Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3374/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, koje zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-171/2022-61 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-171/2022-61 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-171/2022- 61 od 25. listopada 2024. ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca od 21. siječnja 2016.g. pod poslovnim brojem Ovrv11/16 (točka I. izreke). Navedenom presudom odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da sud naloži tuženiku SU isplatiti tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iznos od 5.874,95 eura/44.264,83 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 8 dana (točka II. izreke). Nadalje, presudom se nalaže tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. nadoknaditi tuženiku SU trošak postupka u iznosu od 298,63 eura u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj u cijelosti, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine. Tužitelj zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja odbio izvođenje daljnjih dokaza, unatoč tome što je raspravnim rješenjem od 6. srpnja 2018. odredio da će se u predmetnom postupku po potrebi saslušati i vozač motocikla SUN te navodi da takvo postupanje predstavlja arbitrarno postupanje suda i pretjerani pravni formalizam. Tužitelj ovim žalbenim navodom sadržajno upire na povredu prava na pristup sudu, kao jednom od aspekata povrede prava na pošteno suđenje koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98.,113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 55/01.,

5/14., 85/10. – dalje: Ustav Republike Hrvatske) i odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'', MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija).

5.1. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

5.2. Odredbom članka 220. stavka 2. ZPP propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

5.3. Dakle, sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti, no, sud je vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Tužitelj je na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, 10. rujna 2024., izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 219. te članka 221.a, a u vezi s člankom 7. ZPP, izričito izjavio da nema nikakvih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti raspravu i suditi na temelju stanja spisa predmeta (list 286 spisa). Sud prvog stupnja je stoga pravilno utvrdio (točka 4. obrazloženja) da je tužitelj odustao od daljnjih dokaznih prijedloga.

5.4. Ovaj sud stoga ističe da u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije svojim postupanjem tužitelja onemogućio u njegovom pristupu sudu, odnosno, ovakvo postupanje suda prvog stupnja ne predstavlja pretjerani pravni formalizam, stoga tužitelju nije povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije. Naime, ne može se utvrditi da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje samo zato što je sud prvog stupnja u svom postupanju poštovao procesne odredbe.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od po 5.874,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama od tuženika kao nasljednika pok. ŠU.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, dok je u postupku sporna odgovornost tuženika.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je u prometnoj nesreći dana 1. travnja 2012. sudjelovao ŠU, prednik tuženika, kao vozač osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranog kod prednika tužitelja i ŠUN, državljanin [adresa], kao vozač motocikla osiguranog kod "QBE Insurance";

- da je vozač ŠU, prednik tuženika, alkotestiran akometrom marke "Dreger 7410 ARLK 0317" kojom prilikom je očitana koncentracija alkohola od 2,51 g/kg, dok alkotestirani vozač motocikla nije reagirao na alkohol;

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu P-2420/12 od 26. listopada 2012. (list 18 i 89 spisa) ŠU proglašen krivim što je 1.4.2012. u 17,25 sati, Županijskom cestom Ž-3254 iz smjera [adresa] u smjeru [adresa] (zapad-istok) na 3 km prije [adresa] upravljao osobnim vozilom marke "VW Golf" reg. oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola u organizmu od 2,51 g/kg što je utvrđeno alkometrom marke "Dreger 7410 ARLK 0317", što je umanjeno za 0,1 g/kg – granicu dopuštene pogreške mjerenja čime je postupio protivno članku 199. stavku 2., kažnjivo po članku 199. stavku 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se na osnovi istog propisa osuđuje na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kn, a i izriče mu se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 8 mjeseci;

- da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 1. travnja 2012. bilo osigurano kod prednika tužitelja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police] (list 38 spisa);

- da je na motociklu kojim je upravljao drugi sudionik ove prometne nesreće nastala imovinska šteta (potvrda o oštećenju vozila Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave karlovačke Policijske postaje Ogulin, list 47 spisa);

- da je vozač motocikla u Opću bolnicu Ogulin došao u pratnji policije i Hitne medicinske pomoći, da je ozlijeđen (medicinska dokumentacije Opće bolnice Ogulin, list 61 spisa) te da mu je nastao trošak u iznosu od 50 kn dana 1. travnja 2012. (potvrda o naplaćenom učešću broj 703, list 60 spisa);

- da je HELIOS Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje pripojeno ovdje tužitelju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 31.5.2013., list 64 spisa);

- da je tužitelj 30.12.2013. na ime naknade štete isplatio vlasniku vozila iznos od 5.824,32 EUR (ispis transakcije, list 63 spisa – e-poruka);

- da je prema prometno tehničkim kriterijima uzrok ove nezgode radnja pretjecanja motociklista kada je na vrlo kratkom dijelu kolnika preglednosti oko 100 metara počeo pretjecanje preko pune razdjelne crte i kad je zbog skorog ulaska u oštar i nepregledan zavoj morao poduzeti povratak u svoju desnu prometnu traku bez ostavljanja dovoljnog uzdužnog sigurnosnog razmaka do osobnog vozila prednika tuženika, kojeg je upravo pretekao tijekom koje radnje je zbog oštećenja na kolniku morao iznenada početi s oštrijim kočenjem i smanjivanjem svoje brzine kretanja na brzinu još nižu od brzine kretanja pretjecanja osobnog vozila prednika tuženika (nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića);

- da je prednik tuženika nesreću mogao izbjeći da je reagirao forsiranim kočenjem u najranijem mogućem trenutku i kao vozač s prosječnim psihofizičkim sposobnostima (nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića).

9. Sud prvog stupnja slijedom svega navedenog zaključuje da do ove nesreće uopće ne bi došlo da se motociklist nije upustio u ovako rizičnu radnju pretjecanja, pritom ne upotrijebivši niti onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni vozač da se uvjeri može li takvu radnju može poduzeti ne dovodeći u opasnost druge sudionike u prometu, dok tuženikova alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

10. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenice temeljem provedenog vještačenja jer je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića dan objektivno, stručno, jasno i u skladu s odredbama članaka 258. do 260. ZPP. Neosnovan je stoga žalbeni navod tužitelja u kojem ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno vrednovao nalaz i mišljenje, kojim žalbenim navodom tužitelj sadržajno upire na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP. Utvrđenja suda prvog stupnja nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju zaključak suda prvog stupnja.

11. Odgovarajući na žalbene navode valja istaknuti i da se vještak na ročištima 19. ožujka 2024. i 10. rujna 2024. usmeno očitovao na iznesene prigovore te iste argumentirano otklonio, u skladu s odredbama članka 259. stavka 1. i članka 260. stavka 2. ZPP, stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je onemogućen u raspravljanju, kojim navodom sadržajno upire na povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP. Za istaknuti je i kako je tužitelj prilikom usmenog saslušanja vještaka na predmetnim ročišnima izjavio da za vještaka nema pitanja.

12. Nadalje, tužitelj žalbom ocjenjuje sadržaj i dokaznu snagu isprava u kojima je navedeno da je kritične zgode neposredno prije sraza predmetnih vozila potpuno izostala radnja kočenja pravnog prednika tuženika, ali s obzirom na to da je sud prvog stupnja detaljnom i argumentiranom ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti prigovora tuženika, žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju zaključak suda prvog stupnja. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, kojeg pravilno u cijelosti prihvaća prvostupanjski sud, proizlazi da je motociklist zbog skorog ulaska u oštar i nepregledan zavoj morao poduzeti povratak u svoju desnu prometnu traku bez ostavljanja dovoljnog uzdužnog sigurnosnog razmaka do osobnog vozila prednika tuženika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je motociklist poduzeo pretjecanje vozila prednika tuženika na vrlo rizičan način uz ostavljanje minimalnog sigurnosnog razmaka koji je bio dovoljan za izbjegavanje stražnjeg sudara samo uz poduzimanje forsiranog kočenja. Nadalje, motociklist je pretjecanje obavljao na nedozvoljenom mjestu na kojem je kolnik podijeljen punom razdjelnom crtom. Motociklist je povratak u svoju desnu prometnu traku bio prisiljen obaviti bez ostavljanja primjerenog uzdužnog sigurnosnog razmaka do vozila iza, a tijekom koje radnje je zbog oštećenja na kolniku morao početi s oštrijim kočenjem i smanjivanjem svoje brzine kretanja na brzinu još nižu od brzine pretjecanog osobnog vozila prednika tuženika.

13. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje: ZOOP) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

14. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 4. ZOOP propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

15. Odredbom članka 24. stavka 3. ZOOP propisano je da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

16. Između alkoholiziranosti tuženika kritične zgode i njegova protupravnog postupanja i uzrokovanja posljedice u vidu prometne nesreće mora, međutim, postojati uzročno-posljedična veza.

17. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koje je osnovano prihvatio kao stručno i nepristrano, pravilno zaključio da je uzrok nesreće izrazito opasna situacija u prometu koju je izazvao motociklist, a ne alkoholiziranost tuženika. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se s obzirom na konkretne okolnosti u kojima se našao, predniku tuženika ne može staviti na teret činjenica da nije izbjegao kontakt osobnog automobila i motocikla, jer bi na isti način mogao reagirati i nealkoholizirani vozač, stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članak 1072. stavka 2. ZOO, jer je isključivo vozač motocikla kriv za štetni događaj, što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

18. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja pa i činjenicu da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu P-2420/12 od 26. listopada 2012. utvrđeno da je prednik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, međutim, ta činjenica sama po sebi ne dovodi do gubitka prava iz osiguranja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tuženik kritične zgode nije kretao ekscesnom brzinom, te da je reagirao u trenutku kada je mogao vidjeti motocikl. Dakle, tuženik je u postupku dokazao da alkoholiziranost prednika tuženika nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, stoga tužitelj ne može potraživati naknadu isplaćenog iznosa od tuženika jer isti nije odgovoran za štetu, stoga nije došlo do prava subrogacije tužitelja.

19. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je trošak sastava podneska od 11. svibnja 2018. predanog na ročištu dana 6. srpnja 218. bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP, jer je riječ o obrazloženom podnesku kojim tuženik odgovara na navode tužitelja iz podneska od 17. siječnja 2017., stoga je žalba tužitelja u dijelu u kojem pobija odluku o trošku postupka odbijena kao neosnovana.

20. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

21. Zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor