Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-664/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Kv-16/2025-18 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog TŠ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 osuđenom TŠ je, koji je zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-139/2023-18 od 19. siječnja 2024. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a koja je zamijenjena radom za opće dobro tako da joj je u smislu čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada, zbog neizvršenog rada za opće dobro u pretežnom dijelu određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom djelu u trajanju od 4 mjeseca i 20 dana zatvora.

2. Protiv tog rješenja žali se osuđeni TŠ po opunomoćenici Andreji Štefan, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje pobijanog rješenja.

3. U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

5. Osuđeniku je pobijanim rješenjem određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 4 mjeseca i 20 dana iz razloga što je utvrđeno da osuđenik svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti, odnosno da je odradio samo 80 sati rada za opće dobro od ukupno 360 sati.

6. Osuđenik u žalbi ne izlaže razloge o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, već isključivo pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da osuđenik svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro. U žalbi se ponavljaju navodi izvješća probacijske službe o razlozima zbog kojih je osuđenik prestao dolaziti na izvršenje rada za opće dobro kojima se daje značaj opravdanih razloga, dodajući i postojanje zdravstvenih razloga.

7. Takvim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

8. Prema podacima Probacijskog ureda, osuđenik nije komunicirao s uredom, prestao je samovoljno dolaziti u pravnu osobu kod koje je bio raspoređen na rad, tražeći promjenu pravne osobe, naknadno je počeo spominjati psihičke probleme koje nije dokumentirao.

8.1. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje o skrivljenom ponašanju osuđenika koji je odradio 80 sati od potrebnih 360 sati. Ovaj zaključak zasniva se na citiranim podacima Probacijskog ureda Varaždin o prestanku obavljanja rada uz nedokumentiranu obavijest o razlozima neizvršenja rada za opće dobro, neosnovanom traženju promjene pravne osobe, ali i načinu obraćanja probacijskoj službi. U navedenome prvostupanjski sud vidi skrivljeno ponašanje osuđenika.

8.2. Ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje kako je prvostupanjski sud jasnom, potpunom i razložnom argumentacijom obrazložio utvrđenje da osuđenik nije svojom krivnjom izvršio pretežni dio rada za opće dobro. Iz podataka Probacijskog ureda proizlazi da je osuđenik svojevoljno prekinuo rad navodeći kao razlog probleme sa sredstvom za čišćenje, da je tražio promjenu pravne osobe, dobivši odgovor da je pravna osoba kamo je upućen jedina koja ga prima na izvršenje rada za opće dobro, nakon čega je komunikacija ukazala da je osuđenik pod utjecajem opojnog sredstva i da komunicira na neprimjeren način, što svakako predstavlja skrivljeno ponašanje osuđenika, koja je u presudi kojom joj je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro upozoren na posljedice skrivljenog neizvršavanja rada za opće dobro. Takvo ponašanje osuđenika ukazuje na skrivljeno neizvršenje sankcije koja joj je izrečena pravomoćnom presudom i time na nepoštovanje i neizvršavanje sudske odluke.

9. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede ove odredba, pa je stoga žalbu osuđenog TŠ valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke