Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-19/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja BALI d.o.o., Prelog, Hrupine 19, OIB 60041878672, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TEAM GRAĐENJE d.o.o. Čakovec, A. Schulteissa 17, OIB 95687842633, kojeg zastupa Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, radi predaje zadužnica (vps: 539.209,09 eura), nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TEAM GRAĐENJE d.o.o. Čakovec, A. Schulteissa 17, OIB 95687842633 da u roku od 15 dana tužitelju BALI d.o.o., Prelog, Hrupine 19, OIB 60041878672 preda zadužnicu OV-12212/2024 od 21.11.2024., potvrđenu istog dana po javnom bilježniku Mirjani Zvonarek, na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku prema Ugovoru o građenju br. 21190/2023 od 04.12.2023.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja i to u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana izradi i tužitelju preda zadužnicu koja glasi na iznos od EUR 491.392,25, na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku s osnove Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023., izmijenjenog Dodatkom od 28.05.2024."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi predaje zadužnica.

2. U tužbi se navodi da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač zaključili 30.06.2023. Ugovor o građenju br. 21184/2023, koji su izmijenili Dodatkom od 28.05.2024. Odredbom čl. 3. toga Ugovora određena je ukupna vrijednost radova bez PDV-a u iznosu od 4.913.922,47 eura. Odredbom čl. 11. Ugovora, tuženik se obvezao tužitelju predati zadužnice na ime jamstva za povrat avansa, na ime jamstva za dobro izvršenje ugovora te na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Sve zadužnice trebale su glasiti na iznos od 10% od ugovorene vrijednosti radova bez PDV-a, dakle na iznos od EUR 491.392,25, pri čemu je zadužnice na ime jamstva za povrat avansa i jamstva za dobro izvršenje ugovora tuženik trebao predati odmah po potpisivanju Ugovora, odnosno u roku od 8 dana od njegovog potpisivanja, što je i učinio. Međutim, tuženik do danas nije tužitelju predao zadužnicu na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, što je bio dužan učiniti u roku od 8 dana nakon primopredaje, a prije isplate okončane situacije. Tužiteljeva tražbina prema tuženiku s osnove predaje zadužnice na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku je dospjela s obzirom da su stranke 27. rujna 2024. sačinile zapisnik o primopredaji.

2.1. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da su stranke zaključile i Ugovor o građenju br. 21190/2023 od 4. prosinca 2023., uz Dodatak od 10. svibnja 2024. Odredbom čl. 3. toga Ugovora ukupna vrijednost radova bez PDV-a iznosi 478.168,39 eura. Odredbom čl. 11. toga Ugovora tuženik se obvezao tužitelju predati zadužnice na ime jamstva za dobro izvršenje ugovora te na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Navedene zadužnice trebale su glasiti na iznose od 10% od ugovorene vrijednosti radova bez PDV-a, dakle na iznos od 47.816,84 eura, pri čemu je zadužnicu na ime jamstva za dobro izvršenje ugovora tuženik trebao predati tužitelju u roku od 8 dana od dana potpisivanja ugovora, a zadužnicu na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku u roku od 8 dana nakon izvršene primopredaje, a prije isplate okončane situacije. Temeljem toga Ugovora stranke još nisu izvršile primopredaju radova, slijedom čega je dospjela tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove izdavanja zadužnice na ime jamstva za dobro izvršenje toga Ugovora, koju tuženik do danas nije predao tužitelju.

2.2. Prema tome, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj traži da sud naloži tuženiku da izradi i tužitelju preda zadužnicu koja glasi na iznos od 491.392,25 eura - na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku s osnove Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023., kao i zadužnicu koja glasi na iznos od 47.816,84 eura - na ime jamstva za dobro izvršenje Ugovora o građenju br. 21190/2023 od 04.12.2023.

3. U podnesku od 15. svibnja 2025. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev, tako da umjesto zahtjeva za izradom i predajom zadužnice koja glasi na iznos od 47.816,84 eura na ime jamstva za dobro izvršenje Ugovora o građenju br. 21190/2023 od 04.12.2023., postavio zahtjev da sud naloži tuženiku da mu preda zadužnicu OV- 12212/2024 od 21.11.2024. na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku prema Ugovoru o građenju br. 21190/2023 od 04.12.2023.

Sud je navedenu preinaku tužbe dopustio rješenjem na ročištu 2. listopada 2025., temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a, držeći da je to svrsishodno za rješenje odnosa između stranaka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosi na Ugovor o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. tuženik navodi da je sve svoje obveze iz tog Ugovora pravovremeno ispunio, kao i predao tužitelju dvije zadužnice: zadužnicu broj OV-2080/2023 na iznos od 491.392,24 eura – na ime jamstva za povrat avansa te zadužnicu broj OV-2077/2023 na iznos od 491.392,24 eura – na ime jamstva za dobro izvršenje posla. Zadužnicu za povrat avansa je tužitelj trebao vratiti tuženiku, jer se jamstvo za povrat vraća kad se avans u potpunosti otplati, a avans je u potpunosti otplaćen, odnosno odrađen od strane tuženika. Tuženik je tužitelja dopisom od 9. siječnja 2025. pozvao na vraćanje zadužnice za povrat avansa, a koji dopis je tužitelj primio 17. siječnja 2025., no tužitelj nije vratio zadužnicu, već ju je protupravno podnio Financijskoj agenciji na naplatu zbog čega je tuženik protiv tužitelja sudu podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu kojeg je podnio na temelju zadužnice OV-2080/2023, a podnio je i tužbu Trgovačkom sudu u Varaždinu kojom traži vraćanje navedene zadužnice.

Nadalje u odnosu na Ugovor o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. tuženik navodi da su se Zapisnikom o primopredaji radova od 27. rujna 2024. parnične stranke suglasile da je tuženik izveo sve potrebne radove i da ne postoje nedostaci na izvedenim radovima, kao i da je dana 7. listopada 2024. sačinjen Zapisnik o konačnom obračunu kojim je utvrđena vrijednost radova po tom Ugovoru, ukupna vrijednost izvedenih radova te iznos za platiti po tom obračunu. Tuženik tvrdi da je nakon primopredaje radova i nakon sastavljanja zapisnika o konačnom obračunu od 7. listopada 2024., tužitelj je bio dužan vratiti tuženiku zadužnicu OV-2077/2023 za dobro izvršenje posla. No, kako tužitelj nije vratio tu zadužnicu za dobro izvršenje posla, to je tuženik tužitelju uputio očitovanje kojim izjavljuje da navedenu zadužnicu OV- 2077/2023 prenamjenjuje u garanciju za jamstveni rok. Tužitelj nije odgovorio na taj dopis, već je zadržao zadužnicu OV-2077/2023 te ju i danas ima u svom posjedu. Tuženik smatra da je time ispunio svoje obveze iz tog ugovora na predaju zadužnice. U odnosu na Ugovor o građenju br. 21190/2023 4. prosinca 2023. tuženik navodi da je dana 10. listopada 2024. sastavljen Zapisnik o primopredaji izvedenih radova u kojem su parnične stranke suglasno utvrdile da je tuženik izveo sve radove i da ne postoje nedostaci na izvedenim radovima. Tuženik se protivi prvotno postavljenom zahtjevu tužitelja za izdavanjem zadužnice za dobro izvršenje posla te ističe da takvu zadužnicu tužitelj nema pravo tražiti jer su stranke sastavljanjem Zapisnika o primopredaji i okončanog obračuna suglasile da je tuženik uredno ispunio ugovorne obveze, a da je tuženik temeljem navedenog Ugovora o građenju izdao u korist tužitelja zadužnicu broj OV-12212/2024 dana 21. studenog 2024., na iznos od 70.935,67 eura, kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku te o tome sastavio i očitovanje sukladno Dodatku tome Ugovoru.

5. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao u podnesku od 15. svibnja 2025. u kojemu navodi da je netočan navod tuženika da je pravovremeno ispunio sve svoje obveze iz Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. Tuženik je tužitelju predao dvije, a ne tri zadužnice kao što je bio dužan prema čl. 11. toga Ugovora, pa tužitelj smatra da ime pravo tražiti predaju treće zadužnice. Nadalje tužitelj navodi da navedenim Ugovorom nije predviđeno pravo tuženika da jednostranim očitovanjima mijenja svrhu zadužnice, već da jasno piše da će tuženik treću zadužnicu, koja je predmet ovog spora, dostaviti tužitelju u roku od 8 dana nakon primopredaje, a prije isplate okončane situacije. Dakle, sukladno odredbama toga Ugovora, tuženik nije ovlašten dopisom, koji nema niti potpis i pečat tužitelja, niti bilo kakvu potvrdu o uručenju tužitelju (pa je izvjesno da je stoga riječ o naknadno sačinjenom dopisu za potrebe ovog postupka), jednostrano izmijeniti svrhu već dostavljene zadužnice, već je dužan izdati novu zadužnicu tužitelju. Činjenica da tuženik nije do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji dana 7. siječnja 2025. tražio niti jednu od predanih zadužnica nazad, ne oduzima pravo tužitelju tražiti predaju treće zadužnice. Tužitelj smatra da svrha zadužnice Ov-2080/2023 nije ograničena samo na pitanje osiguranja avansa, već i na osiguranje potraživanja s osnove ugovorne kazne, kako je to određeno u čl. 20. Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. Stoga je polemika o ovome pitanju potpuno irelevantna za ovaj spor, jer je tužitelj 07.01.2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice Ov-2080/2023 radi naplate ugovorne kazne, na što je ovlašten temeljem čl. 20. navedenog Ugovora, pa navodi tuženika o predmetnoj zadužnici nisu relevantni za ovaj predmet.

Nadalje tužitelj tvrdi da radovi i po Ugovoru o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. i po Ugovoru o građenju br. 21190/2023 4. prosinca 2023. imaju brojne nedostatke te da je proveo javnobilježničko osiguranje dokaza po sudskom vještaku Velimiru Kramariću, koji je u nalazu i mišljenju od 14.03.2025. utvrdio niz nedostataka za koje tuženik odgovara. Ističe da su nedostaci takve prirode da je pojedine dijelove građevine potrebno iz temelja rekonstruirati, a što može prouzročiti zastoj proizvodnje kod tužitelja i potencijalnu veliku gospodarsku štetu. Uslijed navedenog, postoji mogućnost da zadužnica izdana kao jamstvo za uredno izvršenje obveza temeljem Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023., neće biti dostatna za pokriće štete koja će tužitelju nastati, pa i radi toga tužitelj smatra da ima opravdani interes tražiti predaju zadužnice za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Tužitelj ističe da nalaz i mišljenje od 14.03.2025. opovrgava navode tuženika o tome da su svi radovi izvršeni uredno.

U odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji se sada odnosi na predaju zadužnice Ov-12212/2024 od 21.11.2024., tužitelj ističe da kako se radi o zadužnici kojom tuženik jamči otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, a o kojoj tužitelj nije imao saznanja da je sačinjena, a predmetni radovi imaju niz nedostataka, tužitelj smatra da to opravdava zahtjev na predaju navedene zadužnice s osnove Ugovora o građenju br. 21190/2023 4. prosinca 2023.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to Ugovor o građenju broj 21184/2023 uz dodatak (str. 5-12 spisa), zapisnik o primopredaji izvedenih radova (str. 13-14), Ugovor o građenju br. 21190/2023 uz dodatak (str. 15-24), dopis tuženiku tužitelju od 27.9.2024. (str. 33), zadužnica od 3.7.2023. broj OV-2077/2023 (str. 34-36), dopis tuženika tužitelju od 22.11.2024. (str. 38), zapisnik o primopredaji izvedenih radova od 10.10.2024. (str. 39-40), zapisnik o okončanom obračunu od 22.11.2024. (str. 41-42), zadužnica od 21.11.2024. broj OV- 12212/2024 (st. 43-45) uz potvrdu o primitku (str. 47), dopis pun. tuženika tužitelju od 9. siječnja 2025. (str. 48), rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole (str. 50-55), zahtjev za izravnu naplatu uz specifikaciju tražbina i zadužnicu (str. 56-62), dopis tuženika od 3.7.2023. (str. 63), okončana situacija, zapisnik o primopredaji, zapisnik o okončanom obračunu (str. 72-76), nalazi i mišljenja vještaka priložena uz podnesak tužitelja od 15. svibnja 2025. (str. 93-172).

6.1. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo, odnosno tužitelj je na ročištu 2. listopada 2025. odustao od predloženog saslušanja stranaka.

7. Predmet spora, prema preinačenom tužbenom zahtjevu, je zahtjev tužitelja za predaju dviju zadužnica i to izdavanje i predaju zadužnice na iznos od 491.392,25 eura na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku s osnove Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. te predaju zadužnice broj OV-12212/2024 od 21.11.2024. na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku prema Ugovoru o građenju br. 21190/2023 od 04.12.2023.

8. Između stranaka je nesporno:

- da su stranke zaključile Ugovor o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023. ( str. 5-11 spisa) kojim je tuženik kao izvođač preuzeo radove na izgradnji proizvodne građevine u Prelogu, Ulica Hrupine (Gospodarska zona sjever),

- da su stranke zaključile Ugovor o građenju br. 21190/2023 4. prosinca 2023. (str. 15-21 spisa) kojom je tuženik preuzeo radove na izgradnji stambene i pomoćne građevine u Čehovcu,

- da je temeljem Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023. tuženik izdao i predao tužitelju dvije zadužnice i to zadužnicu broj OV-2080/2023 na iznos od 491.392,24 eura – kao jamstvo za povrat avansa te zadužnicu broj OV-2077/2024 na iznos od 491.392,24 eura – kao jamstvo za dobro izvršenje posla, dok nije izdao treću zadužnicu ugovorenu kao jamstvo otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.

9. Sporno je između stranaka egzistira li na strani tuženika kao izvođača obveza na predaju jamstava u vidu zadužnica (koje su predmet tužbenog zahtjeva u ovome predmetu), tužitelju kao naručitelju, a temeljem zaključenih Ugovora o građenju.

10. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23 dalje u tekstu: ZPP-a), na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan (i to u odnosu na II. točku petita), a djelomično neosnovan (u odnosu na I. točku petita), iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

U odnosu na zadužnicu – jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku prema Ugovoru o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023. (točka II. izreke ove presude)

11. Temeljem Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023. tužitelj traži od tuženika da izda i preda mu zadužnicu koja glasi na iznos od 491.392,25 eura na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.

12. U čl. 11. navedenog Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023. (str. 5-12 spisa) ugovoreno je da je tuženik kao izvođač u obvezi predati tužitelju kao naručitelju sljedeća jamstva u vidu zadužnica:

- jamstvo za povrat avansa – u visini 10% od ugovorene vrijednosti radova bez PDV-a, izdaje se odmah po potpisu ugovora, a vraća se kad se avans u potpunosti otplati,

- jamstvo za dobro izvršenje ugovora - u visini 10% od ugovorene vrijednosti radova bez PDV-a, izdaje se u roku od 8 dana od potpisivanja ugovora, rok za povrat nije određen

- jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku - u visini 10% vrijednosti izvedenih radova bez PDV-a, izdaje se u roku od 8 dana od primopredaje radova, a vraća se po isteku jamstvenog roka.

13. Kao što je navedeno, nesporno je između stranaka da je po navedenom Ugovoru o građenju za izgradnju proizvodne građevine u Prelogu tuženik tužitelju predao dvije ugovorene zadužnice, svaku na iznos od 10% ugovorene vrijednosti radova. Prvu izdanu zadužnicu broj OV-2080/2023, izdanu na iznos od 491.392,24 eura (10% ugovorene vrijednosti radova) kao jamstvo za povrat avansa, tužitelj je trebao vratiti tuženiku odmah nakon što se avans u potpunosti otplati, jer je tako ugovoreno odredbom čl. 11. st. 1. toga Ugovora. Tužitelj istu još uvijek nije vratio tuženiku te je između stranaka u tijeku spor radi povrata navedene zadužnice (spor se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem P-7/2025.)

14. Što se tiče druge zadužnice broj OV-2077/2023, izdane također na iznos od 491.392,24 eura (10% ugovorene vrijednosti radova), kao jamstvo za dobro izvršenje ugovora, predmetnim Ugovorom o građenju nije određen rok njezinog povrata tuženiku od strane tužitelja te istu tužitelj nesporno drži u svom posjedu. Istovremeno tužbenim zahtjevom u ovome predmetu tužitelj traži da mu tuženik izda i preda treću ugovorenu zadužnicu, kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, ne priznajući očitovanje volje tuženika da već izdanu zadužnicu za dobro izvršenje ugovora prenamijeni u jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.

15. U odnosu na jamstvo za dobro izvršenje ugovora valja istaći da, polazeći od svrhe i cilja ugovaranja takvog jamstva, a kako ga u čl. 6. definiraju Posebne uzance o građenju, "Narodne novine" broj 137/2021 (a koje se ovdje primjenjuju kao izvor prava, u smislu čl. 12. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO-a, budući da stranke nisu isključile njihovu primjenu), radi se o jamstvu za slučaj da izvođač ne ispuni obveze preuzete u ugovoru. Prema tome, svrha ove vrste jamstva po prirodi stvari prestaje nakon što ugovor bude izvršen, odnosno u konkretnom slučaju nakon što izvođač izvede sve ugovorene građevinske radove i preda ih naručitelju.

15.1. Zbog navedenog, činjenica da predmetnim Ugovorom o građenju nije predviđen rok za povrat navedene zadužnice tuženiku, kao i činjenica što je u čl. 20. Ugovora predviđeno da je naručitelj za naplatu ugovorne kazne ovlašten koristiti sva sredstva osiguranja koja su mu predana, ne utječe na svrhu navedene zadužnice kako je gore navedeno, a time niti na pravo tuženika, kao izvođača, tražiti povrat navedene zadužnice nakon što ispuni obvezu za koju je ista izdana, konkretno nakon što izvrši ugovorene građevinske radove i preda ih tužitelju, kao naručitelju.

16. U konkretnom slučaju, iz Zapisnika o primopredaji radova od 27. rujna 2024. (str. 73-74 spisa), koji je potpisan od strane predstavnika tužitelja kao naručitelja, predstavnika tuženika kao izvođača i glavnog nadzornog inženjera, proizlazi da je tuženik predao, a tužitelj preuzeo izvedene radove, kao i da je „detaljnim pregledom i obilaskom ustanovljeno da je izvođač izveo sve potrebne radove i da ne postoje nedostaci na izvedenim radovima“.

17. Nakon opisane primopredaje radova tuženik nije zatražio povrat zadužnice na ime jamstva za uredno izvršenje ugovora broj OV-2077/2023 na iznos od 491.392,24 eura, već je obavijestio tužitelja da navedenu zadužnicu prenamjenjuje u jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. To je učinio dopisom od 27. rujna 2024. (str. 33 spisa), kojeg je tuženik dostavio u ovaj spis uz odgovor na tužbu. Pri tome je potrebno napomenuti da je u čl. 11. st. 4. Ugovoru o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023. ugovoreno da se zadužnica za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku izdaje u visini 10% vrijednosti izvedenih radova, što je u konkretnom slučaju iznos od 488.353,72 eura, budući da iz Zapisnika o okončanom obračunu (str. 75-76 spisa) proizlazi da je vrijednost izvedenih radova 4.883.537,23 eura.

18. Pokraj činjenice da su radovi u cijelosti izvedeni i predani tužitelju kao naručitelju dana 27. rujna 2024., a da tužitelj nakon primopredaje radova nije vratio zadužnicu za dobro izvršenje ugovora, a niti je tuženik istu tražio natrag, neosnovano sada tužitelj odbija očitovanje tuženika za prenamjenom navedene zadužnice te potražuje izdavanje i treće zadužnice na isti iznos, kao jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, kada već ima u posjedu zadužnicu broj OV- 2077/2023 na traženi iznos (a što je i viši iznos od ugovorenog iznosa za zadužnicu za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku po čl. 11. st. 4. Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023.).

19. Naime, na zadužnicu se, jednako kao i na sve druge pravne poslove, imaju primijeniti temeljna načela koja su se sudionici obveznih odnosa dužni pridržavati, kao što je načelo savjesnosti i poštenja, dužnost suradnje i zabrana zlouporabe prava (čl. 4., čl. 5. i čl. 6. ZOO-a). Činjenica što konkretnim Ugovorom o građenju nije predviđeno da tuženik samostalno mijenja svrhu izdanih zadužnica (na što se poziva tužitelj tijekom postupka), ne utječe na pravo tuženika na takvo postupanje, budući da, po stavu ovoga suda, to ni po čemu ne odstupa od postupanja u skladu s dobrim poslovnim običajima, niti od dužnosti primjene potrebne pažnje koja se u pravnom prometu zahtijeva u ovakvoj vrsti pravnih poslova. S druge strane postupanje tužitelja kada ne prihvaća opisanu prenamjenu zadužnice predstavlja ponašanje kojim se itekako otežava položaj druge strane, a od čega su se, u smislu čl. 10. ZOO-a, dužni suzdržavati svi sudionici u obveznom odnosu.

20. Temeljem svega iznijetoga, s obzirom na činjenicu da tužitelj temeljem Ugovoru o građenju br. 21184/2023 od 30. lipnja 2023. već ima u posjedu dvije zadužnice izdane od strane tuženika na iznos od po 10% ugovorene vrijednosti radova (OV-2080/2023 i OV-2077/2023), dakle na ukupni iznos od 982.784,48 eura, kao i s obzirom na činjenicu da su radovi po navedenom Ugovoru izvedeni i predani tužitelju te se trenutno nalaze u fazi jamstvenog roka, ovaj sud zaključuje da tužitelj sada neosnovano traži predaju (treće) zadužnice na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku s osnove Ugovora o građenju br. 21184/2023 od 30.06.2023., već ima pravo (kao i ovlaštenje dano mu izričito od tuženika kao izdavatelja zadužnice) za navedenu svrhu koristiti zadužnicu broj OV-2077/2023. Stoga je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke).

U odnosu na zadužnicu - jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku prema Ugovoru o građenju br. 21190/2023 od 4. prosinca 2023. (točka I. izreke ove presude)

21. Tužitelj temeljem Ugovora o građenju br. 21190/2023 od 4. prosinca 2023. traži od tuženika predaju zadužnice OV-12212/2024 od 21.11.2024. na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.

22. U čl. 11. navedenog Ugovora o građenju br. 21190/2023 od 4. prosinca 2023. (str. 15-23 spisa) ugovoreno je da je tuženik kao izvođač u obvezi predati tužitelju kao naručitelju sljedeća jamstva u vidu zadužnica:

- jamstvo za dobro izvršenje ugovora - u visini 10% od ugovorene vrijednosti radova bez PDV-a, izdaje se u roku od 8 dana od potpisivanja ugovora, rok za povrat nije određen

- jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku - u visini 15% vrijednosti izvedenih radova bez PDV-a (visina ovog jamstva povećana je s 10% na 15% odredbom čl. 5. Dodatka Ugovoru zaključenog 10.5.2024. -str. 23 spisa), izdaje se u roku od 8 dana od primopredaje radova, a vraća se po isteku jamstvenog roka.

23. Iz Zapisnika o primopredaji radova od 10. listopada 2024. (str. 39-40 spisa), koji je potpisan od strane predstavnika tužitelja kao naručitelja, predstavnika tuženika kao izvođača i glavnog nadzornog inženjera, proizlazi da je tuženik predao, a tužitelj preuzeo radove izvedene temeljem navedenog Ugovora o građenju i to zaključno s danom 4. listopada 2024., kao i da je „detaljnim pregledom i obilaskom ustanovljeno da je izvođač izveo sve potrebne radove i da ne postoje nedostaci na izvedenim radovima“.

24. Iz Zapisnika o okončanom obračunu od 22. studenog 2024. proizlazi da je utvrđena vrijednost radova u iznosu od 472.904,48 eura, što znači da 15% vrijednosti izvedenih radova iznosi 70.935,67 eura te na taj iznos, prema čl. 5. Dodatka Ugovoru o građenju br. 21190/2023 od 4. prosinca 2023., treba glasiti zadužnica za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.

25. U odnosu na jamstva po navedenom Ugovoru o građenju tuženik tijekom ovog postupka niti ne tvrdi da je predao tužitelju bilo koju od dvije ugovorene zadužnice, već ističe da tužitelj nema pravo tražiti zadužnicu za dobro izvršenje ugovora, jer su stranke sastavljanjem Zapisnika o primopredaji i okončanog obračuna suglasile da je tuženik uredno ispunio ugovorne obveze, a da je tuženik temeljem navedenog Ugovora o građenju izdao u korist tužitelja zadužnicu broj OV-12212/2024 dana 21. studenog 2024., na iznos od 70.935,67 eura, kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku te o tome sastavio i očitovanje sukladno Dodatku tome Ugovoru. Međutim, pri tome niti ne tvrdi niti ne dokazuje da je navedenu zadužnicu predao tužitelju.

26. Prema tome, kako je 10. listopada 2024. napravljena primopredaja predmetnih radova temeljem Ugovora o građenju br. 21190/2023 od 4. prosinca 2023. te je sukladno čl. 11. st. 2. toga Ugovora u roku od 8 dana od primopredaje dospjela obveza tuženika na predaju jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, pri čemu tuženik nije dokazao da je zadužnicu broj OV-12212/2024 (za koju navodi da ju je izdao sukladno čl. 5. Dodatka Ugovoru od 10.5.2024.) predao tužitelju, sud je naložio tuženiku da istu preda tužitelju (točka I. izreke).

27. Ovdje je potrebno napomenuti da po stavu ovoga suda, ostale činjenične tvrdnje i pitanja koja otvara tužitelj u ovome postupku, a koja se tiču problematike kašnjenja tuženika sa izvođenjem radova, prava tužitelja na naplatu ugovorne kazne, pitanje odgovornosti za nedostatke u izvedenim radovima, otklanjanja nedostataka i eventualno pravo na naknadu štete s osnova nedostataka te pitanje hoće li zadužnice koje tužitelj trenutno ima u svom posjedu biti dostatne za pokriće štete koja će tužitelju nastati u budućnosti, nisu bile odlučne za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu, a koji se tiče isključivo zahtjeva za predaju zadužnica, a ne i prava na njihovo podnošenje na naplatu. Stoga sud u ovome predmetu ove činjenice kao neodlučne nije utvrđivao niti obrazlagao u ovoj presudi.

28. Odluka o troškovima ovoga parničnog postupka (točka III. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a te je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Varaždinu 19. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a putem ovog suda u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, u tri primjerka.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu

2. za tuženika- pun. Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec