REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3352/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JAŠKAPACK d.o.o., iz Sesveta, Savska cesta 1, OIB 53994275676, koje zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu ili pravnom interesu stranke, 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 5. rujna 2025. ovom Sudu podnio tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o njegovom pravu iz područja upravnog prava, odnosno da postupi prema propisu, jer je tuženik propustio odlučiti o njegovom zahtjevu od 25. srpnja 2025., a kojim traži produljenje izdane dozvole za boravak i rad za svog radnika. Svoj zahtjev tužitelj temelji na članku 92. stavku 2. Zakona o strancima (Narodne novine broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), u svezi s člankom 101. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), smatrajući kako je tuženik bio u obvezi svoje rješenje donijeti u roku od 15 dana od dana podnošenja njegovog zahtjeva, odnosno do 28. veljače 2025. Budući da tuženik u zakonom određenom roku nije odlučio o njegovom zahtjevu pokrenut je ovaj upravni spor. Predlaže Sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da odluči o njegovom zahtjevu, uz nadoknadu troškova upravnog spora.
2. Tuženik, iako uredno pozvan na dostavu odgovora na tužbu rješenjem ovog suda, Poslovni broj Us I – 3352/2025-2, od 12. rujna 2025. i rješenjem Poslovni broj Us I – 3352/2025-3 od 27. listopada 2025., taj odgovor, do dana donošenja ovog rješenja nije dostavio.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Člankom 92. stavkom 2. Zakona o strancima propisano je da je Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti o zahtjevu za produljenje iz stavka 1. ovoga članka prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.
5. Razmatranjem citiranog propisa ovaj Sud zauzima stav kako je naprijed citiranim određenjem ustanovljen rok koji isključivo instruktivno uređuje obvezu donošenja odluke, bez drugih određenja koja bi mogućim učinila utvrđenje osnovanosti zahtjeva za ocjenom zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu iz područja upravnog prava. Naime, citirano određenje specijalnog propisa ne propisuje obvezu javnopravnog tijela da svoju odluku dostavi, kao ni rok koji nakon dostave treba proteći da bi stranka mogla osnovano tražiti sudsku zaštitu, a što su uostalom pretpostavke pokretanja upravnog spora propisane člankom 101. Zakona o općem upravnom postupku. Iz ovog razloga instruktivna norma specijalnog propisa, koja i ne sadrži posljedice propuštanja djelovanja po istoj, za ocjenu zakonitosti propuštanja i nije relevantna, jer donošenje odluke bez njene dostave ne omogućuje podnositelju zahtjeva pravnu sigurnost u njegovu procesnu poziciju, niti Sudu omogućuje da točno utvrdi sporne činjenice. Suprotno navedenom Općim postupovnim propisom takva okolnost jasno je naznačena.
6.1. Člankom 101. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da je službena osoba dužna, u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke, rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
6.2. Člankom 101. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku određeno je da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
7. Ne ulazeći u razloge uniformnog određenja rokova za sva upravna rješenja po zahtjevu stranke i ukazujući tuženiku kako se ti rokovi specijalnim zakonom prekluzivno, ne samo instruktivno, mogu i propisati u duljem, a ne samo kraćem, trajanju, ukoliko za takvo produljenje postoji potreba, Sud nalazi kako naprijed citirana odredba Zakona o općem upravnom postupku sadrži sve elemente po kojima se može ocijeniti zakonitost propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu iz područja upravnog prava, budući je istom jasno određeno kako u propisanom roku rješenje mora biti doneseno, ali i dostavljeno stranci postupka. Upravo propuštanje dostave na određen dan uspostavlja jasne procesne pozicije i smatra se konačno propustom tuženika.
8. Člankom 40. stavkom 2. Zakona propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
9. Ponovljeno tužitelj je svoj zahtjev za produljenjem dozvole podnio 25. srpnja 2025. te je stoga i sukladno naprijed citiranim odredbama tuženik bio dužan donijeti odluku do 24. rujna 2025., a od kojeg dana započinje teći rok od 8 dana za podnošenje tužbe. Budući da je tužitelj podnio svoj zahtjev 5. rujna 2025, Sud utvrđuje kako je isti podnesen prije isteka propisanog roka.
10. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
11. Budući da je u ovom predmetu utvrđeno da je tužbe podnesena prije nastupa roka u kojem se može podnijeti, odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja.
12. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog u njegovoj tužbi od 5. rujna 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbačen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Toni Primorac, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
