REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: P-3711/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A

N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Splitu po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ad.1. SK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], ad 2. DK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], ad 3 Marija Višić, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 Split zastupane po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, ad 4. Juraj Rubin, OIB [osobni identifikacijski broj], Jelsa 869, 21465 Jelsa zastupanog po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika ad 1. ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Zoran Perić, odvjetnik u [adresa], ad 2. UK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 Split zastupane po punomoćniku Zoran Perić,odvjetnik u Splitu, ad 3. OK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Darko Varnica, odvjetnik u [adresa], radi pravo vlasništva nekretnine, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 12. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ad. 1 i a. 2 uz objavu odluke 19. studenog 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelj ad 1) (DK SK pok.AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), tužitelj ad 2) (DK pok. AK, [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj]) , tužitelj ad 3) (Višić Marija pok.AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnici za po1/6 dijela , a tužitelj ad 4) (IK pok. MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 1/2 dijela na nekretninama označenim kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su slijedom utvrđenoga ovlašteni tužitelji na temelju ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena tuženika ad 1) ŠK u cijelosti, odnosno sa imena pok. ŠK HK.

II.Utvrđuje se da su tužitelj ad 1) (DK SK pok.AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), tužitelj ad 2) (DK pok. AK, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj]) , tužitelj ad 3) (Višić Marija pok.AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnici za po 1/6 dijela , a tužitelj ad 4) (IK. MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 1/2 dijela na nekretninama označenim kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su slijedom utvrđenoga ovlašteni tužitelji na temelju ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena sada pok.EK u cijelosti, odnosno sa imena tužene ad 2) UK rođ.Abija UK .

III.Utvrđuje se da su tužitelj ad 1) (DK SK pok.AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), tužitelj ad 2) (DK pok. AK, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj]) , tužitelj ad 3) (Višić Marija pok.AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnici za po 1/6 dijela , a tužitelj ad 4) (IK. MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 1/2 dijela na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su slijedom utvrđenoga ovlašteni tužitelji na temelju ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena pok. ŠK S za 2000/74820 dijela, odnosno sa imena tužene ad 3) OK i tužene ad 1) ŠK za 72820/74820 dijela, odnosno sa imena pok. ĆK.

IV.Nalaže se tuženicima ad 1. i ad 2. da tužiteljima solidarno u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 21.978,40 eura.

V.Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženici ad 1. i ad 2. solidarno naknade parniči trošak u iznosu od 8.500,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelji su dana 16. listopada 2006. godine ovom sudu podnijeli tužbu u bitnom navodeći kako stu oni slijedom svojih prednika vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina i to više od 40 godina, a da su vlasništvo nad predmetnim nekretninama stekli slijedom svojih prednika sada pok. Rubin MK pok. D i DK AK pok. IK. Da su njihovi prednici naplatnim pravnim poslom još 1961. godine stekli utužene nekretnine od sada pok.KK kao jedine i prave vlasnice utuženih nekretnina,te da se od tada nalaze u neometanom posjedu istih. Tužitelju su nadalje istaknuli kako je tuženik, a sada pok. HK pokušao tužiteljima oduzeti posjed, ali da je tu parnicu izgubio. Tužitelji navode kako je od vremena zaključenja pravnog posla temeljem kojeg su njihovi pravni prednici stekli vlasništvo na utuženim nekretninama prošlo i više od 40 godina, a kako je posjed sve to vrijeme bio neprekidan, te da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, te stoga predlažu sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi kako su upravo oni vlasnici predmetnih nekretnina, a kako je to navedeno u izreci. Tužitelji su podneskom od dana 09. veljače 2025. godine uredili tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci. Tijekom postupka preminuli su tuženici NK, VK , ŽK, i GK te je postupak nastavljen u odnosu na njihove nasljednike. Također je tužba u odnosu na tuženika FK povučena.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivli tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući kako nije točno da su tuženici vlasnici predmetnih nekretnina. Naveli su kako nije točno da bi pok. majka tuženih LK ud. ZK, potpisala molbu koja ju tužitelj priložio spisu ( a koja se nalazi na listu 10 spisa), a u kojoj navodi kako su u posjedovnom listu upisane parcele koje nisu njene. Ističu da je navedeno falsifikat. Nadalje su naveli kako su oni slijedom svojih prednika vlaslnici predmetnih nekretnina, te da je pok. KK, za koju tužitelji navode kako je predmetne nekretnine prodala njihovim prednicima, nikada nije ni bila vlasnica istih, te da je sve to i istina, te da tužitelji posjeduju o tome nekakav pravni dokument, odnosno naplatni pravni posao iz 61 godine da bi se već uknjižili kao vlasnici. Istaknuli su kako pok. KK i njen brat nemaju nikakve veze sa vlasnošću predmetnih nekretnina, budući da je 1947.godine u odnosu na predmetne nekretnine donesena i agrarna odluka. Slijedom navedenog tuženici predlažu sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtejv, te obvezati tužitelja da im naknade parnični trošak. Tijekom postupka tuženik ad 3 je priznao tužbeni zahtjev.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom: izjave pok. LK od dana 25. prosinca 1987. godine, Rješenja o mijenjanju u katastarskom operatu od dana 16. srpnja 1979. godine, izvatka iz zem.knjiga za predmetne nekretnine, zapisnika sastavljenog dana 03. prosinca 1982. godine, agrarne odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, obavljen je očevid na licu mjesta dan 23. lipnja 2022. godine uz sudjelovanje vještaka ing. geodezije PK, pregledan je nalaz i mišljenja navedenog vještaka, saslušane su stranke DK SK, JK, ŠK, OK, pregledana je izjava ZK, saslušani su svjedoci FK, CK, TK, SKĆ. Tuženici su odustali od saslušanja svjedoka ZK, zbog njegovog zdravstvenog stanja, te je sud odbio prijedlog tuženika za izvođenjem grafološkog vještačenja potpis sada pok. FK HK na molbi od dana 25. 12. 1978. godine i na zapisniku od dana 18.01.1979. godine s obzirom da tužitelji ne spore da te isprave nije potpisao pok. HK, nego da ih je potpisala sad pok. HK LK pok. ZK. Također je izvršen uvid u ovom spisu priložene spise i to : O- 7/71 , O- 151/97 i Z- 173/98.

4. Između parničnih stranaka je sporno jesu li tužitelji dosjelošću slijedom svojih prednika stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja pravno osnovan.

6.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Pregledom izjave LK ud. Tome utvrđeno je kako je ista navela da je pregledom njenog stanja utvrđeno kako je pogrešno u njenom posjedovnom listu upisane parcele koje uopće nisu njene te da iste uopće ne drži. U izjavi je navela kako predlaže upravi za katastar Hvar da ½ predmetnih nekretnina prenese na MK odnosno da su iste bile od pok. LK od koje ih je isti kupio. (list 10 spisa).

Pregledom Rješenja uprave za katastar općine Hvar od dana 16. srpnja 1979.g. utvrđeno je kako su izmijenjeni podaci, te kako je u posjedovnom listu u odnosu na predmetne nekretnine umjesto Bucat Mare ud.Tome upisan MK. (lista 11 spisa).

Sud je zajedno s vještakom geodetske struke obavio očevid na mjestu spora. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenim na ovaj sud identificirao predmetne čestice, te je naveo kako su zemljišta većim dijelom omeđena suhozidima i starim kamenim podzidima kamenom i međašnom bojom Naveo je kao se u određenim dijelovima vide i ostaci starih maslina. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađeno u skladu s pravilima struke, nakon obavljenog izvida na terenu, izrađen je nalaz i na temelju nalaza dano stručno mišljenje, a nalaz i mišljenje nisu proturječni.

7. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka, za navesti je da se radi o mještanima, odnosno osobama koje potječu iz kraja u blizini predmetne sporne čestice, te su im dobro poznate mjesne prilike, odnosno tko je i na koji način stjecao vlasništvo pojedinih nekretnina, tko je bio u posjedu istih, te slijed nasljeđivanja prednika tužitelja. Nadalje, svjedoci nemaju osobnog interesa za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku.

Tužitelj SK, naveo je kako je posjed na predmetnoj nekretnini imao njegov pokojni otac AK(Toni) Fistonić i RK, te da su upravo oni su 1961. godine predmetnu nekretninu kupili od KK pok SK. Da je KK nekretninu prodala iz razloga što je njena nećakinja trebala ići u Australiju a nije imala novca za put, pa joj je stoga KK željela pomoći i dati novac. Također je naveo kako mu je poznato da prije nego je predmetnu nekretninu prodala AK i RK, da je bila punudila ČK i ĐK, ali oni za istu nisu imali novca. Naveo je kako mu je poznato da je kupoprodajna cijena iznosila 130 000 dinara, a da mu je to rekao njegov otac. Naveo je kako su oni 1961.godine na predmetnoj nekretninu "iskrčili" te su na istoj zasadili lavandu. Lavanda da je postojala do 1990 godine kada je izgorila u požaru. Da su 1992.g. 1993.g i 1994.g na predmetnoj nekretnini sjekli česminu, a 1997.g. da su zasadili 13 stabla maslina, koje je pok ĐK "počupao". Da je u presudi ovoga suda pok ĐK bilo naloženo da im predmetnu nekretninu vrati u prethodno stanje. Nakon toga, da su 2000 godine ponovno zasadili 13 maslina koje od tada pa do dan danas redovno održavaju i beru. Posebno je naveo kako niti njemu niti njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo na posjed.

Tužitelj IK, naveo je kako je u devetom mjesecu 1961 godine u njegovu kuću gdje je tada živio s roditeljima došla BK, nećakinja KK, sa svojim suprugom te da je rekla kako bi morali poći u Australiju, a da nemaju novac. Da je BK tada upitala njegovo po. oca da li joj on ima posuditi novce ili bi li on kupio tu nekretninu, na što je on odgovorio da on novaca nema, ali da će otići do njegovog pok djeda SH. Nakon što se vratio od njegovo djeda, da je njegov otac rekao kako mu je on dao dolare, te da zna da je predmetna nekretnina prodana za 130 000 dinara, a što je trebalo navesti u ugovoru. Tada da su se oni dogovorili kako će KK prodati predmetnu nekretninu njegovom RK i DH (koji su predmetnu nekretninu kupoli po pola). Naveo je kako su oni 1962 godine krčili predmetnu nekretninu, te da su na nju zasadili lavandu, a koja je izgorjela u požaru 90- te godine, da bi nakon toga na istoj zasadili 13 maslina. Naveo je kako njemu nitko nikada a ni njegovim prednicima nije osporavo pravo na posjed niti bi itko ikada rekao da to nije "njihovo". Na poseban upit punom tužitelja da li je KK bila pismena, tužitelja odgovara da on misli da je ona bila pismena.

Tuženik ŠK, navela je kako joj je poznato da je nekretnina bila u posjedu tužitelja, međutim da joj je poznato da su njen pok. suprug VK i njen svekar ŠH često raspravljali o predmetnoj nekretnini i to na način da su osporavali posjed tužitelja. Navela je da koliko je njoj poznato ni KK ni LK nisu bile pismene odnosno nisu znale pisati. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tuženica izjavljuje da nikada nije bila na predmetu spora, na daljnji upit punom tužitelja što bi u naravi predstavljala predmetna nekretnina, tužena odgovara da ona to ne zna. Na poseban upit punom tužitelja odakle joj je poznato da pok KK nije znala pisati, tužena je navela da je čula to od priča supruga i svekra. Na poseban upit punom tužitelja u kakvom bi rodbinskom odnosu s tuženicima i tužiteljima bila KK, tužena odgovara kako, koliko je njoj poznato,da je KK bila kći pok UH, dok je UH koliko joj je poznato bio brat HK.

Tužena OK, navela je kako joj je poznato, a po pričama unutar obitelji kako su predmetne nekretnine bile u vlasništvu HK, njenog očuha, te da nikada nije čula da bi HK netko osporavao pravo na posjed. Na poseban upit punom tužitelja slijedom čega bi ona imala pravo i njena majka na predmetnu nekretninu, tužena odgovara da bi to bilo temeljem nasljedstva i temeljem braka. Na poseban upit punom tužitelja, navela je kako su u odnosu na predmetnu nekretninu postojao ugovor o darovanju koji je sklopljen između njene majke GK i HK a u odnosu na 2000 m2, te je također navela da nakon sklapanja darovnog ugovora ne zna, da li je njena majka stupila na predmetnu nekretninu odnosno da li je išta radila, odnosno da zna da je dolazila na Hvar ali da je nije pitala na koju točno nekretninu. Na poseban upit punom tužitelja da li je LK naslijedila OH, svog supruga, tužena odgovara kako nije u to sigurna, kako nije to provjeravala ali da smatra da LK nije naslijedila OH, odnosno da joj nije poznato ali da misli kako je moguće da se LK nasljedstva odrekla u korist HK. Na poseban upit punom tužitelja tko bi bila KK, tužena odgovara da je KK bila polusestra HK po ocu, odnosno bila je kćerka OH iz prvog braka. Na poseban upit punom tužitelja tko bi bila KK pok UH, tužena odgovara da joj to nije poznato, također tužena odgovara kako joj nije poznato postojanje ikakve kupoprodaje, odnosno da to nije čula do pokretanja ovog postupka, te da joj mama S to nije nikada spomenula. Na poseban upit punom tuženika gdje je živjela njena majka, tužena odgovara da je živjela u [adresa] prije i nakon smrti ŠH, a kada nije mogla živjeti sama, da je došla živjeti kod nje u Rijeku. Također je istaknula kako se njena majka za svoga života brinula o HK. Također je istaknula kako je njena majka došla živjeti kod nje 2011. u Rijeku, a da je umrla u dobi od 86 godina. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika tko bi bila LK, tužena je odgovorila da bi LK bila majka od HK, da joj je poznato kako ona nije znala čitati ni pisati, te da joj je njena majka GK govorila kako bi voljela LK naučiti čitati i pisati ali da ona ne zna da li je to i učinila

Svjedok FK naveo je da nakon 1970. godine nakon što je preminuo njegov brat djed AH njegova nona LK da je "sve prepisala" njegovom ocu ŠH. Naveo je kako su Fistonići i Rubin ušli u posjed predmetne nekretnine i to "sa falsifikatom" nepismene žene. Istaknu je kako je LK njegova nona, te nije nikako bila sposobna sklapati nikakve niti ugovore niti izjave, a niti izlaziti iz kuće pa shodno tome nije bila niti sposobna dati izjavu od 28.12.1978. godine. Također je naveo da je ona bila i nepismena, da u životu nije napisala niti jedno slovo. Svjedok je istaknuo kako IH nije nikada imala ništa u "Golubinki" niti ikada tamo nogom kročila.

Svjedok CK naveo je kako mu je poznato kako su Š i njegov djed cijelu nekretninu koja se nalazila u uvali kupili davno od nekih "Čaratanovih". Poznato mu je kako su se oni,odnosno njegov djed i Bucati 20 ih godina podijelili na način da je od pola vale pa niz more pripalo Bucatima dok je druga polovica put gore pripalala njegovo djedu. Naveo je kako mu je poznato da je Marica Bucat 50-ih godina na predmetnoj nekretnina sjekla drva sa svojim suprugom. Također da mu je poznato kako je BK željela otići u Australiju sa svojim suprugom te joj je bio potreban novac za put, pa je s toga ponudila njegovm ocu bi li kupio nekretninu "Golubinka" odnosno njezin dio. Kako njegov otac nije imao novaca ona da je tu nekretninu ponudila RK, pa mu je stoga poznato kako su istu RK i U od nje kupili 1961.g. za 130.000,00 dinara. Da mu je poznato kako su nakon toga U i O na predmetnoj nekretnini sadili lavandu. Svjedok je također nadodao kako je KK bila krojačica te da pretpostavlja da je ista bila pismena. Svjedok je također istaknuo a na poseban upit pun tužitelja kako je BK upravo novac od kupoprodaje predmetne nekretnine iskoristila za put u Australiju. Na poseban upit pun tužitelja da i i mu je poznato da bi itko A i I osporavao pravo na posjeda od 60-ih godina odnosno od kupoprodaje 61. godine svjedok je naveo da koliko je njemu poznato da im nitko nikada nije osporavao pravo na posjed. Na poseban upit pun tuženika ad 1 i 2/ da li mu je poznato išta po ugovoru o kupoprodaji iz 1961.g. svjedok je nave da je on bio mlad da nije nikada vidio taj ugovor te da je samo kasnije čuo da se nekretnina prodala za 130.000.00 dinara. Na poseban upit zamjenika pun tuženika 3/ da li mu je poznato od koga su U i RK kupili predmetu nekretninu svjedok je naveo da su je kupili od KK da bi BK (BK ) mogla sebi platiti put u Australiju. Na poseban upit zamjenika pun. tuženika 3/ da li je ikada razgovarao sa I, A i KK u svezi kupoprodajnog ugovora iz 1961.g svjedok je naveo da on nikada s njima nije razgovarao o tome ugovoru te da se o tome pričalo u selu.

Svjedok TK naveo je kako je kako mu je poznato da je 90ih godina izbio požar, te da su nakon požara U na predmetnoj nekretnini najviše brali drva. Također da mu poznato da su U zasadili i masline. Koliko je njemu poznato nitko im nikada nije osporavao pravo na posjed, niti je ikada na predmetnoj nekretnini ikoga drugog viđao.. Unutar obitelji je čuo kako su MK i AK predmetnu nekretninu kupili od KK, nije mu poznato kako se prezivala te mu nisu poznati detalji vezano za tu kupoprodaju. Na poseban upit pun tužitelja nakon požara 90ih tko je brao drva na predmetnoj nekretnini svjedok odg da su drva brali MH, SK, Juraj Rubin i HH.

Svjedok SKĆ naveo je kako mu je poznato kako je predmetna nekretnina bila u posjedu oca odnosno roditelja ovdje tužitelja SK, te je istaknuo kako je on osobno zajedno sa svojim roditeljima pomagao na predmetnoj nekretnini brati lavandu i to je bilo negdje 1971 /1972.g. Također da je tada čuo priču između njegovo oca i SK kako je predmetna parcela kupljena od jedne gđe koja se prezivala KK ali joj ne zna ime te da je to kupio barba od SK.

Ostali dokaz ukazali su se suvišnim.

8. Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći:nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.

Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14, 81/15 i 94/17-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih dokaza, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, to je odlučeno kao u izreci. U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako su tužitelji dokazali da su stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides), odnosno pošten posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tuženici tijekom postupka nisu dokazali da posjed nije bio pošten, odnosno nisu dokazali kako su prednici tužitelja, a i sami tužitelji imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed, to je odlučeno kao u izreci. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu, te sukladno izjavi svjedoka EH , TK i SKĆ koji su između ostalog naveli kako su prednici tužitelja imali neprekidan posjed na predmetnim nekretninama, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok,a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnji posjednika potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

10.Tijekom postupka trebao je utvrditi jesu li predmetne nekretnine u posjedu tužitelja, odnosno jesu li prije njih bile u poštenom posjedu njihovih prednika, a što je po mišljenu ovog sud tijekom postupka utvrđeno. Naime, upravo u prilog toj činjenici ide i nalaz i mišljenje vještak da su predmetnim nekretninama vidljivi suhozid i te da postoje stare masline. Također posjed prednika tužitelja, a i samih tužitelja su potvrdili i svjedoci EH , TK i SKĆ, te čak u svom iskaz i svjedok FK koji je naveo kako su tužitelj u posjedu utuženih nekretnina temeljem „falsifikata“. Također tijekom postupka je dokazano kako su prednici tuženika zasmetali posjed tužitelja i njihovih prednika, te da je sada pok FK bilo naloženo da im predmetnu nekretninu vrati u prethodno stanje, a što također ide u prilog da su nekretnine već i tada bile u posjedu tužitelja.

11.U postupku je također trebalo utvrditi je li posjed prednika, a samim time i tužitelj pošten. Naime iz ovom spisu priloženih dokaza, a pogotovo na temelju iskaza navedenih svjedoka, ovaj sud smatra kako su upravo prednici tužitelja i to pok. MK. D i SK AK pok. IK. predmetne nekretnine kupili od sada pok. KK, a koja je i temeljem izjave pok. LK ( prednice tuženika ) bila vlasnica istih.

Naime, sami tuženici su u odgovoru na tužbu potvrdili kako je LK pok OH, naslijedila predmetne nekretnine, a iz stanja spisa proizlazi kako je upravo ona dala izjavu u kojoj navodi između ostalog kako to nisu njene nekretnine, te da ona njih ne drži u posjedu, već da su njih od KK kupili prednici tužitelja, a na temelju koje izjave je i posjedovnom listu napravljena izmjena, te su upravo prednici tužitelja upisani kao posjednici. Također se ističe kako iako u spisu nije priložen ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina iz 1961.g.,o postojanju tog ugovora sklopljenog između pok. KK te pok. MK i pok. AK su osim tužitelja iskazivali i svjedoci EH , TK i SKĆ, a i tu činjenicu je u svojoj „izjavi“ potvrdila i pok. LK.

12.Također iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka nedvojbeno proizlazi kako su pok. MK i pok. AK bili prednici tužitelja, pa je stoga u ovom postupku utvrđen i pravni slijed, a što i nije bilo sporno među strankama. Također iz izjava svjedoka proizlazi kako su prednici tužitelja stupili u posjed predmetnih nekretnina 1961. godine, pa je stoga razvidno kako je u konkretnom slučaju prošao i potreban vremenski rok za stjecanje vlasništva dosjelošću.

13.Naime, tijekom postupka sud je utvrdio kako nije osnovan prigovor tuženika da pok. KK nije bila vlasnica predmetnih nekretnina. Naime, u prilog tome ide upravo i „izjava“ pok. LK prednice tuženika, kako te nekretnine ona ne drži,kako one nisu njene, već da su je prednici tužitelja kupili od pok. KK, a upravo su za pok. LK tuženici naveli da je ona vlasnica predmetnih nekretnina. Također samu činjenicu da je pok. KK bila jedina vlasnica potvrdili su i svjedoci kada su u svojim iskazima naveli kako su upravo od nje prednici tužitelja kupili predmetne nekretnine. A budući da su svjedoci mještani odnosno osobe koje potječu iz kraja u blizini predmetne sporne čestice, te su im dobro poznate mjesne prilike, odnosno tko je i na koji način stjecao vlasništvo pojedinih nekretnina, tko je bio u posjedu istih, te slijed nasljeđivanja prednika tužitelja, to ovaj sud smatra kako navedeni prigovor tuženika nije osnovan.

14.Također navod tuženika kako predmetnu izjavu nije potpisala pok. LK, odnosno da ni pok. KK nije mogla potpisati kupoprodajni ugovor jer su obe bile nepismene nije osnovana. Naime i sam svjedok EH je naveo kako je KK bila krojačica, te da vjeruje kako je bila pismena. Nadalje, činjenicu da pok. LK ( prednica tuženika) nije potpisala spornu izjavu tuženici nisu ničim dokazali. A upravo su tuženici temeljem tereta dokaza bili dužni dokazati onu činjenicu koju tvrde. Stoga je razvidno kako svoje tvrdnje da su pok. LK i pok. KK bile nepismene tuženici nisu dokazali. Također sve da su na nekim dokumentima navedene stavile otisak prsta (umjesto potpisa), a kako su to tuženici naveli, a što tijekom postupka nije dokazano, a sve da i nisu znale čitani ni pisati, a što također nije dokazano, to ne isključuje mogućnost da su se mogle znati „samo se potpisati“.

15.Slijedom navedenog proizlazi kako tuženici u predmetnom postupku nisu dokazali kako je posjed tužitelja i njihovih prednika nepošten.

16.Naime poštenje posjeda za nekretninu za koju tužbom traži utvrđenja prava vlasništva dosjelošću predstavlja važno materijalno pravno pitanje, jer o tom pitanju ovisi ocjena kvalitete posjeda tužitelja, te ocjena da li se radi o poštenom i nepoštenom posjedu, dalje predstavlja temelj za odluku da li je tužitelj dosjelošću mogao steći pravo vlasništva nekretnine. Naime, u konkretnom slučaju temeljem ovom spisu priloženih dokaza i iskaza svjedoka kao sastavnici cjelokupne procesne i materijalne građe na kojoj se temelji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno ukazuje na činjenicu kako je posjed u predmetno slučaju pošten, a što je sud utvrdio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, koja počiva na načelu slobodne ocjene dokaza.

17. Također se napominje na stav koji je već odavno zauzela brojna sudska praksa kao se poštenje posjednika pretpostavlja, pa je teret dokaza o nepoštenom posjedu na strani onoga koji tvrdi da je posjednik nepošten, u ovom slučaju na strani tuženika koji nisu dokazali da su tužitelj i njegovi prednici bili nepošteni posjednici. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev s ocjenom da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva

dosjelošću.

Poštenje posjednika se po zakonu pretpostavlja, a nije moguće unaprijed definirati pravni standard o tome kad će se smatrati da postoji nepoštenje posjednika, koji bi standard bio primjenjiv u svim budućim slučajevima. Međutim, shodno navedenom razvidno je kako je posjed tužitelja i prednika bio pošten, te da tuženici nisu dokazali nepoštenje istih. Također se posebno naglašava da su tužitelji odnosno njihovi prednici se nalazili/ nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, te da su na opravdanim okolnostima su imali uvjerenje da su pošteni posjednici.

18.Također okolnost je li posjednik znao ili nije znao za upis u zemljišne knjige sama po sebi ne mora biti od utjecaja na savjesnost posjeda. Poštenje posjeda se pretpostavlja, ali je dopušten dokaz o suprotnom, odnosno radi se o oborivoj predmnijevi. Poštenje posjeda predstavlja subjektivno obilježje posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pa i zaključak o takvom obilježju posjeda ovisi o svim, tijekom postupka, utvrđenim činjenicama. Nije moguće unaprijed odrediti formulu prema kojoj će se u svakom konkretnom slučaju ocijeniti postojanje poštenog posjeda kao kvalifikatorne okolnosti kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

19. Za istaknuti je da iako je ovaj sud usvojio tužbeni zahtjev, te bi to učinio i bez priznanja tuženika ad 3. , da je ipak tuženik ad 3. ujedno i priznao tužbeni zahtjev.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tužitelje zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužiteljima valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova, sastav podneska od 28.01. 2015. godine u iznosu od 500 bodova, ( Tbr.8) zastupanje na ročištu od dana 01.03.2016. godine, 25.04.2016.,g, 30.05.2016.g., 04.07.2016.g.,27.09.2016.g., po 125 bodova svako ( Tbr 9), tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od dana 02.11.2016. godine budući da na tom ročištu punomoćnik tužitelja nije prisustvovao, nadalje, tužiteljima je priznat trošak sastava podneska od dana 27.02.2017. godine u iznosu od 500 bodova ( Tbr 8), zastupanje na ročištu od dana 29 .05.2017. godine u iznosu od 125 bodova (Tbr.9), zastupanje na ročištu od dana 12.07.2017. g u iznosu od 500 bodova, (Tbr. 9), sastav podneska od dana 03.04.2019. g u iznosu od 500 bodova ( Tbr 8) , sastav podneska od dana sastav podneska od dana 11.02.2021.g u izosu od 500 bodova ( Tbr 8), zastupanje na ročištu od dana 14.06.2021. u iznosu od 500 bodova, ( Tbr 9), sastav podnesaka od 16.07.2020. g, 18.06.2021.g, 18.10. 2021. g u iznosu od 100 bodova ( Tbr. 8), zastupanje na ročištu od dana 19.10. 2021. u iznosu od 500 bodova ( Tbr 9), tužitelju nije priznat traženi trošak za ročište od dana 26.06. 2022. godine budući da se ročište nije ni održalo toga datuma, priznato je sastav podneska od dana 03.01.2023. godine, te žalbe, te podneska od dana 03.10.2024. godine, te 09.02.2025.g, 14.02.2024.g, 03.04.2025.g, te 10.11 2025. g u iznosu od po 100 bodova svako ( Tbr. 8), zastupanje na ročištima 11.02.2025.g, 02.04.2025.g.,01.07.2025.g, 02.10.2025. 12.11.2025. g po 500 bodova svako ( Tbr 9). Ističe se kako je sukladno Tbr 8 je priznat traženi trošak za sastav četiri obrazložena podneska, dok je za sastav ostalih podnesak priznato 100 bodova za svaki. Sve navedeno sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura. Budući da punomoćnik u predmetnom postupku zastupa više osoba, to je tužiteljima valjalo priznati i trošak sukladno Tbr 40, uvećano za 30 %, uvećano za trošak očevida ukupno iznosi 21.978,40. eura. Slijedom već navedenog tužiteljima nije priznat trošak u iznosu od 8.500 eura uvećano za 30 % radi zastupanja više osoba, također nije priznat trošak sudske pristojbe budući da u spisu nema dokaza u uplati.

U Starom Gradu, 19. studenog 2025.

S U T K I N J A:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužiteljima po pun.

2. tuženicima po pun.

3. u spisu