59. P-1583/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Vukalović, odvjetnica u OD Korušić, Hrg i Vukalović j. t. d. iz Zagreba, protiv tuženika Stečajna masa iza GLUMINA BANKA d.d. - u stečaju Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723, zastupan po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri, d.o.o., Zagreb , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-495/2015-99 od dana 29. kolovoza 2023. na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P - 2374/02 od 8. travnja 2002. koja je postala pravomoćna 22. listopada 2004., na svim poslovnim udjelima tužitelja GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, koje tužitelj kao ovršenik drži u trgovačkom društvu CIBUS d.o.o. Varaždin, Ulica Ognjena Price 45, OIB: 60132949021, upisanom u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu, pod matičnim brojem MBS: [matični broj subjekta], koja se vodi po prijedlogu tuženika Stečajne mase iza GLUMINA BANKA d.d. – u stečaju, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723, ranije GLUMINA BANKA d.d. – u stečaju, Zagreb, Berislavićeva ulica 20, OIB: 82806041381, kao ovrhovoditelja, radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 14.313,14 eur / 107.842,32 kn zajedno za zateznim kamatama na taj iznos po stopi od 3% mjesečno počevši od 06.07.2000. do isplate, troškova parničnog postupka u iznosu od 1.554,34 eur /11.711,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. travnja 2002. pa do isplate, radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 621,88 eur / 4.685,55 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate te radi naplate iznosa od 420,70 eur / 3.169,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. studenog 2012. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.191,66 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. studenog 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, posl. broj: Ovr-495/2015-115 od 17. studenog 2023. tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-495/15 od 29. kolovoza 2023. nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom članka 46. st. 1. točke 7., 9. i 10. Ovršnog zakona.Protiv navedenog rješenja tužitelj je kao ovršenik izjavio žalbu. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-619/2023 od 11. ožujka 2024., koje je tužitelj primio 22. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 17. studenog 2023. poslovni broj Ovr-495/15-115. Slijedom navedenog, tužitelj u zadanom roku podnosi ovu tužbu iz razloga propisanih odredbom članka 46. st. 1. točka 7., 9 i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12, dalje: OZ).

Potraživanje tuženika temelji se na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2374/02 od 8. travnja 2002., a ovrha je određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-495/2015- 99 od 29. kolovoza 2023., radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 14.313,14 eura/107.842,32 kn zajedno sa zateznim kamatama kako su pobliže naveden u toj presudi., kao i radi naplate troškova predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 621,88 eur / 4.685,55 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate i to na svim poslovnim udjelima tužitelja kao ovršenika, koje isti drži u trgovačkom društvu CIBUS d.o.o. Varaždin, , OIB: 60132949021,. Ujedno je određeno ovrha na istom poslovnom udjelu radi namirenja novčane tražbine iz točke II. rješenja o ovrsi u iznosu od 420,70 eur /3.169,80 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2012. do isplate, temeljem ovršne isprave pravomoćnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-654/12 od 05. studenog 2012.

Potraživanje radi kojeg je donesena citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2374/02 od 8. travnja 2002. temelji se na Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. IK980028 zaključenom između tuženika i VAMA d.d. u stečaju kao glavnog dužnika.

Tuženik kao davatelj kredita, VAMA d.o.o. u stečaju kao korisnik kredita i tužitelj kao jamac platac dana 29. travnja 1998. zaključili su Ugovor o kratkoročnom kreditu broj IK980028, po kojem ugovoru je korisniku kredita isplaćen iznos od 100.000,00 kn s rokom povrata najkasnije do 11. svibnja 1998. godine, a naknadno je rok produžen na 01. studeni 1998.(Aneks br.3.).Budući glavni dužnik nije podmirio dug, tuženik je pokrenuo sudski postupak protiv tužitelja radi naplate duga po ugovoru o kreditu, time da je od istog zatražio plaćanje kamate 3% mjesečno, odnosno 36% godišnje. U tom postupku je donesena presuda zbog ogluhe protiv koje je tužitelj izjavio žalbu (uz zahtjev za povrat u prijašnje stanje), ističući kako je kamata koja je dosuđena tuženiku ništava i zelenaška međutim sud je žalbu tužitelja odbio te takva presuda postala pravomoćna.

Tužitelj ističe kako je potraživanje tuženika radi kojeg se vodi predmetni ovršni postupak na udjelima podmireno u cijelosti i to od strane glavnog dužnika VAMA d.d. u stečaju i to tijekom stečajnog postupka kada je tuženiku isplaćen iznos od 539.598,66 kn. Iz rješenja o namirenju Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-47/00-529 od 28. svibnja 2007. godine osnovom kojeg je 2009. godine vršena isplata, također je razvidno da je tuženik imao samo razlučno pravo u iznosu od 2.000,000,00 kn od čega mu je priznato 363.989,64 kn, bez kamata i to je potraživanje u cijelosti namireno. Da je dug podmiren, razvidno je i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zdravka Brestovac od 02. listopada 2015. godine, a koji nalaz je izrađen u parničnom postupku koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-3272/2010, koji se sada vodi pod brojem P- 1939/2022, također radi nedopustivosti ovrhe i to sve kako će u nastavku biti objašnjeno.

Nadalje navodi kako je tuženik protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak još 1. prosinca 2008., te je Trgovački sud u Zagrebu dana 13. siječnja 2009. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-5242/08 na pokretninama ovršenika, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu i upućen je na parnicu radi utvrđivanja nedopustivosti ovrhe. Predmetni parnični postupak vodi se kod Trgovačkog suda u Zagrebu sada pod brojem P -1939/2022 (ranije pod brojem P-3272/2010) u kojem između ostalog, nesporno utvrđeno da je tuženik od glavnog dužnika primio uplatu od 539.598,66 kn, kao i da ukoliko bi se obveza tužitelja svela na zakonsku, odnosno kada bi se na dug obračunala zakonska zatezna kamata, a ne ugovorena od 36% godišnje, dug je namiren u cijelosti, od strane glavnog dužna navedenom uplatom u toku stečajnog postupka.

Tužitelj je u parničnom postupku koji se vodi radi nedopustivosti ovrhe kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1939/2022 (ranije P-3272/2010) proširio tužbeni zahtjev na način da se osim utvrđenja nedopuštenom ovrhe po rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-5242/2008 od 13. siječnja 2009. godine, utvrdi nedopuštenom i ovrha koja se vodi po rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr- 654/2012 od 05. studenog 2012. godine (a kada je utvrdio da se radi o istom spisu) međutim to je tuženik smatrao preinakom zbog čega je tužitelj bio prisiljen pokrenuti parnični postupak postupak radi utvrđenja nedopustivosti navedene ovrhe, a koji se vodi kod Naslovnog suda pod brojem P-586/2019.

Tužitelj je između ostalog, isticao i u navedenom parničnom postupku P - 3272/2010 da unatoč postojanju pravomoćne sudske presude, sud ima osnova za utvrđivanje ništetnosti kamatne stope u ugovoru o kreditu na kojem se temelji osnovno potraživanje tuženika i da se ne radi o presuđenoj stvari, a sve budući sud u ranijem postupku pod brojem P-2374/02 nije odlučivao o ništavosti odredbe o kamatama niti je provodio dokaze na tu okolnost, a temeljem odredbe čl. 109. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91) u vezi sa čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (35/05) pravo na isticanje ništavosti se ne gasi, međutim sud nije želio o tome odlučiti kao o prethodnom pitanju, radi čega je tužitelj pokrenuo posebni postupak radi utvrđivanja ništetnosti kamata po kratkoročnom kreditu broj IK980028. Predmetni parnični postupak se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P -209/2023 (ranije P-2145/2016).U citiranom sudskom postupku presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj 25 P-2145/2016 od dana 12. rujna 2022. pod točkom I. izreke rješenja pravomoćno je utvrđena ništavom odredba čl. 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog dana 29. travnja 1998. između VAMA d.d., kao korisnika kredita i prednika tuženika GLUMINA BANKA d.d., kao banke, te tužitelja, ovdje ovršenika, kao jamca platca, kojom je određeno da se ugovorna kamata u slučaju zakašnjenja po ugovoru određuje u visini određenoj posebnom odlukom banke. Navedeni se postupak u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja – ovršenika sada vodi pod poslovnim brojem P-209/2023. Napominje da je u citiranom sudskom postupku provedeno financijsko vještačenje te je i osnovnim nalazom i Dopunskim nalazom vještaka Darka Prpić, dipl. oec. utvrđeno da primjenom bilo koje od kamatnih stopa (zakonska zatezna kamata ili prosječna stopa banaka prema pribavljenim podacima) dug radi kojeg tuženik vodi ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika više ne postoji. Čak štoviše, postoji i znatna pretplata po predmetnom ugovoru o kreditu. Sve gore navedeno, a kraj i nesporno utvrđene činjenice da je sam tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu Ovr - 654/12 izvijestio sud (podnesak ovrhovoditelja od 27. srpnja 2010. u Ovr-5242/08 – prileži spisu Ovr-654/2012) da je dana 20. svibnja 2009. od strane glavnog dužnika VAMA d.d. Varaždin u stečaju izvršena uplata u ime djelomičnog podmirenja ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 283.451,34 kn kojom uplatom je podmireno potraživanje po osnovi glavnice i djelomično pripadajućih ugovorenih zateznih kamata (u iznosu od 175.609,02 kn) dok je ostalo djelomično namireno potraživanja po osnovi ugovornih zateznih kamata u iznosu od 168.790,69 kn i troškova postupka, evidentno jest da je ovrha koju vodi tuženik kao ovrhovoditelj temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2374/02 od 8. travnja 2002. u cijelosti nedopuštena (utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4357/2022-2 od dana 21. studenog 2022., str. 5. presude).

Osim gore navedenog, tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju navedene ovršne isprave i to na poslovnim udjelima, jer tužitelj nije vlasnik poslovnih udjela u CIBUS d.o.o. Varaždin, niti je isti to bio u vrijeme donošenja pobijanog rješenja o ovrsi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti . Ističe kako nisu točni navodi tužitelja da je dug podmiren, te da se tužitelj ne može pozivati na nalaze i mišljenja vještaka iz parničnih spisa gdje tužitelj osporava ovrhu, kada ovdje postoji pravomoćna presuda broj P-2374/02 Trgovačkog suda u Zagrebu po kojoj je pravomoćnom utvrđeno da tražbina tuženika prema tuženiku postoji i to u iznosu od 14.313,14 eura. Ističe kako je prigovor ništavosti tužitelja IF (tamo tuženika) je u cijelosti raspravljen u ranije pravomoćno završenom parničnom postupku, o njemu je raspravljao i pravomoćno presudio Visoki trgovački sud u pravomoćnoj presudi Pž-4496/02 od 17. kolovoza 2004. što je vidljivo u obrazloženju te presude pri čemu nije bitno što isto nije dio izreke te presude, nego je bitno da je u tom postupku raspravljano o prigovoru ništavosti koji je ponovno predmet i ovog postupka. Pri tome je bitno da je u tom, pravomoćno završenom postupku, tužitelj, svojim propustom nije podnio „deklaratorni“ protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti a na to mu je zakon davao mogućnost samo tijekom postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-2374/02. Nesporno da je tijekom tog, pravomoćno završenog postupka, tamo tuženik a ovdje tužitelj IF isticao i prigovor ništavosti odredbi ugovora o kreditu a Visoki trgovački sud njegov prigovor ništavosti pravomoćnom presudom otklonio, nalažući mu isplatu sukladno toj pravomoćnoj presudi.

Tražbina tuženika prema tužitelju proizlazi iz Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 od 29. travnja 1998. između VAMA d.d. Varaždin kao korisnika kredita i prednika tuženika GLUMINA BANKA d.d. Podružnica Varaždin, A. Šenoe 5 kao banke, te tužitelja IF kao jamca platca kojom je određeno da se ugovorna kamata u slučaju zakašnjenja obveza po ugovoru određuje u visini određenoj posebnom odlukom banke i to u čl. 5. Ugovora.Tužitelj odgovara kao jamac platac za cijeli dug i taj dug nije podmiren ni na koji način koji tužitelj opisuje u tužbi. Tužitelj se neosnovano poziva na nalaze i mišljenje vještaka iz parničnih spisa te se osporava da je dug tužitelja prema tuženiku podmiren i ti se nalazi ne mogu koristiti u ovom postupku.

Prigovor tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za ovrhu na poslovnim udjelima na poslovnim udjelima u društvu Cibus d.o.o. je neosnovan.

Prema točki 8. Rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. broj: Gž Ovr- 619/2023 kojim se odbija kao neosnovana žalba ovršenika (ovdje tužitelja) i kojim se potvrđuje Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl. broj: Ovr-495/15 od 29. kolovoza 2023., Županijski sud u Varaždinu je jasno istakao stav:

- da nije osnovan navod tuženika da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti jer je tuženik (tamo ovrhovoditelj) pravodobno podnio prijedlog da se ovršeniku naloži podnošenje prokaznog popisa imovine jer je isti podnijet u roku

-da je u trenutku donošenja rješenja o ovrsi 29. kolovoza 2023. tužitelj IF (sada ovršenik) upisan kao osnivač i jedini član trgovačkog društva Cibus d.o.o.

- da je tek 5. rujna 2023. kao jedini član društva postao AF Iz tih razloga, s obzirom da je u vrijeme donošenja Rješenja o ovrsi 29. kolovoza 2023. jedini član društva bio tužitelj, ta je ovrha ispravno određena prema tužitelju i to za tražbinu koja i dalje postoji i nepodmirena je prema tužitelju.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-495/2015-115 od 17. studenog 2023. (list 11- 14 spisa), Rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-619/2023-4 od 11. ožujka 2024. (list 15-18 spisa), Rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-495/2015-99 od 29. kolovoza 2023. (list 19-26 spisa), Rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-619/2023-2 od 11. ožujka 2024. (list 27-32 spisa), Presuda ovog suda poslovni broj P-2374/2002 od 8. travnja 2002. (list 33-36 spisa), ugovor o kratkoročnom kreditu broj IK980028 sklopljen između društava Glumina banka d.d. i VAMA d.o.o. od 29. travnja 1998. (list 37-38 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4496/02 od 17. kolovoza 2004. (list 39-42 spisa), preslika zapisnika Trgovačkog suda u Varaždinu od 17. ožujka 2009. poslovni broj St-47/00 (list 43-44 spisa), prijava tražbine (list 45-46 spisa), nečitka preslika Rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-47/00 od 28. svibnja 2007. (list 47-48 spisa), Rješenje ovog suda poslovni broj P-1939/2022 od 10. studenog 2023. (list 49-52 spisa), Rješenje ovog suda poslovni broj P-586/2019 od 22. siječnja 2020. (list 53-58 spisa), Presuda ovog suda poslovni broj P-2145/2016 od 12. rujna 2022. (list 59-72 spisa), Presuda i Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4357/2022 od 21. studenog 2022. (list 73-84 spisa), podnesak za predmet Ovr-5242/08 (list 85-88 spisa), nalaz i mišljenje društva Darfin d.o.o. za predmet ovog suda poslovni broj P-2145/2016 te dopuna nalaza (list 89-100, 101-110 spisa), Rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 495/2015-115 od 17. studenog 2023. (list 127-130 spisa), Rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-619/2023-4 od 11. ožujka 2024. (list 131-134 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo tužitelja od 17. svibnja 2024. (list 227 -229 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1825/23-2 od 27. lipnja 2023. (list 245-247 spisa), revizija iz predmeta poslovni broj P-2145/2016 od 18. listopada 2023. (list 249-262 spisa), izlisti iz knjiga (list 295-313, 471 i 501-517 spisa), podnesak iz predmeta P-209/2023 (list 313-315 spisa), presuda ovog suda poslovni broj P-1444/2024 od 9. siječnja 2025. (list 319-335 spisa), Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1112/2023-2 od 13. ožujka 2024. (list 350- 357 spisa), žalba u predmetu poslovni broj P-1447/24 od 16. siječnja 2025. (list 358- 369 spisa), Odluku o kamatnim stopama Karlovačke banke d.d. Karlovac od 10. ožujka 1997. (list 370-385 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-766/2025-2 od 4. ožujka 2025. (list 395-452 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije iz predmeta P-1447/2024. (list 416-435 spisa).

4. Rješenjem od 24. veljače 2025. sud jena prijedlog tužitelja odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1447/2024 radi utvrđenja je li potraživanje tuženika po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 podmireno u cijelosti. Nakon što je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1447/2024 rješenjem od 19. svibnja 2025. nastavljen je ovaj postupak .

5. Sud je na ročištu za glavnu raspravu odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi, pa tako niti predloženo financijsko vještačenje od strane tužitelja jer je prema ocjeni ovoga suda činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje stoga provođenje vještačenja svrsishodno i protivno je načelu ekonomičnosti.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-495/2015- 99 od dana 29. kolovoza 2023. na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2374/02 od 8. travnja 2002. koja je postala pravomoćna 22. listopada 2004.

8. Iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-495/2015-99 od 29. kolovoza 2023. (list 19-26 spisa) proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2374/02 od 8. travnja 2002. koja je postala pravomoćna 22. listopada 2004. radi naplate iznosa od 14.313,14 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i radi naplate troškova ovršnog postupka na svim poslovnim udjelima ovršenika IF, ovdje tužitelja, koje drži u trgovačkom društvu CIBUS d.o.o., Varaždin, dakle pljenidbom poslovnih udjela, njihovom procjenom i prodajom. Nadalje iz obrazloženja toga rješenja proizlazi kako je rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-654/12 od 5. studenog 2012. određena ovrha na pokretninama ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja , te je dopisom Trgovačkog suda u Varaždinu od 25. ožujka 2015. preslika spisa istog suda broj Ovr-645/12 dostavljena Općinskom sudu u Varaždinu radi provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika.. U konačnici je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) dostavio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe određivanjem ovrhe na poslovnim udjelima ovršenika (ovdje tužitelja) u trgovačkom društvu CIBUS d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin), koji pripadaju ovršeniku kao jedinom članu tog trgovačkog društva. Sud je zaključio kako s obzirom na to da se ovrha ranijim predmetom ovrhom na pokretninama ovršenika nije mogla provesti, ovrhovoditelj ima pravo tražiti nastavak ovrhe na novom predmetu i novim sredstvom kako je to propisano čl. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08). Na navedeno rješenje ovršenik je podnio žalbu

9. Na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu, posl. broj Ovr-495/15 od 17. studenog 2023. tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-495/2015-99 od 29. kolovoza 2023. nedopuštenom iz razloga propisnih odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7., 9., i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12, dalje: OZ). odnosno jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, jer je tražbina prestala na temelju činjenica koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka i jer je ispunjenje tražbine izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

10. Iz spisa i dokumentacije koja mu prileži proizlazi sljedeće:

- da je 29. travnja 1998. između Glumine banke d.d. (prednika tuženika) kao davatelja kredita, zatim trgovačkog društva Vama d.o.o. kao korisnika kredita te ovdje tužitelja kao jamca platca, sklopljen Ugovor o kratkoročnom kreditu broj IK980028 po kojem je korisniku kredita isplaćen iznos od 100.000,00 kn, s rokom povrata do 11. svibnja 1998. s ugovorenim kamatama,

-da je navedeni rok produljivan aneksima te je posljednjim Aneksom broj 3 kao konačni rok utvrđen 1. studeni 1998.,

- da je prednik tuženika protiv ovdje tužitelja kao jamca platca pokrenuo pred Trgovačkim sudom u Zagrebu postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-2374/02 radi naplate duga po navedenom Ugovoru budući glavni dužnik nije podmirio dug,

- da je u navedenom postupku 8. travnja 2002. donesena presuda kojom je naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) isplatiti tužitelju (ovdje tuženiku) iznos od 107.842,32 kn s ugovorenom zateznom kamatom na taj iznos po stopi od 3% mjesečno od 6. srpnja 2000. do isplate, a koja je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4496/02 od 17. kolovoza 2004.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika na temelju gore navedene presude poslovni broj P-2374/02, te se taj postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-5242/08 u kojem je 13. siječnja 2009. doneseno rješenje o ovrsi na pokretninama ovdje tužitelja,

- da je rješenjem od 29. travnja 2010. ovdje tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, te se predmet vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1939/22 (ranije P-3272/10),

- da je Trgovački sud u Varaždinu donio novo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 654/2012 od 5. studenog 2012., također radi naplate potraživanja prema pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2374/2002 od 8. travnja 2002. u iznosu od 107.842,32 kn, te je stoga tužitelj pred ovim sudom pokrenuo i parnicu u predmetu poslovni broj P-586/2019 radi proglašenja ovrhe (Ovr-654/12) nedopuštenom.

11. Nadalje uvidom u odluke iz predmeta poslovni broj P-1447/24 te u spis poslovni broj P- 1447/24 (ranije poslovni broj P-2145/16 i P- 209/23) putem ICMS sustava, utvrđeno je da je tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog dana 29. travnja 1998. kao i radi utvrđenja da je potraživanje tuženika koje ima po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog 29. travnja 1998. podmireno u cijelosti. U navedenom postupku prvotno je donesena presuda posl. broj P-2145/2016 12. rujna 2022. kojom je pod točkom I. utvrđena ništetnost odredbe čl. 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog dana 29. travnja 1998. godine između VAMA d.d. Varaždin, kojom je određeno da se ugovorna kamata u slučaju zakašnjenja obveza po ugovoru određuje u visini određenoj posebnom odlukom banke. Pod točkom II. odbijen je tužben i zahtjev u dijelu u kojem tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetan dio odredbe čl. 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog dana 29. travnja 1998. u dijelu u kojem ugovorena kamata prelazi stopu zakonske zatezne kamate te je pod točkom III. odbijen tužbeni zahtejv da se utvrdi da je potraživanje tuženika GLUMINA BANKA d.d. u stečaju Zagreb, Kennedyev trg 6B, OIB- 82806041381, koje ima po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenom dana 29. travnja 1998. godine između VAMA d.d. Varaždin, Kapucinski trg 9, kao korisniku kredita, i tužitelju GF iz [adresa], kao jamca platca podmireno u cijelosti. Pod točkom

IV. je odlučeno o trošku.

12. Navedena presuda je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni br. Pž-4357/2022 od 21. studenog 2022. djelomično potvrđena i to u odnosu na točku I. izreke, a ukinuta je u odnosu na točke II. III. i IV izreke te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

13. U odnosu na potvrđenu točku I. tuženik je podnio reviziju na temelju koje je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1112/23 od 1. ožujka 2024. preinačena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-4357/2022-2 od 21. studenoga 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2145/2016 od 12. rujna 2022. u točki I. izreke i odlučeno: Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je ništava odredba čl. 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 sklopljenog 29. travnja 1998. između VAMA d.d. Varaždin, Kapucinski trg 9, kao korisnika kredita i tuženika GLUMINA BANKA d.d. Zagreb u stečaju, Podružnica Varaždin, A. Šenoe 5, kao davatelja kredita te tužitelja IF iz [adresa], kao jamca platca, kojom je određeno da se „ugovorna kamata u slučaju zakašnjenja u ispunjenju obveza određuje u visini određenoj posebnom odlukom banke“.

14. Navedeni postupak u odnosu na ukinuti dio vodio se pod brojem P-209/2023 te je u istom dana 10. travnja 2024. utvrđen prekid radi brisanja tuženika Glumina banke d.d. u stečaju a postupak je ponovno nastavljen rješenjem od 27. svibnja 2024. protiv Stečajne mase iza Glumina banke d.d. u stečaju pod poslovnim brojem P1447/24. U predmetnom spisu donesena je presuda poslovni broj P-1447/24 dana 9. siječnja 2025. kojom je pod točkom I. utvrđeno da je potraživanje tuženika koje ima po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog 29. travnja 1998. podmireno u cijelosti, a pod tokom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništav dio odredbe čl. 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu broj IK980028 zaključenog 29. travnja 1998. između VAMA d.d., Varaždina, i prednika tuženika Glumina banka d.d. kao banke te tužitelja kao jamca platca , i to u dijelu u kojem predlaže utvrđenje ništetnosti dijela u kojem ugovorena kamata prelazi stopu zakonske zatezne kamate.

Protiv potonje presude tužitelj i tuženik su podnijeli žalbe (dana 15. i 16. siječnja 2025.) te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 766/25 od 4. ožujka 2025. potvrđena presuda poslovni broj P-1447/24 od 9. siječnja 2025. te su obje žalbe odbijene kao neosnovane.

15. Dakle iz prethodno navedenog je utvrđeno kako je tuženikovo potraživanje po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj IK980028 od 29. travnja 1998. podmireno u cijelosti te je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka , odnosno glavni dužnik Vama d.o.o. u stečaju je istu podmirio tijekom stečajnog postupka .

16. Prema tome kako je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je navedeno potraživanje po Ugovoru o kratkoročnom kreditu IK980028 u cijelosti podmireno ispunjen je razlog iz odredbe čl. 46. st. 1. OZ-a radi kojega je tužitelj i upućen u parnicu te je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke i proglasiti ovrhu nedopuštenom.

Kako je tužbeni zahtjev iz navedenih razloga ocijenjen osnovanim to sud nije posebno obrazlagao ostale istaknute prigovore.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: Tarifa) te je tužitelju priznat trošak parničnog postupka obzirom je uspio u sporu u cijelosti.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 23. siječnja 2025. i 7. listopada 2025. u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 23. siječnja 2025. iznos od 250,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife) i za zastupanje na ročištu dana 7. listopada 2025. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 2.812,50 eura.

Sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 189,58 eura . Slijedom navedenog ukupni trošak dosuđen tužitelju iznosi 3.191,66 eura.

Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.

Tužitelju je odbijen za zatraženi trošak preko iznosa koji mu sukladno propisima pripada stoga je odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

Zagreb, 19. studenog 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.