P-2705/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AXA Versicherung AG, Colonia-Allee 10-20, Köln, SR Njemačka, OIB: 76428169424, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Danka Krznara, odvjetnika, te u prisutnosti punomoćnika tuženika Tvrtka Dobrinića, odvjetnika, dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, ispaliti tužitelju AXA Versicherung AG, Colonia-Allee iznos od 7.659,42 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 6.682,93 EUR od 9.2.2022. pa do isplate

- na iznos od 717,07 EUR od 11.2.2022. pa do isplate

- na iznos od 259,42 EUR od 16.3.2022. pa do isplate

i to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.347,58 EUR sa zateznim kamatama od 19. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 30.12.2024. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 7.659,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 2.1.2022. u Vrbanji dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na osobnom vozilu koje je u vlasništvu OL koji je bio kasko osiguran kod tužitelja policom osiguranja za automobilske odgovornosti i osiguranjem automobilskog kaska za vozilo marke Audi. U prometnoj nezgodi su sudjelovali FL s prebivalištem u [adresa] kao vozač vozila Audi u vlasništvu osiguranika tužitelja te ŠL s prebivalištem u [adresa] kao vozač vozila marke Opel. Za predmetnu nezgodu je odgovorna ŠL. Navedena šteta bila je totalna šteta u ukupnom iznosu od 7.400,00 EUR te je navedeni iznos temeljem kasko osiguranja tužitelj isplatio oštećenom. Također je tužitelj platio trošak obračuna štete u iznosu od 259,42 EUR. Po izvršenoj isplati tužitelj se regresnim zahtjevom obratio korespondentu stranog osiguranja a prema upiti tuženika potražujući isplatu u mirnom postupku, no korespondent nije po istom postupio. Tužitelj se stoga obratio tuženiku kao odgovornom osiguratelju temeljem odredbi o zakonskom subrogaciji regresnim zahtjevom te je tuženik odbio tužitelju isplatiti utuženi iznos.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te odgovornost vozača vozila Opel za nezgodu opisanu u tužbi. Osporava osnov i visinu a posebno aktivnu legitimaciju jer tužitelj nije imao pravni osnov vršiti plaćanje osigurnine po polici kasko osiguranja jer nisu bili ispunjeni ugovorni uvjeti za isto. Osporava i naknadu za troškove oštetnog zahtjeva kao i za samu tužbu jer su ove isprave nepravilno sastavljene jer nije bilo prijevoda. Kasnije tijekom postupka tuženik čini nespornim visinu štete kao i dane isplate utuženih iznosa na način kako je to naznačeno u tužbi.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u isprave koje prilaže spisu.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, visina štete kao niti dan isplate utuženog iznosa kasko osiguraniku. Nije sporna niti činjenica da je predmetna polica kasko osiguranja bila aktivna.

6. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja jer tuženik ističe da tužitelj nije bio u obvezi platiti osigurninu svom osiguraniku po polici kasko osiguranja pa samim time nije niti aktivno legitimiran tražiti regresnu isplatu od tuženika.

7. U odnosu na spornu aktivnu legitimaciju tužitelja tuženik ističe da je u polici osiguranja sklopljenoj između osiguranika tužitelja OL i tužitelja naznačeno kako u podacima o korisniku je navedeno da je korisnik vozila isključivo osiguranik i partner koji mora biti stariji od 23 godine te je kao korisnik vozila uz OL navedena samo ĐL. Također tuženik ističe kako je sporno to što je jedina upotreba vozila vlastita upotreba bez iznajmljivanja dakle bez davanja na korištenje vozila drugim osobama a u slučaju korištenja vozila u druge svrhe osim onih navedenih u polici da to oslobađa osiguratelja od obveze plaćanja osigurnine. Spornim ukazuje i na to što je vozilom upravljao FL iz [adresa], star svega 19 godina u trenutku nezgode uz napomenu da vlasnik vozila ima prebivalište u [adresa].

8. Kako bi odlučio o spornoj aktivnoj legitimaciji sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu i to u dijelove ugovora o osiguranju sklopljenog između tužitelja i njegovog kasko osiguranika OL (listovi 200-209 spisa i 219-232 spisa) i Opće uvjete za osiguranje vozila, stanje 1.5.2019. Tako je uvidom u dijelove ugovora o osiguranju (list 220 spisa) utvrđeno kako se doista u toj ispravi navodi da je kao korisnik vozila naveden isključivo osiguranik/partner (od 23 godine) te je navedeno ime ĐL. Također je navedeno pod vrstom i upotrebom da se radi o osobnom vozilu vlastita upotreba bez iznajmljivanja / privatno i za potrebe slobodne profesije. Također je navedeno da ako se vozilo koristi u druge svrhe osim onih gore navedenih čak i povremeno osiguratelj je oslobođen obveze isplate.

9. Nadalje, uvidom u opće uvjete za osiguranje vozila, stanje 1.5.2019. utvrđeno je kako je pod točkom A točka 2 kojim je regulirano kasko osiguranje i to pod točkom A točka 2.2.2.3 (list 252 spisa) u odnosu na slučajeve osigurane punim kasko osiguranjem navedeno kako osiguranje pokriva namjerne ili zlonamjerne radnje osoba koje ni na koji način nisu ovlaštene koristiti vozilo. Osobito osobe koje je osoba ovlaštena za raspolaganjem vozilom ovlastila da se brinu o vozilu ili koje su u neposrednoj blizini osobe ovlaštene za raspolaganje njime (npr. njihovi zaposlenici, obitelj ili članovi kućanstva). Nadalje je pod točkom A.2.8. ( list 254 spisa) kojim je regulirano pitanje može li se tražiti povrat naknade od vozača ako nije vozio osiguranik u bitnom navedeno da ako druga osoba zakonito upravlja vozilom i dođe do štete od te osobe osiguratelj neće zahtijevati naknadu njegovih usluga ako je šteta nastala bez krivnje ili obične nepažnje. Međutim ako je šteta prouzročena namjerno osiguratelj ima pravo tražiti povrat njegovih usluga i naknada u cijelosti.

10. Imajući u vidu rečene odredbe općih uvjeta ovaj sud smatra da je tužitelj osnovano temeljem sklopljenog ugovora o kasko osiguranju platio osigurninu svom kasko osiguraniku OL. Naime, odredba citirane točke. A.2.8. općih uvjeta jasno propisuje da ako druga osoba zakonito upravlja vozilom (u ovom konkretnom slučaju to je bio FL koji je bio punoljetan i imao valjanu vozačku dozvolu) i dođe do štete od te osobe osiguratelj neće zahtijevati naknadu njegovih usluga ako je šteta nastala bez krivnje ili obične nepažnje. U ovom konkretnom slučaju je utvrđeno kako je upravo osiguranica tuženika odgovorna za štetu a ne vozač vozila osiguranika tužitelja. Također se ovdje kao ključno ističe kako osiguranje pokriva namjerne ili zlonamjerne radnje osoba koje ni na koji način nisu ovlaštene koristiti vozilo a osobito osoba koje su u neposrednoj blizini osobe ovlaštene za raspolaganje njime kao što su to među ostalim članovi obitelji (točka A.2.2.2.3. općih uvjeta). Naime nije sporno da je osoba koja je upravljala vozilom osiguranika tužitelja njegov sin FL pa je stoga jasno da se rečena odredba ima primijeniti u konkretnom slučaju te ovaj sud smatra da je tužitelj osnovano temeljem citirane odredbe A.2.2.2.3. Općih uvjeta osiguranja isplatio pretrpljenu štetu iz ove nezgode svom osiguraniku OL pa ju je stoga tužitelj ovlašten potraživati u ovom postupku od tuženika. Irelevantni su stoga i prigovori tuženika u kojima ističe da FL nije bio stariji od 23 godine i da nije imao prebivalište u [adresa]. Stoga nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i nisu osnovani gore navedeni prigovori tuženika pod točkom 7. ove presude u kojima ističe kako tužitelj nije nije bio u obvezi platiti osigurninu svom osiguraniku po polici kasko osiguranja pa samim time nije niti aktivno legitimiran tražiti regresnu isplatu od tuženika. Naime, općim uvjetima se detaljno razrađuje ugovorni odnos stranaka te prava i obveze koje iz istog proizlaze te stoga natuknice naznačene na dijelovima ugovora o osiguranju gdje nisu jasno i detaljne razrađene ugovorne obveze stranaka ne mogu imati prednost pred odredbama općih uvjeta ugovora kojima je i u konkretnom slučaju jasno određeno kakve su obveze ugovornih stranaka pa su tako te natuknice iz predmetne police osiguranja neodlučne za rješenje ovog spora.

11. Imajući u vidu navedeno tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan budući da je tuženik na ročištu održanom dana 14. travnja 2025. učinio nespornim i visinu potraživanja kao i datume isplate svih utuženih iznosa oštećeniku.

12. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva sud je primijenio odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje u tekstu ZOO) kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

13. Ovaj sud nije izvodio po strankama predložene dokaze budući da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka jer je između stranaka sporno pravno pitanje pa se izvođenje dokaza smatra irelevantnim za odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo isplatiti iznos od 7.659,42 EUR pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29.st.1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a sve u svezi s čl. 963 st.1 ZOO-a budući da je upravo danom isplate utuženog iznosa svom osiguraniku tužitelj stekao pravo isti iznos potraživati od tuženika. Ističe se kako je datum pojedinih isplata nesporan među strankama pa je stoga i osnovan njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate na način kako je to zatraženo u tužbi.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi na osnovi čl.29.st.2 ZOO-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19, 80/22 i 114/22- dalje u tekstu ZPP) te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) pa je tako tužitelju dosuđen trošak od po 200 EUR za zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32.1. OT), za sastav tužbe (Tbr 7/1 OT), te za sastav podnesaka od 1.4.2025. i 29.4.2025. (Tbr 8/1OT), te za pristup na ročišta 14.4.2025. i 18.10.2025.(Tbr. 9/1 OT), što uz 25 % PDV (300 EUR) te iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 61,53 EUR, presudu u iznosu od 123,05 EUR, te trošak ovjerenog prijevoda po sudskom tumaču u iznosu od 3.663,00 EUR prema računu koji prileži na listu 332 spisa, sveukupno iznosi 5.347,58 EUR pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Nije osnovan prigovor tuženika u kojem navodi kako tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav tužbe i sastav zahtjeva za mirno rješenje spora jer isti podnesci nisu bili uredni jer isprave koje su priložene istima nisu bili prevedene na hrvatski jezik. Naime, ovaj sud smatra kako bi nepriznavanje troška za sastav tih podneska jer isprave koje istima prileže nisu bile sastavljene na hrvatskom jeziku bi bio pretjerani formalizam kraj utvrđene činjenice da su iste isprave sadržale sve bitne dijelove da bi se po njima moglo postupati. Kako bi se prihvatio stav tuženika da u ovakvim slučajevima tužitelj nema pravo na naknadu troška tada ni u jednom slučaju u kojem bi tužitelj naknadno dopunio tužbu u pogledu činjeničnih navoda, dokaza i sl. ne bi imao pravo na naknadu troškova za sastav tužbe što bi po mišljenju ovog suda bilo pretjerano strogo tumačenje odredbi Zakona o parničnom postupku kojima je regulirano pitanje naknade troškove postupka.

20. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom čl. 154. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju pp uz naplatu sudske pristojbe na presudu 123,05 eur

2. Tuženiku

3. kal 30 dana