Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-513/2022-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužiteljice JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Goran Jarić, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Skorpika 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupa pun. Nataša Pletikosa, odvj. u OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. listopada 2025. u prisutnosti pun. tužiteljice i punomoćnika tuženika, 19. studenog 2025.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu br.: 14185 sklopljenog 13. lipnja 2005.g. između tužiteljice JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika PORSCHE LAESINGA d.o.o. Zagreb iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576 kao kreditora sadržana u Ugovoru o kreditu br.: 14185 u odredbi III. i u čl. 5.1, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u „ kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedeći na dan plaćanja„.

II Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu br.: 14185 sklopljenog 13. lipnja 2005.g. između tužiteljice JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika PORSCHE LAESINGA d.o.o. Zagreb iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576 kao kreditora sadržana u odredbi čl. 6.2 i članka 9.1 kojom je ugovorena „ promjenjivost kamatne stope „ na način da je ugovoreno da je „ Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno t. 9.1. ovih ugovornih uvjeta…“, te nadalje: “ Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje, u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao efektivna godišnja kamatna stopa na kredit…“.

III Nalaže se tuženiku PORSCHE LAESINGU d.o.o. Zagreb iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576 da tužiteljici JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i ništetnosti dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati preplaćeni od ukupno 1.826,04 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

na iznos od 0,23 EUR od 13. kolovoza 2005.g.,

na iznos od 3,86 EUR od 16. rujna 2005.g.,

na iznos od 1,55 EUR od 14. listopada 2005.g.,

na iznos od 1,96 EUR od 16. studenog 2005.g.,

na iznos od 1,63 EUR od 13. prosinca 2005.g.,

na iznos od 1,42 EUR od 12. siječnja 2006.g.,

na iznos od 2,78 EUR od 13. rujna 2006.g.,

na iznos od 2,78 EUR od 10. studenog 2006.g.,

na iznos od 2,79 EUR od 15. prosinca 2006.g.,

na iznos od 5,85 EUR od 12. siječnja 2007.g.,

na iznos od 5,85 EUR od 15. veljače 2007.g.,

na iznos od 5,84 EUR od 01. ožujka 2007.g.,

na iznos od 5,85 EUR od 15. ožujka 2007.g.,

na iznos od 5,85 EUR od 14. travnja 2007.g.,

na iznos od 5,84 EUR od 09. svibnja 2007.g.,

na iznos od 8,81 EUR od 15. srpnja 2007.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 15. kolovoza 2007.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 15. rujna 2007.g.,

na iznos od 8,81 EUR od 10. studenog 2007.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 15. prosinca 2007.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 12. siječnja 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 16. veljače 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 18. ožujka 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 16. travnja 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 14. svibnja 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 13. lipnja 2008.g.,

na iznos od 8,81 EUR od 13. srpnja 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 19. kolovoza 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 17. rujna 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 15. listopada 2008.g.,

na iznos od 11,38 EUR od 15. studenog 2008.g.,

na iznos od 8,80 EUR od 17. prosinca 2008.g.,

na iznos od 17,12 EUR od 17. siječnja 2009.g.,

na iznos od 19,43 EUR od 17. veljače 2009.g.,

na iznos od 20,48 EUR od 12. ožujka 2009.g.,

na iznos od 15,78 EUR od 16. travnja 2009.g.,

na iznos od 15,80 EUR od 15. svibnja 2009.g.,

na iznos od 14,13 EUR od 06. lipnja 2009.g.,

na iznos od 12,27 EUR od 07. srpnja 2009.g.,

na iznos od 11,88 EUR od 11. kolovoza 2009.g.,

na iznos od 14,25 EUR od 04. rujna 2009.g.,

na iznos od 12,77 EUR od 08. listopada 2009.g.,

na iznos od 13,08 EUR od 06. studenog 2009.g.,

na iznos od 13,96 EUR od 08. prosinca 2009.g.,

na iznos od 15,87 EUR od 20. siječnja 2010.g.,

na iznos od 17,65 EUR od 05. veljače 2010.g.,

na iznos od 17,69 EUR od 05. ožujka 2010.g.,

na iznos od 20,90 EUR od 28. travnja 2010.g.,

na iznos od 21,05 EUR od 05. lipanj 2010.g.,

na iznos od 23,46 EUR od 29. lipnja 2010.g.,

na iznos od 32,03 EUR od 22. srpnja 2010.g.,

na iznos od 29,45 EUR od 26. kolovoza 2010.g.,

na iznos od 35,21 EUR od 10. listopada 2010.g.,

na iznos od 35,24 EUR od 16. studenog 2010.g.,

na iznos od 31,53 EUR od 11. siječnja 2011.g.,

na iznos od 42,24 EUR od 11. veljače 2011.g.,

na iznos od 44,83 EUR od 08. ožujka 2011.g.,

na iznos od 48,38 EUR od 12. svibnja 2011.g.,

na iznos od 41,54 EUR od 12. svibnja 2011.g.,

na iznos od 45,52 EUR od 14. srpnja 2011.g.,

na iznos od 60,20 EUR od 20. kolovoza 2011.g.,

na iznos od 55,52 EUR od 01. rujna 2011.g.,

na iznos od 62,01 EUR od 27. rujna 2011.g.,

na iznos od 62,03 EUR od 03. studenog 2011.g.,

na iznos od 59,90 EUR od 23. prosinca 2011.g.,

na iznos od 62,22 EUR od 13. siječnja 2012.g.,

na iznos od 61,10 EUR od 18. veljače 2012.g.,

na iznos od 63,95 EUR od 14. ožujka 2012.g.,

na iznos od 64,52 EUR od 18. travnja 2012.g.,

na iznos od 65,47 EUR od 11. svibnja 2012.g.,

na iznos od 64,85 EUR od 15. lipnja 2012.g.,

na iznos od 63,65 EUR od 23. kolovoza 2012.g.,

do 31. prosinca 2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

IV Odbija se djelomično tužbeni zahtjev i to za isplatu iznosa od 337,34 EUR zajedno sa zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.802,68 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 13. lipnja 2005.g. sklopila s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu br.: 14185 ( u daljnjem tekstu Ugovor ), a na temelju Ponude Trgovca br.: 103/2005, tvrtke Auto Sandro, 44317, Popovača, Potok Mišička 18 od 10. lipnja 2005.g. Predmetnim ugovorom je tuženik odobrio tužiteljici kredit, i isplatio ga na račun gore spomenute tvrtke kao J, za kupnju vozila u iznosu od 17.538,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF, dok se tužiteljica obvezala otplatiti kredit u jednakim mjesečnim obrocima od 263,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, odnosno ukupno vratiti tuženiku iznos od 22.109,64 CHF. Ugovor je između stranaka sklopljen kao tipski ( adhezijski) potrošački ugovor, na unaprijed formuliranom, standardnom obrascu o kojemu stranke nisu pregovarale i tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj. Nijedna odredba Ugovora o kreditu dakle nije bila predmet pregovora između tužiteljice i tuženika već je šprancirani tekst ugovora pripremljen od strane tuženika s ubačenim generalijama ponuđen tužiteljici. Ističe kako su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita nepoštene i kao takve ništetne. Slijedom navedenog predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj iznos s osnove valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, kao i troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama. Kao dokaz svojim navodima prilaže predmetni ugovor, plan otplate, pregled uplata tužiteljice, predlaže saslušanje tužiteljice i financijsko vještačenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i nedostatak aktivne legitimacije te navodi da se tužiteljica neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda. Osporava da bi predmetne ugovorna odredbe bile nepoštene i time ništetne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. Kao dokaz svojim navodima predlaže saslušanje svjedoka DB, GB, prilaže članke Večernjeg lista, Vjesnika, Novog lista i Jutarnjeg lista.

3. U podnesku od 08. veljače 2024. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 1.884,64 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 95-99).

3.1. U podnesku od 27. veljače 2024. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime tužiteljica je tužbom tražila isplatu iznosa od 16.300,00 kn (2.163,38 EUR), dok podneskom od 08. veljače potražuje iznos od 1.884,64 EUR.

3.2. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP) propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U istom stavku propisano je i da će se, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrati da je pristao na povlačenje.

3.3. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021., broj: Su-IV-16/2021-8 smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.

