REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-505/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, Školjić 8, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, A. Medulića 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, da isplati tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od 1.388,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, trošak parničnog postupka u iznosu od 450,00 eura (četiristo pedeset eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 19. studenoga 2025. do isplate po stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako se dana 20. prosinca 2023. oko 7:45 sati u Kostreni dogodila prometna nezgoda na način da je vozač LV upravljala vozilom marke VW Arteon registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Šojske ulice kada joj je iz lovišta tuženika sa desne strane šumskog predjela istrčala divljač (košuta), koju nije mogla izbjeći, uslijed čega je došlo do udara divljači u prednji dio vozila pri čemu je na vozilu nastala materijalna šteta. Vozilo kojim je upravljala LV, bilo je u vrijeme prometne nezgode osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 004145202043 te je tužitelj nakon izvršenog izvida štete i dostavljenog računa popravka dana 8. travnja 2024. isplatio nastalu štetu u iznosu od 1.388,53 eura. Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 963. st.1. Zakona o obveznim odnosima ističući da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Naveo je kako se prometna nezgoda dogodila unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik, a kako divljač koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar, tužitelj se sa zahtjevom za naknadu štete obratio Hrvatskom lovačkom savezu, koji se na zahtjev tužitelja oglušio. S obzirom na sve navedeno, predložio je donošenje presude iz izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naveo je kako je Općina Kostrena donijela Program zaštite divljači za površine izvan lovišta na području Općine Kostrena koji je potvrđen od strane Ministarstva i proglašen 1. travnja 2020. te je isti na snazi do 31. ožujka 2030., iz čega proizlazi da se navodni nalet na divljač dogodio u vrijeme dok je bio na snazi naprijed navedeni Program zaštite. Općina Kostrena je donošenjem Programa zaštite u središnjoj lovnoj evidenciji dobila oznaku lovišta i to XXII/30. Tuženik se pozvao na relevantnu sudsku praksu (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-421/2025-2 od 27. veljače 2025.). Tuženik je osporio i činjenicu da bi do prometne nezgode došlo uslijed naleta na divljač jer na mjestu nesreće nije pronađena divljač niti je pronađena uginula ili ozlijeđena divljač u okolici mjesta nesreće, a nisu pronađeni ni tragovi divljači na oštećenom vozilu. Osporio je i istinitost navoda o dinamici nastanka prometne nezgode, kao i račune i suglasnost koje je tužitelj dostavio uz tužbu, osporavajući da se odnose na štetni događaj i osporavajući činjenicu da je tužitelj oštećeniku naknadio štetu. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, isticao je kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o uplati premije osiguranja. Ukazivao je na isključivu odgovornost vozača oštećenog vozila kao i na činjenicu da tuženik ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti te da divljač ne predstavlja opasnu stvar. Predlagao je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. Posebno je isticao da se štetni događaj dogodio u Kostreni, a što proizlazi i iz dostavljene potvrde policije od 9. veljače 2024. U odnosu na postojanje Programa zaštite divljači isticao je kako se tim Programom uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, ali iz Zakona o lovstvu ne proizlazi odgovornost lokalne samouprave niti takva odgovornost proizlazi iz Programa zaštite divljači. Pojašnjavao je kako se odgovornost tuženika prosuđuje po pravilima objektivne odgovornosti, da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima, da je divljač na cesti opasna stvar te je u tom kontekstu ukazivao na mnogobrojnu sudsku praksu. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelj je ukazivao na notornu činjenicu da ne bi isplatio štetu svojem osiguraniku da Ugovor o osiguranju nije postojao. Predlagao je da sud nakon provedenog dokaznog postupka prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženike na naknadu parničnog troška tužitelju.

4. Tuženik je u nastavku postupka ustrajao kod svojih navoda.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.388,53 eura koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja broj 004145202043 zbog imovinske štete na osiguranom vozilu do koje je došlo dana 20. prosinca 2023. na području Općine Kostrena. Do štete je, prema navodima iz tužbe, došlo uslijed udarca divljači u prednji dio vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], u Šojskoj ulici.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu, među ostalim, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije ističući kako je Općina Kostrena donijela Program zaštite divljači za površine izvan lovišta na području Općine Kostrena koji je proglašen 1. travnja 2020. te je isti na snazi do 31. ožujka 2030., slijedom čega ne postoji tuženikova odgovornost za štetu od divljači do koje je došlo na području izvan lovišta (javnoj cesti).

9. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije je osnovan.

10. Naime, odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva kao objektivna odgovornost uređena je odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20; dalje: ZL), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Nadalje, odredbom čl. 11. st. 2. ZL-a propisano je da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, javnim cestama i drugim javnim površinama, građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, vojnim lokacijama, drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, dok lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku), sukladno odredbi čl. 20. st. 1. i 2. ZL-a. Nadalje, odredbom čl. 47. st. 1. ZL-a propisano je da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost i predstavlja upravni akt. Odredbom čl. 80. st. 1. ZL-a propisano je da je za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo zakonom propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

11. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju nastanka štete od divljači na području, odnosno površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, nastalu štetu dužan je naknaditi korisnik nelovne površine koji je donošenjem Programa zaštite divljači stekao prava lovoovlaštenika, odnosno u takvoj situaciji pasivno je legitimiran korisnik nelovne površine.

12. Iz Programa zaštite divljači koji je od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ocijenjen prihvatljivim za ekološku mrežu i na koji je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost (stranica 106 do 212 spisa) proizlazi da je isti donesen od strane Općine Kostrena kao investitora i naručitelja sukladno članku 47. ZL-a za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2030. Predmetni Program obuhvaća područje naselja Kostrena pa kako je do predmetne prometne nezgode došlo u mjestu Kostrena, u ulici Šojska 1, kako je to naveo i sam tužitelj i što proizlazi iz Potvrde Postaje prometne policije Rijeka od 9. veljače 2024. (stranica 16 spisa), radi se o mjestu prometne nezgode koje se nalazi unutar granica područja za koji je donesen navedeni Program, odnosno područja na kojem je zabranjeno ustanovljavanje lovišta pa zato tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer on ne gospodari navedenim područjem (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-421/2025-2 od 27. veljače 2025.). Dakle, sukladno čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a, korisnik nelovne površine na kojoj je došlo do prometne nezgode (javna cesta u naselju Kostrena) je općina Kostrena, koja je donošenjem Programa zaštite divljači stekla odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Pri tom se napominje da stjecanje prava podrazumijeva i stjecanje odgovarajućih obveza koje iz tog prava proizlaze.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je uvidom u isprave u spisu ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te je presudio kao u točki I. izreke ove presude. S obzirom na to da je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen osnovanim, sud ostale predložene dokaze nije provodio jer su ocijenjeni nepotrebnima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

14. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

15. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka i to u iznosu od po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) te za zastupanje na ročištu od 13. studenoga 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i iznos od 50,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 450,00 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 120/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 19. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).