REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-679/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja SAUBERMACHER-EKP d.o.o., Split, Ulica 4. gardijske brigade 32, OIB: 16933460117, kojeg zastupa punomoćnik Martin Lukin, odvjetnik u Zagrebu, Gračanska cesta 145 F, protiv tuženika MO&RA d.o.o., Sisak, Ulica Božidara Adžije 2, OIB: 22003312066, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Sanje Čubelić Šimac, Sisak, S. i A. Radića 5, poslovni broj Ovrv-2759/2022 (UPP/OS-Ovrv-344/2022) od 27. lipnja 2022., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 4.825,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 619,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 305,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na priznate troškove ovršnog postupka iz točke II. izreke presude u iznosu od 24,89 eura tekle u razdoblju od 27. lipnja 2022. do 18. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. svibnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica Sanja Čubelić Šimac, Sisak, S. i A. Radića 5, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 2759/2022 (UPP/OS-Ovrv-344/2022) od 27. lipnja 2022., radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 4.825,07 eura te troškova ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je Općinski sud u Sisku rješenjem, poslovni broj Ovrv-2759/2022-14 od 6. travnja 2023., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga, dok se potom rješenjem, poslovni broj Povrv-3/2025-2 od 14. ožujka 2025. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovome sudu dana 16. srpnja 2025.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 19. srpnja 2022. naveo da mu je tužitelj predmetnim računom pogrešno fakturirao količinu i cijenu robe.

4. Potrebno je istaknuti da je tuženik, nakon ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi, u daljnjem tijeku postupka bio u potpunosti procesno pasivan te nije osporavao činjenice i dokaze koje je tužitelj naknadno iznosio tijekom postupka.

5. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je u podnesku predanim 8. rujna 2022. naveo da je račun broj 71-2-1 od 28. veljače 2022. ispostavljen tuženiku za isporučenu plastičnu ambalažu, kao i da je navedeni račun prvotno bio fakturiran tuženiku na iznos od 47.256,00 kuna. S obzirom da je tuženik izjavio reklamaciju na predmetni račun e-mailom od 14. veljače 2022., tužitelj je uvažio predmetnu reklamaciju te izdao odobrenje broj 1-2-79 od 10. ožujka 2022. za navedeni račun na način da ga je umanjio za iznos od 10.901,54 kuna tako da potraživanje po tom računu sada iznosi 36.354,46 kuna. Budući da tuženik nije podmirio predmetni račun po izvršenoj korekciji, tužitelj je predložio održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun broj 71-2-1 od 28. veljače 2022. (list 6., 16. i 73. spisa), prateći list za otpad (list 7., 10., 13. spisa), teretni list - otpremnicu broj 253 (list 8., 11., 14. spisa), vagarinku broj 156/2022 (list 9., 12., 15. spisa), odobrenje broj 1-2-79 od 10. ožujka 2022. (list 17. spisa), ponudu za otkup otpada broj 304-1-1 od 21. prosinca 2021. (list 55. spisa), e-mail reklamaciju od 14. veljače 2022. (list 56. spisa), e-mail tužitelja od 7. ožujka 2022. (list 56. -57. spisa), e- mail tuženika od 18. ožujka 2022. (list 57. spisa), e-mail tužitelja od 7. veljače 2022. (list 58. spisa) te ponudu za otkup otpada broj 78-1-1 od 1. siječnja 2022. (list 59. spisa).

7. Pored navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 221. b. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), dopisom od 22. srpnja 2025. zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu tužitelja, o čemu se nadležna Porezna uprava očitovala dopisom od 22. kolovoza 2025. (list 104. spisa).

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.825,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime usluge otkupa otpada - plastične ambalaže, sukladno ispostavljenom računu broj 71-2-1 od 28. veljače 2022. i financijskom odobrenju broj 1-2-79 od 10. ožujka 2022.

10. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Uvidom u ponudu za otkup otpada broj 78-1-1 od 1. siječnja 2022. (list 59. spisa) vidljivo je da je tužitelj ponudio tuženiku otkup plastične ambalaže (gajbi) po cijeni od 3,30 kuna po kilogramu otpada bez PDV-a (što odgovara iznosu od 0,44 eura prema fiksnom tečaju konverzije, koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro), uz rok plaćanja od 30 dana od izdavanja računa.

12. Iz uvida u utuženi račun broj 71-2-1 od 28. veljače 2022. (list 6., 16. i 73. spisa), s danom dospijeća 30. ožujka 2022., sud je utvrdio da je ispostavljen tuženiku na ime usluge otkupa 14.320,00 kilograma plastične ambalaže (gajbi) u iznosu od 47.256,00 kuna (tj. iznosa od 6.271,95 eura), i to po cijeni od 3,30 kune (0,44 eura) po kilogramu otpada.

13. Uvidom u e-mail reklamaciju od 14. veljače 2022. (list 56. spisa) vidljivo je da je tuženik predmetnim e-mailom tužitelju izjavio prigovor u odnosu na dva izdana računa koja nisu predmet ovog postupka (račun broj 351-2-1 i 43-2-1) s navodom da su na izdanim računima za plastičnu ambalažu u količinu ambalaže uračunate i drvene palete koje po njegovom stavu ne bi trebale biti uključene u cijenu, kao i da masa drvenih paleta po svakoj pošiljci iznosi oko 780 kilograma.

14. Iz e-maila tužitelja od 7. ožujka 2022. (list 56. -57. spisa) vidljivo je da je isti uvažio gore spomenutu reklamaciju tuženika te je umanjio količine po fakturiranim računima, dok iz odobrenja broj 1-2-79 od 10. ožujka 2022. (list 17. spisa) proizlazi da je tužitelj izdao financijska odobrenja po računima broj 351-2-1, 43-2-1 i 71-2-1 u ukupnom iznosu od 32.704,63 kuna. Stoga, utvrđeno je da je tužitelj odobrio tuženikove reklamacije po ranije izdanim računima, kao i u odnosu na utuženi račun broj 71-2-1, u ukupnom iznosu od 32.704,63 kuna.

15. Uvidom u e-mail tuženika od 18. ožujka 2022. vidljivo je da je tuženik zaprimio gore spomenuto financijsko odobrenje tužitelja na iznos od 32.704,63 kuna te ga proknjižio u svojim poslovnim knjigama.

16. Tužitelj je tijekom postupka (podnesak od 8. rujna 2022.) iznio činjenicu da je, sukladno gore spomenutom financijskom odobrenju broj 1-2-79 od 10. ožujka 2022., umanjio cijenu po utuženom računu za iznos od 10.901,54 kuna (tj. 1.446,88 eura po fiksnom tečaju konverzije). Tuženik nije osporio navedenu činjenicu, odnosno, da je prema njegovoj reklamaciji utuženi račun umanjen za iznos od 10.901,54 kuna.

17. Prema odredbi članka 342. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO - na snazi u vrijeme spornog odnosa), vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi; kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

18. Uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Klasa: 410-19/25- 02/50 od 22. kolovoza 2025. (list 104. spisa), sud je utvrdio da je tuženik u svojim poslovnim knjigama proknjižio utuženi račun tužitelja te je po predmetnom računu koristio pravo na odbitak pretporeza. Također, iz predmetnog dopisa vidljivo je da je tuženik u svojim poslovnim knjiga evidentirao i gore spomenuto financijsko odobrenje te po njemu umanjio iznos korištenog pretporeza.

19. Sukladno odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

20. Da je tužitelj uredno zaprimio utužene račune, vidljivo je iz izvedenih dokaza, kao i dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, iz kojih proizlazi da je tuženik kroz svoje poslovne knjige proknjižio utužene račune i iskazao pretporez, slijedom čega vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

21. S druge strane, tuženik nije dokazao da je u cijelosti ili djelomično podmirio utuženu tražbinu te da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirao dugovanje prema tužitelju, iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-6036/2016 od 30. listopada 2018.).

22. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

23. S obzirom na to da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a), sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9. i 342. stavak 1. i 2. ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

24. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sud je visinu stope zatezne kamate odredio na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za trgovačke ugovore. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

25. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću utuženog računa, dužan je, osim glavnice, platiti i zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate (članak 300. stavak 1. ZOO-a prema kojem rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa).

26. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi te odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), kao i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi) te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22. - na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu; dalje: Pravilnik).

28. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na priznate troškove na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 19,91 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 24,89 eura (članci 5. i 9. Pravilnika).

29. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav obrazloženog podneska od 8. rujna 2022. kojim se očituje na navode iz prigovora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 14. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupan iznos od 400,00 eura, koji uvećan za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 500,00 eura.

30. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za presudu u iznosu od 94,70 eura, sukladno odredbi članka 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

31. Stoga su tužitelju priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 619,59 eura (ovršni troškovi u iznosu od 24,89 eura te parnični troškovi u iznosu od 594,70 eura).

32. Na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 19. studenoga 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

33. Dodatno, napominje se kako sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate koje su tekle na priznate troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 27. lipnja 2022. pa do 18. studenoga 2025., kao dana koji je prethodio donošenju ove presude.

34. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za presudu preko priznatog iznosa od 94,70 eura budući da je na ime navedene pristojbe sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi u obvezi uplatiti upravo iznos od 94,70 eura (a ne zatraženi iznos od 400,00 eura), koji mu je u cijelosti i priznat.

35. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Sudac

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 106.a stavak 5. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).