Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1
Poslovni broj: P-536/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, 52000 Pazin OIB:02958272670, protiv tuženika: OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik iz Novigrada, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 02. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja BR, tuženika OR i zamjenskog punomoćnika tuženika ORV, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 19. studenog 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, 52000 Pazin, OIB: 02958272670, isplati iznos od 963,02 (devetstošezdesettri eura i dva centa) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 24. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužitelj odbija, kao neosnovanim, sa zahtjevom za isplatom razlike iznosa od 670,00 (šestosedamdeset) eura.
II Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnesenom tužbom od tuženika traži isplatu novčanog iznosa od 1.663,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
Tužitelj u tužbi od bitnoga navodi da je s tuženikom imao sklopljen ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja u djelatnosti opće/obiteljske medicine, za razdoblje od 01. siječnja 2011. do 30. lipnja 2020. godine, kao i Ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojim su definirani maksimalni godišnji iznosi koje tuženik može ostvariti temeljem stvarno izvršenih usluga zdravstvene zaštite po ispostavljenim računima.
Tužitelj dalje navodi da je tuženiku, temeljem rješenja Ministarstva zdravstva od 20. svibnja 2020., prestalo pravo obavljanja privatne prakse s danom 30. lipnja 2020. te je s tim danom raskinut Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite i Ugovor o sredstvima, te su ugovorne strane izvršile usklađenje izvršenja dijagnostičko-terapijskih postupaka za 2020. godinu u odnosu na maksimalni iznos novčanih sredstava sa stanjem na dan 30. lipnja 2020.
Tužitelj dalje navodi kako je tuženiku za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020., osim iznosa za provedene dijagnostičko-terapijske postupke, isplaćen i dodatni iznos od 12.529,95 kuna temeljem Odluka o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 09. travnja 2020. odnosno izmjene odluke od 29. lipnja 2020., kolokvijalno nazvan „korona dodatak“. Radi se o isplati razlike između dospjelih iznosa novčanih sredstva/računa i utvrđenog maksimalnog mjesečnog iznosa sredstava određenog u Odlukama uz uvjet obveznog pravdanja razlike isplaćenih sredstava ispostavljenim računima za provedenu zdravstvenu zaštitu, u skladu s čl. 4. Odluke, a isti iznos isplaćivan ugovornim partnerima, koji zbog epidemiološke situacije na području Republike Hrvatske nisu mogli ostvarivati dosadašnja financijska sredstva osnovom ugovora sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Tužitelj navodi kako isplaćena sredstva za „korona dodatak“ tuženik nije opravdao ispostavljenim računima za provedenu zdravstvenu zaštitu, te je na taj način tuženik stekao bez osnove iznos od 12.595,95 kuna
Tužitelj navodi kako je tuženik za razdoblje od 01.01. do 30.06.2020. godine, sa stanjem na dan 30.06.2020. godine, prema ispostavljenim računima za dijagnostičke-terapijske postupke ostvario ukupno iznos od 50.588,72 kuna od mogućeg maksimalnog iznosa novčanih sredstava od 74.901,10 kuna, te kako bi sporni iznos od 12.529,95 kuna, koji mu je isplaćen sukladno Odlukama tužitelja, bio eventualno likvidiran po ispostavljenim računima tek po ostvarenju maksimalnog iznosa novčanih sredstava od 74.901,10 kuna, ali tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020 nije dostigao maksimalni iznos novčanih sredstava za plaćanje po dijagnostičko-terapijskim postupcima.
Tužitelj dalje navodi kako mu tuženik nije vratio sporni iznos od 12.529,95 kuna iako je na to bio pozvan zahtjevima za povrat sredstava od 30. ožujka 2021. i od 16. lipnja 2021. koje je zaprimio dana 24. travnja 2021. i 23. lipnja 2021., pa budući da je tuženik primio iznos od 12.529,95 kuna / 1.663,01 eura temeljem osnove koja se nije ostvarila, tužitelj predlaže sukladno članku 1111. stavku 3. u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) usvajanje tužbenog zahtjeva.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, od bitnoga ističe kako nije točno da je tuženik stekao bez osnove navedeni iznos od 12.529,95 kuna / 1.663,01 eura.
Tuženik potvrđuje da mu je taj iznos isplaćen od strane tužitelja, a na temelju Odluke o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS – COV – 2, međutim nije točno da je isplata određenog iznosa uvjetovana obveznim pravdanjem računa, već se radi o slobodnom i pogrešnom tumačenju navedenih Odluka u apsolutnu korist tužitelja, a na štetu tuženika.
Tuženik dalje navodi kako niti u jednoj od dvije navedene Odluke Upravnog vijeća HZZO-a koje je tužitelj dostavio uz tužbu, nije propisana bilo kakva obveza vraćanja iznosa niti eventualni rok kao ni moguća situacija ili situacije kad bi se novčani iznos morao vraćati, niti je propisana situacija koja se direktno veže uz obvezu pravdanja ispostavljanjem računa odnosno, nije propisana situacija neispostavljanja računa tj. nemogućnosti ispostavljanja računa.
Tuženik dalje navodi kako je općepoznato da se račun izdaje za izvršene usluge, a postojanje i obim usluga ovisi o prometu usluga dakle o broju pacijenata i vrsti zdravstvene usluge koja im je potrebna, te je općepoznato da se upravo u vrijeme donošenja prve od dvije Odluka Upravnog vijeća HZZO-a (od 09. travnja 2020.g. i druga Odluka od 29. lipnja 2020.g.) cijeli svijet pa i Republika Hrvatska našla u iznimno teškoj situaciji jer je na globalnoj razini proglašena pandemija COVID-19., te je u cijelom svijetu naglo došlo do zastoja poslovanja u svim djelatnostima, a u konkretnom slučaju tuženiku koji je obavljao djelatnost opće/obiteljske medicine, je također promet usluga bio manji nego li nekoliko mjeseci prije proglašenja pandemije, zbog jednostavnog razloga – nedolaska pacijenata igdje, pa i u ordinaciju, zbog poštivanja Vladinih mjera samoizolacije i ograničenih mjera kretanja te strogih zabrana napuštanja doma i mjesta boravišta, tako da tuženik nije bio u mogućnosti, odnosno bio je apsolutno spriječen ispostaviti račune jer prometa, odnosno pacijenata kako je gore opisano nije bilo.
Tuženik dalje navodi kako nikad nije, pa ni u konkretnom razdoblju, izdavao račune za nepostojeće usluge, već isključivo za usluge koje je pružio i pružao, te se isti 10. travnja 2020.g. pismeno obratio tužitelju sa zamolbom za raskid ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite od 31. prosinca 2010.g. i svih njegovih dodataka kao i Ugovora o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja i svih njegovih dodataka u hitnom postupku, a predmetnim zahtjevom tuženik je tražio žurni raskid ugovora sa 30. travnjem 2020.g. i odlazak u mirovinu, između ostalog je naveo da mu je smanjena glavarina i hladni pogon te da će mu dohodak biti 0,00 kuna i da neće uspjeti podmiriti niti veći dio režijskih troškova, a zbog teške corona krize.
Tužitelj netočno navodi da je tuženik primio iznos od 1.663,01 eura temeljem osnove koja se nije ostvarila, što tuženik osporava te isto tako izričito osporava njegovu navodnu obvezu vraćanja traženog iznosa jer smatra da nije obvezan vratiti iznos iz razloga što pravna osnova svakako postoji, odnosno tuženiku nisu sredstva isplaćena bez osnove niti je ikakva novčana sredstva stekao bez osnove, već upravo suprotno budući da je Upravno vijeće tužitelja donijelo dvije Odluke i to 9. travnja 2020.g. i 29. lipnja 2020.g. u kojima je navedeno, između ostalog, da HZZO isplaćuje razliku, međutim u istim odlukama nije naveden slučaj ili slučajevi u kojima se iznos mora vratiti, odnosno nije navedeno kad, kome, koliko. Tuženik stoga predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno odbiti i naložiti tužitelju plaćanje traženih troškova parničnog postupka tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tuženik je odgovor na tužbu nadopunio u svojem podnesku od 12. svibnja 2025. godine (stranica 148-149) u kojem od bitnoga navodi da je u poreznu obvezu utvrđivanja obveze i plaćanja iznosa poreza tuženika za 2020. godine obuhvaćen, između ostalog, i iznos od 1.663,01 eura, tj. iznos koji tužitelj, po tuženiku neosnovano potražuje ovom tužbom, te je tuženik isti taj porez i prirez uredno, pravovremeno i u cijelosti platio.
4. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem isprava u spisu: ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500-07/10-01/182 URBROJ: 338-18-01-11-2 od 31. prosinca 2010. (stranica 6-8), DODATAK I. Ugovoru o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500-07/10-01/182 URBROJ: 338-18- 13-15-6 od 16. travnja 2015. (stranica 9-10), DODATAK II. Ugovoru o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500- 07/10-01/182 URBROJ: 338-18-13-15-11 od 3. rujna 2015. (stranica 11-12), DODATAK III. Ugovoru o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500-07/10-01/182 URBROJ: 338-18-13-18-19 od 24. listopada 2018. (stranica 13-14), DODATAK IV. Ugovoru o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500-07/10- 01/182 URBROJ: 338-18-03-19-22 od 20. prosinca 2019. (stranica 15-16), Ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2018. KLASA: 500-07/15-01/86 URBROJ: 338-18-13-15-01 od 16. travnja 2015. (stranica 17-24), DODATAK I. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86 URBROJ: 338-18-13-15-02 od 29. travnja 2015. (stranica 25-26), DODATAK II. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86 URBROJ: 338-18-13-18-05 od 9. travnja 2018. (stranica 27-29), DODATAK III. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-
01/86 URBROJ: 338-18-13-18-07 od 24. listopada 2018. (stranica 30-32), DODATAK IV. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86 URBROJ: 338-18- 13-19-09 od 10. siječnja 2019. (stranica 33-35), DODATAK V. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86 URBROJ: 338-18-03-19-11 od 12. travnja 2019. (stranica 36-39), DODATAK VI. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-
01/86 URBROJ: 338-18-03-19-13 od 23. srpnja 2019. (stranica 40-41), DODATAK VII. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86, URBROJ: 338-18-03-19-15 od 15. listopada 2019. (stranica 42-45), DODATAK VIII. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86, URBROJ: 338-18-03-20-17 od 13. siječnja 2020. (stranica 46-49), DODATAK IX. Ugovoru o sredstvima KLASA: 500-07/15-01/86, URBROJ: 338-18-03-20-19 od 9. ožujka 2020. (stranica 50-53), rješenje Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I-543-05/99-03/212 URBROJ: 534-03-1-2/7-20- 09 od 20. svibnja 2020. (stranica 54-55), konačni obračun i usklađenje izvršenja prema računima ispostavljenim za dijagnostičke-terapijske postupke za razdoblje od 01.01. do 30.06.2020. god. sa stanjem na dan 30.06.2020. god. (računi zaprimljeni do 06.07.2020. god.) KLASA: 401-05/20-01/176 URBROJ: 338-18-04- 20-01 (stranica 56), knjigovodstvena kartica „RAČUNI za DTP postupke – LIMIT – NOVI MODEL PRIHODOVANJA za 2020. godinu (stranica 57-58), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu i knjigovodstvene kartice za ostale isplate u razdoblju od 01.01.2020. do 30.06.2020. (stranica 59-82), Odluka o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 KLASA: 025-04/20-01/108 URBROJ: 338-01-01-20-01 od 09. travnja 2020. (stranica 83-84), Odluka o izmjenama Odluke o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovanje virusom SARS-CoV-2 KLASA: 025-04/20-01/180 URBROJ: 338-01-01-20-01 od 29. lipnja 2020. (stranica 85), obavijest Hrvatske liječničke komore od 14. travnja 2020. (stranica 86-87), e-mail dopis radnika tužitelja MR tuženiku od 14. travnja 2020. povodom dopisa tuženika „Raskid Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite radi odlaska u mirovinu sa 30.04.2020.“ od 10.04.2020. (stanica 88-89), ispis stanja prihodovanja Direkcije Službe za informatiku tužitelja za ugovornog partnera OR za razdoblje od 01.03.2020. do 30.05.2020. (stranica 90-98), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu i knjigovodstvene kartice za KORONA DODATAK isplaćen za ožujak 2020, travanj 2020. i svibanj 2020. (stranica 99-107), zahtjev za povrat sredstava KLASA: 502-10/20-05/109 URBROJ: 338-18-03-21-01 od 30. ožujka 2021. sa povratnicom Hrvatske Pošte RF791596377HR (stranica 108-109), zahtjev za povrat sredstava KLASA: 502- 10/20-05/109 URBROJ: 338-18-03-21-03 od 16. lipnja 2021. sa povratnicom Hrvatske Pošte RF881003925HR (stranica 110-112), očitovanje na zahtjev za povrat sredstava od 30.03.2020. (stranica 113-114), Obavijest o raskidu ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500-07/10-01/182 URBROJ: 338-18-01-11-2 od 31. prosinca 2010. i ugovora o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja KLASA: 500-07/15-01/86 URBROJ: 338-18-13- 15-01 od 16. travnja 2015. (stranica 115), dopis tuženika „Raskid Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite radi odlaska u mirovinu sa 30.04.2020.“ od 10.04.2020. (stranica 116-117), dopis OR Poreznoj upravi, Ispostava Umag od 19.07.2021.godine (stranica 150), Privremeno porezno rješenje RH, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin, Ispostava Umag od 14.lipnja 2021.god. za poreznog obveznika ĆR (stranica 151-152), Prijava poreza na dohodak za 2020.god. (stranica 153-160), Knjiga primitaka i izdataka od: 01/01/2020 do 30/06/2020 (stranica 161-178), konačni obračun i usklađenje izvršenja prema računima ispostavljenim za dijagnostičko-terapijske postupke za 1.1. -30.6.2020. sastavljen na dan 30.6.2020. (stranica 185), iznos otvorenih stavaka na kontu 23712161-obveze za blagajnu (stranica 186), iznos otvorenih stavaka na kontu 23712105-DTP obveze (stranica 187), iznos otvorenih stavaka na kontu 23712121-obveze za liječenje ino osiguranika u RH (stranica 188).
5. U dokaznom postupku saslušan je tužitelj kao stranka.
6. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 1.663,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kojeg je tuženik stekao bez osnove.
8. U postupku nije sporno da je tuženik temeljem ugovornog odnosa s tuženikom obavljao poslove provođenja primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja u djelatnosti opće/obiteljske medicine u razdoblju od 01. siječnja 2011. do 30. lipnja 2020. godine.
9. U postupku nije sporno niti da je tuženik prestalo s obavljanjem djelatnosti s danom 30. lipnja 2020. zbog odlaska u mirovinu.
10. U postupku nije sporno niti da je tužitelj isplatio tuženiku novčani iznos od 12.529,95 kuna / 1.663,01 eura temeljem Odluka Upravnog vijeća HZZO-a od 09. travnja 2020. godine i 29. lipnja 2020. godine tzv. „korona dodatak“, te je nesporno da tuženik navedeni iznos nije opravdao izdanim računima.
11. Tužitelj se kao osnovu za povrat iznosa od 12.529,95 kuna / 1.663,01 eura isplaćenog tuženiku poziva na Odluku o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 KLASA: 025-04/20-01/108 URBROJ: 338-01-01-20-01 od 09. travnja 2020. (stranica 83-84), kao i na Odluku o izmjenama Odluke o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovanje virusom SARS-CoV-2 KLASA: 025-04/20-01/180 URBROJ: 338-01- 01-20-01 od 29. lipnja 2020. (stranica 85).
12. Navedenom odlukom od 09. travnja 2020., kao i izmjenom odluke od 29. lipnja 2020., propisano je u čl.2. da će se ugovornim partnerima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, između ostalog i u djelatnosti opća/obiteljska medicine, isplaćivati 30.000 kuna, ako osnovom ugovorenih sredstava iz važećeg ugovora u ožujku, travnju i svibnju 2020. godine ne ostvare sredstva u iznosu većem od 30.000,00 kuna, dok je u čl.4. propisano da su ugovorni partneri razliku isplaćenih sredstava dužni pravdati ispostavljanjem računa za provedenu zdravstvenu zaštitu.
13. Uvidom i čitanjem knjigovodstvene kartice za „korona dodatak“ isplaćen za ožujak 2020, travanj 2020. i svibanj 2020. (stranica 99-107) utvrđeno je da je tuženiku dana 20. travnja 2020. isplaćen iznos od 1.913,81 kuna (sredstva za mjesec ožujak 2020.), dana 20. svibnja 2020. iznos od 5.342,06 kuna (sredstva za mjesec travanj 2020.) i dana 16. srpnja 2020. iznos od 5.274,08 kuna (sredstva za mjesec svibanj 2020.), što ukupno daje zbroj od 12.529,95 kuna / 1.663,01 eura.
14. I tuženik u svojem iskazu navodi kako mu tzv. „korona dodatak", za ožujak, travanj i svibanj 2020., nije isplaćen odjedanput već u tri navrata, te da su rate kojima mi je vršena isplata bile različite za svaki mjesec, i predstavljale su razlike između dijagnostičko-terapeutskih izvršenja koja je HZZO propisao do 30.000,00 kuna, te da mu je iznos isplaćenog „korona dodatka“ bio najniži u ožujku obzirom da je posla s pacijentima još bilo, a kako se zbog epidemije korona virusa posao smanjivao, taj iznos je bio viši u travnju i svibnju 2020., te kako je za dijagnostičko-terapeutske postupke izdavao račune prema stvarnom broju određenom broju usluga s time da je najviše računa izdao u ožujku 2020., a posao se smanjivao u travnju i u svibnju 2020., a kao razlog radi kojega nije razliku isplaćenih sredstava pravdao ispostavljanjem računa navodi što je 30.06.2020. otišao u mirovinu, i nije bio u mogućnosti izdavati račune.
15. Obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno kako tuženik isplaćenu razliku sredstava po osnovi tzv. „korona dodatka“ nije opravdao ispostavljanjem računa sukladno čl.4. Odluke o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 KLASA: 025-04/20-01/108 URBROJ: 338-01- 01-20-01 od 09. travnja 2020. (stranica 83-84), sud ocjenjuje kako je isti stekao bez osnove iznos od 1.913,81 kuna koji mu je od strane tužitelja isplaćen dana 20. travnja 2020. (sredstva za mjesec ožujak 2020. – op. suda), kao i iznos od 5.342,06 kuna koji mu je isplaćen dana 20. svibnja 2020. (sredstva za mjesec travanj 2020. – op.suda.).
16. Sukladno čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO).propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.), da se pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.), te da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st.3.).
17. U konkretnom slučaju tuženik je taj koji je, kao liječnik u ordinaciji opće/obiteljske medicine, sukladno sklopljenom ugovoru s tužiteljem o pružanju zdravstvene zaštite i sukladno odluci tužitelja od 09.04.2020. primio dio utuženog iznosa, a isti nije opravdao izdavanjem računa za pruženu uslugu, tako da je tuženik navedene iznose od 1.913,81 kuna koji mu je od strane tužitelja isplaćen dana 20. travnja 2020. (sredstva za mjesec ožujak 2020. – op. suda), kao i iznos od 5.342,06 kuna koji mu je isplaćen dana 20. svibnja 2020. (sredstva za mjesec travanj 2020. – op.suda.) odnosno ukupno 7.255,87 kuna, stekao bez osnove u smislu čl.1111. ZOO-a, slijedom čega je isti iznos dužan vratit tužitelju, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.
18. Sukladno čl.1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Budući da tužitelj potražuje i isplatu zatezna kamate od dana 24. lipnja 2021. sud je uvidom i čitanjem Zahtjeva za povrat sredstava KLASA: 502-10/20-05/109 URBROJ: 338-18-03-21-03 od 16. lipnja 2021. sa povratnicom Hrvatske Pošte RF881003925HR (stranica 110-112) utvrdio da je tuženik zahtjev za povrat sredstava primio dana 23.06.2021. godine odnosno od toga dana mu je poznato da tužitelj od njega potražuje isplatu spornog iznosa odnosno tuženik se ima smatrati poštenim stjecateljem sve do tog dana, slijedom čega je sud prihvatio kao osnova i dio tužbeno zahtjeva u pogledu početka tijeka zateznih kamata.
19. Nadalje, obzirom da je nesporno kako je tuženik dana 30.06.2020. prestalo s obavljanjem djelatnosti zbog odlaska u mirovinu, te s istim datumom raskinuti Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite i Ugovor o sredstvima, te kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 16. srpnja 2020. isplatio tuženiku iznos od 5.274,08 kuna (sredstva za mjesec svibanj 2020. – op. suda) sud ocjenjuje da tužitelj nema pravo na povrat navedenog iznosa od 5.274,08 kuna jer je platio nešto što nije bio dužan platiti obzirom da je plaćanje izvršio nakon raskida predmetnih ugovora i nakon tuženikovog odlaska u mirovinu, pa tuženik stoga potpuno osnovano ističe kako navedeni iznos od 5.274,08 kuna nije mogao pravdati ispostavljanjem računa jer više nije obavljao djelatnost opće/obiteljske medicine.
20. Sukladno čl.1112.st.1. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, a u konkretnom slučaju tužitelj je isplatom iznosa od 5.274,08 kuna / 670,00 eura, nakon raskida Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite i Ugovor o sredstvima, te odlaska tuženika u mirovinu s danom 30.06.2020. godine platio nešto što više nije bio dužan pa mu stoga na pripada pravo na povrat tog dijela isplaćenog iznosa, te je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.
21. Nije od nikakvog utjecaja na pravo tužitelja na povrat dijela isplaćenih sredstava okolnost što tuženiku u poreznu obvezu utvrđivanja obveze i plaćanja iznosa poreza tuženika za 2020. godine obuhvaćen, između ostalog, i iznos od 1.663,01 eura, tj. iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom, te što je tuženik porez i prirez uredno, pravovremeno i u cijelosti platio.
22. Tužitelj je u odnosu na tuženika obzirom na ukupnu vrijednost dosuđenog tužbenog zahtjeva od 7.255,87 kuna / 963,02 eura uspio u ovoj parnici u omjeru od 73%, dok je tuženik uspio u omjeru od 27%. Razlika uspjeha u sporu utvrđuje se u omjeru od 46% u korist tužitelja.
23. Budući da tužitelj u ovom postupku nije tražio naknadu parničnog troška, te obzirom da je tuženik uspio u manjem dijelu, sud je stoga temeljem čl.154.st.4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
24. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.
U Bujama – Buie 19. studenog 2025.
Sudac:
Sven Babić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju, na sjedište,
2. Tuženiku, putem punomoćnika.
