Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-363/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1A/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon 13. listopada 2025., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti z. pun. tužiteljice Melite Kuharić, odvjetnice iz Koprivnice te z. pun. tuženika Matije Šabijan, odvjetnika u Varaždinu, 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 218-50- 3261020 od 08. veljače 2006. sklopljenoga između tužiteljice Snježane Posavec, [adresa] (ranije: Pišćanovec 8a, Varaždinske Toplice), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 potvrđenog po Javnom bilježniku Kruni Radašiću, Miroslava Krleže 27, Ludbreg, pod poslovnim brojem OU-85/2006 dana 10. veljače 2006. u dijelu koji glasi „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“
I u navedenom dijelu ta ugovorna odredba ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da isplati tužiteljici ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 4.979,56 eura (slovima: četiritisuće devetstosedamdesetdeveteura i pedesetšestcenti), sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske
središnje banke, i to:
-iznos od 32,65 EUR od 31. listopad 2010. pa do plaćanja,
-iznos od 13,19 EUR od 30. studeni 2010. pa do plaćanja,
-iznos od 16,53 EUR od 31. prosinac 2010. pa do plaćanja,
-iznos od 16,83 EUR od 31. siječanj 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 15,64 EUR od 28. veljača 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 56,18 EUR od 31. ožujak 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 16,40 EUR od 30. travanj 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 18,60 EUR od 31. svibanj 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 23,26 EUR od 30. lipanj 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 28,58 EUR od 31. srpanj 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 34,38 EUR od 31. kolovoz 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 25,22 EUR od 30. rujan 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 22,14 EUR od 31. listopad 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 22,35 EUR od 30. studeni 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 22,77 EUR od 31. prosinac 2011. pa do plaćanja,
-iznos od 25,43 EUR od 31. siječanj 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 143,59 EUR od 29. veljača 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 26,98 EUR od 31. ožujak 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 26,85 EUR od 30. travanj 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 27,29 EUR od 31. svibanj 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 28,06 EUR od 30. lipanj 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 27,10 EUR od 31. srpanj 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 26,84 EUR od 31. kolovoz 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 24,49 EUR od 30. rujan 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 26,51 EUR od 31. listopad 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 27,46 EUR od 30. studeni 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 26,83 EUR od 31. prosinac 2012. pa do plaćanja,
-iznos od 25,05 EUR od 31. siječanj 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 25,82 EUR od 28. veljača 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 25,55 EUR od 31. ožujak 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 27,61 EUR od 30. travanj 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 24,67 EUR od 31. svibanj 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 24,22 EUR od 30. lipanj 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 24,49 EUR od 31. srpanj 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 24,21 EUR od 31. kolovoz 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 25,22 EUR od 30. rujan 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 25,69 EUR od 31. listopad 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 26,18 EUR od 30. studeni 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 27,32 EUR od 31. prosinac 2013. pa do plaćanja,
-iznos od 21,66 EUR od 31. siječanj 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 23,04 EUR od 28. veljača 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 25,30 EUR od 31. ožujak 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 23,00 EUR od 30. travanj 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 22,10 EUR od 31. svibanj 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 22,50 EUR od 30. lipanj 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 23,04 EUR od 31. srpanj 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 23,98 EUR od 31. kolovoz 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 23,60 EUR od 30. rujan 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 24,08 EUR od 31. listopad 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 24,76 EUR od 30. studeni 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 24,87 EUR od 31. prosinac 2014. pa do plaćanja,
-iznos od 24,98 EUR od 31. siječanj 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 38,24 EUR od 28. veljača 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 39,05 EUR od 31. ožujak 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 37,73 EUR od 30. travanj 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 37,51 EUR od 31. svibanj 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 66,46 EUR od 30. studeni 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 35,26 EUR od 31. prosinac 2015. pa do plaćanja,
-iznos od 75,26 EUR od 31. srpanj 2016. pa do plaćanja,
-iznos od 64,79 EUR od 30. rujan 2016. pa do plaćanja,
-iznos od 66,12 EUR od 30. studeni 2016. pa do plaćanja,
-iznos od 105,75 EUR od 28. veljača 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 33,17 EUR od 31. ožujak 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 35,25 EUR od 30. travanj 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 31,27 EUR od 31. svibanj 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 40,56 EUR od 30. lipanj 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 21,98 EUR od 31. srpanj 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 27,29 EUR od 31. kolovoz 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 27,29 EUR od 30. rujan 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 27,02 EUR od 31. listopad 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 26,62 EUR od 30. studeni 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 27,68 EUR od 31. prosinac 2017. pa do plaćanja,
-iznos od 24,63 EUR od 31. siječanj 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 25,96 EUR od 28. veljača 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 25,43 EUR od 31. ožujak 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 21,98 EUR od 30. travanj 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 101,61 EUR od 31. svibanj 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 21,98 EUR od 30. lipanj 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 35,25 EUR od 31. srpanj 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 28,61 EUR od 31. kolovoz 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 28,61 EUR od 30. rujan 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 36,18 EUR od 31. listopad 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 27,29 EUR od 30. studeni 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 27,29 EUR od 31. prosinac 2018. pa do plaćanja,
-iznos od 35,25 EUR od 31. siječanj 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 27,02 EUR od 28. veljača 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 13,32 EUR od 30. lipanj 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 29,28 EUR od 31. srpanj 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 21,18 EUR od 31. kolovoz 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 30,87 EUR od 30. rujan 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 31,80 EUR od 31. listopad 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 31,00 EUR od 30. studeni 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 31,80 EUR od 31. prosinac 2019. pa do plaćanja,
-iznos od 33,13 EUR od 31. siječanj 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 34,45 EUR od 29. veljača 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 37,24 EUR od 31. ožujak 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 37,24 EUR od 30. travanj 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 34,85 EUR od 31. svibanj 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 35,91 EUR od 30. lipanj 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 33,93 EUR od 31. srpanj 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 30,60 EUR od 31. kolovoz 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 34,19 EUR od 30. rujan 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 35,12 EUR od 31. listopad 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 21,98 EUR od 30. studeni 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 45,83 EUR od 31. prosinac 2020. pa do plaćanja,
-iznos od 33,64 EUR od 31. siječanj 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 34,45 EUR od 28. veljača 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 33,01 EUR od 31. ožujak 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 31,97 EUR od 30. travanj 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 32,10 EUR od 31. svibanj 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 32,15 EUR od 30. lipanj 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 31,85 EUR od 31. srpanj 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 33,79 EUR od 31. kolovoz 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 33,39 EUR od 30. rujan 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 33,13 EUR od 31. listopad 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 37,11 EUR od 30. studeni 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 39,23 EUR od 31. prosinac 2021. pa do plaćanja,
-iznos od 34,67 EUR od 31. siječanj 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 38,25 EUR od 28. veljača 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 38,59 EUR od 31. ožujak 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 39,50 EUR od 30. travanj 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 40,04 EUR od 31. svibanj 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 39,32 EUR od 30. lipanj 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 41,91 EUR od 31. srpanj 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 33,29 EUR od 31. kolovoz 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 44,98 EUR od 30. rujan 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 48,13 EUR od 31. listopad 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 43,42 EUR od 30. studeni 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 44,27 EUR od 31. prosinac 2022. pa do plaćanja,
-iznos od 44,05 EUR od 31. siječanj 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 41,84 EUR od 28. veljača 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 43,12 EUR od 31. ožujak 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 42,73 EUR od 30. travanj 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 44,18 EUR od 31. svibanj 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 45,94 EUR od 30. lipanj 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 44,82 EUR od 31. srpanj 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 47,66 EUR od 31. kolovoz 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 47,47 EUR od 30. rujan 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 46,28 EUR od 31. listopad 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 47,54 EUR od 30. studeni 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 46,76 EUR od 31. prosinac 2023. pa do plaćanja,
-iznos od 51,44 EUR od 31. siječanj 2024. pa do plaćanja,
-iznos od 50,09 EUR od 29. veljača 2024. pa do plaćanja,
-iznos od 48,10 EUR od 31. ožujak 2024. pa do plaćanja,
-iznos od 45,15 EUR od 30. travanj 2024. pa do plaćanja,
u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnosti članka 1. Ugovora o kreditu pobliže navedenog u izreci pod točkom I. koji glasi:
"Kunska protuvrijednost CHF 22.000,00 (dvadesetdvijetisuće švicarskih franaka) po srednjem tečaju na dan korištenja."
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.497,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe.
II. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 4.979,56 EUR do iznosa od 5.079,19 EUR.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka na povučeni dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti članka 1. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 8.2.2006. broj 218-50-3261020 te radi isplate iznosa od 27.003,30 HRK sa zateznim kamatama, a temeljem preplaćenih iznosa uslijed ništetnosti ugovorene valutne klauzule. Tužiteljici da je isplaćen kredit u iznosu od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 4,95% ugovorene kao promjenjive na rok otplate od 300 mjeseci. Tuženik da je prilikom sklapanja Ugovora koristio nerazumljive ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i da tužiteljici nije objasnio doseg takvih odredbi i propustio joj dati sve potrebne informacije kao potrošaču kako bi mogla razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike vezane uz takvu ugovornu odredbu smatrajući da je tuženik imao saznanja o izglednoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača. Pri tome se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Revt-545/16 od 3. listopada 2017. u kojima je pravomoćno utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača i da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nepoštene i ništetne. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.979,56 EUR sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a koji prigovor je riješen (Rješenjem ovog suda P-363/2021-12 od 19. svibnja 2023. i potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-43/2024-2 od 16. veljače 2024.), da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je pozivanje tužiteljice na presude Visokog trgovačkog suda RH u cijelosti promašeno jer su te presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i da se takva zaštita pruža na općenitoj razini, a na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu takvo pravo bilo uskraćeno i da su pojedine ugovorne odredbe bile ništetne, time da Visoki trgovački sud RH u navedenim postupcima nije utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora već je stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe Ugovora ništetne. Ističe da su sporne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo i da nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja niti su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice tim više što je tužiteljica izjavila u čl. 10. Ugovora da je upoznata ne samo s općim aktima tuženika, već i sa svim uvjetima kredita. Ističe da je ugovorna strana spornog Ugovora o kreditu uz tužiteljicu bio i SC, kao solidarni jamac, smatrajući da se radi o materijalno-pravnom nedostatku u tužbi jer da je tužiteljica tužbom trebala obuhvatiti sve sudionike pobijanog obveznopravnog odnosa, dakle da se radi o jedinstvenim suparničarima pozivom na odredbu čl. 201. ZPP-a i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Naime, da tužiteljica nije dokazala da je upravo ona ta koja je vršila sva plaćanja po Ugovoru o kreditu i da je upravo dio njezine imovine prešao u imovinu tuženika i da baš njoj u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik treba vratiti stečeno bez osnove. Konačno, tuženik ističe prigovor zastare predmetne tražbine te se protivi preinaci tužbe.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, zadužnicu, zahtjev za kredit, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. veljače 2006. sklopljenog između Z i ŽC kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, provedeno je financijsko vještačenje te je pročitan nalaz vještaka Natalije Jambrečić, dopuna nalaza te je saslušana vještakinja i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.
4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu, te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, ukazuje se činjenično nespornim između stranaka da su 8.2.2006. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 22.000,00 švicarskih franaka po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja, solemniziran kod javnog bilježnika Krune Radašić iz Ludbrega broj OU-85/2006 te je nesporno da je solidarni jamac bio MC, a kao namjena kredita navedeno je da se radi o stambenom kreditu za kupnju bez počeka. Nije sporno da je u predmetnom članku 7 Ugovora sadržana odredba o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji je uručen tužiteljici po isplati kredita. Isto tako nije sporno da je u članku 1 sadržana odredba o isplati 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Nije sporno ni to da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe, obzirom da kredit još uvijek nije otplatila, platila i daljnje rate kredita.
5. Sporno je između stranaka da li se o spornim ugovornim odredbama (ili o bilo kojoj drugoj ugovornoj odredbi) između stranaka pregovaralo, te je sporno da li je nastupila zastara tražbine, sporna je visina tražbine te je sporno da li je i solidarni jamac trebao biti obuhvaćen ovom tužbom odnosno da li je trebao biti tužitelj uz tužiteljicu.
6. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
9. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 1. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen 8. veljače 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnose na kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te na otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtijeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u ovome sporu.
11. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljicom, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužiteljica u stranačkom iskazu navodi da se radilo i nenamjenskom kreditu kojeg je iskoristila za uređenje kuće i da se u to vrijeme nije bavila niti trgovačkom niti obrtnom djelatnošću nego je bila zaposlena u kladionici. Također da je poticana od strane djelatnika banke na sklapanje predmetnog ugovora uz obrazloženje da se radi o najpovoljnijem kreditu tada na tržištu, a da nije dobila bilo kakve obavijesti o rizicima ugovaranja takvog kredita, štoviše, da se tečaj CHF neće mijenjati u odnosu na HRK i da će rate kredita biti jednake kao i u otplatnom planu.
12. Što se tiče merituma spora, spornim se ukazala osnova i visina tužbenog zahtjeva. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 47/14, 110/15 i 114/19), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Odredba osporenog članka 7. Ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba budući je prilikom ugovaranja iste tuženik propustio tužiteljicu informirati o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Prije svega, tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužiteljicu na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84. ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužiteljica nije bila upozorena na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, obzirom da cijeli teret ovakvih ugovornih odredaba snosi isključivo tužiteljica kao potrošač.
14. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225 ZOO-a sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare te na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a isto tako pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnijeta 26.5.2021., a da je presuda Visokog trovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. postala pravomoćna navedenog dana pa je zastara počela teći 15. lipnja 2018. i do podnošenja tužbe nije istekao petogodišnji rok zastare. Isto tako neosnovan je prigovor zastare daljnjih utuženih iznosa nakon podnošenja tužbe koji se odnose na u međuvremenu plaćane rate kredita jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva kao što je rečeno počinje teći iz početka te kod trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a i daljnji utuženi iznosi utuženi su unutar petogodišnjeg roka zastare od plaćanja svakog pojedinog iznosa kredita.
16. U odnosu na prigovor tuženika da je tužbom trebao biti obuhvaćen i solidarni jamac kao ugovorna strana, za navesti je da je SC soliarni jamac, međutim, u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), stranke Ugovora o kreditu su s jedne strane banka koja se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, te korisnik kredita koji se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Prema tome, SC kao solidaran jamac nije stranka predmetnog Ugovora o kreditu već on banci jamči da će tužiteljica kao korisnik kredita redovito izvršavati ugovorne obveze.
17. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala da kupljenu nekretninu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. veljače 2006. nije unijela u obrt ili trgovačko društvo, već je naprijed obrazloženo da taj teret dokaza pada na tuženika, a u dokaznom postupku ni jednim dokazom nije tužiteljici osporio svojstvo potrošača.
18. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu kojim se ugovara iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sud ocjenjuje taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom pa utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak, a kako tužiteljica nije iznijela nikakve razloge zbog kojih smatra tu odredbu ugovora kojim je obveza tužene isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju tužene važećem na dan korištenja kredita ništetnim pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet Ugovora) pa na temelju čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tužene na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81 st. 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Iz iznijetih razloga taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen kao pod točkom III. izreke presude.
19. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe, točno je da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, međutim ne radi se o klasičnoj preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva već nepravoj preinaci iz iste činjenične osnove pa je takvu preinaku sud dopustio primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP). U odnosu na prigovor zastare Vrhovni je sud u odluci Revt-3756/2023- 2 od 28. svibnja 2024., izrazio stav da preinaka tužbe označava promjenu tužbenog zahtjeva tijekom postupka, koja može uključivati povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje novog zahtjeva uz postojeći, a u kontekstu prekida zastare, preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove može se smatrati dopuštenom i prekida zastaru već podnošenjem tužbe slijedom čega nije nastupila zastara tražbine niti u odnosu na povećani tužbeni zahtjev.
20. Iz nalaza i dopune nalaza vještakinje Natalije Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. proizlazi da je zbog promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, tužiteljica više platila tuženiku 4.979,56 EUR. Na temelju anuiteta koje je tužiteljica isplatila tuženiku utvrđuje upravo navedenu razliku i prikazuje ga u pojedinačnim više plaćenim mjesečnim iznosima počevši od 31. listopada 2010. do zaključno 30. travnja 2024.
21. Na upućene primjedbe tuženika na nalaz, vještakinja se očitovala podneskom od 2.9.2025. pri čemu ističe da je izračun napravila u skladu sa zadatkom postavljenim od strane suda, dok se na prigovore pravne naravi ne može očitovati. Vještakinja je saslušana i na ročištu 1. listopada 2025. te je istaknula da je prilikom izračuna nastale razlike u tečaju CHF uzimala u obzir i negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja odnosno isplate kredita. Upravo je tuženik inzistirao na takvom obračunu, a sa kojim se tužiteljica složila i u skladu sa kojim je i postavila tužbeni zahtjev. Pri tome je za napomenuti da tuženik nije stavio prigovor prijeboja tražbine niti protutužbeni zahtjev zbog čega nije bilo osnova niti da vještak računa tzv. negativne tečajne razlike kada je dakle tečaj bio niži u odnosu na tečaj CHF na dan sklapanja Ugovora o kreditu, međutim, tužiteljica prihvaća takav obračun sa uračunatim negativnim tečajnim razlikama i sud nema ovlasti dosuditi drugi iznos, što bi u konkretnom slučaju bio veći iznos i povoljniji za tužiteljicu. Tuženik na sam matematički izračun nije imao primjedbe, pa sud stoga nalaz prihvaća objektivnim i stručnim izrađenim na temelju pravila struke.
22. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to mu je naloženo isplatiti zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od datuma njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom vještaka.
23. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala da je ona osobno uplaćivala pojedine rate kredita, upravo je tuženik bio dužan dokazati tu negativnu činjenicu, a ne tužiteljica. I neovisno o tome, ukoliko je i druga osoba uplaćivala rate kredita umjesto tužiteljice, tužiteljica je izvršenim uplatama mjesečnih anuiteta dokazala svoju aktivnu legitimaciju, pri čemu nije od utjecaja da li ih je vršila osobno ili treća osoba, obzirom su uplate izvršene na ime obveze tužiteljice za otplatu kredita, a tužiteljica je tu svoju ugovornu obvezu ispunila (čl. 161. st. 1. ZOO-a).
24. Kako je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 5.5.2024. kojim zbog u međuvremenu plaćenih anuiteta traži preplaćene iznose od ukupno 5.079,19 EUR, a nakon provedenog vještačenja traži isplatu iznosa od 4.979,56 EUR, to se smatra da je u preostalom dijelu povukla tužbu slijedom čega je donijeto rješenje o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, a s kojim povlačenjem je tuženik bio suglasan, ali je tražio naknadu troškova koji su mu neosnovano prouzročeni. Slijedom navedenog, rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe donijeto je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP). Naime, tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za iznos od 99,63 EUR pa uzimajući u obzir upravo visinu povučenog djela tužbenog zahtjeva i činjenicu da tuženoj nisu nastali posebni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, a to od dana postavljanja određenog tužbenog zahtjeva do smanjenja tužbenog zahtjeva, to nije osnovan zahtjev tužene za nadoknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.
25. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. (obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva) u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 21. veljače 2022., 31. svibnja 2025., zastupanja na raspravama 24. svibnja 2022., 13. svibnja i 12. lipnja 2024., 1. listopada i 13. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 EUR, trošak pristupa ročištu za objavu presude 100,00 EUR, PDV 425,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 41,15 EUR i trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja 331,80 EUR ili ukupno 2.497,95 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 82,29 EUR jer taj iznos nije platila, obzirom se radi o ukupnom iznosu pristojbe na tužbu, a tužiteljica je iskoristila pravo plaćanja polovice te pristojbe plativši je u roku od tri dana od podnošenja tužbe.
Varaždin, 19. studenog 2025.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnici tužiteljice – ZOU Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega,
Vladimira Nazora 1
2) Punomoćnici tuženika – OD Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1A/III