REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-460/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku/odvjetniku Ivani Knezović, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Ante Starčevića 20, Makarska, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana p.p. CN, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o., Split, Lovretska 14, nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom dana 16. 09. 2025. godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, dana 19. studenog 2025. godine, objavio i

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka, nepoštene ugovorne odredbe, članka 1. Ugovora o kreditu, Broj Ugovora:060222031884-SF,od dana 21.02.2006. godine, zaključenog između Tužitelja i Tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.500,00 CHF, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te članka 1. tog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem stoji kako su ugovorne strane suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, te da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, te u dijelu da će se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan uplate anuiteta.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka, nepoštena ugovorna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, Broj Ugovora: 060222031884-SF, od dana 21.02.2006. godine, u dijelu u kojem stoji kako je redovna kamata promjenjiva te da se promjena kamatnih topa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiji primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

2.

3. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti Tužitelju ŠN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 3.013,66 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, obračunatim kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena koje zatezne kamate teku od dospijeća do isplate kako slijedi:

-od 01.03.2009 na iznos 1,07 EUR

-od 01.04.2009 na iznos 21,49 EUR

- od 01.05.2009 na iznos 20,93 EUR

- od 01.06.2009 na iznos 18,58 EUR

- od 01.07.2009 na iznos 15,64 EUR

-od 01.08.2009 na iznos 17,35 EUR

-od 01.09.2009 na iznos 18,53 EUR

- od 01.10.2009 na iznos 16,63 EUR

-od 01.11.2009 na iznos 16,39 EUR

-od 01.12.2009 na iznos 18,78 EUR

- od 01.01.2010 na iznos 21,11 EUR

-od 01.02.2010 na iznos 22,93 EUR

- od 01.03.2010 na iznos 23,11 EUR

-od 01.04.2010 na iznos 27,07 EUR

-od 01.05.2010 na iznos 26,47 EUR

-od 01.06.2010 na iznos 28,52 EUR

-od 01.07.2010 na iznos 41,52 EUR

-od 01.08.2010 na iznos 37,15 EUR

-od 01.09.2010 na iznos 46,59 EUR

-od 01.10.2010 na iznos 39,84 EUR

- od 01.11.2010 na iznos 36,89 EUR

od 01.12.2010 na iznos 49,99 EUR

-od 01.01.2011 na iznos 58,27 EUR

-od 01.02.2011 na iznos 50,60 EUR

-od 01.03.2011 na iznos 50,08 EUR

-od 01.04.2011 na iznos 46,06 EUR

-od 01.05.2011 na iznos 48,12 EUR

-od 01.06.2011 na iznos 61,83 EUR

-od 01.07.2011 na iznos 59,25 EUR

- od 01.08.2011 na iznos 78,29 EUR

-od 01.09.2011 na iznos 78,18 EUR

-od 01.10.2011 na iznos 64,69 EUR

-od 01.11.2011 na iznos 64,28 EUR

-od 01.12.2011 na iznos 62,95 EUR

3.

-od 01.01.2012 na iznos 65,66 EUR

-od 01.02.2012 na iznos 68,79 EUR

-od 01.03.2012 na iznos 68,96 EUR

-od 01.04.2012 na iznos 67,19 EUR

- od 01.05.2012 na iznos 68,01 EUR

-od 01.06.2012 na iznos 69,71 EUR

-od 01.07.2012 na iznos 67,61 EUR

-od 01.08.2012 na iznos 68,00 EUR

-od 01.09.2012 na iznos 66,74 EUR

-od 01.10.2012 na iznos 63,65 EUR

-od 01.11.2012 na iznos 67,36 EUR

-od 01.12.2012 na iznos 68,06 EUR

-od 01.01.2013 na iznos 67,66 EUR

-od 01.02.2013 na iznos 63,64 EUR

-od 01.03.2013 na iznos 66,42 EUR

-od 01.04.2013 na iznos 67,06 EUR

-od 01.05.2013 na iznos 65,81 EUR

-od 17.05.2013 na iznos 584,15 EUR

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.803,18 EUR dok se za više zatraženi iznos troškova u iznosu od 76,17 EUR odbija zahtjev tužitelja.

Obrazloženje

1.Tužitelj ŠN (u daljnjem tekstu tužitelj) podnosi tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, tužba zaprimljena 11. 06. 2019.godine, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, ( u daljnjem tekstu tuženik).

1.1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, broj ugovora 060222031884-SF dana 21. veljače 2006 godine ( u daljnjem tekstu: ugovor o kreditu) i to za iznos kredita od 20.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

1.2. Tužitelj u tužbi navodi da se u predmetnom ugovoru o kreditu radi o unaprijed formulirano, organiziranom ugovoru te da je u članku 1. ugovora ugovorena valutna klauzula u valutu Švicarski franak čime je tužitelj bio vezan prilikom otplate anuiteta te da je u članku 3 navedena visina kamatne stope od 4,89% godišnje s tim da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i to na način da ovisni jedino i isključivo o jednostranoj odluci banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara o načinu promijene kamatne stope.

1.3. Postupajući na način naveden u točci 1.2. tuženik je u ugovoru o kreditu unio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe a što je utvrđeno u sudskom postupku kolektivne zaštite interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku pod poslovnim brojem P-1401/12.

2. Tužitelj je u tužbi postavio tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 1. ugovora o kreditu u dijelu u kojom je ugovoreno da se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti te da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule te utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena

4.

ugovora odredba članka 3 ugovora o kreditu u dijelu u kojem stoji kako je kamatna stopa promjenjiva te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

2.1. Tužitelj je tkđ postavio tužbene zahtjeve na isplate iznosa od 6.407,33 HRK i isplatu iznosa 22.643,62 HRK sa zakonskim zateznim kamatama-

3.U prilog svojih činjenih tvrdnji i navoda iznesenih u tužbi tužitelj je uz tužbu dostavio ugovor o kreditu, promet po računu, obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate, izračun razlika kamata i anuiteta po kreditu sačinjen po Jurici Dobrinić, (sudski vještak za financije i računovodstvo) , listovi (10-37 spisa).

4.U odgovoru na tužbu (list 47-54 spisa) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva.

4.1. U odnosu na sklopljeni ugovor o kreditu tuženik je naveo da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba te da je u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi. Tuženik tvrdi da je prilikom sklapanja ugovora tužitelja upozorio na moguće posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima upravo zbog mogućnosti promijene tečaja švicarskog franka. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ugovor sklopljen. Dakle tužitelj je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora pa je izabrana valutna klauzula od strane tužitelja rezultat pojedinačnog pregovaranja o svim ugovornim odredbama.

4.2. U odnosu na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tuženik navodi da je ta odredba tužitelju bila razumljiva i da je tuženik tužitelja informirao o rizicima ugovaranja valutne klauzule te da ugovorna odredba o valutnoj klauzulu nije protivna načelu savjesnosti i poštenja i ne predstavlja značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik tvrdi da je nepobitna činjenica da je tuženik kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF.

4.4. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tuženik je dostavio Opće uvjete poslovanja, Opće uvjete promijene kamatnih stopa, izlaganja potpredsjednika Upravnog odbora Švicarke nacionalne banke (listovi 50-95 spisa).

5.Sud je u dokaznom postupku pročitao ugovor o kreditu, promet po računu, obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate, izračun razlika kamata i anuiteta po kreditu sačinjen po Jurici Dobrinić, (sudski vještak za financije i računovodstvo) (listovi 10-37 spisa), pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještaka Milenka Galiota (listovi 80-85 spisa).

5.1. Sudski vještak Milenko Galiot u svom pisanom nalazu i mišljenju a sukladno nalogu suda prikazao je ne samo pozitivne već i negativne razlike u otplati kredita.

6.Nakon provedenog dokaznog postupka tužitelj je podneskom zaprimljenim 15. 07. 2025. godine (listovi 92-95 spisa), a sukladno pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka uredio tužbeni zahtjev na način da isti glasi kao u izreci presude.

6.1. Podneskom od 16. 07. 2025 godine tuženik je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka (na matematičku točnost izračuna vještaka) slijedom čega ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.

8. Nakon provedenog vještačenja stranke su odustale od prijedloga za provođenjem dokaza saslušanjem parničnih stranaka.

9.Analizirajući provedene dokaze svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno:

8.1. -da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili ugovor o kreditu broj 060222031884- SF dana 21. veljače 2006. godine a temeljem kojeg ugovora je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.500,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

8.2.-kredit je odobren na rok od osam godina a otplata kredita vršit će u 96 mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate

8.3.-tužitelj je predmetni kredit u cijelosti otplatio prema otplatnom planu i to tako da je plaćao rate sukladno ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak CHF.

8.4. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o kreditu i to tako što je plaćao rate sukladno ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF), a nije sporno niti to da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita ispunjavao na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita.

8.5. Nadalje, između stranaka nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P- 1401/12, a koji je pravomoćno okončan, a sve povodom tužbe udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje prednik tuženika, time da je predmet tog spora (između ostalog) upravo bila valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

9. Između stranaka je sporno jesu li odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne, te u tom smislu ima li, i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, a ukoliko eventualno i ima pa da se zaključi da nisu valjane odredbe o valutnoj klauzuli, može li se uopće u kontekstu tražbine tužitelja uzeti u obzir kao da je za cijelo vrijeme otplate tečaj CHF u odnosu na kunu bio fiksan i to jednak onome koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita.

10. Što se tiče učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, valja reći da nisu osnovani prigovori tuženika, te je mišljenje ovog suda da predmetna odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a.

10.1. To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 01. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i

6.

prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj (kojem je povrijeđeno pravo i kada je to utvrđeno takvom odlukom iz spora povodom te tužbe) traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla.

11. U ovom postupku tužitelj tvrdi da je nepoštena i ništetna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, a pozivajući se na zaključke iz odluka u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

11.1. Kako je sud vezan utvrđenjima iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a kako je već argumentirano, valja ukazati da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. između ostalog, utvrdio je da je prednik tuženika upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11.2. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu (list 10-14 spisa) utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača time da je za naglasiti da je takav stav (izražen u spomenutoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013.), potvrđen odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-575/16 od 03. listopada 2017. i Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., kao i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a pitanje valutne klauzule i u tom kontekstu valjanosti odredbe bilo je i predmet postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je povodom toga potvrdio u bitnome jednak stav kao u navedenim odlukama, a u svojoj odluci broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

11.3. Slijedom svega navedenog, a ponovno ukazujući da je ovaj sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, zaključak je ovog suda da su ništetni dijelovi odredbi predmetnog ugovora kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, a sve sukladno navedenim odredbama.

7.

12. Odredbom članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi.

13. U pogledu temelja za obračun tražbine, potrebno je uzeti u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Naime, nema drugog odgovarajućeg parametra za obračun, posebno uzimajući u obzir da sud ništetnu odredbu ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela ili je alternativa ništetnost cijelog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a.

14.Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Milenku Galiotu nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u vremenskom periodu od 01. 02. 2008 godine (početak otplate kredita) do 17. 05. 2013 godine (plaćen zadnji anuitet kredita) zbog utjecaja promjene tečaja i valutne kaluzule tužitelj kao korisnik kredita platio tuženiku više kredita u iznosu od 3.013,66 €.

14.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a za ukazati je da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, pri čemu je vještak prilikom izrade prisnog nalaza i mišljenja uzeo u obzir ne samo pozitivne već i negativne razlike u vremenskom periodu otplate kredita.

13. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev

14. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Što se tiče navoda tuženika o njegovoj savjesnosti odnosno nesavjesnosti ili poštenju u kontekstu navedene odredbe, za ukazati je da je s obzirom na razloge nevaljanosti predmetnih odredbi, a koji razlozi su detaljno objašnjeni kako u navedenim presudama povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, tako ponovljeni i u obrazloženju ove presude, razvidno da od samog početka postoji nesavjesnost na strani tuženika budući da tužitelj kao potrošač nije informiran dovoljno o rizicima ugovaranja ovakve klauzule, a što je od samog početka bilo poznato tuženiku.

15.Slijedom naprijed navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom 1. i 2. utvrđujući da su ništetne odredbe iz ugovora o kreditu navedene u članku 1 ugovora o kreditu i članku 3 ugovora o kreditu te je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom 3. koji se odnosi na isplatu više plaćenog iznosa kredita kao posljedici ništetnosti ugovornih odredbi.

16.Sukladno članku 164. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 155/2023) dalje ZPP, o troškovima postupka odlučuje se na zahtjev stranke.

7.Tužitelj zastupan po punomoćniku popisao troškove postupka (list 97 spisa), i to za sastav tužbe, pristup na ročišta održana 27. 05. 2024 godine, 14. 07. 20225. godine, 16. 09. 2025 godine, sastav podneska od 15. 07. 2025 godine, za svaku radnju po 100 bodova, sve uvećano za PDV-25%, više troškovi vještačenja u iznosu od 400,00 EUR te

8.

pristojba na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 229,35 EUR odnosno u ukupnom iznosu od 1.879,35 EUR.

17.1. Parnični troškovi, sukladno članku 151. su izdaci učinjeni u tijeku ili povodom postupka a parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sukladno članku 155. ZPP-a sud je odredio naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17.1.Vrijednost predmeta spora je 3.013,66 EUR.

17. 2.Tužitelju zastupanom po punomoćniku priznati su troškovi sastava tužbe sukladno tarifnom broju 7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 nastavno Tarifa) 100 bodova. Za pristup na tri ročišta na kojima se raspravljalo sukladno tarifnom broju 9 u svezi s tarifnim brojem 7 Tarife za svaku radnju po 100 bodova. Za sastav podnesaka od 15. 07. 2025. godine sukladno tarifnom broju 8 u svezi tarifnog broja 7 Tarife 100 bodova.

17.3.Sveukupno su tužitelju za zastupanja po punomoćniku priznati troškovi 500 bodova.

17.4.Sukladno tarifnom broju 54. Tarife vrijednost boda 2,00 EUR što daje iznos 1.000,00 EUR.

17.5. Sukladno tarifnom broju 46 Tarife odvjetnik obračunava PDV (25%) što daje iznos od 250,00 EUR.

17.6. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 400,00 EUR te troškovi pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 153,18 EUR

18.Budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari u cijelosti uspio valjalo je sukladno članku 154 stavak 1 ZPP-a odrediti da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.803,18 EUR (točka 4. izreke presude).

18.1. Za više zatraženi iznos troškova u iznosu od 76,17 EUR odbijen je zahtjev tužitelja.

U Imotskom, 19. studenog 2025. godine.

S u d a c :

Ante Knezović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.

9.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Ivana Knezović, Makarska

2. 2. Odvjetničkom društvu ANIĆ & ANIĆ d.o.o., Split, Lovretska 14