Poslovni broj: P Ob-146/2023-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu pojedincu tog suda Mariji Karadžole u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Masnec, odvjetnica iz Jastrebarskog, protiv tuženika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik iz Jastrebarskog, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljica OZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine zk.č.br 3499/2, dvorište površine 915 m² i kuća [adresa] površine 137 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

PZ, svaki u ½ dijela.

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini navedenoj u t. I. izreke civilnom diobom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 4.550,00 EUR (četiritisućepetstoipedeseteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su ona i tuženik bivši bračni drugovi, da je njihov brak sklopljen 11. kolovoza 2007., a razveden pravomoćnim i ovršnim rješenjem ovog suda posl. br. R1 Ob-37/20 od 5. veljače 2020. Tužiteljica nadalje navodi da su stranke za vrijeme trajanja braka radom stekle nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to temeljem ugovora o kupoprodaji od 25.11.2016. Predmetna nekretnina upisana je kao isključivo vlasništvo tuženika, iako ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Zbog navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u ½ suvlasničkog dijela te da se utvrđeno suvlasništvo stranaka razvrgne civilnom diobom, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da je točno da su stranke bivši bračni drugovi te da je brak sklopljen 11. kolovoza 2007., a razveden 5. veljače 2020. Također potvrđuje i da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stečena ugovorom o kupoprodaji od 25. studenoga 2016. Tuženik navodi i da je u prethodnom razdoblju u nekoliko navrata ponudio tužiteljici određeni iznos novca na ime isplate njenog dijela, no ista se na njegove prijedloge nije očitovala. Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 14-15 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 16-18 spisa) te ponudu i račune (str. 39- 46), provedeno je građevinsko vještačenje po sudskom vještaku (str. 75-145 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka i zaključene glavne rasprave, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Odredbom članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Člankom 36. st. 3. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

6. Među strankama je nesporno da su bile u braku od 11. kolovoza 2007. do 5. veljače 2020. te da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stečena ugovorom od 25. studenoga 2016.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine upisan tuženik LZ u cijelosti.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina na kojem su potpisi ugovornih stranaka ovjereni po javnom bilježniku Stjepanu Volariću iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-9171/16 dana 25. studenoga 2016. godine utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bila nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3499/2, kuća [adresa] i dvorište, površine 1052 m² te da je nekretnine prodala prodavateljica ČZ, a kao kupac kupio LZ, za iznos od 150.000,00 kn.

9. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke utvrđeno je da predmetnu nekretninu nije moguće podijeliti geometrijskom diobom. Također je utvrđeno da trenutna tržišna vrijednost nekretnine iznosi 83.500,00 EUR.

10.1. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. listopada 2025. godine tužiteljica navodi da su se ona i tuženik vjenčali 2007. godine. Živjeli su kao podstanari u [adresa] i tamo su im se rodila djeca O 2008. godine, a L 2011. godine. Cijelo vrijeme su ona i muž bili zaposleni, ona je radila u pekari i u kineskom dućanu, a muž u pekari. Cijelo vrijeme su štedjeli kako bi riješili stambeno pitanje. Nekretnine su zajedno tražili u oglasniku i misli da je to bilo 2016. ili 2017. godine kada su kupili kuću u [adresa]. Kada joj se pokazuje ugovor na listu 16-18 spisa, potvrđuje da je upravo to ugovor za kupnju njihove kuće. Prodavatelj je bila ČZ, a nekretninu su platili 300.000,00 kn. Na upit suda navodi da je u ugovoru navedena manja cijena (150.000,00 kn) kako bi manje platili porez. Sav novac za kupnju kuće je došao iz njihove zajedničke ušteđevine i ništa nisu dobili od roditelja ili imali od ranije kao svoj novac. Jedan dio novca je bio i poklon s vjenčanja. Novac za kupnju kuće uplaćen je s Tomičinog računa na račun prodavatelja, a ona je sudjelovala u pregovorima i bila upoznata sa svim detaljima kupovine. U ugovoru je kao kupac bio naveden samo LZ, jer je on rekao da što će mu reći roditelji ako oboje budu suvlasnici nekretnine.

10.2. U kuću su uselili u studenom 2017. godine. U kući se moglo živjeti, odnosno bila je opremljena za svakodnevni život, ali oni su htjeli neke stvari urediti npr. kupaonu, prozore i sl., pa su još uložili u uređenje. Brak je razveden 2020. godine, a ona je s djecom odselila u travnju 2019. godine. Navodi da su cijelo vrijeme trajanja braka i ona i suprug bili zaposleni, a ona je dva puta koristila porodiljni dopust.

10.3. Na poseban upit pun. tužiteljice je li novac koji je bio na računu LZ bio njihov zajednički novac, tužiteljica pojašnjava da je LZ uplaćivao novac na taj račun kao štednju od svoje plaće, a od njene plaće podmirivali su se troškovi režija, prehrane i troškovi vezani uz djecu.

11. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. listopada 2025. tuženik navodi da su se on i tužiteljica oženili 2007. godine, tada su živjeli kao podstanari, a djeca su im se rodila 2008. i 2011. godine. Dok su živjeli kao podstanari, on je plaćao najamninu i režije, a ponekad i dječji vrtić. Tužiteljica je neko vrijeme bila i nezaposlena, a na upit suda koliko dugo, navodi oko tri mjeseca, nakon čega je opet našla posao. Inače su cijelo vrijeme bili zaposleni i on je od svoje plaće štedio za kupovinu kuće. Ta štednja je bila na njegovom tekućem računu na koji i dobiva plaću. Na taj račun su uplatili i dio novca koji im je ostao nakon vjenčanja, a nakon što su platili restoran, bend i ostalo, za štednju je ostalo oko 3.500,00 kn. Kuću u [adresa] našli su preko oglasnika i potvrđuje da je on potpisao ugovor na listu 16-18 spisa. Kupoprodajna cijena je plaćena s njegovog računa na račun prodavatelja, a plaćeno je točno 150.000,00 kn koliko i piše u ugovoru. S jednim manjim dijelom pomogli su mu i njegovi roditelji koji su mu dali oko 10.000,00 kn. U kući se moglo živjeti, ali moralo se dosta toga urediti, npr. kuhinju, stolariju, kupaonu i sl. Njegova plaća je u to vrijeme iznosila oko 5.000,00-6.000,00 kn, a P nešto manje, a ona je primala i dječji doplatak. Kuću su upisali na njegovo ime, jer je on smatrao da njemu i pripada, jer je kupljena od njegove ušteđevine. U kuću su uselili tijekom 2017. godine. Navodi da je sav novac uštedio sam i u ono doba radio je doslovno bez dana godišnjeg odmora. Na upit suda na što se trošila Aničina plaća, navodi da je ona kupovala špeceraj, hranu i nešto još sitno. OZ je s djecom odselila u travnju 2019. godine, a nakon toga je on morao izvršiti određene radove i popravke. Krov i terasa su prokišnjavali, odnosno propuštali vodu i to je morao sve zamijeniti i sanirati. Također je napravio i zamjenu svih instalacija u tavanskom prostoru i na terasi. Na poseban upit pun. tužiteljice jesu li tuženikovi roditelji novac koji su mu darovali uplatili na račun ili su mu ga dali na ruke, tuženik navodi da su mu novac dali na ruke, a on ga je onda uplatio na račun. Također navodi da je novac na njegovom računu bio položen kao oročena štednja i tužiteljica je svaki put išla s njim u banku kada je trebalo produživati ugovor o štednji i slično.

12. Imajući u vidu sadržaj svih provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je nekretnina obuhvaćena tužbom i tužbenim zahtjevom stečena za vrijeme trajanja braka radom stranaka te kao takva čini bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika.

13. Naime, ugovor temeljem kojeg je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine sastavljen je i potpisan 25. studenoga 2016. za vrijeme trajanja braka i postojanja bračne zajednice (brak je trajao od kolovoza 2007. do veljače 2020.). To potvrđuju i iskazi stranaka koji su u tom dijelu gotovo u cijelosti suglasni oko svih konkretnih činjenica - sklapanja braka, života u podstanarstvu, rođenja djece, traženja nekretnine putem oglasa, kupnje i useljenja. Stranke slično opisuju i činjenice koje se tiču uređenosti nekretnine (kuća je bila useljiva, ali trebalo je određene stvari izmijeniti i urediti). Stranke jedino različito iskazuju u vezi iznosa kupoprodajne cijene naznačenog u ugovoru, odnosno tužiteljica tvrdi da je iznos namjerno naznačen u nižem iznosu od stvarno plaćene cijene, da bi se izbjeglo plaćanje visokog poreza, dok tuženik tvrdi da je cijena bila upravo ona naznačena u ugovoru. No, za donošenje odluke u ovoj konkretnoj situaciji ta činjenica nije bila od odlučne važnosti.

14. Među strankama nije sporno niti da su oboje bili cijelo vrijeme trajanja braka zaposleni te da je tužiteljica određeno vrijeme bila kod kuće zbog korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta. Stranke djelomično različito opisuju trošenje novca stečenog plaćama. Tužiteljica navodi da su se od njene plaće podmirivali troškovi režija, prehrane i troškovi vezani uz djecu, a tuženik je od svoje plaće uplaćivao na svoj račun iznos za štednju za kupnju nekretnine. Tuženik navodi da je on od svoje plaće plaćao najamninu za podstanarski stan i režije, a ponekad i dječji vrtić, dok je tužiteljica kupovala hranu, špeceraj i ostale sitnice. Bez obzira na neke razlike u iskazima u tom dijelu koje sud pripisuje namjeri stranaka da si poboljšaju procesnu poziciju, nedvojbeno je utvrđeno da su i tužiteljica i tuženik bili zaposleni, da su primali plaće te da su svoje primitke koristili za zajedničke troškove i potrebe cijele obitelji - najamnina za podstanarski stan, režije, hrana, trošak dječjeg vrtića i dječjih potrepština te štednja za kupnju vlastite zajedničke nekretnine.

15. Iz svega navedenog proizlazi i jasna namjera stranaka za zajedničkim stjecanjem i uređenjem nekretnine (obiteljske kuće) radi budućeg zajedničkog života u toj nekretnini. Također je utvrđeno i da su sredstva za tu nekretninu stečena radom (plaćama), a manji dio je ušteđen od darova dobivenih na vjenčanju.

16. Ovdje se ističe da nije prihvaćen navod tuženika koji tvrdi da je dio novca za kupnju nekretnine dobio na dar od svojih roditelja. Naime, osim što tuženik nije predložio izvođenje niti jednog drugog dokaza na tu okolnost (npr. uvid u promet po računu, saslušanje svjedoka ili sl.), to ne proizlazi niti iz drugih provedenih dokaza te sud u tom dijelu nije povjerovao iskazu tuženika.

17. Također, na ovakvo utvrđenje suda nisu od utjecaja niti računi koje je dostavio tuženik na pripremnom ročištu, tvrdeći pritom da je nakon prestanka bračne zajednice izvršio određena ulaganja u predmetnu nekretninu. Iz dostavljenih računa samih za sebe nije moguće utvrditi da je navedeni materijal utrošen upravo za popravke na kući stranaka niti za što je utrošen niti jesu li navedeni radovi uopće bili nužni i potrebni. Za takva utvrđenja trebalo je izvoditi dodatne dokaze (npr. saslušanje svjedoka ili vještačenje po stručnoj osobi), što međutim tuženik nije predložio tijekom postupka.

18. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da nekretnina naznačena u tužbi čini bračnu stečevinu stranaka te da su tužiteljica i tuženik suvlasnici iste u jednakim dijelovima, pa je u skladu sa čl. 36. ObZ-a odlučeno kao u t. I. izreke.

19. Ovdje također valja istaknuti i da se u svom odgovoru na tužbu (podnesak od 25. srpnja 2023.) tuženik izjasnio vrlo nejasno i nerazumljivo, načelno se protiveći tužbi i tužbenom zahtjevu, no istovremeno ističući da je tužiteljici ponudio određeni iznos novca "kako bi isplatio njen dio". Takvo izjašnjavanje tuženika je sud imao u vidu i prilikom ocjene svih provedenih dokaza, a posebno iskaza samog tuženika te činjenice da tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka podnio dokazne prijedloge kojima bi nedvojbeno dokazao svoje navode iznesene tijekom postupka.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razvrgnuće suvlasništva ističe se slijedeće: odredbom čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno te mu to pravo ne zastarijeva. Suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

21. Odredbom čl. 50. st. 1. ZV-a propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako nije glede razvrgnuća vezan u smislu citirane odredbe (čl. 50. st. 1. ZV-a), sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

22. Među strankama nije sporno koja nekretnina je predmet razvrgnuća suvlasništva (nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Suvlasnički omjeri stranaka utvrđeni su t. I. izreke ove presude, a stranke nisu suglasne oko načina razvrgnuća suvlasništva.

23. U smislu citirane odredbe sud je prije svega utvrdio, kao što je već i rečeno, da ne postoji valjani sporazum stranaka o načinu razvrgnuća. Nakon toga, u skladu sa čl. 50. st. 2. ZV-a razmotrena je mogućnost geometrijske diobe nekretnine.

24. Očevidom na licu mjesta dana 16. siječnja 2025. utvrđeno je da se u naravi radi o zemljišnoknjižnoj čestici na kojoj je izgrađena stambena građevina koja se sastoji od podruma, prizemlja i potkrovlja, s tim da su podrum i potkrovlje skladišni prostori. Navedeno stanje nekretnine utvrđeno na licu mjesta potvrđeno je i opisano i u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BZ od 18. ožujka 2025.

25. Ovdje se ističe da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao točne i vjerodostojne te da je sudski vještak dodatno pristupio na ročište pred sudom 3. srpnja 2025., usmeno iznio i obrazložio svoje nalaz i mišljenje te valjano odgovorio na prigovore i otklonio iznesene primjedbe tuženika. Također je utvrđeno i da su nalaz i mišljenje vještaka u skladu sa svim ostalim provedenim dokazima.

26. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke utvrđeno je da u ovoj konkretnoj situaciji nije moguće razvrgnuće suvlasništva geometrijskom diobom (str. 121 spisa).

27. Slijedom navedenog sud je utvrdio da geometrijska dioba nekretnine nije moguća u smislu čl. 50. st. 2. i 3. ZV-a. Kako je stoga utvrđeno da za razvrgnuće suvlasništva u ovoj konkretnoj situaciji ne postoji valjani sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, a provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno da geometrijska dioba nije moguća, to je u skladu s redoslijedom propisanim zakonom, na temelju čl. 50. st. 4. ZV-a, odlučeno da se razvrgnuće suvlasništva provede prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos da se podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće), kao u t. II. izreke.

28. Neosnovan je pritom prigovor tuženika koji ističe da mu je civilnom diobom povrijeđeno pravo na dom. Naime, kao što je već rečeno svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće ako je to moguće i dopušteno te mu navedeno pravo ne zastarijeva. U smislu navedenog, pravo je tužiteljice kao suvlasnika tražiti razvrgnuće te je se istaknutim prigovorom prava na dom ne može prisilno zadržati u suvlasničkoj zajednici.

29. U pogledu troškova postupka sud je imao u vidu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

30. Tužiteljici zastupanoj po punomoćnici te temeljem utvrđene vrijednosti predmeta spora koja je na ročištu održanom 2. listopada 2025. utvrđena u visini od 20.000,00 EUR priznat je trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska od 28.8.2023. u visini od 250 bodova za svako pismeno te trošak sastava podneska od 16.1.2025. u visini od 25 bodova, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, tužiteljici je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 30.10.2023. (u visini od 125 bodova) te 9.5.2024., 11.9.2024., 16.1.2025. (očevid), 3.7.2025. i 2.10.2025. (u visini od 250 bodova za svako ročište, Tbr. 9. t. 1. Tarife). Slijedom iznesenog tužiteljici je trošak određen u visini od 1900 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 53. t. 2. Tarife) iznosi 3.800,00 EUR čemu je dodano 750,00 EUR uplaćeno na ime predujma za građevinsko vještačenje (str. 62), te trošak zastupanja tužitelja iznosi 4.550,00 EUR. Temeljem iznesenog te u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je stoga kao u t. III. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 19. studenoga 2025.

Sutkinja:

Marija Karadžole

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu