Posl. br. Pn-77/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GU, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po pun Kazimiru Ferenčiću, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave dana 06. listopada 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 19. studenoga 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 200,00 EUR-a na ime naknade štete zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok sa se preostalim dijelom tuženog zahtjeva do iznosa od 7.000,00 EUR-a, tužitelj odbija.

II. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje:

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 24. srpnja 2017. godine tužitelj, u bitnome, navodi da je dana 13. kolovoza 2014. godine Ministarstvo unutarnjih poslova, Služba za unutarnju kontrolu, u dopisu broj 511-01-12-56593/5-13, upućenom pučkom pravobranitelju izrekom navelo neistinitu tvrdnju da je evidentiran kao višestruki počinitelj kaznenih djela i to tijekom 1993. i 1994. godine za kaznena djela teške krađe, tijekom 1995. godine za dva kaznena djela teške krađe, tri kaznena dijela prikrivanja i jedno kazneno djelo nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, tijekom 2010. godine za kazneno djelo krađe, a 2013. godine za kazneno djelo krađe, iako tužitelj nikada nije osuđivan. Da je dopisom od 10. prosinca 2015. godine isto tijelo kao osvrt na svoj dopis od 13. kolovoza 2014. godine izrekom navelo neistinitu tvrdnju da je protiv tužitelja podnijeto više kaznenih prijava, odnosno da je evidentiran za počinjenje kaznenih djela, a nije navedeno je li osuđivan, jer da su ti podaci sadržani u evidencijama koje vodi Ministarstvo pravosuđa, a pravosudna tijela svoje odluke ne dostavljaju policiji. Tužitelj drži da u dopisu od 13. kolovoza 2014. godine jasno stoji da je tužitelj evidentiran kao višestruki počinitelj kaznenih djela, a ne da je protiv njega u tom smislu podnijeta kaznena prijava ili započet kazneni postupak. Osim toga ti podaci nakon proteka roka od 5 godina trebaju brisati, a sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Tužitelj ističe da protiv njega nikada nije pokrenut niti jedan kazneni postupak osim predmeta K-24/14, u kojem je izrečena odbijajuća presuda. Djelatnici PP Crikvenica tri puta su vršili pretragu njegove nepokretne i pokretne imovine, a zadnji puta 2011. godine. U zadnjih 20 godina tužitelj je bezrazložno privođen 10 do 12 puta, svakih dvije do tri godine, kao npr. kada je ubijen bankar FU, postavljena bomba u McDonalds u Rijeci, vezano za krađu zlata, pljačku nekih žena i slično. Tužitelj ističe da je bio na poligrafu dva puta, a nikada nije osuđivan, te ne bi trebao biti u kriminalističkim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova. Tužitelj je pisao ministrima unutarnjih poslova i to IU, ŠU, HU, KU i OU, a upravo su ti netočni podaci o navodnoj osuđivanosti uvijek bili polazna osnova za pokretanje izvida ili poduzimanje dokaznih radnji. Po tužitelju indikativan je slučaj u kojem je MUP RH svojem rješenju broj 511-01-42- UP/II 1854/2-2000 obio žalbu podnositelja jer je uvidom u spis utvrđeno da je isti sklon prekomjernom uživanju alkohola i agresivnom ponašanju, a za što tužitelj ističe da za ništa od navedenog nije bio prijavljen, te da je srčani bolesnik od rane mladosti koji ne pije i ne puši. Tužitelj je dana 29. srpnja 2013. u 06,40 uhićen pod sumnjom da je počinio kazneno djelo krađe, te je istoga dana nakon kriminalističke obrade pušten u 13,15 sati. Iako je od samog početka izvida upoznao tijela progona sa više nego jasnim argumentiranim dokazima koji potvrđuju njegovu nedužnost, podignuta je optužnica i započet kazneni postupak koji je okončan odustajanjem državnog odvjetništva od progona na glavnoj raspravi. Prilikom kriminalističke obrade u PP Crikvenice počinjeni su propusti i to nije mu uručena pouka o pravima i razlozima uhićenja, tijekom boravka u prostoriji za smještaj uhićenika nije mu omogućeno konzumirati propisane lijekove, niti da izvrši veliku nuždu zbog čega je bio prisiljen isto učiniti u samoj toj prostoriji. Nadalje, prilikom provedbe dokazne radnje prepoznavanja, oba svjedoka na identičan način su opisala osumnjičenika, koji opis uopće ne odgovara osobi tužitelja, iako su ga prilikom prepoznavanja decidirano i brzo prepoznale, a izjava svjedoka koji su vršili prepoznavanje identična je izjavi molbe za izdavanjem naloga državnom odvjetništvu potpisanom po tadašnjem načelniku ČU. Navedeno upućuje na sumnju da je svjedocima prije prepoznavanja mogla biti pokazan fotografija tužitelja iz baze podataka MUP-a. Budući je tužitelj bio osupnut činjenicom da ni PP Crikvenica, ni ODO Crikvenica nisu poduzeli ni najmanju radnju da provjere navode njegove obrane, isti je radi zaštite svojih opravdanih interesa snimio razgovor s ondašnjim načelnikom policije NU u prosincu 2013. godine, iz kojih je razvidno da je tužitelj spominjao snimke nadzornih kamera, te se raspitivao zašto iste nisu pribavljene kao i ukazivao na mnogobrojne nepravilnosti i nelogičnosti do kojih je došlo tijekom kriminalističkog istraživanja. Dakle, iako je tužitelj dao dovoljno jasnih i lako provjerljivih informacija koje izravno ukazuju na opravdanost njegovog alibija, policija i državno odvjetništvo su iste ignorirali i nastavili kazneni progon. Sva opisana postupanja u svojoj ukupnosti grubo su povrijedila slobodu, dostojanstvo, ugled, čast i zdravlje tužitelja do te mjere da se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo obzirom je dugogodišnji hipertoničar i boluje od dijabetesa. Od trenutka kada je pušten na slobodu, pa do danas isti pati od uznemirenosti, nesanice, noćnih mora u kojima biva neprestano progonjen, čestih glavobolja, osjećaja proganjanja, naglih napada straha i tjeskobe, a što je sve dodatno negativno utjecalo na hipertoniju i dijabetes, te mu je kvaliteta života bitno pogoršana i narušena. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti (pravo na slobodu, dostojanstvo, ugled, čast i zdravlje) za pretrpljeni strah 27.500,00 kn, te za pretrpljenu bol 27.500,00 kn, odnosno sveukupno 55.000,00 kn. Podredno tužitelj ističe da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 24. veljače 2017. godine, međutim tuženik je isti odbio kao neosnovan. Tužitelj ističe da je njegov stav o navedenim povredama potvrđen i mišljenjem pučke pravobraniteljice od 31. ožujka 2017. godine. Slijedom navedenog, predložio je da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 55.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2017. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu od dana 03. listopada 2017. godine tužena osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu joj naknade prouzročenog parničnog troška.

3. U podnesku od 06. listopada 2025. godine tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa valutom EUR, na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju 7.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 25. veljače 2017. godine, pa sve do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka.

4. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Kabineta ministra, Službe za unutarnju kontrolu, broj 511-01-12- 56593/5-13 od 13. kolovoza 2014. godine (list 10 do 12 spisa), potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjel za kaznene evidencije, klasa:

740-02/14-03/29724 od 29. travnja 2014. godine (list 13 spisa), uvjerenje Općinskog suda u Crikvenici, broj KR2-261/2013 od 28. veljače 2013. godine (list 14 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, broj 511-01-42-UP/II-1854/2-2000 od 21. prosinca 2000. godine (list 15 spisa), dopis tužitelja ministru KU (list 16 spisa), dopis tužitelja Ministarstvu unutarnjih poslova, kabinetu ministra, broj 511-01- 12-56593/16-13 od 10. prosinca 2015. godine (list 17 do 18 spisa), dopis Ministarstva zdravlja, Uprave za zaštitu zdravlja, klasa:052-02/14-01/55 od 25. ožujka 2014. godine (list 19 spisa), liječničku svjedodžbu (list 20 spisa), zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora upućen tuženiku od dana 24. veljače 2017. godine (list 21 do 25 spisa), dopis Pučkog pravobranitelja broj P.P-21-01-716/14 (list 26 do 29 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 571 do 881 spisa), dokumentaciju kao prilog podnesku tuženika od 17. studenoga 2017. godine (list 34 do 426 spisa), te dokumentaciju predana od strane tužitelja na ročištu dana 20. studenoga 2017. godine (list 427 do 506 spisa), te je izvršen uvid u predmet Općinskog suda Rijeci posl. br. Pu K-2568/15, ranije spis Općinskog suda u Crikvenici K-293/13. Tijekom postupka provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka EU, RU, MU, ĆU i PU, te je povedeno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke, dr. med Draganu Lovrović. Preostali dokazi u vidu saslušanja svjedoka nisu izvođeni obzirom je tužitelj odustao od navedenih dokaznih prijedloga na ročištu od dana 17. lipnja 2024. godine.

5. Uvidom u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Kabineta ministra, Službe za unutarnju kontrolu, broj 511-01-12-56593/5-13 od 13. kolovoza 2014. godine (list 10 do 12 spisa) je utvrđeno da se istim obraćaju Pučkom pravobranitelju, a sukladno traženju zahtjeva broj PP-20-02/716/14-04 od 03. srpnja 2014. godine. U istome se navodi da su izvršene provjere navoda iz pritužbe ovdje tužitelja, na navodno nezakonito i neprofesionalno postupanje službenika PP Crikvenica, od dana 29. srpnja 2013. godine, a u kojem isti navodi da je u posljednjih 20 godina spram njega postupano više puta, a da nije upoznat s razlozima postupanja. Provjerom navoda iz pritužbe je utvrđeno da je sukladno čl. 40 st 1 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima predmetnog dana na adresi tužitelja istome uručen poziv radi prikupljanja obavijesti u kojem je naznačen naziv, mjesto, adresa PP Crikvenica, razlog i mjesto pozivanja, nakon čega je sukladno čl. 42 st 1 istoga zakona prevezen do službenih prostorija. Ističu da je tijekom provođenja kriminalističkog istraživanja ovdje tužitelj uhićen zbog osnova sumnje da je počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228 Kaznenog zakona RH, te je poučen o svojim pravima i vlastoručno je potpisao pouku o upoznavanju s razlogom uhićenja i pravima uhićenika. Nadalje, zbog obavljanja priprema za dokaznu radnju prepoznavanja tužitelj je smještan u posebnu prostoriju u kojoj je proveo 40-tak minuta, te je po završetku službenih radnji vezanih za prepoznavanje isti vraćen u posebnu prostoriju za smještaj koja se nalazi pod video nadzorom. U jednom trenutku policijski službenik primijetio je da tužitelj maše rukom, te je tužitelj zatražio da mu se omogući uzimanje lijekova. Obzirom da o svojem zdravstvenom stanju gospodin GU prethodno nije upoznao nikog od policijskih službenika, istome iz razloga sigurnosti nisu dozvolili uzimanje nepoznatih lijekova bez potvrde liječnika, a obzirom na njegovo inzistiranje da se obavi zdravstveni pregled o tome je izviješten dežurni liječnik Doma zdravlja Crikvenica. Odmah nakon toga liječnička ekipa došla je u prostorije PP Crikvenica i izvršila pregled istog i tom prilikom utvrđeno je da isti nema zdravstvenih tegoba o čemu je sastavljena liječnička dokumentacija. Po završetku kriminalističkog istraživanja tužitelj je pušten na slobodu i tom prilikom upoznat da će protiv njega biti podneseno Posebno izvješće nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona. Budući je tužitelj ovoj službi dostavio pritužbu na postupanje policijskih službenika PP Crikvenica u konkretnom slučaju od strane PU Primorsko Goranske izvršene su provjere navoda, te je odvjetniku tužitelja dana 19. rujna 2013. upućen iscrpan odgovor na koji je tužitelj uložio prigovor, te je kompletan spis dostavljen Povjerenstvu za rad po pritužbama. Vezano za događaj krađe izvršen dana 28. srpnja 2013. godine Općinsko državno odvjetništvo u Crikvenici podignulo je optužnicu od čega je dopisom od 19. studenoga 2013. upoznata i PP Crikvenica. Uvidom u kriminalističke evidencije informacijskog sustava MUP-a utvrđeno je da je tužitelj evidentiran kao višestruku počinitelj kaznenih djela i to tijekom 1993. godine za kazneno djelo teška krađa, tijekom 1994. godine za kazneno djelo teška krađa, tijekom 1995. godine za dva kaznena djela teške krađe,, tri kaznena djela prikrivanje i jedno kazneno djelo ne dozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih tvari. Tijekom 2010. godine i tijekom 2013. godine za kazneno djelo krađe. Slijedom svega navedenog drži da postupanje policijskih službenika PP Crikvenica u slučaju tužitelja je bilo profesionalno i zakonito zbog čega navodi iz njegove pritužbe nisu potvrđeni.

6. Uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjela za kaznene evidencije klasa 740-02/14-03/29724 od 29. travnja 2014. godine (list 13 spisa) je utvrđeno da ovdje tužitelj prema raspoloživim podacima kaznene evidencije predmetnog ministarstva nije osuđivan.

7. Uvidom u uvjerenje Općinskog suda u Crikvenici broj KR 2-261/2013 od 28. veljače 2013. godine (list 14 spisa) je utvrđeno da protiv ovdje tužitelja pred Županijskim sudom u Rijeci i Općinskim sudom u Crikvenici nije pokrenuta istraga ili podignuta optužnica koja je stala na pravnu snagu, niti je izrečena nepravomoćna presuda za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora ili novčana kazna, te prema podacima Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela kaznene evidencije ne postoji potvrđena optuženica.

8. Uvidom u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-42-UP/II- 1854/2-2000 od 21. prosinca 2000. godine (list 15 spisa) je utvrđeno da se istim odbija žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja policijske uprave Primorsko- Goranske, PP Crikvenica, broj 511-09-64-03/12-UP/I-103/1-00 od 03. listopada 2010. godine, a kojom odlukom je oduzet uz pravo na naknadu, od tužitelja pištolj marke "zbrojovka čehoslovačka" kalibar 6,35 mm, tvorničkog broja [serijski broj oružja] zbog toga što je osuđen za kazneno djelo.

9. Uvidom u dopis tužitelja Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministru KU (list 16 spisa) je utvrđeno da se ovdje tužitelj istome obratio dana 30. studenoga 2015. godine.

10. Uvidom u dopis Ministarstvu unutarnjih poslova, Kabinet ministra, broj 511- 01-12-56593/16-13 od 10. prosinca 2015. godine upućen tužitelju (list 17 do 18 spisa) je utvrđeno da je u odgovoru pučkoj pravobraniteljici navedeno da je protiv tužitelja podnijeto više kaznenih prijava, odnosno da je evidentiran za počinjenje kaznenih djela, a nije navedeno da li je osuđivan jer su ti podaci sadržani u evidencijama koje vodi Ministarstvo pravosuđa, a pravosudna tijela svoje odluke ne dostavljaju policiji. Da su sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima izbrisani njegovi podaci sadržani u kriminalističkim evidencijama MUP-a RH o čemu je obaviješten dopisom PP Crikvenica broj 511-09-27-01/04-KU-242/12 od 14. travnja 2015. te Službe za unutarnju kontrolu od 24. travnja 2015. godine. Ističu da se u konkretnom slučaju ne radi o samovolji policijskih službenika obzirom su pučkoj pravobraniteljici na njezin upit dostavili podatke kojima raspolažu bez ikakve namjere da ga se kao osobu diskreditira.

11. Uvidom u dopis Ministarstva zdravlja, uprave za zaštitu zdravlja klasa 052- 02/14-01/55 od 25. ožujka 2014. godine upućen tužitelju (list 19 spisa) je utvrđeno da ukoliko drži da je prilikom pružanja medicinske pomoći došlo do liječničke pogreške da se sa prigovorom obrati Hrvatskoj liječničkoj komori.

12. Uvidom u liječničku svjedodžbu (list 20 spisa) od dana 18. studenoga 2016. godine utvrđeno je da je isti dugogodišnji hipertoničar i da boluje od dijabetesa a njegovo zdravstveno stanje u posljednje 2 i pol godine u nekoliko navrata se pogoršavalo, te je isti sukladno tome bio obrađivan po kardiologu, te pregledavan u KBC Merkur, a radi neregulirane šećerne bolesti. Liječnik je mišljenja da je pacijentovo zdravstveno stanje narušeno u prilog čemu govore objektivni parametri loše reguliran šećer, unatoč svim provedenim mjerama, te nezadovoljavajuće vrijednosti krvnog tlaka unatoč provođenju antihipertenzivne terapije. Nadalje, liječnik primjećuje da je pacijent jako zabrinut za svoje zdravstveno stanje, rastresen te uznemiren.

13. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora upućen tuženiku od dana 24. veljače 2017. godine (list 21 do 25 spisa) je utvrđeno da je isti sadržajno identičan tužbi u ovome postupku, te se istim tužitelj obraća tuženiku za mirno rješenje spora.

14. Uvidom u dopis Pučkog pravobranitelja broj P.P-21-01-716/14 od dana 31. ožujka 2017. godine upućen ovdje tužitelju (list 26 do 29 spisa) je utvrđeno da je vezano za nezadovoljstvo tužitelja postupanjem policijskih službenika PP Crikvenica prema tužitelju unazad više godina, a osobito glede pritužbe radi uhićenja od dana 29. srpnja 2013. godine pučka pravobraniteljica provela ispitni postupak, nakon čega je utvrđeno da su njegovi pritužbeni navodi osnovani. Bitan element takve ocjene svakako je činjenica da je u siječnju 2015. godine oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela krađe i to nakon što je ODO u Crikvenici odustalo od daljnjeg progona zbog nepostojanja dokaza da je počinio navedeno djelo, a koji su kako to proizlazi iz analizirane dokumentacije, policiji bili poznati od samog početka slučaja. Da su policijski službenici raspolagali dostatnim informacijama koje je trebalo provjeriti osobito putem snimki video nadzora sa nekih lokacija. Da je ODO Crikvenica također imao saznanja o informacijama kojima je raspolagao i koje su išle u prilog njegovim navodima, a koje nisu naknadno provjeravane. Da analizom pritužbene dokumentacije nisu utvrdili koje su opće radnje od strane policije provedene u svrhu provjere njegovih navoda i u svrhu utvrđivanja istinitog činjeničnog stanja, pa se nakon okončanog postupka opravdano može postaviti pitanje temeljem čega je započelo kriminalističko istraživanje prema tužitelju odnosno temeljem čega je formirana početna niska razina sumnje da je upravo on mogući počinitelj kažnjivog djela. Da je temeljem provedene analize pritužbenih navoda i njihove usporedbe s pritužbenom dokumentacijom pučka pravobraniteljica mišljenja da je tužiteljeva pritužba i povrijeđenosti ustavnosti prava osnovana jer je neosnovano bio lišen slobode čime je došlo do ograničavanja prava zajamčenog ustavu. U tom smislu ukazuju da Zakon o kaznenom postupku propisuje mogućnost da oštećena osoba ima pravo naknade štete zbog neutemeljenog uhićenja i pritvora uz ispunjenje određenih uvjeta. Sukladno čl. 26 st. 1 Zakona o pučkom pravobranitelju dopis se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova RH, kao izvješće o slučaju čime je postupanje pučkog pravobranitelja okončano.

15. Uvidom u predmet Općinskog suda u Crikvenici posl. br. K-293/2013 je utvrđeno da je dana 19. studenoga 2013. godine zaprimljena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Crikvenici K-DO-239/13 od 15. studenoga 2013. protiv ovdje tužitelja zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog u čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona. Istom se predlaže da se temeljem čl. 540 st 1 i 541 Zakona o kaznenom postupku izda kazneni nalog kojim se prihvaća zahtjev, te se okrivljeni GU za počinjeno kazneno djelo iz čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona proglašava krivim, te mu se temeljem odredbe čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona izriče kazna zakona u trajanju od 6 mjeseci, s time da se na temelju čl. 56 Kaznenog zakona primjeni uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zakona u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 godine ne počini kazneno djelo. Dana 24. siječnja 2014. godine ovaj sud donio je kazneni nalog posl. br. K-293/13, a obzirom je okrivljenik izjavio prigovor protiv navedenog kaznenog naloga, to je ovosudnim rješenjem posl. br. Kov-25/14 od 18. veljače 2014. godine potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Crikvenici, broj KDO-239/13 od 15. studenoga 2013. godine, protiv okr. GU, zbog kaznenog djela iz čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona. Obzirom je na ročištu od 26. siječnja 2015. godine državni odvjetnik odustao od kaznenog progona to je istoga donesena odbijajuća presuda posl.br. K-24/14.

16. Saslušan kao svjedok EU u svome iskazu navodi da mu nije poznato zašto je pozvan na ročište, a nakon što je vidio tužitelja navodi da mu je isti poznat iz policijskih postupanja. Da ako se događaj od 29.07.2013. godine odnosi na uhićenje ovdje tužitelja, čini mu se da se radilo o krađi sa plaže i zna, da je tužitelj bio u PP. Pretpostavlja da je isti bio uhićen i da je bilo prepoznavanje u vezi toga. Da se ne sjeća temeljem čega odnosno kojih podataka su pokrenuli postupak protiv ovdje tužitelja, da je tužitelj razgovarao sa kolegom DU, a on je ulazio i izlazio iz kancelarije. Također moguće je da je isti osumnjičen na temelju iskaza nekog od svjedoka sa plaže. Da se ne sjeća da bi mu kolega DU ukazivao na postojanje argumenata koji bi upućivali na nedužnost ovdje tužitelja.

17. Saslušan kao svjedok LU u svome iskazu navodi da poznaje ovdje tužitelja 30-ak godina, upoznao ga je preko sestre i zeta. Da je ovdje tužitelj 2013.g. osumnjičen za krađu na plaži, a to mu je poznato iz pričanja ovdje tužitelja, a isto tako i sa televizije. Da je isti nakon predmetnog događaja bio van sebe, jako je psihički pao, te ga više nije prepoznavao. Počeo je piti lijekove za smirenje i samo je o tome pričao. Da su se družili ponekad mjesečno, ponekad jednom u dva do tri mjeseca jer češće ne bi mogli zbog posla, međutim može reći da je tužitelj uvijek prema njemu bio fer. Isti se nakon predmetnog događaja promijenio i fizički i psihički. Da je uobičajeno govorio o tome što ga muči kao i sve druge ljude. Da mu je pričao da ima problema sa spavanjem, a kada bi vidio parkiran kombi ispred svoje kuće, te je nakon predmetnog događaja često je o tome pričao te se bojao policije, da ga ranije takvog nije poznavao. Da mu je u par navrata rekao da su ga zaustavljali, primjerice zbog ubojstva FU, međutim nije se žalio da bi ga isti fizički zlostavljali.

18. Saslušan kao svjedok MU u svome iskazu navodi da zna zašto je pozvan na današnje ročište obzirom se radi o malom mjestu i tužitelja poznaje 40-ak godina. Da su si prije desetak godina u vrijeme kada je on prvi put optužen za krađu družili, s time da su si bili dobri, međutim nisu bili prijatelji, znali su popiti piće ili pomoći jedan drugome. Da nakon događaja kada bi se čuli on bi samo o tome pričao i njemu je to u prvi mah bilo zanimljivo, međutim kasnije mu je pomalo postalo i opterećenje. Da se sada svakako manje viđaju i u zadnjih par godina popili su kavu možda desetak puta i da on nakon svega više nije onaj isti GU kojeg je poznavao, bio je psihički drugačiji kada bi sjeli na kavu. Da je njemu kava opuštanje i nije mogao vjerovati kada bi tužitelj pričao da je to bilo tako. Da je tužiteljevo raspoloženje definitivno potonulo, nije se šalio i bio je u strahu te je isti strahovao za svoj život.

19. Saslušana kao svjedok ĆU u svome iskazu navodi da joj je poznato zašto je pozvana na ročište, da kaže u kakvom stanju je tužitelj bio dok ga je policija ganjala, a to zna obzirom je provodila s njim po 24 sata dok je to mogla. Naime, posljednjih 6 godina vodi brigu o svojoj sestri koja je u dobi od 90 godina pa sada više ne boravi svakodnevno s tužiteljem ali je i dalje vrlo često s njim u kontaktu, čuju se i on ju redovito zove kako bi se raspitao o zdravlju njene sestre i ponudio joj pomoć. Da može iskazivati o periodu kada su zajedno provodili vrijeme pa zna da je on u to doba bio u psihički teškom stanju. Kod njega je bio jako izražen strah koji se posebno manifestirao kada bi vidio policiju ili njihova kola on bi odmah skretao sa strane i sav bi se izbezumio. To je trajalo godinama i ovo nije bilo prvi puta da je on priveden. Oni su njega privodili iz razloga za koje čovjek ne može vjerovati, a da nikada nije bio osuđivan. Da ne zna zašto je to tako, ali drži da mu netko podmeće i da bi se vrlo lako moglo doći do hobotnice koja ga prijavljuje. On je u to vrijeme skakao na svaki zvuk i to je trajalo dosta dugo, a isto tako svaki dolazak policije utjecao je i na nju i na njegovu pokojnu majku koja je bila izuzetno dobra žena i dobra majka. Da je dana 29. srpnja 2013. godine tužitelj kao i svakoga jutra otišao na groblje i kada se vratio rekao joj je neka se spremi da odu na kupanje jer se ljudi kupaju. Dok se spremala čula je da je došao neki automobil i tužitelj je došao i rekao "opet su došli" a ona se sledila a oni su ga bez riječi odveli. Zna da je dan prije otišao na aerodrom po G iz [adresa] kojem je inače pomagao kada bi došao u Hrvatsku i na putu doma snimile su ga kamere obzirom je Zagreb pun kamera, a isto tako snimljen je i kamerama na autoputu. Obzirom je F trebalo ići po osnovne namirnice u Konzum tužitelj je otišao po iste pa su ga i tu snimile kamere. Kada je kasnije shvatio da se nešto kuha protiv njega on je krenuo skupljati dokaze o svom kretanju pa je došao u Zagreb kod nje, pa zato ima saznanja o tome. Da je tužitelj imao problema sa srcem, te je jednom kada je boravio kod nje u Zagrebu od doktora upućen u Krapinske toplice gdje je odmah zadržan i operiran i zna da joj je nakon toga rekao da se on ponovno rodio a misli da je to bilo prije ovog događaja o kojem je iskazivala. On je prije znao imati toliko tlak da mu se isti ne bi mogao niti izmjeriti a sada uzima i slabije lijekove. Da mu se stanje pogorša kada se jako uzruja odnosno prestraši, da je i dijabetičar te kada ga policija privede on ostane bez lijekova i po nekoliko dana. Da se isti unatoč strahu podvrgnuo nedavnoj operaciji bruha i hernije. Nakon predmetnog događaja iz 2013. godine išao je liječniku međutim da trenutno ne zna kojem, međutim o istome postoji dokumentacija. Da u periodu od 20-ak godina ni ne zna točno koliko puta ga je policija uhićivala, barem svake dvije do tri godine, i to za teža djela. Da nije cijelo vrijeme boravila u [adresa], međutim kada sam bila prisutna barem 4 ili 5 puta je policija vršila pretres i sve je to gledala njegova majka a pod zadnje već su i policajci rekli " TU bit će sve u redu mi te moramo privesti" jer je i njima to već bilo bedasto, a dobili su direktivu da ga privedu. Da ne zna koliko često je tužitelj išao psihijatru, moguće dva puta mjesečno, ne može se precizno izjasniti zbog proteka vremena i svojih briga, ali o svemu postoji medicinska dokumentacija, posebno je tonuo 2013. godine kada mu se to sve skupa izdogađalo i onda mu je psihijatar baš trebao.

20. Saslušan kao svjedok PU, nećak tužitelja, u svome iskazu navodi da povremeno dolazi u [adresa], međutim često je u kontaktu s tužiteljem jer je on znao doći k njemu u Zagreb. Da je došlo do kulminacije tih događaja 2013. godine međutim dugi niz godina je policija bila po svuda, pa su oni koji borave uz tužitelja naučeni na to da se stalno provjerava tko je i zašto iza njih, oko njih, zašto je primjerice netko tu parkiran, i slično. Isto tako znao tužitelj ga je znao zamoliti da prođe automobilom prije njega da provjeri da li je netko tu parkiran, a imao je strah od policije zbog toga što su ga vodili non stop, kao primjerice za ubojstvo bankara u Zagrebu, terorizam u Rijeci i slično. Drži da je normalno da je imao strah i da bi ga imao na njegovom mjestu. Da tužitelj nije osuđivan, a ne zna ni sam koliko puta je uhićivan, uglavnom puno puta. Da je 2013. godine tužitelj boravio kod njega, misli da je prespavao dan prije, otišao na aerodrom i kasnije za Crikvenicu. Da je informatički pismen i on je sve prošao s tužiteljem i osobno vadio snimke i pomagao mu oko toga, te su mislili da će se sve to brzo riješiti međutim nije. Da tužitelj u to vrijeme nije bio u dobrom stanju, a nije baš najbolje ni sada. Da se sa njim nije više moglo normalno razgovarati, stalno je ponavljao jedno te isto, te se nije mogao opustiti, nisu mogli provoditi vrijeme na uobičajeni način, prestao je spavati, jesti i nije se više brinuo za sebe. Da je zbog događaja išao liječnicima, dobio je i terapiju, ali zbog proteka vremena ne zna koju. Da je prije koliko mu je poznato vodio normalan život međutim kasnije su počeli problemi sa dijabetesom, tlakom i slično. Da misli da se isti liječio kod psihijatra nakon događaja, zna da je dobio lijekove za smirenje.

