Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5357/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2024., poslovni broj Pn-2452/2023-20, u sjednici vijeća 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2024., poslovni broj Pn-2452/2023-20 u toč. I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje od tuženika isplatu 3.242,88 EUR zajedno sa zateznom kamatom kao i naknadu troška postupka (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka od 750,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška postupka od 250,00 eur.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu protiv toč. I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u potpunosti prihvati odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) koja je tužiteljici nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika svojim vozilom 19. rujna 2022.
5. U žalbenoj fazi postupka je sporna osnova i visina štete, odnosno je li tužiteljici isplatom 1.858,12 eur u mirnom postupku od strane tuženika, nadoknađena šteta.
6. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog vještačenja po vještaku dr. Jošku Filipušiću, utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne i prsne kralježnice, odnosno laku tjelesnu ozljedu. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jake bolove 6 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 30 dana. Također je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah, i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i strah od učešća u prometu zbog mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti.
6.1. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, utvrđeno je da je tužiteljici dok se nalazila na kućnom liječenju, bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od 19. rujna 2022. do 26. rujna 2022. jer je nosila imobilizaciju. Nakon tog datuma još 14 dana po 1 sat dnevno zbog povremene imobilizacije, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Kao cijena vrijednosti sata pružanja njege je utvrđen iznos od 5,00 eur (čl. 223. ZPP).
6.2. U odnosu na naruženje, utvrđeno je da je malog stupnja, povremeno uočljivo drugima. Neposrednim opažanjem, a koje je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, prvostupanjski sud je utvrdio da je s prednje strane lijevog koljena zamjetna manja hiperpigmentacija kao i manji ožiljak u predjelu vanjske strane lijevog ručnog zgloba.
7. S obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) i polazeći od gore navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada 1.300,00 eur na ime neimovinske štete, te 150,00 eur s osnove imovinske štete. Uzevši u obzir da je tužiteljici isplatom u mirnom postupku od 1.858,12 eur nadoknađena neimovinska i imovinska šteta, i ovaj sud je suglasan da je tužiteljičin zahtjev za isplatu 3.342,88 eur neosnovan.
8. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je imao u vidu utvrđene okolnosti da je tužiteljica mlađe životne dobi, da je pretrpila sva tri stupnja straha, da su utvrđeni hematomi na bedru kuku i koljenu te da je tužiteljica trpila bolove u koljenu, međutim, prvostupanjski sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka, da tužiteljica nema nikakve trajne posljedice s obzirom na ozljede.
8.1. Na žalbene navode da prvostupanjski sud nije cijenio subjektivne posljedice koje je naruženje izazvalo kod tužiteljice, valja reći da prvenstveno tužiteljica u svom iskazu nije navela koje subjektivne posljedice je kod nje izazvalo naruženje u vidu ožiljaka, a ujedno se radi o naruženju malog stupnja.
9. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da pravična novčana naknada nije odmjerena sukladno „novima“ Orijentacijskim kriterijima, s obzirom da se između ostalog pravična novčana naknada određuje prema okolnostima i posebnostima svakog pojedinog slučaja, dok navedeni Orijentacijski kriteriji mogu poslužiti samo kao pomoćno sredstvo u određivanju takve naknade.
9.1. Međutim, neovisno o tome, utvrđeni iznos je u skladu s povećanim iznosima iz Orijentacijskih kriterija. Osim toga, novi Orijentacijski kriteriji, utemeljenim su na podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom o promjeni potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., a polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredaba o naknadi neimovinske štete, određeno je da se primjenjuju Orijentacijski kriteriji iz 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi po svim osnovama (kriterijima) podignu u odnosu na 2002. za 50%, te da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za neimovinsku štetu, u svim stupnjevima suđenja (ubuduće tj. od dana prihvaćanja novog shvaćanja). Stoga su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ekonomsku situaciju, neosnovani.
10. Nadalje, pogrešno tužiteljica smatra da je sud bio obvezan utvrditi visinu pojedinačnih iznosa u odnosu na pojedine kvalifikatorne okolnosti (strah, bolove, duševne bolove radi naruženja, itd). To stoga, što se naknada dosuđuje u ukupnom iznosu sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, a strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti ne postoje više kao samostalne pravne osnove naknade štete, slijedom čega ne postoji niti obveza suda da ih utvrdi u (pojedinačnom) novčanom iznosu.
11. S obzirom na sve navedeno prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a tužiteljici pripada pravična novčana naknada od 1.300,00 eur na ime naknade neimovinske štete te naknada za tuđu pomoć i njegu od 150,00 eur (čl. 1095. ZOO), a kako je tužiteljici isplaćeno 1.858,12 eur, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.
12. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi tako i visini (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP), a tužiteljici se napominje da nema pravo na troškove vještačenja jer je izgubila spor.
13. Primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić