog ugovora o namjenskom kreditu zaključenom između Zagrebačke banke d.d. i tužiteljice dana 13.travnja 2005. proizlazi da je banka tužiteljici odobrila iznos od 45.000,00 EUR radi kupnje stana sa 30 godišnjim rokom otplate kao i da je ugovoreno zasnivanje založnog prava radi osiguranja tražbine na stanu površine 57,11 m2 u [adresa] dok iz ZK uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na teret cijelog stana upisano založno pravo Zagrebačke banke radi osiguranja iznosa od 45.000,00 EUR.

15.Pregledom spisa ovog suda broj P Ob-141/2024 razvidno je da je FF dana 02.kolovoza 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv JF radi utvrđenja prava suvlasništva stana tvrdeći da je isti suvlasnik za 45/57 dijela stana smatrajući da je njegov doprinos i udio u stjecanju stana veći od upisane ½ upravo zbog novčanih sredstva darovanih od majke RF radi sufinanciranja kupnje stana.

16.U istom parničnom postupku JF ustala je protutužbenim zahtjevom tražeći utvrđenje prava suvlasništva za ¾ idealnog dijela predmetnog stana te brisanje imena DF sa ¼ dijela stana od upisanih 2/4 tvrdeći da je njen udio u stanu zbog većeg doprinosa u kupnji ( kredit Zabe) veći od upisane ½.

17. Pregledom spisa ovog suda broj P-4722/2019 razvidno je da je PF dana 02.kolovoza 2019. ustala tužbom protiv JF tražeći predaju u suposjed stana u [adresa].

18.Pregledom spisa ovog suda broj P-4048/2022 razvidno je da su FF i RF dana 07.studenog 2022. ustali tužbom protiv JF radi isplate iznosa od 727,69 EUR na ime povrata plaćenih režijskih troškova za stan. Jednako tako, dana **.**.2024. FF i RF pokrenuli su protiv JF postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnog stana koji postupak se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-709/2024.

19. Svi navedeni postupci su još uvijek u tijeku.

20. Iz prethodno iznijetih činjenica nesporno je da su tužiteljica i tuženik pod 1. predmetni stan stekli 2005.godine za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice te da su se temeljem kupoprodajnog ugovora upisali kao suvlasnici svaki za ½ dijela.

21.Tada važeći Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ'03) u članku 248. određivao je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Ukoliko bračni drugovi nisu drugačije ugovorili, isti su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine kako je to propisano odredbom članka 249.stavka 1. navedenog zakona.

22. Imajući u vidu da je stan stečen za vrijeme trajanja braka sud, slijedom odredbe članka 248. ObZ '03, uzima da isti predstavlja bračnu stečevinu. Omjer udjela između tužiteljice i tuženika pod 1. očito je sporan, o čemu svjedoče i postojeći prethodno navedeni sudski postupci. Koliki su udjeli u bračnoj stečevini, za ovaj postupak nije relevantno. Odlučno je, a radi procjene osnovanosti zahtjeva, radi li se o bračnoj stečevini, imajući u vidu da tužiteljica osporava raspolaganje predmetnim stanom kroz primjenu odredbe članka 32.stavka 2. ObZ.

23.Tužiteljica smatra da je ugovor o darovanju sklopljen između tuženika pod 1. i tužene pod 2. ništetan jer tužiteljica nije dala pisanu suglasnost s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika pa je raspolaganje suprotno prisilnom propisu sadržanom u članku 32.stavku 2. Obiteljskog zakona.

24.Odredba članka 32.stavka 2. ObZ-a glasi : ''Bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti stan koji predstavlja bračnu stečevinu a ujedno je i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.''

25. Izostanak suglasnosti nije apsolutna zapreke za raspolaganje budući je stavkom 4.istog članka omogućeno da je sudska odluka zamijeni pri čemu će sud odlučujući o prijedlogu bračnog druga voditi primarno računa o stambenim potrebama obaju bračnih drugova i djece koja se s njima stanuju.

26.Članak 32.stavak 2. ObZ bio je predmetom ocjene ustavnosti. Razmatrajući usklađenost navedene odredbe sa ustavnom kategorijom nepovredivosti vlasništva Ustavni sud RH u odluci broj U-I-3941/2015 od 18.travnja 2023. zaključio je da legitimni cilj odredbe opravdava takvo ograničavanja prava vlasništva. Ustavni sud RH ističe da je smisao odredbe članka 32.stavka 2. zaštita obiteljskog doma odnosno omogućavanje obitelji (bračnim drugovima i djeci) primjerenih uvjeta stanovanja te ujedno onemogućavanje jednostranih pravnih poslova jednog od bračnih drugova kojima taj bračni drug dovodi u pitanje gubitak obiteljskog doma pri čemu je naglašeno da je nemogućnost takvog raspolaganja ograničenog trajanja jer prestaje nakon okončanja braka.

27.Brak između tužiteljice i tuženika pod 1. prestao je razvodom 2021. godine te je tuženik pod 1. iselio iz stana u kojem su ostali živjeti tužiteljica i njihov sin GF. U vrijeme sklapanja ugovora od **.**.2024. GF je navršio 22 godine. Sukladno odredbi članka 117. ObZ roditeljska skrb prestaje kada dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, dakle punoljetnošću djeteta. U konkretnom slučaju GF je stekao poslovnu sposobnost u 2020. godini što znači da se (više) ne radi o djetetu nad kojim roditelji su dužni ostvarivati roditeljsku skrb.

28.Dakle, brak između tužiteljice i tuženika pod 1. prestao je prije predmetnog raspolaganja. Jednako tako, prestala je egzistirati obiteljska zajednica tužiteljice, tuženika pod 1. i njihovog sina GF kakva je postojala do prestanka bračne zajednice i braka tužiteljice i tuženika pod 1.

29.Navedene činjenice ukazuju da u vrijeme spornog raspolaganja tuženika pod 1. više ne egzistira brak između njega i tužiteljice te da njihov zajednički sin nije više maloljetno dijete u odnosu na koje roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. Drugim riječima, otpale su zakonske pretpostavke za primjenu zabrane raspolaganja iz članka 32.stavka. 2 koja je za cilj imala zaštitu obiteljskog doma za vrijeme trajanja braka i roditeljske skrbi o maloljetnom djetetu. Utoliko predmetno raspolaganje nije protivno prisilnoj odredbi članka 32.stavka 2. ObZ odnosno nije opterećeno razlogom ništetnosti slijedom čega nije osnovan zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim učinjenog darovanja.

30.Razlog ništetnosti predmetnog darovanja tužiteljica nalazi i u razlogu iz članka 293.stavka 2.i 3. ZOO-a koji određuje da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor dok je znanje druge ugovorne strane o tome kad se radi besplatnom raspolaganju pravno nebitno.

31. Naime, tužiteljica tvrdi da ima pravomoćno utvrđeno potraživanje prema tuženiku pod 1. po osnovi parničnih troškova vođenih postupaka, da postoji potraživanje GF prema tuženiku pod 2. na ime uzdržavanja kao i da je tuženik pod 1. poduzeo predmetno raspolaganje s ciljem da izbjegne plaćanje obveza budući da je predmetni stan jedina nekretnina koju ima.

32. Pregledom priložene pravomoćne presude ovog suda broj P Ob – 378/2022 od 13.studenog 2023 razvidno je da je istom naloženo tuženiku pod 1. solidarno sa tuženom pod 2. isplatiti tužiteljici iznos od 2.495,19 EUR.

33.Pregledom priložene nepravomoćne presude ovog suda broj P Ob- 302/2020 od 26.svibnja 2023. razvidno je da je tuženiku pod 2. naloženo isplatiti na ime uzdržavanja GF iznos od 112,81 EUR mjesečno za period od 10.srpnja 2020. do 31.prosinca 2022. Naime, sud je obvezao DF platiti sinu GF uzdržavanje za period sve do zasnivanja radnog odnosa GF prethodno utvrdivši da je GF sudirao kao reovni student sve do 04.listopada 2022. kada se prijavljuje na Hrvatski zavod za zapošljavanje nakon čega zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme

34.Iz iskaza tužene pod 2., majke tuženika pod 1., može se utvrditi da bi račun tuženika pod 1. bio u blokadi budući je isti, kako je navela, pod teretom ovrhe za troškove parničnog postupka tužiteljice te za kredit koji je tuženik pod 1. 35.podigao.

35. Dakle, iz svega iznijetog proizlazi da tužiteljica ima dospjelo potraživanje prema tuženiku pod 1. koje ne može naplatiti budući isti, osim (dijela) stana kojim je dobrovoljno raspolagao u korist majke nema druge imovine iz koje bi se moglo naplatiti to potraživanje.

36. Međutim, sud ne nalazi da bi se na iznijeto činjenično stanje imala primijeniti odredba članka 293.stavka 2. ZOO. Naime, navedeno činjenično stanje upućuje na primjenu instituta pobijanja pravnih radnji dužnika pa je sud mišljenja ukoliko se radi o situaciji pobijanja dužnikovih pravnih radnji, tada nema uvjeta za utvrđenje ugovora ništavim zbog nedopuštene pobude na temelju takvog činjeničnog supstrata već se isti može pobijati sukladno odredbama članka 66.-91. ZOO-a. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud u odluci Rev 1278/07-2 od 07.listopada 2009. u kojoj je navedeno da besplatno raspolaganje dužnika koji time postaje insolventan nije ništav nego pobojan posao. Slijedom iznijetog sud ocjenjuje zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti predmetnog darovanja po iznijetoj činjeničnoj osnovi neosnovanim.

37. Slijedom svega iznijetog odlučeno je kao u točki I.izreke presude.

38.Tužiteljica je u tužbi predložila donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženicima svako daljnje raspolaganje i opterećenje ½ suvlasničkog dijela stana u [adresa] navodeći da s obzirom na poremećene odnose unutar obitelji postoji mogućnost daljnjeg otuđenja na način da tužena pod 2. bez znanja i suglasnosti tužiteljice trećoj osobi otuđi stan koja bi imala pravo na suposjed te bi mogla predstavljati prijetnju za osobnu sigurnost tužiteljice i sina GF, a ujedno bi se time narušila i nepovredivost doma.

39. Učinak privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja i njenog evidentiranja u zemljišnoj knjizi jest u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom ( članak 347.stavak 4. Ovršnog zakona, Narodne novine broj 2/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ). Dakle, predložena privremena mjera ne spriječi dobrovoljnu raspoložbu, već osigurava zaštitu predlagatelja osiguranja u slučaju takve raspoložbe. Jednako tako, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postojala realna opasnost raspolaganja imovinom. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki I.izreke rješenja.

40.Iz zemljišnoknjižnoga uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kojeg je sud pregledao putem javno dostupnog Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra proizlazi da je na suvlasničkom dijelu predmetnog stana tužene pod 2. upisana pod brojem Z-50470/2024 zabilježba ovog spora. Učinak zabilježbe spora propisan je odredbom članka 86.stavka 2. i 3.Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine broj 63/19, 128/22., 155/23, 127/24), a sastoji se u tome da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranki pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora.

41.Dakle, predmetnom zabilježbom tužiteljica jest osigurala zaštitu u slučaju eventualne dobrovoljne raspoložbe tužene pod 2.pod uvjetom pozitivnog pravomoćnog ishoda ove parnice . S obzirom na navedeno sud zaključuje da predlagateljica privremene mjere nije učinila vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine (članak 346.stavak 1. OZ) budući je zaštita tužiteljice koja se traži predloženom mjerom već osigurana upisanom zabilježbom ovog spora. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki I.izreke rješenja.

42.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.stavka 1.ZPP-a, Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1., Tbr.9.t.1.,Tbr.40.t.1., Tbr. 46. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, 107/25, dalje Tarifa) i članka 4.t.2. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj 118/18, 51/23, dalje ZSP). Tuženiku pod 1. i tuženoj pod 2., zastupanima po istom punomoćniku priznati su troškovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznos od 3.437.50 EUR i to trošak odgovora na tužbu od 04.travnja 2025. u iznosu od 550,00 EUR, trošak sastava podneska od 30.lipnja 2025. u iznosu od 550,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 23.lipnja 2025., 25.srpnja 2025., 08.listopada 2025., svako po 550,00 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-a.

43.Trošak sudske pristojbe u iznosu od 500,00 EUR nije priznat budući su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu pa nisu u obvezi plaćati pristojbu za odgovor na tužbu.

44.Time ukupno priznati trošak tuženika nastao do zaključenja glavne rasprave iznosi 3.437.50, EUR dok je zatraženi daljnji trošak za iznos od 500,00 EUR odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II.izreke rješenja.

45.Punomoćnik tuženika pod 1. i pod 2. pristupio je na ročište za objavu presude dana 19.studenog 2025. slijedom čega tuženike pripada pravo na naknadu i tog troška u iznosu od 125,00 EUR pa je valjalo zahtjev prihvatiti kako je odlučeno u točki III.izreke.

46.Odluka o zateznim kamatama dosuđenim na priznati parnični trošak u točki II. i III.izreke rješenja temelji se na odredbi članka 151.stavak 3.ZPP-a imajući u vidu da su tuženici istakli zahtjev za dosudu upravo u smislu navedene odredbe.

U Splitu, 19.studenog 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika pod 1. i pod 2.