21. U svome iskazu tužitelj navodi da njega policija u Crikvenici bezrazložno maltretira zadnjih 20 godina, a sve to je kulminiralo događajem od 29. srpnja 2013.. Dan prije išao je po susjeda na aerodrom u Zagreb i pri povratku cijelo vrijeme na tom putu su bili na neki način pod videonadzorom na cestama i naplatnim kućicama, te benzinskim postajama što je bilo lagano provjerljivo. Kada su došli u Crikvenicu otišli su u Duga mol u Konzum i kada su sve obavili bilo je oko 16,40 sati. Kada su se spustili u Crikvenicu sjetili su se da su zaboravili kupiti još jedan proizvod koji je susjedu bitan, pa je otišao u Konzum u centru grada i tu su to kupili i krenuli su kući. Tamo su se raspakirali došao je susjedov sinovac VU i kada su htjeli skuhati kavu sjetili su se da nema plina i otišao je kupiti na Ininu pumpu plin. Vratio sam se nazad susjedu, montirao mu plin i skuhao kavu i oko 21 ili 21,10 otišao je kući pa spavati. Ujutro rano slijedećeg dana oko 6 ili 6,10 otišao je majci na groblje i kada se vraćao sa groblja a zadržao se na groblju 20-ak minuta vidio je da se na plaži ljudi kupaju. Kada je došao kući rekao je ženi s kojom je tada živio da odu na kupanje i za vrijeme tog spremanja čuo je da staje auto, zvuk kombija kako se zaustavlja u blizini njegove kuće. Da je pogledao prema dvorištu i vidio policajca i rekao mu je " TU poslali su me po tebe, moraš ići s nama". To je bilo oko 6,40 sati. Otpeljali su ga u policijsku stanicu i odveli na gornji kat. Da na toj policijskoj stanici zna svaku pločicu jer su ga tamo svake 2-3 godine vodili bezrazložno. Nitko mu ništa nije govorio, tamo je sjedio. Jedan policajac je tamo došao u tu prostoriju u kojoj je bio i pitao ga gdje je bio jučer u 16 sati, 16,30 sati, gdje je bio u 17 sati, baš ga je bio provocirao. Da mu je izvadio račun koji je izdan u 17,07 sati u dućanu Konzum u centru Crikvenice na tržnici. U to je jedan drugi policajac došao na vrata a ovaj koji ga je bio pitao gdje je bio prethodnog dana mu se obratio riječima "ovaj ima papire o jučerašnjem danu gdje je bio", a drugi policajac je samo mahnuo rukom i otišao ća, a on ostao sjediti. Ovo sve navodi jer je strašne šokove doživljavao tada. Došli su po njega i vodili ga negdje dolje ali mu nitko ništa nije govorio odnosno objašnjavao. Kada je shvatio da ga vode u pritvor nije htio ići dalje. Onda su ga ubjeđivali, došao je jedan policajac kojeg poznaje i on ga je ubjedio i on je otišao dolje u pritvor. Inače uzima lijekove, da je srčani bolesnik i šećeraš. Ovo govori jer je policija izjavila da nisu znali da uzima lijekove, a to nije točno jer su i prije kada su ga dovodili uzimali mu lijekove. Prije nego što je doveden u pritvor rekao im da se ne osjeća dobro i da zovu doktora. Ta prostorija u kojoj je bio pritvoren tamo je postavljen video nadzor pa su mu policajci rekli da ako mu što treba da maše u kameru. U jednom trenutku je osjetio potrebu za WC-om zbog "stolice" bila mu je velika sila, a mahao je, to je skinuo jastučnicu i izvršio nuždu u tu jastučnicu i stavio je na dno kreveta i stavio preko deku. Da je u to vrijeme došao doktor i sestra koji su donijeli ekg i on je mislio da će ga doktor i pregledati, međutim doktor ga nije pregledao i samo su najedanput otišli i nakon toga su mu policajci rekli da može ići kući. Da su ga prije pritvora odveli u jednu prostoriju gdje su bili uz policiju još 4 muškarca, stavili su ga u jednu liniju, više puta bio je u toj liniji, da je mislio da će to biti samo rutinski, kad ono te druge osobe puštaju a njega zadržavaju. Kada je taj dio završio pitao je policajca da li može nazvati kući i nazvao je tadašnju suprugu i rekao joj ovo nije zajebancija nađi mi advokata jer je shvatio da mu nešto kuhaju. Nakon toga odveli su ga u pritvor. Tu nije ništa shvaćao, kada su ga pustili iz pritvora rekao je da je napravio veliku nuždu i da je to ispod deke na krevetu. Da je odmah taj dan tražio razgovor sa načelnikom policije u Crikvenici i on ga naručio za drugi dan dakle za 30. srpnja 2013., ali zvao je i sve druge, dakle policiju u Rijeci, pa je razgovarao sa osobom prezimena I pa je primijetio da laže, onda je snimao razgovor. Tako je snimao razgovor i sa UU načelnikom policije i sa drugim policajcima, čak i razgovore koje je obavio sa osobama iz ravnateljstva u Zagrebu i iz kabineta Ministra. Da je tražio pomoć, da je načelniku policije u Crikvenici iznio cijeli slučaj, pokazao račune i pitao zašto nije ljude poslao na mjesta na kojima je bio. On se čudio što je te račune sačuvao ali morao ih je sačuvati jer račune inače čuva a radi se o računima za susjeda osobu za koju se brine, kojoj kupuje i koji mu plaća. Pitao je načelnika i vezano za način obavljanja prepoznavanja, tražila se prosjeda i proćelava osoba, pa ako je to tako iz kojeg razloga sa njim u toj liniji su stajale osobe koje nisu proćelavi, dakle smatra da su ciljano išli na to da se na njega ukaže, to je isto kao da su stavili 4 crnca i jednog bijelca, a traže bijelca. UU je iskazao da je bio bezobrazan a na snimci se vidi da to nije istina, da nije snimao samo dijelove razgovora već cijeli razgovor koji je trajao četrdesetak minuta. Išao je na razgovor i u Rijeku, razgovarao sa policajcem TU, koji je htio da se sve to stopira, koji mu se usmeno izvinuo, ima i tu snimku ali kada ga je pitao papir nije mu ga htio dati. Dakle ovo sve spominje jer je tražio pomoć, obraćao se svim instancama policije. Da je odmah slijedećeg dana nakon izlaska iz pritvora od policije tražio da se sačuva snimak njegova boravka u pritvoru a i kasnije je to pisano tražio pa tako i od CU koja je bila načelnica za PGŽ a taj snimak se najedanput izgubio. Nakon toga obratio se i pučkoj pravobraniteljici, a žalio se prvenstveno na postupak policije i to sve i dokumentirao, kasnije kako ga je ona pratila žalio se i na rad crikveničkog suda i ODO u Crikvenici. Da je dokaze nudio u ranoj fazi vezano za njegovo kretanje 28. srpnja 2013. a oni su se na to oglušili. Obraćao se i drugim institucijama, 2 puta bio je u Saboru na razgovoru kod predsjednika Sabora, bio je u uredu predsjednice države i donio joj sve papire. Da su mu oduzeli i oružje negdje 2000 ili 2001. na što je pisao žalbu, a njegova žalba je odbijena sa obrazloženjem da je sklon pretjeranom konzumiranju alkohola jer alkohol ne pije s obzirom da je srčani bolesnik od svoje 33. godine. U zadnjih 20-ak g privođen je kada je ubijen bankar FU i kada je postavljena bomba u restoranu McDonalds u Rijeci, kada su opljačkali banku u Kastvu i u Crikvenici tehnička služba i kada je opljačkano zlato, a njemu nije jasno iz kojih su razloga su njega odvodili, da policijske motive ne zna. U evidencijama policije se vodi kao kriminalac a ima potvrdu Ministarstva pravosuđa RH da nije osuđivan i imam potvrdu da nije kažnjavan. Bio je 2 ili 3 puta na detektoru laži u periodu do 2005., a 3 puta su mu pretresali kuću, zadnji puta 2011. Da je njegov slučaj pučka pravobraniteljica iznijela u Hrvatskom saboru kao primjer povrede ljudskih prava u izvješću iz 2014. Pučka pravobraniteljica mu je dakle puno pomogla, ona je tražila i od policije da se očituju o njegovim pritužbama a policija je tamo u tim dopisima navela da je evidentiran kao višestruki počinitelj kaznenih djela a što nije točno jer inače nije osuđivan i nema dana zatvora. U tom dopisu policija je navela da je potpisao pouku o pravima prilikom uhićenja što nije točno i taj njegov potpis je išao na grafološko vještačenje i rezultat vještačenja je bio da se ne može utvrditi da je ili nije to potpisao, a nikada nije primio takovu pouku o pravima. Što se tiče slučaja iz 2013. policija u Crikvenici nije poduzela nikakve radnje u njegovu korist, a tražio je da se odmah zatraže videosnimke iz trgovačkih centara i mjesta gdje je bio jer ga je bilo strah da se te snimke ne izbrišu odnosno da nestanu, pa je onda tražio te snimke od aerodroma Zagreb, zagrebačkog hodldinga obraćao se svugdje gdje je bio po putu i uspio je dobiti snimke iz Konzuma i na naplatnim kućicama kada je izlazio van. Da je stresni šećer dobio 2011. poslije pretresa policije. Kada se ovo sve iz događalo 2013. da je bio lud čovjek, jedno tri godine, da je poslao oko 400 i nešto pisama svim institucijama tako da je bio non- stop u tome. Od IU na ovamo svim ministrima policije se žalio kako policija postupa prema njemu. Što se tiče zdravstvenog stanja nije mogao spavati, imao je glavobolje. Traume i dan danas ima ako se kombi zaustavi odnosno ako stane, i dan danas osjeća strah jer ne voli biti u blizini policije. U to vrijeme odnosno od 2013. šećer mi je bio 15 a to ga je sve tako držalo 3 godine i da se tek ove godine smirio. Da je zbog tih problema išao doktoru ali ne i psihijatru. Srčani bolesnik je od svoje 33. godine a sada ima 58 godina. Dopunski saslušan dana 30. kolovoza 2022. godine tužitelj je naveo da u cijelosti ustraje kod danog iskaza te istaknuo da drži da je bezrazložno maltretiran od policije od 2003. do 2013. jer ga je netko bespotrebno stavio u kaznenu evidenciju, a ne zna zbog čega obzirom nikada nisam bio osuđivan. Od onda se borio za sebe te je cijelo vrijeme pisao unutrašnjoj kontroli policije, ali mu je nakon nekog vremena dosadilo pa je nakon nekog vremena došao i do predsjednika države. Da od svega ovoga ima velikih zdravstvenih problema, razvio je stresni šećer, a ima i velikih problema sa srcem pa mu je jednom prilikom nakon privođenja pozlilo te je završio na hitnoj jer je imao otkucaje od 180 do 190 i osam sati je ležao na hitnoj. Također doživio je strašno poniženje kad je u svojim 50-ima bio primoran obaviti veliku nuždu na način na koji je to napravio, a i danas se trza na zvuk zaustavljanja policijskog kombija. Da je od države dobio nekakvih 5000- 7000kn na ime troška obustavljenog kaznenog postupka, a potrošio je 20-30 tisuća kuna u dugogodišnjem procesu zaštite prava. Da je od svega toga strašno zdravstveno propao, imao je problema sa spavanjem i sam po sebi je tip koji se sam bori i zbog toga nije tražio pomoć psihijatra nego samo svoje doktorice i vremenski mu je dugo trebalo da se psihički oporavi. Da je dobio ispriku od ministra KU nekadašnjeg ministra zdravstva, a sve zbog postupanja liječnika prema njemu.

22. Stalni sudski vještak psihijatrijske struke dr. med Dragan Lovrović, specijalist psihijatar, subspecijalist biologijske psihijatrije u svom pisanom nalazu i mišljenju je naveo da je kod tužitelja na osnovu proučavanja medicinske dokumentacije, uvida u spis i psihijatrijskog pregleda ustanovio da je po događaju od 29. srpnja 2013. godine pa idućih 7 dana bila prisutna psihijatrijska dijagnoza, akutna reakcija na stres F430. Da je riječ o akutnom i prolaznom psihičkom poremećaju, a kasnije započeto liječenje zbog reaktivnih psihijatrijskih smetnji započeto 2020. godine ne može se dovesti u korelaciju sa događajem od 29. srpnja 2013. godine. Vještak ističe da se duševne boli koje tužitelj trpio mogu kvantificirati kroz strah koji je trpio, pa je tako isti pretrpio primarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao od početka privođenja pa do saznanja za što ga se tereti. Nadalje, primarni strah slabijeg intenziteta trajao je do otpusta nakon privođenja i saznanja da u pozadini nema nekakvih drugih terećenja. Nadalje, sekundarni strah trajao je kontinuirano idućih 7 dana koliko je trajao i navedeni poremećaj. Akutna reakcija na stres a nakon toga se povukao javljao se u određenim situacijama kada je dolazio u kontakt s djelatnicima MUP-a i trajao je nekoliko sati do nekoliko dana, ali uz navedeno je funkcionirao u dnevnoj rutini. Nakon što su nadležna tijela odustala od progona u ovom kaznenom djelu više nije bio prisutan sekundarni strah kao posljedica privođenja zbog optužbi za počinjenje djela koje mu se stavljaju na teret. Budući da tužitelj nije započeo psihijatrijsko liječenje, smetnje koje opisuje nisu dovoljne da bi se utvrdila trajna oštećenja, odnosno povreda duševnog integriteta, niti postotak smanjenja opće životne aktivnosti.

23. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti u odnosu na osnov, te djelomično osnovan u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

24. Među strankama je sporno da li je postupanjem policijskih službenika prema tužitelju u razdoblju od 20 godina, a posebno u događaju od 29. srpnja 2013. godine istome povrijeđena sloboda, dostojanstvo, ugled, čast i zdravlje i da bi stoga imao pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 7.000,00 EUR-a.

25. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i ostalim izvedenim dokazima.

26. Sud je nalaz vještaka dr. Dragana Lovrovića prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što na isti niti jedna od stranaka nije imala primjedbi.

27. Sud drži da iskaz svjedoka EU, policijskog službenika, iako sudu prihvatljiv, nije od važnosti za presuđenje obzirom se isti ne sjeća detalja postupanja prema tužitelju iako mu je isti poznat i zna da je bio u PP Crikvenica. Također, sud iskaze svjedoka LU i MU, te nećaka tužitelja PU sud drži životnim, okolnosno obrazloženim, međusobno suglasnim u dijelovima bitnim za presuđenje, te uvjerljivim zbog čega ih nalazi vjerodostojnim, a iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelj imao strah od policijskih službenika te da se psihički promijenio nakon događaja iz 2013. godine, da je imao problema sa spavanjem, te je bio uznemiren. Sudu je prihvatljiv iskaz svjedokinje ĆU koja je u vrijeme događaja iz 2013. godine živjela sa tužiteljem kao istinit u dijelu u kojem opisuje događaje od dana 29. srpnja 2013.godine, kao i da je tužitelj imao problema sa zdravljem i da je prije navedenog događaja bio podvrgnut operaciji srca. Međutim, sudu nije prihvatljiv njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da je isti išao k psihijatru dva puta mjesečno 2013. godine obzirom je isto u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima ponajprije medicinskim vještačenjem, ali i iskazom samog tužitelja koji je naveo da se tip osobe koja se sama bori i da nije išao k psihijatru.

28. Što se tiče iskaza tužitelja, valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, te pritom sud navode iskaza tužitelja nalazi upravljenim ka' njegovim subjektivnim težnjama i interesima, međutim u konačnici isti je ovome prihvatljiv.

29. Tijekom postupka utvrđeno je da se tužitelj obratio tuženoj dana 24. veljače 2017. godine sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a u smislu odredbe čl. 186 ZPP- a. Nadalje, iz dopisa Pučkog pravobranitelja broj P.P-21-01-716/14 od dana 31. ožujka 2017. godine proizlazi da je po provedenom ispitnom postupku utvrđena osnovanost pritužbenih navoda tužitelja vezano za postupanje policijskih službenika PP Crikvenica prema istome unazad više godina, a osobito radi uhićenja od dana 29. srpnja 2013. godine. Iz istog dopisa slijedi da je bitan element takve ocjene činjenica da je ODO u Crikvenici odustalo od daljnjeg progona tužitelja zbog nepostojanja dokaza da je počinio kazneno djelo krađe, a koji su kako to proizlazi iz analizirane dokumentacije, policiji bili poznati od samog početka slučaja. Da analizom pritužbene dokumentacije nisu utvrdili koje su opće radnje od strane policije provedene u svrhu provjere njegovih navoda i u svrhu utvrđivanja istinitog činjeničnog stanja, pa se nakon okončanog postupka opravdano može postaviti pitanje temeljem čega je započelo kriminalističko istraživanje prema tužitelju odnosno temeljem čega je formirana početna niska razina sumnje da je upravo on mogući počinitelj kažnjivog djela. Nadalje, iz priloženog predmeta u predmeta Općinskog suda Rijeci, posl. br. Pu K-2568/15, ranije spis Općinskog suda u Crikvenici posl.br. K-293/13 je utvrđeno da je na ročištu od 26. siječnja 2015. godine državni odvjetnik odustao od kaznenog progona, te je istoga dana donesena odbijajuća presuda posl.br. K-24/14. Iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjela za kaznene evidencije, klasa:

740-02/14-03/29724 od 29. travnja 2014. godine, te uvjerenja Općinskog suda u Crikvenici, broj KR2-261/2013 od 28. veljače 2013. godine proizlazi da se u to vrijeme protiv tužitelja nije vodio kazneni postupak, niti je isti osuđivan. Iz iskaza saslušanih svjedoka, te samog tužitelja proizlazi da je kroz dulje vremensko razdoblje tužitelj u više navrata privođen od strane policije. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka koji je ovome sudu u cijelosti prihvatljiv proizlazi da je kod tužitelja po događaju od 29. srpnja 2013. godine pa idućih 7 dana bila prisutna akutna reakcija na stres, a radi se o akutnom i prolaznom psihičkom poremećaju, a kasnije započeto liječenje zbog reaktivnih psihijatrijskih smetnji započeto 2020. godine ne može se dovesti u korelaciju sa događajem od 29. srpnja 2013. godine. Budući da tužitelj nije započeo psihijatrijsko liječenje, smetnje koje opisuje nisu dovoljne da bi se utvrdila trajna oštećenja, odnosno povreda duševnog integriteta, niti postotak smanjenja opće životne aktivnosti. Slijedom svega navedenog proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO). Sukladno odredbi čl. 19. ZOO-a povreda prava osobnosti fizičke osobe je neimovinska šteta te već sama povreda prava osobnosti čini neimovinsku štetu. Međutim, sud je sukladno citiranom čl. 1100. ZOO dužan cijeniti da li je pravo osobnosti na tjelesno ili duševno zdravlje povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Naime, ako je povreda prava osobnosti neznatna tada objektivno postoji neimovinska šteta, ali ne i pravo oštećenika na dosudu pravične novčane naknade. Dakle, sud pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o njezinu iznosu mora brinuti o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom namjenom. S time u vezi treba reći kako je pri ocijeni štete nastale tužitelju sud krenuo od nalaza i mišljenja vještaka, koji je sudu kako je ranije navedeno u cijelosti prihvatljiv. Podredno se napominje da se sud pri naknadi neimovinske štete rukovodio Orijentacijskim kriterijima VSRH od 29. studenoga 2002. godine koji su pak pravnim shvaćanjima Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine promijenjeni na način da se prihvaćeni iznosi uvećavaju za 50% i u primjeni su na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja shvaćanja VSRH. Kako je iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da smetnje koje tužitelj opisuje nisu dovoljne da bi se utvrdila trajna oštećenja, odnosno povreda duševnog integriteta, niti postotak smanjenja opće životne aktivnosti, sud je mišljenja da bi tužitelj imao pravo na pravičnu novčanu naknadu samo u odnosu na pretrpljeni strah, te da iznos od 200,00 EUR-a predstavlja pravičnu novčanu naknadu po toj osnovi. Pri tom je sud cijenio okolnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka u svezi ovog vida štete odnosno trajanje i duljinu straha odnosno da je tužitelj pretrpio strah srednjeg intenziteta koji je trajao od početka privođenja pa do saznanja za što ga se tereti, a primarni strah slabijeg intenziteta trajao je do otpusta nakon privođenja i saznanja da u pozadini nema nekakvih drugih terećenja, dok je sekundarni strah trajao kontinuirano idućih 7 dana koliko je trajao i navedeni poremećaj. Zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1103 ZOO-a teku od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije, pa je tužitelju valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate od dana 25. veljače 2017. godine kada je podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, te je imajući u vidu sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 4 ZPP-a, a koja određuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, ovo obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnov, te u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva u odnosu na visinu, dok tužena nije uspjela u odnosu na visinu samo u razmjerno neznatnom dijelu pa je sud ocijenio njihov uspjeh u sporu kao približno jednakim, pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Crikvenici, 19. studenoga 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.