3.4. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe, odnosno zahtjevu za isplatu iznosa 2.163,38 EUR po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao tuženika tužiteljici (list 10), Ugovor o kreditu br. 14185 od 13. lipnja 2005. (list 11-14), plan otplate uz ugovor o kreditu br. 14185 (list 15-17, 29-30), pregled uplata (list 18-28), promjena kamatne stope za ugovor br. 14185 (list 31), Zahtjev/Ugovor o financijskom leasingu br. 10836 od 04. studenog 2004. (list 42), novinski članci (list 56-64), saslušao svjedoka DB (list 71-72), saslušao tužiteljicu (list 72-73), proveo financijsko vještačenje po sud.vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (list 81-90, 104-114 (dodatni nalaz i mišljenje), 152-159 (dodatni nalaz i mišljenje)), saslušao vještaka (list 166-167).

4.1. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i u dijelu u kojem je ugovoren promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa.

5.1. Nije sporno da je tuženik s tužiteljicom (kao korisnikom kredita) sklopio Ugovor o kreditu, broj: 14185 te da je na temelju tog Ugovora tuženik odobrio i isplatio kredit za kupnju novog vozila u iznosu 17.538,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. .

5.2. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, kao i pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.).

7. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

8. Iz toč. 9.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF: 2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita J.

8.1. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kunska protuvrijednost 23.684,55 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja.

8.2. Iz odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužiteljicu i svjedoka DB.

10. Svjedok DB je u svom iskazu naveo da osobno nikada nije kontaktirao s tužiteljicom te nema nikakva neposredna saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.

10.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je u auto salonu Sandro u Popovači odabrala auto koji je namjeravala kupiti. Već u salonu su joj ponudili sklapanje ugovora o kreditu i to isključivo u valuti CHF, nije mogla sklopiti ugovor o kreditu u valuti eura, niti joj je predočeno kakav bi bio kredit i rata u valuti eura. Također joj je rečeno da za otprilike 10 do 14 dana dođe ponovno u auto salon jer da će do tada pripremiti ugovor pa će ga potpisati, a kako je i učinila. Navela je kako joj nitko nije objasnio parametre vezano uz promjenu kamatne stope niti joj je itko objašnjavao išta u vezi sa valutom CHF, niti je u vezi sa time išta pitala. To je bilo doba kada su svi uzimali kredite u valuti CHF, a nije provjeravala niti kretanje tečaja valute prije sklapanja ovog ugovora. Auto je kupovala za osobne potrebe, a nije sa njime obavljala nikakvu privrednu djelatnost. Ni sa kime nije pregovarala o sklapanju ugovora, pročitala ga je prije potpisivanja, ne zna sve izraze navedene u kreditu no nije joj bilo nešto posebno nejasno. Gledala je samo visinu rate koja joj je tada kako je navedeno u ugovoru bila prihvatljiva. Nije znala ništa o valutnoj klauzuli. Nakon što je rata počela rasti, auto salon Sandro je već bio zatvoren a na telefone navedene kao telefone tuženika nitko se nije javljao zbog čega nakon sklapanja ugovora i porasta rata kredita više sa nikim nisu niti mogli o istom razgovarati. Gotov kredit čekao ju je 10 do 14 dana nakon što je odabrala automobil, došla je u auto kuću gdje je potpisala ugovor, preuzela vozilo, odnijela taj ugovor u poslovnicu tuženika u Popovači na ovjeru gdje joj također ništa nisu objašnjavali niti u vezi valute niti u vezi promjene kamatne stope. Po struci je kuhar. Nije posebno pitala za sklapanje ugovora u eurima ili kunama. Nije nakon čitanja ugovora smatrala da bi neku ugovornu odredbu trebala promijeniti ili tražiti njezino mijenjanje. Nitko joj ništa nije govorio o promjenama tečaja CHF. Nitko joj nije garantirao da se rata neće mijenjati no nije joj nitko niti rekao da se rata neće mijenjati kao niti tečaj ili kamatna stopa, no nije joj nitko rekao niti da će se mijenjati išta od navedenoga. Poznato joj je da se tečajevi stranih valuta mijenjaju. Djelomično je bila svjesna nakon čitanja ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa no nije smatrala da će se toliko mijenjati. Pitala je da umjesto promjenjive sklopi ugovor sa fiksnom kamatnom stopom. Niti fizički, niti poštom niti mailom nije pokušala stupiti u kontakt s tuženikom a nakon što joj se nitko nije javio na brojeve telefona tuženika, a moguće je da je poslala neki mail tuženiku, na koji joj nije odgovoreno.

10.2. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka, a tuženik nije niti predlagao saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju spornog ugovora o kreditu, dok iz iskaza svjedoka proizlazi da nije imao neposrednih saznanja oko sklapanja predmetnog ugovora.

11. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice, način formulacije spornih odredbi ugovora i sadržaj samog Ugovora o kreditu sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužiteljica kao korisnik kredita nije s tuženikom mogla pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena kamatna stopa koja "podliježe prilagodbi" kao niti o ugovornoj odredbi kojom je ugovoreno da je glavnica kredita vezana za valutu švicarski franak.

11.1. Tuženik kao profesionalac, nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja, informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima koje on sklapanjem predmetnog ugovora prihvaća te je također propustio iste te informacije uklopiti u sadržaj ugovora, a sve kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donose sporne ugovorne odredbe i kako bi o tome mogla donijeti informiranu odluku.

11.2. U odnosu na valutnu klauzulu kao pružanje cjelovite informacije tužiteljici, mogla se smatrati samo situacija da je tužiteljica od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznata sa specifičnim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima pa da bi tužiteljica kao potrošač, imajući u vidu to saznanje mogla razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.

11.3. Stoga je ugovaranje predmetnih odredaba, protivno načelu savjesnosti i poštenja, izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao korisnika kredita. Naime, u konkretnom slučaju je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu između stranaka u svrhu definiranja načina otplate, ugovorena valutna klauzula s valutom švicarski franak, a koja je u vrijeme sklapanja tog ugovora predstavljala povećani rizik za tužiteljicu, kao korisnika kredita i potrošača, a koji rizik se ubrzo i realizirao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni.

11.4. Dakle, iako je tužiteljica mogla načelno biti upoznata s valutnom klauzulom te joj je načelno moglo biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

11.5. Treba reći da navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

11.6. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.

11.7. Također, sud utvrđuje da tužiteljica nije bila upoznat niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

11.8. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

11.9. Međutim, sporna odredba toč. 9.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužiteljica, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogla usporediti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova eventualna povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču.

11.10. Isto tako, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima kamatne stope, niti "formula" prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora, već je mislila da će kredit otplaćivati prema planu otplate.

11.11. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

11.12. Kako su odredbe o ugovorenoj kamati, koja "podliježe prilagodbi…", dakle u skladu s odlukama tuženika, u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP te ugovorne odredbe ništetne.

12. Pri tome, tužiteljica niti po prirodi svog zanimanja i stupnja obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

12.1. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio kao istinitog, proizlazi da je novcem kojeg je dobila predmetnim Ugovorom o kreditu kupila automobil koji je koristila za osobne potrebe.

12.2. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

12.3. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice te sadržaj spisa iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se uopće bavila takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

13.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13.2. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13.3. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, koje su sukladno odredbi čl. 87. ZZP ništetne.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi te iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan izdavanja računa i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

14.1. Bez obzira što je Ugovorom o kreditu (čl. 5. Ugovora) ugovoreno da će se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora ispunjavati prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja, tužiteljica ima pravo na razliku prema tečaju na dan izdavanja računa a ne dan plaćanja.

14.2. Naime, tuženik je novčanu obvezu tužiteljici izračunavao prema tečaju na dan izdavanja računa (što među strankama nije sporno), a ne na dan plaćanja jer isti nije mogao znati kada će tužiteljica platiti pojedine anuitete, niti je mogao znati koji će biti tečaj na dan plaćanja.

14.3. Stoga tuženik nije stekao iznose prema tečaju na dan plaćanja već na dan izdavanja računa. Kad bi tužiteljici bili dosuđeni iznosi na dan plaćanja tuženik bi bio u obvezi vratiti veći iznos nego što je stekao ništetnom odredbom.

15. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

15.1. U svom nalazu i mišljenju od 17. prosinca 2023. vještak Zrinko Ručević naveo je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. srpnja 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi 549,74 EUR, dok razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi 1.334,90 EUR.

15.2. Na takav nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je vještak trebao utvrditi da li je obrok plaćen po tečaju na dan dospijeća obveze ili na dan plaćanja ili na dan izdavanja računa po kojem je plaćanje izvršeno. Vještak u svom nalazu i mišljenju koristi obračunski tečaj na dan plaćanja, a plaćanje je izvršeno temeljem tečaja na dan izdavanja računa. Isto tako vještak nije izračunao negativne razlike.

15.3. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 22. kolovoza 2024. izračunao negativnu razliku pa tako navodi da je razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi ukupno 1.334,90 EUR pozitivnih tečajnih razlika, odnosno ukupno 1.121,75 EUR uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike (-213,15 EUR).

15.4. Na takvu dopunu tuženik je imao prigovor u kojem navodi da vještak nije utvrdio razliku temeljem kojeg tečaja je izvršeno plaćanje od strane tužiteljice, odnosno vještak je utvrdio da je plaćanje izvršeno temeljem tečaja na dan plaćanja, a što nije točno. Tužiteljica je izvršila plaćanja temeljem tečaja na dan izdavanja računa.

15.5. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 16. srpnja 2025. naveo da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. srpnja 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi 549,74 EUR, dok razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 1.276,30 EUR pozitivnih tečajnih razlika, odnosno ukupno 1. 060,56 EUR uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike (-215,74 EUR).

15.6. Dopuni i nalazu mišljenja od 16. srpnja 2025. tužiteljica je imala prigovor u kojem navodi da se dopunom nalaza i mišljenja dodatno utvrđuje razlika preplaćenog iznosa obračunatog, sada, u odnosu na tečaj na dan izdavanja računa, a ne plaćanja, te da je relevantan obračun na dan plaćanja s obzirom je ugovorom ugovoreno da će tečaj obračunati prema datumu plaćanja.

15.7. S obzirom na prigovore stranaka vještak je pozvan usmeno se očitovati na prigovore. Na ročištu od 07. listopada 2025. vještak je naveo da je osnovni nalaz i mišljenje sačinio primjenom tečaja koji je važio na dan plaćanja, te je u odnosu na tako izračunate iznose iskazivao razlike u odnosu na visinu obveze kakva bi bila da se primjenjivao inicijalni tečaj prilikom korištenja kredita. Na prigovor tuženika da je tužiteljica stvarno podmirivala obveze prema tečaju na dan izdavanja računa pa da bi u tom smislu predmetne razlike trebalo računati u odnosu na taj tečaj, takav izračun je je sačinio dodatnim nalazom i mišljenjem od 21. srpnja 2025. u kojem je obrazložio zbog čega je raniji izračun sačinio prodajom tečaja na dan plaćanja.

15.8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a prigovori stranaka nisu se odnosili na matematički izračun pretplaćenih iznosa već koji tečaj je relevantan za izračun preplaćenih iznosa kredita.

15.9. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka prema tečaju na dan izdavanja računa i to samo tzv. "pozitivne razlike".

15.10. Ovo zato što u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti pojedine odredbe ugovora o kreditu, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada su kamata ili tečaj bili manji od onih na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023., čime je odstupljeno na shvaćanju iz odluke VSRH Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.).

15.11. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.12. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i prodajnog tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati sa egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamate stope i ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

15.13. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Neosnovan je i prigovor zastare, kojeg je istaknuo tuženik. Naime, tužitelj u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I, II, III i IV izreke.

18. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: OT) vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir visinu postavljenog zahtjeva (2.163,38 EUR) i iznos koji je tužiteljici dosuđen (1.826,04 EUR). Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela u pogledu osnove svog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od približno 84%, ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 92%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 8%, razlika u uspjehu u korist tužiteljice iznosi 84%.

18.2. S obzirom na vrijednost predmeta spora (2.163,38 EUR) tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 14. prosinca 2022., 23. svibnja 2023. i 07. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 300 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife) 50 bodova, trošak sastava podneska od 08. veljače 2024., 24. rujna 2024. i 29. rujna 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 300 bodova, sveukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.500,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.875,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 34,04 EUR, pa je tužiteljici valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 1.909,04 EUR. Ovaj iznos umanjen je za 16% uspjeha tuženika u sporu, pa je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 1.603,60 EUR. Na navedeni iznos tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, stoga je tužiteljici određen ukupan trošak u iznosu od 1.802,68 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

18.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V izreke.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte