Poslovni broj: Pr-1393/2021-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Branku Hercegu , u pravnoj stvari tužiteljice ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, Palmlotićeva 60/II protiv tuženika Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, Zabok, Bračak 8, OIB: 34938158599 radi isplate razlike plaće , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 1. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Kristine Krajačić, odvjetnice iz Zaboka , a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženiku : Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana, Bračak 8, Zabok, OIB: 34938158599 se nalaže da tužiteljici : RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 340,39 EUR s zakonskom zateznom kamatom, osim za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima tekućom:

-na iznos od 12,52 EUR od dana 16. 4. 2016. pa do isplate,

-na iznos od 14,79 EUR od dana 16. 6. 2016. pa do isplate,

-na iznos od 5,74 EUR od dana 16. 8. 2016. pa do isplate,

-na iznos od 2,97 EUR od dana 16. 9. 2016. pa do isplate,

-na iznos od 2,64 EUR od dana 16. 11. 2016. pa do isplate,

-na iznos od 4,46 EUR od dana 16. 1. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 9,80 EUR od dana 16. 2. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 9,83 EUR od dana 16. 3. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 10,63 EUR od dana 16. 4. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 9,83 EUR od dana 16. 5. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 1,07 EUR od dana 16. 6. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 1,31 EUR od dana 16. 7 2017. pa do isplate,

-na iznos od 1,57 EUR od dana 16. 9. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 3,60 EUR od dana 16. 10. 2017. pa do isplate,

-na iznos od 34,25 EUR od dana 16. 1. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 3,97 EUR od dana 16. 2. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 10,27 EUR od dana 16. 3. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 3,67 EUR od dana 16. 4. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 10,63 EUR od dana 16. 5. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 4,46 EUR od dana 16. 6. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 20,80 EUR od dana 16. 7. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 8,88 EUR od dana 16. 9. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 0,50 EUR od dana 16. 10. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 4,69 EUR od dana 16. 12. 2018. pa do isplate,

-na iznos od 30,30 EUR od dana 16. 1. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 7,66 EUR od dana 16. 2. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 10,63 EUR od dana 16. 3. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 15,18 EUR od dana 16. 4. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 4,25 EUR od dana 16. 5. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 3,47 EUR od dana 16. 6. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 35,13 EUR od dana 16. 7. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 8,23 EUR od dana 16. 9. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 5,03 EUR od dana 16. 10. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 0,21 EUR od dana 16. 12. 2019. pa do isplate,

-na iznos od 12,79 EUR od dana 16. 1. 2020. pa do isplate,

-na iznos od 9,01 EUR od dana 16. 3. 2020. pa do isplate i

-na iznos od 5,62 EUR od dana 16. 4. 2020. pa do isplate i to prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi , koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ta referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženiku : Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana , Bračak 8, OIB: 34938158599 se nalaže da tužiteljici RA iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.166,99 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ta referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica RA u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinske sestre u sanitetnom prijevozu te navodi da joj je plaća u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 1.travnja 2020. plaća regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (,, Narodne novine '' br. 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (,, Narodne novine '' br. 93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine '' br. 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine '' br. 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (,,Narodne novine '' br. 141/12; dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( ,,Narodne novine '' br. 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17 ) te tužiteljica tvrdi da je dana 1. travnja 2020. stupio na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( ,,Narodne novine '' br. 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad te da odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, a članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima te da KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine '' br. 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak) i tužiteljica dalje navodi da KU/13 u čl.58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( ,, Narodne novine '' br. 92/2019) u čl. 2. propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora, a da je KU/18 čl. 58 propisano da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine '' br. 92/2019), a da KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10% dok KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.) dok TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu i tužiteljica tvrdi da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate, jer da niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da s uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuj te da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno čl. 51.st.1. KU/13 ta naknada sukladnoj toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa da se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu, a da bi se gore navedeni dodaci trebali obračunavati i na prekovremeni rad proizlazi iz same logike njihova postojanja, odnosno njima se regulira plaća tužiteljice s obzirom na rad u posebnim uvjetima, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, a gdje tužiteljica sva ta ,,svojstva '' ima i kada radi u prekovremenom radnom vremenu te navodi da tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju, dakle od 1. ožujka 2016. do 1.4.2020., nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njezino pravo na gore navedene dodatke na plaću kao i da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad te tužiteljica ističe da je s danom 1. travnja 2020. stupio na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( ,,Narodne novine '' br. 56/2020) kojim je reguliran obračun dodataka na prekovremeni rad na sljedeći način: „Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.“ te da je time i sam poslodavac priznao i prihvatio kako je navedeni način obračuna plaće jedini ispravan i pravedan s obzirom na prava radnika- zdravstvenog djelatnika, a sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima, ugovoru o radu i ostalim aktima poslodavca te da je također na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana u ponedjeljak 9. prosinca 2019., taj sud zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a tužiteljica navodi da je u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 1. travnja 2020. radila prekovremeno, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnove plaće te da u utuženom razdoblju, tuženik tužiteljici nije obračunavao dodatke s osnove rada i posebnih uvjeta rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, na prekovremeni rad, a što je bio dužan kako je ranije opisano te da je tuženik pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja tužiteljice, a sve s obzirom da tužiteljici, kako je ranije objašnjeno, u mjesecima prije korištenja godišnjeg u utuženom razdoblju te da je samim time tužiteljica uskraćena za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja predstavlja prosjek njezine prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad) te da je na isti način tužiteljici uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju te tužiteljica tvrdi da joj nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa da je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, međutim tužiteljica navodi da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sama mogla precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju joj tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a da se taj iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužiteljica ne raspolaže, i to svih Ugovora i Aneksa ugovora o radu sklopljenih s tužiteljem koji su se primjenjivali u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 1. travnja 2020. svih platnih lista tužiteljice za razdoblje od siječnja 2016. do travnja 2020. kao i evidenciju rada, evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.prosinca 2015. do 1.travnja 2020. i tužiteljica navodi kako smatra nužnim dostavu platnih lista počevši od siječnja 2016., odnosno evidencije rada počevši od 1.prosinca 2015. iz razloga što se za izračun naknade plaće za godišnji odmor ili bolovanje kao relevantnim smatra prosječna plaća ostvarena u protekla 3 mjeseca te da je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlaštena dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena i tužiteljica je dostavila i email, kojim je od tuženika zatražila dostavu platnih listi za utuženo razdoblje te navodi da podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju, budući da je riječ o dokumentaciji koja se ima smatrati zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže.

2. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 30. travnja 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da traži od tuženika isplatu iznosa od 339,58 EUR s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tužiteljica je nakon očitovanja financijskog vještaka na prigovore tužiteljice podneskom od 13. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da traži od tuženika isplatu iznosa od 340,39 EUR s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. Tuženik Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana tijekom ovog postupka nije dala odgovor na tužbu niti je njezin zakonski zastupnik ili punomoćnik dolazio na glavne rasprave .

5.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Kolektivni ugovor od 26.ožujka 2018. (list 8-39),uvid u Dodatak I. Kolektivnom ugovoru od 25. ožujka 2019. (list 40- 56 spisa),uvid u Dodatak III. Kolektivnom ugovoru od 5. svibnja 2020. (list 57 spisa), uvid u Temeljne kolektivne ugovore od 12. prosinca 2012 i 7. prosinca 2017. (list 59- 102 spisa), uvid u Kolektivni ugovor od 2. prosinca 2013. (list 103-136 spisa), uvid u Dodatak I. Kolektivnom ugovoru od 4. kolovoza 2015. (list 137-139 spisa),uvid u Ugovore o radu sa Odlukama o rasporedu na radno mjesto (list 147-156 spisa), uvid u Platne liste (list 157-290 spisa), uvid u Evidencije radnog vremena (list 291-361 spisa), uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića iz tvrtke ,, Ručević vještačenja '' d.o.o. iz Zagreba (list 374-380 spisa) i uvid u Očitovanje financijskog vještaka Zrinka Ručevića na prigovore tužiteljice (list 393-395 spisa).

6. Nesporno je da je tužiteljica RA u radnom odnosu kod tuženika Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana od 1. siječnja 2013. na radnom mjestu medicinske sestre u sanitetskom prijevozu , a rad joj je zbog prirode posla organiziran u 24-satnim dežurstvima.

7. Nesporno je da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću prema priloženim obračunskim listama.

8. Sporno je pravno pitanje treba li plaću za prekovremeni rad tužiteljice uvećavati za dodatke iz čl. 57. i 59. KU/13 odnosno čl. 55. i 57. KU/18, i to za otežane uvjete rada za sve sate koje je tužiteljica odradila , za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada,naknade za vrijeme godišnjeg odmora , zatim za vrijeme privremene nesposobnosti za rad , dodataka za staž u zdravstvu za sve određene sate i da li je tuženik pogrešno obračunao naknadu plaće na koje tužiteljica ima pravo , utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća .

9. Prema čl. 94. Zakona o radu (,,Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji je bio sklopljen 2. prosinca 2013. primjenjivao se od 1. prosinca 2013. i navedeni Kolektivni ugovor bio je sklopljen na rok od četiri godine, a prema čl. 23. bilo je određeno da ukoliko u vremenu važenja tog ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je ovaj Kolektivni ugovor sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj ugovor sklopljen te je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 26. ožujka 2018.

11. Prema čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13 i čl. 49. KU/18, osnovna plaća radniku uvećat će se za prekovremeni rad 50%.

12. Prema čl. 57. st. 1. i 2. KU/13 i 55. KU/18, radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, prema pripadajućem popisu radnih mjesta, pripada pravo na dodatak na plaću primjenom stope od 25%.

13. Prema čl. 58. KU/, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi medicinske sestre ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće odnosno 8 % temeljem čl. 24. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( ,,Narodne novine '' 92/19 ) .

14. Dakle, odredbe kolektivnog ugovora tužiteljici istodobno daju pravo na isplatu više dodataka i to po osnovama posebnih uvjeta rada, položajnom dodatku za iznimnu odgovornost za zdravlje ljudi, uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad.

15. Nadalje, i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na osmoj sjednici održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. tog kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. istoga, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Tužiteljica ima pravo kumulativno na isplatu svih dodataka po gore navedenim osnovama, jer odredbe KU/13 i KU/18 ne propisuju da uvećanje plaće za prekovremeni rad isključuje pravo na isplatu tih dodataka, a notorna je činjenica da tužiteljica i onda kada radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i u svojstvu radnika koji ima iznimnu odgovornost za zdravlje i život ljudi.

17. Prema čl. 36. st. 2. KU/13 radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18. U skladu s čl. 13. Dodatka II. KU/18 kojom se čl. 34. mijenja i glasi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, ako je to povoljnije za radnika.

19. Prema čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada te se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

20. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz tvrtke,, Ručević vještačenja'' d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja iz Zagreba pa prema tom nalazu i mišljenju proizlazi da tužiteljici za prekovremene sate rada, ostvarene u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2016. navodeći da je do 31. ožujka 2020., nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za utuženo razdoblje od ožujka 2016. do ožujka 2020. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 2.564,57 kn, odnosno 340,39 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), a odnosi se na: 1.857,34 kn, odnosno 246,52 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), 0,00 kn, odnosno 0,00 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi staža u zdravstvu (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), 361,25 kn, odnosno 47,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), 345,98 kn, odnosno 45,91 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa).

21.

Tužiteljica je stavila primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je prilikom izračuna došlo do omaške u zbroju ukupnog iznosa tražbine tužiteljice , jer da je točan zbroj 339,58 EUR , a ne 340, 39. EUR.

22. Financijski vještak se pisanim putem podneskom od dana 15. studenog 2024. očitovao na primjedbe tužiteljice navodeći da je ponovnim uvidom u izračun danog potraživanja tužiteljice (Tabela 1 iz osnovnog nalaza) utvrdio da je zbroj pojedinačnog potraživanja točno utvrđeno u iznosu od 2.564,57 kn , odnosno u iznosu od 340,39 EUR (zbroj svakog pojedinačnog mjesečnog konvertiranog iznosa) , a da je tužiteljica u svom podnesku od 30. travnja 2024. postavila tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 339,58 EUR, međutim zbroj pojedinačnih iznosa koje tužiteljica potražuje, daje ukupan iznos od 389,98 EUR pa vještak pretpostavlja, da je tužiteljica omaškom napisala broj 3 umjesto broja 8, kao što su u tužbenom zahtjevu netočno napisani i pojedinačni iznosi koje je vještak obračunao i razlika između obračuna vještaka (340,39 EUR) i postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice prema pojedinačno iskazanim iznosima (389,98 EUR), a ne prema ukupno iskazanom iznosu (339,58 EUR) iznosi 49,59 EUR, a prema tome razlika u iznosu od 49,59 EUR proizlazi iz netočno navedenih iznosa, a odnosi se na sljedeće mjesece: prosinac 2017. u iznosu od 0,20 EUR, rujan 2018. u iznosu od 49,50 EUR, veljača 2019. u iznosu od -0,10 EUR i studeni 2019. u iznosu od – 0,01 EUR tako da je točan zbroj 340,39 EUR.

23. Tužiteljica na takav nalaz i mišljenje nije imala primjedbi dok se tuženica nije očitovala niti na nalaz i mišljenje vještaka niti na dopunsko očitovanje vještaka.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te njegovo očitovanje , jer je isto izrađeno prema pravilima struke i nepristrano te je jasno , određeno i bez kontradiktornosti, a temelji se na nespornoj dokumentaciji, koja se nalazi u spisu (obračunske liste i evidencije radnog vremena) te na iste nije bilo primjedbi pa sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje te očitovanje vještaka.

25. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 340,39 EUR .

26. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 –dalje : ZOO ) .

27. Tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose određen je temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a, izuzev kamata na porez na dohodak i prirez, koji su sastavni dio bruto plaće temeljem odredbi Zakona o porezu na dohodak (,,Narodne novine" broj115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) i temeljem Pravilnika o porezu na dohodak (,,Narodne novine" broj10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20 i 1/21) porez i prirez dospijevaju na naplatu u trenutku isplate plaće.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 –dalje ZPP ) te je tuženiku naloženo da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u cijelosti.

29. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku, koji je odvjetnik , prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to : za sastav tužbe po tbr 7/1 50 bodova, za sastav podneska od dana 11. 3. 2022. po tbr 8/1 50 bodova, za zastupanje na raspravi dana 30. 3. 2022. po tbr 9/1 50 bodova, za sastav podneska od dana 30. 4. 2024. po tbr 8/1 50 bodova , za zastupanje na raspravi dana 22. 5. 2024. po tbr 9/1 50 bodova , za sastav podneska od dana 13. 1. 2025. i za zastupanje na raspravi dana 1. 10. 2025. po tbr 9/1 50 bodova, a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 700,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 175,00 EUR čemu valja pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 291,99 EUR takoi da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.166,99 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude dana 19. studenog 2025.

U Zaboku, 19. studenog 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, Palmlotićeva 60/II

2. Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, Zabok, Bračak 8