Pn-160/2024-141
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja: TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], mljt. JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], mljt. BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici TS iz [adresa], svi zastupani po Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri iz Zagreba, a protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Podružnica Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, povodom tužbe radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 04. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. a) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, 10 000 ZAGREB, OIB: 94472454976, da isplati I-tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 35.038,83 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 03. rujna 2015. do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
b) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, 10 000 ZAGREB, OIB: 94472454976, da isplati Il-tužiteljici mldb. NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.439,32 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 03. rujna 2015. do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
c) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGCRANJE d.d., Listopadska 2, 10 000 ZAGREB, OIB: 94472454976, da isplati III-tužitelju mldb. BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.439,32 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 03. rujna 2015. do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
d) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, 10 000 ZAGREB, OIB: 94472454976, da isplati l-tužiteljici TS iz [adresa], T [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.508,47 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku 03. rujna 2015. pa do isplate.
e) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, 10 000 ZAGREB, OIB: 94472454976, da Il-tužiteljici mldb. NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnova imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja iznos od 66,36 eur / 500,00 kn mjesečno počevši od 15. kolovoza 2015. pa nadalje, sve dok za to postoje opravdani razlozi i to unaprijed najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljenog uzdržavanja pa do isplate, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
f) Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, 10 000 ZAGREB, OIB: 94472454976 da III-tužitelju mldb. BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnova imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja iznos od 66,36 eur / 500,00 kn mjesečno počevši od 15. kolovoza 2015. pa nadalje, sve dok za to postoje opravdani razlozi i to unaprijed najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljenog uzdržavanja pa do isplate, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, sve po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. S viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 20.439,32 EUR, pa do zatraženog iznosa od 35.038,83 EUR, II. tužiteljica mldb. JS se odbija kao neosnovanim.
S viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 20.439,32 EUR, pa do zatraženog iznosa od 35.038,83 EUR, III. tužitelj mldb. BS se odbija kao neosnovanim.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.067,78 EUR zajedno sa zakonskom zateznim kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je u zrakoplovnoj nezgodi, koja se dogodila dana 01. kolovoza 2015. oko 18,30 sati u Daruvaru, kada se srušio sportski zrakoplov registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao sada pok. ES, te izvanbračni suprug tužiteljice TS i otac tužitelja Mie mljt. Bublić i Noe mljt. Bublića, VS koji je stradao kao putnik u zrakoplovu. Tužitelji zahtijevaju isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti izvanbračnog supruga, odnosno oca. Činjenica je da su tužitelji zbog smrti izvanbračnog supruga, te oca VS trpjeli i trpe jake duševne boli, koji je u trenutku smrti bio star svega 31 godinu. Tužitelji su imali imovinsku štetu i to TS za troškove sahrane i karmina, za troškove nadgrobnog spomenika, troškove crnine i vijenaca, a tužitelji Mia mljt. Bublić i Noa mljt. Bublić troškove crnine i troškove vijenaca. Pored toga tužitelji Mia mljt. Bublić i Noa mljt. Bublić zbog smrti oca potražuju imovinsku štetu za izgubljeno uzdržavanje. Prilikom dosude štete kako imovinske, tako i neimovinske, sud treba imati u vidu da je pok. VS bio vrlo mlada osoba, da je bio u izuzetno dobrim odnosima s tužiteljima, da je uzdržavao mljt. tužitelje, te da su svi tužitelji bili za njega emotivno vezani. Imajući u vidu starosnu dob tužitelja Mie mljt. Bublić i Noe mljt. Bublić, pokojni otac istih tužitelja, VS, doprinosio je za njihovo uzdržavanje mjesečno najmanje iznos od 1.100,00 kn za svakog tužitelja. U trenutku prometne nezgode zrakoplov reg. oznake [registarska oznaka] bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja broj: OV0687002838. Tužitelji su se obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, no do mirnog rješenja spora nije došlo. S osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika I-tužiteljica TS, izvanbračna supruga pok. VS potražuje iznos od 35.038,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, tj. od 03. rujna 2015. pa do isplate. S osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika II. i III-tužitelji mldb. JS i mldb. BS kao djeca VS potražuju svaki iznos od 35.038,83 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, tj. od 03. rujna 2015. pa do isplate. Sukladno učinjenoj nespornoj visini imovinske štete, I-tužiteljica TS potražuje s osnova imovinske štete (izrada nadgrobnog spomenika, crnine i vijenaca) iznos od 2.508,47 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, tj. od 03. rujna 2015. pa do isplate. S osnova imovinske štete za izgubljeno uzdržavanje II. i III-tužitelji potražuju, svaki od tužitelja, iznos od 66,36 EUR mjesečno, počevši od podnošenja tužbe pa nadalje sve dok za to postoje opravdani razlozi i to unaprijed najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, time da dospjele obroke tuženik plati odjednom i u roku od 15 dana. Ovo sve s obzirom da je tuženik do sada u tijeku postupka isplatio tužitelje djelomično na ime naknade štete u iznosu od 27.354,15 EUR.
Kako tuženik nije tužiteljima isplatio u potpunosti naknadu za pretrpljenu štetu, stoga tužitelji predlažu da sud donese presudu, a kako je to naznačeno u točki I.a), d), e) i f), te naknade II. i III-tužiteljima štetu, svakom ponaosob u iznosu od 35.038,83 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 03. rujna 2015. pa do isplate, kao i obveže tuženika na naknadu tužiteljima parničnom troška sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da priznaje činjenicu da je sportsko rekreativni zrakoplov reg. oznake [registarska oznaka] vlasnika, sada pok. ES, imao kod tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju zračnog prijevoznika/operatora zrakoplova od odgovornosti prema trećim osobama i putnicima temeljem police o osiguranju broj OV0687002838. Sastavni dio Ugovora o osiguranju
– police broj OV0687002838 čine Uvjeti za obvezno osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štetu nanesenim trećim osobama, te putnicima. U čl. 1. st. 4. Uvjeta za obvezno osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štetu trećim osobama, te putnicima, propisano je da se trećom osobom kojoj se naknađuje ugovorom o osiguranju pokrivanje štete, smatra svaka pravna ili fizička osoba osim putnika i članova letačke i kabinske posade zrakoplova za vrijeme leta zrakoplova. Stoga po predmetnom Ugovoru o osiguranju, putnik u zrakoplovu nije treća osoba u smislu pokrića odgovornosti za štetu po predmetnoj polici. Tuženik ne osporava i čini nespornim činjenicu da je na predmetnoj polici osiguranja bilo ugovoreno i pokriće odgovornosti za štetu prema putnicima i to sa svotom osiguranja (limit police) od 100.000,00 SDR. Preračunavanjem SDR-a u kune prema tečaju HNB na dan nastanka osiguranog slučaja, proizlazi da je limit pokrića (svota osiguranja) po polici broj OV0687002838 za štetu koju pretrpe putnici u zrakoplovu u iznosu od 955.376,00 kn i to je iznos do kojeg osiguratelj u ovom slučaju ovdje tuženi može odgovarati za sve imovinske i neimovinske štete putnika u zrakoplovu za slučaj ispunjenja pretpostavki odgovornosti za štetu, sve temeljem čl. 40.c. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik čini nespornim da se u zrakoplovnoj nesreći koja se dogodila dana 01. 08. 2015. oko 18:00 sati u Daruvaru, srušio zrakoplov osiguran kod tuženika, te čini nespornim da su u toj zrakoplovnoj nesreći dvije osobe smrtno stradale. Prema podacima Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu i željezničkom prometu kao i prema podacima i dokumentaciji PU Bjelovarsko-bilogorske, PP Daruvar, te Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru u predmetu Kr-DO-304/15, u prometnoj zrakoplovnoj nesreći smrtno su stradali vlasnik zrakoplova reg. oznake [registarska oznaka] ES i predsjednik Aerokluba "Ždral", VS. Ono što je prema podacima istrage AIN-e, te istrage PU Bjelovarsko-bilogorske, PP Daruvar i Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru u predmetu Kr-DO-304/15, jedino nesporno u tragičnoj zrakoplovnoj nesreći je da su oba sudionika iste, dakle i pok. ES i pok. VS bili pod utjecajem alkohola i to pok. ES u koncentraciji od 2,90 g/kg alkohola u krvi i 2,13 g/kg alkohola u mokraći, a pok. VS u koncentraciji od 1,32 g/kg alkohola u krvi i 1,58 g/kg alkohola u mokraći. Prema izjavama svjedoka – očevidaca, danih za potrebe istrage AIN-e, te istrage PU Bjelovarsko-bilogorske, PP Daruvar i Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, sudionici zrakoplovne nesreće su dana 01. 08. 2015. prije poduzimanja kobnog leta koji je bio oko 18:00 sati, tokom cijelog dana zajedno sudjelovali u radnoj akciji Aerokluba " J" na uređenju aerodroma Daruvar, kojom prilikom je bio organiziran zajednički roštilj, te se konzumirao alkohol što je i bilo i uobičajeno prilikom radnih akcija Aerokluba kojem je pok. VS bio predsjednik. Opće poznata je činjenica o nespojivosti alkohola i upravljanja zrakoplovom i ne bi trebalo biti sporno da je konzumiranje alkohola pogubno za svijest, reflekse i motoričke i kognitivne sposobnosti, odnosno psihičko i fizičko stanje pilota pri upravljanju zrakoplovom. Kada se ima u vidu koncentracija alkohola kod oba sudionika zrakoplovne nesreće, sasvim je izvjesno da niti jedan od njih nije bio sposoban za sigurno upravljanje zrakoplovom zbog djelovanja alkohola. Stoga je sasvim izvjesno zaključiti da je u konkretnom slučaju djelovanje alkohola bio odlučujući uzrok nastanka predmetne zrakoplovne nesreće u kojoj su oba sudionika smrtno stradala. Odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o zračnom prometu, te Uredbom Komisije EU broj 965/2012 od 5. listopada 2012. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s letačkim operacijama u skladu s Uredbom (EZ) broj 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, propisana je stroga zabrana zrakoplovnom osoblju biti pod utjecajem alkohola, omamljujućih sredstava i lijekova za vrijeme obavljanja poslova. Uz navedeno, Uredbom Komisije (EU) 965/2012 strogo je zabranjeno zrakoplovnom osoblju primati u zrakoplov na prijevoz osobu koja je pod utjecajem alkohola, uslijed čega bi mogla biti ugrožena sigurnost zrakoplova i osoba u njemu. Slijedom iznijetog, tuženik osnovom odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zračnom prometu, te Uredbom Komisije (EU) broj 965/2012 od 5. listopada 2012. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s letačkim operacijama, te u skladu s Uredbom (EZ) broj 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, osporava odgovornost za štetu tužiteljima jer se prednik tužitelja kao alkoholizirana osoba nije uopće smio nalaziti u avionu. Ukoliko se istragom AIN-a utvrdi kao nesporna činjenica da je prednik tužitelja bio putnik u zrakoplovu, tada tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti za štetu, jer osim što se prednik tužitelja zbog alkoholiziranosti nije uopće smio nalaziti u zrakoplovu, niti se u istom prevoziti, proizlazi da je isti očito prihvatio izvjesnost nastupanja štete, jer je pristao na prijevoz zrakoplovom kojim je upravljao pilot koji je bio pod utjecajem alkohola, odnosno svjesno dopustio drugome poduzimanje radnji na svoju štetu i kao oštećenik vlastitom radnjom, odnosno propustom za odbijanjem ulaska u zrakoplov jer je bio pod utjecajem alkohola i odbijanje prijevoza sa alkoholiziranim pilotom, sam pristao na moguće stradavanje u zrakoplovnoj nesreći zbog čega se osnovom odredbe čl. 1054. st. 1. Zakona o obveznim odnosima predlaže odbiti zahtjev tužitelja za naknadu štete kao neosnovan u cijelosti. Tuženik čini nespornim da su djeca pok. VS, II-tužiteljica JS mldb. VS i III-tužitelj BS mldb. VS u krugu osoba kojima temeljem čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo potraživati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti roditelja. Tuženik ne spori osnov i visinu zatraženih iznosa imovinske štete za troškove sahrane, troškove vijenaca i cvijeća, spomenika, karmina, troškova crnine u ukupnom iznosu od 27.000,00 kn. Tuženik ukazuje da iz činjeničnih navoda tužbe nije utvrđeno jesu li II. i III-tužitelji od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. VS, a koje pravo im pripada temeljem čl. 22. i čl. 65. Zakona o mirovinskom osiguranju. Sukladno čl. 1094. Zakona o obveznim odnosima, oštećenici imaju pravo na naknadu štete za izgubljeno uzdržavanje, međutim iznos na ime gubitka uzdržavanja ne može biti viši od onoga koji bi oštećenici dobivali od poginulog da je ostao živ. Ostvarivanjem obiteljske mirovine po čl. 65. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelji ne trpe štetu zbog gubitka uzdržavanja, pri čemu se ukazuje da je i majka djece, u ovom predmetu I-tužiteljica obvezna sudjelovati u uzdržavanju djece. Neosnovan je zahtjev tužitelja za tijek zateznih kamata u vremenu prije nego što je tuženik uopće došao u poziciju rješavati o odštetnom zahtjevu. Tuženik potvrđuje da su se prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelji obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, međutim uz odštetni zahtjev tužitelji nisu dostavili cjelokupnu dokumentaciju iz koje bi se moglo zaključiti o odgovornosti, osnovu i visini svih njihovih zahtjeva, a što proizlazi iz dopisa tuženika upućenih pun. tužitelja prije pokretanja ovog parničnog postupka. Iz istih dopisa je razvidno da je tuženik kao osiguratelj u postupku rješavanja izvansudskog zahtjeva postupao savjesno i nastojao predmet riješiti mirnim putem, a što zbog nedostatnosti dokumentacije nije bio u mogućnosti. Stoga zatezne kamate mogu teći isključivo od dana presuđenja. Opreza i pravne sigurnosti radi, tuženik ističe prigovor ugroženosti limita police osiguranja broj OV0687002838, koji iznosi 955.376,00 kn. Naime, u konkretnom štetnom slučaju po istoj polici potražuju naknadu štete više oštećenika čiji zahtjevi premašuju ugovorenu svotu osiguranja od 955.376,00 kn.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim i obveže ih na naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U tijeku postupka sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u zapisnik o očevidu od 01. 08. i 02. 08. 2015. ŽDO Bjelovar (list 7), Izvješće o događaju Policijske postaje Daruvar od 08. 09. 2015. (list 9), nalaz tehničkog vještačenja, pregleda mjesta događaja i ostatka zrakoplova vještaka CFIIV "Ivan Vučetić" u Zagrebu (list 11-21), rodne listove (list 22-25), smrtni list (list 26), pravomoćno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj R1 Ob-135/15 od 15. prosinca 2015. (list 27), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 14. 10. 2015. (list 29), ovjerene izjave svjedoka GS, ČS i OS (list 30-32), nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka Radoš Sanje (list 33), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku od 10. kolovoza 2015. (list 38), Policu obveznog osiguranja zračnog prijevoznika/operatora zrakoplova od odgovornosti prema trećim osobama i putnicima broj OV0687002838 od 13. 08. 2014. (list 54), tečajnu listu Hrvatske narodne banke od 20. 02. 2016. (list 55), Uvjete za obvezno osiguranje zračnih prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, te putnicima (list 56), preliminarno izvješće AIN-e (list 59), Zapisnike o vještačenju analize alkohola u krvi i mokraći (list 63-66), dopis tuženika punomoćniku tužitelja vezano za odštetni zahtjev (list 69), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku od 07. 10. 2015. (list 70), dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 12. 10. 2015. (list 71), dopis tuženika Agenciji za istraživanje nesreća od 29. 10. 2015., (list 73), dopis tuženika Županijskom državnom odvjetništvu Bjelovar od 07. 10. 2015. i 10. 09. 2015. (list 74 i 75), Završno izvješće o nesreći rekreativnog zrakoplova klase Appolo Fox, 9A-UDS Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (list 156), priloženu presliku spisa Kr-DO-304/15 Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, karton pacijenta VS (list 187), Zapisnik o obdukciji od 03. kolovoza 2015. (list 195), provedeno je toksitološko vještačenje, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka toksitologa dr.sc. Sanje Radeljak iz Zagreba (list 219 i 412), izvršen je uvid u Zapisnik Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 18. prosinca 2018. u predmetu broj Pn- 73/2018 (list 264-284), te su saslušani svjedoci GS, ĐS, ČS B, OS, N E, FS, US, ZS, V G, LS, SS, MS, te I. tužiteljica kao stranka. Također je izvršen uvid u Protokol o postupanju Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (list 320), zapisnik od 11. studenog 2010. Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj Pn-3829/09 (list 329), te Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Bjelovar od 04. 05. 2016. (list 424).
U ponovljenom postupku nakon ukidbene odluke II. stupanjskog suda, provedeno je novo toksitološko vještačenje po vještaku toksitologu PS iz [adresa], te je i izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 584).
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka je nesporno da se dana 01. 08. 2015. oko 18,30 sati, u Daruvaru dogodila zrakoplovna nezgoda, kada se srušio sportski avion reg. oznake [registarska oznaka] i kojom prilikom je smrtno stradao VS, otac mljt. II. i III. tužitelja. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj R1 Ob-135/15-6 od 15. 11. 2015., utvrđeno je da je I. tužiteljica TS živjela u vanbračnoj zajednici s pok. VS od 2009. pa do njegove smrti dana 01. 08. 2015.
Ovo sve ukazuje na činjenicu da tužitelji temeljem čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima imaju pravo potraživati novčanu naknadu neimovinske štete.
5. Između stranaka je nesporno da je srušeni zrakoplov u kojem je poginuo VS, bio osiguran kod tuženika od odgovornosti prema trećim osobama i putnicima po osnovi police osiguranja broj OV0687002838.
Uvidom u Zapisnik o očevidu od 01. 08. 2015., Izvješće o događaju Policijske postaje Daruvar od 08. 09. 2015., Preliminarno izvješće i Završno izvješće Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu od 14. 09. 2017., kao i temeljem iskaza svjedoka MS, utvrđeno je da je u trenutku pada zrakoplova Bublić Tomislav bio putnik u istom, a da je zrakoplovom tada upravljao ŽS. Uvidom u Zapisnike o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, proizlazi da je kod pilota ŽS ES nakon nesreće nađena koncentracija alkohola u krvi od 2,90 g/kg, a kod putnika VS u iznosu od 1,32 g/kg.
Uvidom u Završno izvješće o nesreći, Agencije za istraživanja nesreće u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, Odjela za istraživanje nesreća u zračnom prometu od 14. rujna 2017. proizlazi da je uzrok nastanka nesreće (pada zrakoplova) bio gubitak uzgona potrebno za let zrakoplova, a do kojeg je moglo doći ulaskom u zavoj s velikim nagibom i nedozvoljenom brzinom ili zbog prevelikog kuta penjanja nakon odvajanja od tla pri istovremeno nedovoljnoj brzini, a kontributivni čimbenik koji je doveo do navedenog neposrednog uzroka je negativan utjecaj alkohola, odluke, reakcije, percepcije i procjene pri upravljanju zrakoplovom.
6. Radi razjašnjavanja takvih činjenica i podataka, te radi utvrđivanja da li su pilot zrakoplova i putnik za vrijeme leta i pada zrakoplova bili pod utjecajem alkohola i da li je uslijed toga došlo do pada zrakoplova, a podredno tome i utvrđivanja odgovornosti pilota zrakoplova i doprinosa putnika u nastanku štetnog događaja, sud je po prijedlogu tužitelja prvobitno proveo toksitološko vještačenje i to po vještaku toksitologu dr. sc. Sanji Radeljak iz Zagreba.
Temeljem Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je nalaz Centra za forenzičko vještačenje "Ivan Vučetić" u potpunosti nepouzdan i osporiv i to iz slijedećih razloga:
a ) zbog metodologije uzimanja krvi iz prsne šupljine s okolnim tkivom i kontaminacijom uzoraka krvi masnoćama, te posebice jer je uzorak urina bio neadekvatan, tj. urin je bio zamućen,
b ) jer produkti truljenja uključuju i druge alkohole, čime se mogu dobiti "lažno" pozitivni kvantitativni rezultati, te povećati koncentracija etanola u nalazima do 2% (2,0 g/kg),
c ) zbog prisutnosti drugih hlapljivih tvari/alkohola nastalih fermentacijom anaerobnim procesom proizvodnje alkohola iz bakterija koristeći glukozu kao supstrat, čime kvalitativan i kvantitativni uzorak ostaje nejasan,
d ) u nalazu Centra "Ivan Vučetić" nije specificirano koliko vrsta alkohola se dobilo analizom uzoraka, koje su bile njihove vrijednosti i da li je bilo interferencije, tj. preklapanja hlapljivih tvari (alkohola).
Zaključno toksitološkim nalazom vještaka dr.sc. Sanje Radeljak je utvrđeno da zbog niza navedenih čimbenika vezanih za okolnost same nesreće i metodologije postupanja sa tijelima žrtava nakon nesreće, nije moguće realno procijeniti stupanj alkoholiziranosti i samim time procijeniti i stupanj rasuđivanja kod pok. ES, pilota zrakoplova i kod pok. VS, putnika u zrakoplovu. S obzirom na sve prethodno navedeno, može se zaključiti da se posmrtni nalaz povišenih koncentracija alkohola žrtava i sposobnost rasuđivanja pilota i putnika u zrakoplovu ne može dovesti u jasnu uzročno-posljedičnu vezu sa zrakoplovnom nesrećom na dan 01. 08. 2015., a zbog svih navedenih razloga u Nalazu i mišljenju.
U ponovljenom sudskom postupku nakon ukidbene odluke, po nalogu II. stupanjskog suda i prijedlogu tuženika, sud je proveo novo toksitološko vještačenje po vještaku toksitologu PS iz [adresa].
Istim vještačkim nalazom je također utvrđeno da se nije moglo dati mišljenje o stanju alkoholiziranosti pilota i putnika u trenutku zrakoplovne nesreće, a samim time i njihove sposobnosti upravljanja zrakoplovom i biti putnikom u zrakoplovu. Čak što više, temeljem istog nalaza je utvrđeno da je u tijelima stradalog pilota i putnika došlo do naknadnog stvaranja endogenog alkohola, a sve s obzirom na ozlijede i opekline stradalih, koji su 20 sati bili izloženi visokim atmosferskim temperaturama.
Ovo sve ukazuje na činjenicu da se rezultati o koncentraciji alkohola u krvi stradalog pilota i putnika utvrđeni u Zapisniku o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " DS" iz [adresa] mogu odnositi samo na kasnije stvorene endogene alkohole, a ne na koncentracije alkohola uslijed konzumacije istog prije nesreće.
Ovo sve također navodi sud na zaključak da ne stoje tvrdnje iz Zapisnika izvješća o nesreći Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu da je do pada zrakoplova došlo uslijed neadekvatnog i nepropisnog upravljanja zrakoplovom (gubitka uzgona, ulaska u zavoj s velikim nagibom, nedovoljnoj brzini ili zbog prevelikog kuta penjanja), a sve kao posljedica alkoholiziranosti pilota i putnika.
7. S druge strane, ni jednim od drugih izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi do zrakoplovne nesreće došlo zbog toga što su pilot ili putnik bili pod utjecajem alkohola u toku leta.
To znači da tužitelji kao pravni sljednici pok. VS ne gube pravo na osiguranje, a temeljem čl. 2. st. 3. točke 3. Uvjeta za obvezno osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesenim trećim osobama, te putnicima.
Isto tako, prema stanovištu suda ne postoji nikakav doprinos ili pristanak prednika tužitelja na nastanak štetnog događaja, a sve zbog pristanka na let zrakoplovom pod utjecajem alkohola pilota ili njega kao putnika.
Čak što više, ničim tijekom postupka nije ni dokazano da bi prednik tužitelja bio pod utjecajem alkohola ili da bi imao spoznaju o tome da bi pilot zrakoplova bio pod utjecajem alkohola neposredno prije leta zrakoplovom.
Ovo sve s obzirom na utvrđenu činjenicu temeljem iskaza pojedinih svjedoka koji su tvrdili da se istog dana na aerodromu odvijala radna akcija na kojoj je bio organiziran roštilj i pio se alkohol, ali pri tome nije dokazano da bi stradali pilot i putnik tada konzumirali alkohol.
8. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da se desio osigurani slučaj u kojem je poginula osigurana osoba – putnik, VS, prednik tužitelja, te kako je utvrđeno da ne postoji doprinos prednika tužitelja u nastanku štetnog događaja, onda je sud na stanovištu da tužiteljima kao pravnim sljednicima pok. putnika u zrakoplovu, temeljem police osiguranja od odgovornosti trećim osobama i putnicima broj OV0687002838, kao i temeljem čl. 20. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te čl. 921., 964. st. 1. i 2. i čl. 965. st. 1., čl. 1093. st. 1. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na naknadu štete od tuženika.
9. Kako je uslijed štetnog događaja došlo do smrti supruga tužiteljice TS, sud je stoga istoj tužiteljici temeljem čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima i temeljem sudske prakse i dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u visini od 35.038,83 EUR, a kako je to naznačeno u točki I.a) izreke presude. Ovo sve s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik istoj tužiteljici tijekom postupka na ime takve štete već isplatio iznos od 8.759,70 EUR.
Kako je pravomoćnim dijelom presude ovoga suda broj Pn-113/2018-106 od 27. travnja 2022. (točka II. presude) određeno da se II. i III. tužitelji odbijaju s tužbenim zahtjevom preko iznosa od 220.000,00 kn (sada 29.199,02 EUR), te kako je nesporno da je tuženik tijekom postupka II. i III. tužiteljima, svakom ponaosob isplatio na ime naknade neimovinske štete zbog smrti oca iznos od 8.759,70 EUR, sud je stoga II. i III. tužitelju dosudio samo razliku do iznosa od 29.199,02 EUR, tj. u iznosu od 20.493,32 EUR, a kako je to naznačeno u točki I.b) i c) izreke presude. Ovo sve temeljem čl. 1100. i 1101. Zakona o obveznim odnosima.
Stoga je sud i odbio II. i III. tužitelja s viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 20.493,32 EUR, pa do zatraženog iznosa od 35.038,83 EUR, kao neosnovanim, a kako je to i naznačeno u točki II. izreke presude.
10. Kako između stranaka nije bila sporna visina imovinske štete u visini od 3.583,52 EUR vezano za sahranu pok. VS (prednika tužitelja) i to u vidu troška pokopa, spomenika, crnine, vijenaca i sl., sud je stoga I. tužiteljici i zakonskoj zastupnici, majci II. i III. tužitelja i dosudio naknadu imovinske štete u iznosu od 2.508,47 EUR.
Ovo sve s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik već tijekom postupka I. tužiteljici za taj vid naknade materijalne štete isplatio iznos od 1.075,05 EUR.
11. Uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Bjelovar od 04. 05. 2016., utvrđeno je da II. i III. tužitelji ostvaruju obiteljsku mirovinu u ukupnom iznosu od 999,52 kn mjesečno, odnosno svaki u iznosu od 449,76 kn mjesečno.
Kako se radi o djeci (II. i III. tužiteljima), koja su u vrijeme postavljanja tužbenog zahtjeva bili u dobi od 8 i 12 godina starosti, a što je utvrđeno uvidom u rodne listove za iste, te kako je Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i soc. politike (NN broj 37/22) određen minimalni iznos za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan doprinositi roditelj koji ne živi s djecom, starosti od 7-12 godina u visini od 1.425,80 kn, onda je očito da II. i III. tužitelji uslijed smrti oca gube u pogledu uzdržavanja svaki od tužitelja mjesečno 976,04 kn (sada 129,54 EUR), a koji iznos predstavlja imovinsku štetu za II. i III. tužitelja. Ovo sve po odbitku ostvarene mjesečne obiteljske mirovine.
Stoga je sud II. i III. tužiteljima temeljem čl. 1094. Zakona o obveznim odnosima i dosudio naknadu imovinske štete u vidu izgubljenog uzdržavanja i to u vidu mjesečne rente od 66,36 EUR svakom tužitelju ponaosob i to u visini utuženog iznosa počevši od 15. 08. 2015., tj. od mjeseca u kojem je nastao štetni događaj. Pri tome je sud tuženika obvezao na plaćanje rente do 15-og u mjesecu za tekući mjesec i uz obvezu na isplatu dospjelih iznosa u roku od 15 dana, a sve kako je to naznačeno u točki I.e) i f) izreke presude.
12. Uvidom u podnesak tužitelja kao oštećenika od 10. kolovoza 2015. proizlazi da su se tužitelji obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, te je tuženiku i dan rok od 15 dana radi očitovanja povodom istog zahtjeva tužitelja, pa je tako i nesporno među strankama da je rok za očitovanje istekao do 03. rujna 2015. godine. Stoga je sud na sve dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužiteljima temeljem čl. 29., 1086. i 1103. Zakona o obveznim odnosima i dosudio zakonske zatezne kamate tako što je odredio da iste teku od dana 03. rujna 2015., tj. od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, pa do isplate, a po važećoj stopi zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
13. Prema stanovištu suda, neosnovan je prigovor tuženika o ugroženosti limita police osiguranja.
Naime, uvidom u Policu osiguranja zračnog prijevoznika/operatora zrakoplova od odgovornosti prema trećim osobama i putnicima broj OV0687002838 od 13. kolovoza 2014., utvrđeno je da je ugovorena svota osiguranja za štetu prema trećim osobama, a koje treće osobe spadaju tužitelji, u iznosu od 750.000 SDR bodova, a što bi na dan davanja odgovora na tužbu bilo 7.162.500,00 kn, odnosno sada 950.627,11 EUR.
Ovo sve prema računici tuženika iz odgovora na tužbu kada navodi da ugovorena svota osiguranja za štetu prema posadi i putnicima zrakoplova iznosi 100.000 SDR bodova, odnosno 955.376,00 kn, tj. sada 126.800,18 EUR. Nesporno je između stranaka da je tuženik do sada u raznim sudskim postupcima povodom istog štetnog događaja, pa čak i tužiteljima u ovom predmetu isplatio ukupno od ugovorene svote osiguranja 54.310,16 EUR, tako da je od ugovorene svote osiguranja za štetu prema trećim osobama ostalo još 896.316,95 EUR.
14. Tužitelji su uspjeli u parnici sa 72,90% jer im je od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u visini od 107.757,68 EUR dosuđen iznos od 78.558,66 EUR. Nasuprot tome, tuženik je uspio u parnici sa 27,10%.
Razlika postotka uspjeha u parnici u korist tužitelja je 45,80%.
Priznati parnični troškovi tužitelja prema vrijednosti predmeta spora u visini od 95.786,19 EUR (ranije 721.701,03 kn) su u iznosu od 45.999,53 EUR.
Priznati parnični troškovi tužitelja se sastoje od troška zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (1.442,00 EUR), zastupanje tužitelja na 12 ročišta (17.304,00 EUR), sastava 5 obrazloženih podnesaka (7.210,00 EUR), sastava 4 podneska (200,00 EUR), sastava žalbe na presudu (1.802,50 EUR), uvećanja od 20% za zastupanje tri tužitelja (5.591,70 EUR), PDV-a (8.387,55 EUR), sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu (3.000,00 EUR), troška vještačenja (1.061,78 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom i Zakonom o sudskim pristojbama i stvarno uplaćenim predujmovima od strane tužitelja.
S obzirom na razliku postotka uspjeha u parnici u korist tužitelja u visini od 45,80%, sud je stoga tužiteljima temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i dosudio parnične troškove u istom postotku, tj. u visini od 21.067,78 EUR, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
Na dosuđene parnične troškove, sud je tužiteljima temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i dosudio zakonske zatezne kamate tako što je odredio da iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a po važećoj stopi zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
15. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka sud je ocijenio neodlučnim za donošenjem ovakve odluke.
U Daruvaru 19. studeni 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetničko društvo Krešimir Škarica i Partneri, Zagreb
2. Odvjetničko društvo Grgić i Partneri, Zagreb
