REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-387/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 11 kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Anić i partneri odvjetničko društvo j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Paketna distribucija d.o.o. OIB: 67374258960, Zagreb, Slavonska avenija 20m, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dijane Novoselec Mustura, odvjetnice u Zagrebu i odsutnosti tuženika, 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Paketna distribucija d.o.o. da tužitelju RF plati iznos od 896,50 EUR (osamstodevedesetšest eura i pedeset eurocenti), sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. lipnja 2023. godine pa do isplate, po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Paketna distribucija d.o.o. da tužitelju RF namiri troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 779,73 EUR (sedamstosedamdesetdevet eura i sedamdesettri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. studenoga 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 7. lipnja 2023. godine sklopio s tuženikom ugovor o najmu plovila „Italmar 23“ i to za najam jednodnevnog chartera toga dana te platio iznos od 385,00 EUR u ime najma, te iznos od 400,00 EUR u ime kaucije. Tužitelju je već dolaskom u luku od strane gospodina UF, koji nastupa u svojstvu tuženika, rečeno da je potrebno zamijeniti bateriju na plovilu, jer je trenutna u kvaru. Nakon nekih sat vremena čekanja motor se pali, ali ga gospodin UF nije spustio u more, zbog čega se iz istog i počelo dimiti, pa ga je tužitelj morao upozoriti da ga spusti u more kako bi se isti rashladio. Tužitelj je također primijetio da je rezervoar imao samo 15 litara benzina, na što ga je gospodin UF samo uputio na obližnju benzinsku direktno u marini. Tek oko 10:00 sati je tužitelj, bez da je prethodno dobio instrukcije/upute o brodu od strane gospodina UF kao predstavnika tuženika, mogao otploviti prema benzinskoj. Po dolasku na benzinsku isprva nije radila pumpa, pa je tužitelj izgubio daljnjih 20 minuta na čekanje, a kasnije još nije radila ni opcija kartične uplate. Navedeno punjenje goriva (napominjemo odmah pri isplovljavanju) koštalo je tužitelja još dodatnih 150,00 EUR te benzinska pumpa nije imala mogućnost izdavanja računa. Zbog svega navedenog, tužitelj tek oko 10:30 sati isplovljava van marine, ali se isprva mora baviti proučavanjem funkcioniranja predmetnog broda, jer nije dobio nikakve instrukcije/upute od strane tuženika. Potom oko 11:00 sati tužitelj uplovljava u jednu uvalu u kojoj je htio isprobati/testirati sidro, ali isto nije funkcioniralo. Primijetivši navedeno, tužitelj je bez odgode kontaktirao BOATAROUND Berlin, a koji je posredovao u iznajmljivanju predmetnog broda s tuženikom, pa mu je rečeno neka se vrati u marinu u kojoj će ih čekati gospodin UF i mehaničar. Po povratku u marinu oko 12:30 sati nije bilo niti gospodina UF niti mehaničara. Budući da brod nije bio u uporabljivom stanju, tužitelj je obavijestio djelatnika marine o navedenom problemu, te je ostavio brod na istom mjestu s kojeg ga je preuzeo, a ključeve uzeo sa sobom kako bi se osigurao da će mu uzalud uplaćen novac biti i vraćen. Sukladno točki 3. predmetnog Ugovora o Boat Rental Agreement-a uplaćeni se depozit vraća ukoliko ne dođe do štete, loma, uklanjanja opreme ili kršenja propisa. Uzevši u obzir da je brod već bio neispravan prilikom preuzimanja i da do navedenih nedostataka broda nikako nije došlo krivnjom i/ili postupanjem naše stranke, ne postoji opravdanost zadržavanja uplaćene kaucije u iznosu od 400,00 EUR. Sukladno točki 3.2. predmetnog Ugovora o Boat Rental Agreement-a, brod se iznajmljuje s pripadajućom opremom, te isti mora biti testiran i pregledan u marini prije isplovljavanja. Budući da isti nije bio pregledan, testiran, niti je tužitelj dobio upute/instrukcije, a predmetni brod je bio neispravan, zbog čega tužitelj nije mogao koristiti brod za plovidbu, ne postoji opravdanost zadržavanja iznosa od 385,00 EUR, a koji je uplaćen u ime jednodnevnog chartera, odnosno 346,50 EUR. Sukladno točki 4.4. predmetnog Ugovora o Boat Rental Agreement-a, brod mora na završetku chartera biti vraćen s punim rezervoarom. Budući da je tužitelja pri samom dolasku na brod dočekao skoro prazni rezervoar, te mu pri isplovljavanju iz marine prva stanica moralo biti točenje goriva, tužitelj opravdano zahtjeva i povrat iznosa od 150,00 EUR, a kojeg je platio za točenje goriva pri samom početku ovog, na kraju neiskorištenog, chartera. Tužitelj i njegova supruga su o svemu odmah obavijestili i Boataround Berlin i Vintax, te im je u nekoliko navrata usmeno potvrđen povrat uplaćenih iznosa. Budući da je tužitelju neosnovano zadržan i uzaludno uplaćen novac, usprkos usmenim potvrdama, nije bio vraćen, isti je preko svojih punomoćnika, 9. kolovoza. 2023. uputio tuženiku Zahtjev za povrat neosnovano naplaćenog iznosa. Na navedeni Zahtjev punomoćnici tužitelja zaprimili su očitovanje punomoćnika tuženika, a koje je u potpunosti neutemeljeno i nikakvim dokazima potkrijepljeno. Tuženik tvrdi kako baterija nije bila neispravna, što ne odgovara istini, a što tužitelj dokazuje video snimkom. Nadalje, tuženik u očitovanju na tužiteljev zahtjev navodi kako su navodi o količini goriva u rezervoaru netočni, te da tuženik nije imao obvezu predati tužitelju plovilo s punim rezervoarom. Navedena tvrdnja je u potpunosti u suprotnosti s već gore navedenom točkom 4.4. predmetnog Ugovora o najmu plovila, koji jasno utvrđuje da brod mora biti vraćen s punim rezervoarom iz čega životno logično proizlazi kako bi isti na početku sljedeće plovidbe morao biti pun. Uz to, općenito je pravilo prilikom iznajmljivanja brodova da se brodovi uvijek iznajmljuju s punim rezervoarom goriva. Uz sve navedeno, u svom očitovanju na tužiteljev zahtjev, tuženik navodi da je, zbog zadržavanja ključeva od strane tužitelja, imao dodatne troškove glede promjene brave i s tim povezane nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog plovila, zbog čega, ne samo da u potpunosti osporava navode iz tužiteljeva zahtjeva, već od njega traži naknadu štete. O toj navodnoj šteti tuženik nit je obavijestio tužitelja (sve do očitovanja na njegov Zahtjev), niti je te navode potkrijepio ikakvim dokazima. Između ostalog, punomoćnik tuženika neosnovano u svom odgovoru tvrdi da iznos od 385,00 EUR, koji je tužitelj uplatio društvu Boataround, nikada nije niti uplaćen tuženiku od strane posrednika Boataround. Međutim, tužitelj je kontaktirao navedeno društvo Boataround.com, te je potvrđeno da je od iznosa 385,00 EUR tuženiku uplaćeno 346,50 EUR te da je društvo zadržalo proviziju od samo 10% tj. 38,50 EUR. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i visinu. Navodi kako tužbi ne prileži dokaz da je sigurnosni depozit uplaćen upravo na bankovni račun tuženika broj IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. ili neki drugi račun u vlasništvu tuženika, stoga osporava primitak spornog iznosa i svoju obvezu povrata. Plovilo „Italmar 23“ tužitelj je preuzeo u unaprijed definirano vrijeme te nije točno da je morao čekati zamjenu baterija, kao niti da je preuzeo plovilo s neispravnom baterijom. Nadalje, navodi o količini goriva u rezervoaru su, također, netočni, nelogične su i neživotne tvrdnje tužitelja kako benzinska crpka nije pružala mogućnost kartičnog plaćanja te kako ista nije bila u mogućnosti izdati račun za navodno kupljeno gorivo, ističe kako Ugovorom o najmu plovila od 7. lipnja 2023. nije ugovorena obveza tuženika da upoznaje tužitelja s načinom funkcioniranja broda ili da mu daje instrukcije glede upravljanja brodom pa su stoga navodi tužitelja glede navedenog irelevantni u ovom sporu. Neovisno o prethodno navedenom sukladno odredbu čl. 4.4 Ugovora o najmu plovila jasno je ugovoreno: „Fuel cost is not included in the price.“. Dakle, tuženik nije imao obvezu predati tužitelju Plovilo s punim rezervoarom goriva, a tužitelj se Ugovorom obvezao vratiti Plovilo s razinom goriva koja odgovara onoj koja je bila u trenutku preuzimanja Plovila. Neutemeljeni su navodi tužitelja kako je „općenito pravilo prilikom iznajmljivanja brodova da se brodovi uvijek iznajmljuju s punim rezervoarom goriva“. S tim u vezi, kao i u vezi s odredbom čl. 4.4. Ugovora o najmu plovila koju tužitelj maliciozno ne citira u cijelosti, tuženik ističe kako je tom odredbom propisano sljedeće: „Trošak goriva nije uključen u cijenu. Na kraju najma, plovilo mora biti vraćeno s punim rezervoarom ili s razinom goriva koju su najmoprimac i vlasnik ili neki od predstavnika branda VINTAX rental zabilježili na dan najma.“. Sasvim je jasno da navodi o neispravnosti Plovila nisu točni jer da je Plovilo bilo neispravno u trenutku preuzimanja istog, tužitelj ne bi mogao istim isploviti do benzinske crpke, a niti bi mogao nastaviti plovidbu do uvale „u kojoj je htio isprobati/testirati sidro“. Ističe kako je netočna informacija da u marini u 12:30 sati, po povratku tužitelja, nije bilo niti g. UF niti mehaničara. M ehaničar je dočekao tužitelja te je ubrzo utvrdio kako je s Plovilom sve uredu te da je tužitelj sidro pokušavao spustiti uporabom pogrešnog gumba na Plovilu. Nadalje, u odnosu na zahtjev za povrat iznosa od 385,00 EUR na ime najma Plovila, tuženik ističe kako navedeni iznos nije niti uplaćen na njegov žiro račun pa stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ujedno ističe kako tuženik nije po završetku najma vratio ključ Plovila, iako na takvo postupanje nije bila ovlašten niti jednom odredbom Ugovora, a zbog čega je tuženik fakturirao tužitelju račun za naknadu za izgubljene ključeve u iznosu koji odgovara uplaćenom sigurnosnom depozitu. Prethodno navedenim postupanjem tužitelja došlo je i do daljnjih troškova na strani tuženika jer je radi omogućavanja korištenja Plovila bio prisiljen promijeniti bravu na Plovilu, a radi čega je morao platiti iznos od 367,35 EUR. S obzirom da je tužitelj neovlašteno otuđio ključeve Plovila dana 07.06.2023.g., a izmjena brave na Plovilu izvršena je dana 16.06.2023.g., to je tuženiku, na ime izmakle koristi, nastala šteta u iznosu od 1.350,00 EUR budući da predmetno Plovilo tuženik koristi u svrhu davanja u najam te ostvarivanja prihoda, a radi postupanja tužitelja nije bio u mogućnosti ostvarivati prihod na ime najma koji iznosi 150,00 EUR s uključenim PDV-om dnevno. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o najmu plovila (list 8 -11 spisa), pregledao fotografije (list 12-16 spisa), Potvrde o plaćanju (list 17-18 i 38-39 spisa spisa), WhatsApp korespondenciju (list 20-28 spisa), Zahtjev za povrat neosnovano plaćenog iznosa (list 30-33 spisa), Očitovanje na zahtjev (list 34-37 spisa). U dva navrata sud je zvao svjedoke UF i NF po tuženiku, međutim pozvani svjedoci nisu se odazvali pozivu, stoga sud nije saslušavao iste.

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povrata 346,50 EUR uplaćenog na ime jednodnevnog najma plovila „Italmar 23“ preko posrednika Boataround.com, 400,00 EUR kaucije, koju je tuženik zadržao i 150,00 EUR goriva utočenog u plovilo, odnosno ukupno 896,50 EUR s pripadajućim kamatama, sve zbog tuženikovog neurednog ispunjenja obveza iz Ugovora o najmu plovila od 7. lipnja 2023.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dakle da su stranke preko posrednika Boataround.com sklopili Ugovor o jednodnevnom najmu plovila „Italmar 23“ za dan 7. lipnja 2023. u iznosu od 385,00 EUR, koji je uplaćen navedenom posredniku te 400,00 EUR na ime kaucije te da je tužitelju predano u posjed navedeno plovilo, kao i da se tužitelj nakon toga uputio na benzinsku pumpu radi točenja goriva.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, je li tuženik uredno ispunio svoju obvezu iz navedenog ugovora o najmu te ima li tužitelj pravo na povrat cjelokupnog iznosa uplaćenog tuženiku (cijene najma i kaucije) zajedno s iznosom goriva utočenog u navedeno plovilo.

9. Prije svega sud primjećuje da je tužitelj kao potrošač sklopio s tuženikom, pravnom osobom koja obavlja djelatnost davanja u najam plovila preko posrednika Boataround.com, te da su stranke sklopile potrošački Ugovor o najmu plovila od 7. lipnja 2023. stoga se na ugovorni odnos stranka primjenjuju mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP). Nadalje, Čitanjem Ugovora o najmu plovila od 7. lipnja 2023. te Potvrde o primopredaji (list 9 spisa) razvidno je da je tuženik predao tužitelju u posjed Italmar 23, da je u trenutku primopredaje u plovilo bilo 17 L goriva, te da je uplaćen sigurnosni depozit (kaucija) u iznosu od 400,00 EUR. Čitanjem WhatsApp korespondencije među strankama (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio) razvidno je da tužitelj prigovara neispunjenju obveza iz ugovora o najmu plovila, i potražuje povrat 385,00 EUR, koliko je uplaćeno preko stranice Boataround.com, 400,00 EUR sigurnosnog depozita i 150,00 EUR za gorivo, jer tuženik nije predao funkcionalan brod u skladu s dogovorom, akumulator je bio neispravan, rezervoar prazan te sidro nije funkcioniralo. Isto tako, razvidno je da se tuženik nakon utvrđenih nedostataka odmah vratio u marinu kako bi tuženik (njegov djelatnik) otklonio nedostatke, međutim bezuspješno.

10. Sukladno čl. 550 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to platiti određenu najamninu. Nadalje, sukladno čl. 553. ZOO-a najmodavac je dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu, a ako je stvar predana u stanju neprikladnom za ugovorenu uporabu ili u stanju koje bi uporabu znatno ograničavalo, najmoprimac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje najamnine, a u slučaju raskida ugovora najmoprimac ima pravo na naknadu štete zbog neispunjenja obveze.

10.1. Polazeći od gornjih utvrđenja te imajući u vidu citirane odredbe, proizlazi da tuženik nije predao tužitelju u posjed ispravno plovilo jer nije funkcionirao ni akumulator ni sidro, što su bitni dijelovi za ispravno funkcioniranje plovila te da je tužitelj putem WhatsApp-a odmah prigovarao tuženiku odnosno tražio povrat utuženog iznosa. ZOO izričito ne propisuje formu jednostrane izjave o raskidu, što znači da je dovoljno da se iz izjave - očitovanja jedne ugovorne strane dane drugoj ugovornoj strani nedvojbeno i sa sigurnošću može zaključiti da stranka raskida odnosno odustaje od zaključenog ugovora. Postavljanjem zahtjeva za povrat plaćenog iznosa najma i depozita kao i povrat troška utočenog goriva smatra se jednom od tih izjava jer isti zahtjev ujedno podrazumijeva manifestaciju volje za raskidom/odustajanjem od ugovora (Na tragu tog shvaćanja je i VSRH u odlukama Rev 4311/2019 od 5. siječnja 2021., Rev-x 731/14 od 25. ožujka 2015. i Rev-1391/99 od 19. studenoga 2000. prema kojima podnošenjem tužbe sa postavljenim tužbenim zahtjevom za povrat se smatra izjava o raskidu).

10.2. Prema tome, tužitelj je valjano raskinuo Ugovor o jednodnevnom najmu plovila „Italmar 23“ za dan 7. lipnja 2023. Nadalje, sukladno čl. 368. ZOO-a učinak raskida ugovora je da obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete, a ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

10.3. S obzirom da je sud utvrdio da je tužitelj uplatio tuženiku 346,50 EUR (razvidno iz potvrda) uplaćenog na ime jednodnevnog najma plovila „Italmar 23“ preko posrednika Boataround.com, 400,00 EUR kaucije, koju je tuženik neosnovano zadržao, tužitelju pripada povrat upravo navedenog iznosa s kamatama od dana plaćanja sukladno čl. 368. st. 5. ZOO-a, dakle od 8. lipnja 2023., kako to u tužbi i traži.

10.4. Sukladno odredbi čl. 368. i 553. ZOO-a tužitelju uz povrat plaćenog iznosa pripada i naknada štete, u što svakako ulazi i trošak plaćenog goriva. Pregledom primopredajnog zapisnika razvidno je da je u trenutku preuzimanja u plovilu bilo 17 L goriva, a pregledom fotografije o stanju goriva razvidno je da je u plovilo bilo 170 L (list 12 spisa), iz čega se izvodi zaključak da je tužitelj utočio 153 litre goriva. Kada se uzme u obzir opće poznata cijena goriva dođe se do iznosa većeg od traženog iznosa od 150,00 EUR koliko tvrdi tužitelj da je platio gorivo. Osim toga, sud je isti iznos utvrdio i iz WhatsApp korespondencije u kojoj tužitelj u prigovoru potražuje upravo navedeni iznos na ime troškova goriva. S obzirom na navedeno, a pored navedenog, tužitelju pripada naknada štete u iznosu od 150,00 EUR-a zbog neurednog ispunjenja obveze tuženika odnosno ukupno utuženi iznos od 896,50 EUR s kamatama od dana plaćanja odnosno nastanka štete 8. lipnja 2023., sukladno čl. 368. st. 5. ZOO-a.

11. Prema tome, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.

13. Odluka o trošku tužitelju temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 896,50 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

14. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 150,00 EUR, zastupanja na ročištima 27. kolovoza 2024. ui 23. rujna 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 150,00 EUR što ukupno iznosi 450,00 EUR, a uz PDV iznosi 562,50 EUR.

15. Tužitelju je priznat trošak prijevoda po računu br. 101-1-1 u iznosu od 157,50 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i te prvostupanjsku presudu u iznosu od 39,82 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 779,73 EUR.

16. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 19. studenoga 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II izreke presude.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Sudac:

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu;

2. Tuženiku.