Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-973/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju VPF, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-49/2021-29 od 12. svibnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se kao osnovana žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-49/2021-29 od 12. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-49/2021-29 od 12. svibnja 2022. odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623 na račun broj: [broj bankovnog računa] proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03323259920 iznos od 80.096,70 kn (osamdeset tisuća devedeset i šest kuna i sedamdeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 5. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Navodi da su pogrešni razlozi prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 – dalje ZOMO), a ne Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP). Navodi da je osnovu tražbine tužitelja potrebno raspraviti primjenom odredbe članka 27. ZOOP te da obveza tuženika postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Navodi da dokumentacija koju je tužitelj dostavio na spis kao dokaz visine tražbine ne predstavlja javnu ispravu. Ističe da u pobijanoj presudi navodi i da je sporno da li se vještačenje radne sposobnosti osiguranice tužitelja izvršeno po stručnim službama tužitelja ima smatrati valjanim, no da o tome sud nije dao nikakve razloge. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija sve žalbene navode kao neosnovane. Tužitelj navodi da je on ovlašten naknadu štete potraživati samo na temelju odredbe članka 161. ZOMO, odnosno na temelju rješenja o priznatom pravu iz mirovinskog osiguranja i izvršene isplate. Predlaže odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi iz članka 365. stavak 2. toga Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 80.096,70 kn (10.630,60 EUR) koje isplate su izvršene osiguranici VP nastradaloj u prometnoj nezgodi koju je 20. svibnja 2003. skrivio osiguranik tuženika.

7. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na odredbama članka 164. ZOMO navodeći da je ZOMO specijalni zakon koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja te da je tim zakonom definirana stvarna šteta kao šteta koja predstavlja novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom i u žalbenom postupku sporno je da li se o zahtjevu za naknadu štete nastale isplatom mirovina prema osiguratelju odlučuje primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

9. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u brojnim odlukama (Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev- 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2020., Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023.), kao i u novim odlukama (Rev-631/2023-2 od 19. siječnja 2024., Rev-936/2023-2 od 17. siječnja 2024., Rev-777/2023-2 od 27. ožujka 2024., Rev- 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024.), za odluku u sporu koju pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih sa osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

10. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je u primjeni u spornom razdoblju (1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2020.), društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema stavku 2. istog članka, stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema članku 21. stavak 4. ZOOP, odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Prema članku 27. stavak 5. ZOOP, obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društva za osiguranje dužna je izvršiti u skladu sa odredbama Zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da postoji obveza osiguratelja naknade štete nastale isplatom mirovine, ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa mirovine koja bi se osiguraniku isplaćivala kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije proveo dokaze predložene po strankama, (npr. financijsko vještačenje koje je predlagao tužitelj) pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega nije moguće preinačiti pobijanu odluku.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze za koje smatra da su potrebni radi utvrđenja relevantnog činjeničnog stanja, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu i obrazloženu odluku, imajući u vidu pravna stajališta zauzeta u ovoj drugostupanjskoj odluci i u sudskoj praksi koja je navedena.

15. Budući da je ukinuta odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet je vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Karlovcu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec