REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-600/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o., u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 08. Ugovora o kreditu broj: 95718/05 sklopljenog dana 24. studenog 2005. između IO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] hrvatske vojske, kao korisnika kredita i HVB Splitska banka d.d., OIB 69326397242, Split, Domovinskog rata 61, kao kreditora i to u dijelu koji glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima:jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše 1.000,00 kuna; plaćanje jednokratno prije korištenja kredita; korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, platiti tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, iznos od 132,20 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodiš tu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 253,09 EUR sa zateznim kamatama od 19. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 773,46 EUR sa zateznim kamatama od 19. studenog 2025. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tvrdi da su korisnik kredita IO i prednik tuženika HVB Splitska banka d.d., OIB 69326397242, Split, Domovinskog rata 61, 24. studenog 2006. sklopili ugovor o kreditu broj 95718/05 (dalje: Ugovor o kreditu), da je čl. 08. Ugovora o kreditu ugovorena naplata administrativne naknade za obradu kreditnog zahtjeva, tzv. ulazne naknade, a sukladno odluci banke, da je predmetna naknada od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 132,20 EUR 25. studenog 2005., kao i da se radi o ništetnoj odredbi ugovora o kreditu jer se radi o tipskom ugovoru o kreditu, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo niti je korisnik kredita imao bilo kakvog utjecaja na sadržaj tog ugovora, kao i da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije informirao korisnika kredita o tome koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom, razlozi za opravdanje naplate te naknade i njenoj svrsi i da korisnik kredita nije mogao na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti koje su ekonomske posljedice za njega, da je navedena odredba ugovora o kreditu nepoštena i ništetna , kao i da je sama obveza korisnika kredita neodređena i neodrediva. Navodi da su tužitelj i korisnik kredita sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim ugovorom je predmetna tražbina u cijelosti prenesena na tužitelja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom prigovorio vrijednosti predmeta spora kako ju je tužitelj naznačio u tužbi jer smatra da je suviše visoko naznačena. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije jer da tužitelj nije potrošač, da je tražbina iz navedenog ugovora strogo osobne naravi pa ne može biti predmet prijenosa između tužitelja i korisnika kredita, smatra da je tužitelj dužan dokazati status potrošača, a da tužitelj nije potrošač. Istaknuo je prigovor zastare, kao i da odredba čl. 08. Ugovora o kredita o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, kao i da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3. Međutim, tuženik je na pripremnom ročištu 22. listopada 2025. istaknuo da ne osporava ni osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva, ali da ne priznaje tužbeni zahtjev. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja.

4. Budući da je tuženik istaknuo da više nisu sporne ni osnova niti visina tužbenog zahtjeva, sud je ocijenio da su nesporne sve odlučne činjenice između stranaka, dakle da je odredbe čl. 08. Ugovora o kreditu ništetna jer nije jasna, uočljiva i lako razumljiva potrošaču i jer se tom odredbom uzrokuje neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a kao posljedica utvrđenja ništetnosti te odredbe Ugovora o kreditu je povrat plaćenog. Stoga je tuženik dužan tužitelju, kojem je korisnik kredita ustupio sva potraživanja po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, isplatiti nesporan iznos od 132,20 EUR sa zateznim kamatama od 25. studenog 2005., jer je tuženik bio nepošten stjecatelj, na temelju odredb i čl. 104. st.1., 105. st.1., 210. i 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO).

5. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

6. Vezano za tuženikov prigovor suviše visoko naznačene vrijednosti predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti valja navesti da je pogrešno shvaćanje tuženika da zahtjev za utvrđenje ne bi bio od utjecaja na vrijednost predmeta spora i da se kao mjerodavna za određivanje vrijednosti predmeta spora treba uzeti samo visina kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Takav zaključak ne proizlazi iz odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) kojima je propisan način određivanja vrijednosti predmeta spora kod objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao u konkretnom slučaju, odnosno u situacijama kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu (čl. 37. st. 1. i 40. st. 1. ZPP-a). Sud je odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje u iznosu od 132,20 EUR sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadi i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 132,20 EUR. Međutim, posljedica ništetnosti navedene odredbe ugovora je obveza tuženika vratiti tužitelju novčani iznos plaćen na temelju te odredbe. Stoga, vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.532,20 EUR (1.400,00 EUR za zahtjev za utvrđenje i 132,20 EUR za zahtjev za isplatu) je suviše visoko naznačena. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 132,20 EUR budući da je posljedica ništetnosti vraćanje iznosa plaćenog na temelju te odredbe pa je primjerena vrijednost predmeta spora za zahtjev za utvrđenje upravo 132,20 EUR.

7. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

8. Tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka (vrijednost predmeta spora 264,40 EUR) i to:

- sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 50,00 EUR,

- zastupanja na pripremnom ročištu 22. listopada 2025. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 25,00 EUR,

-zastupanja na ročištu glavne rasprave prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u iznosu od 25,00 EUR,

-sastava podneska od 13. travnja 2025. prema Tbr. 8. t 1. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu prema Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba) u plaćenom iznosu od 26,55 EUR, i na presudu Tar. br. 2. st. 1. Uredbe u iznosu od 26,54 EUR, ukupno 253,09 EUR (točka III. izreke).

9. Tužitelju ne pripada pravo na više zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, podneska od 13. travnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR, zastupanja na pripremnom ročištu 22. listopada 2025. od 175,00 EUR, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 22. listopada 2025. od 150,00 EUR, zastupanja na ročištu za objavu presude od 75,00 EUR, kao ni trošak sudske pristojbe za presudu od 73,46 EUR jer su zatraženi u previsokom iznosu (prema vrijednosti predmeta spora kako je naznačen u tužbi, a ne kako je određen tijekom postupka). Dakle tužitelju nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 773,46 EUR (točka IV. izreke).

10. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana