1

 

              Poslovni broj: Kž-14/2020-3

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-14/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv B. H. i V. H., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 1. optuženog B. H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem K-248/2017-40 od 30. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba optuženog 1. optuženog B. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, 1. optuženi B. H. i 2. optužena V. H. su oglašeni krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine  – prijevarom, opisanog u članku 236. stavak 1. KZ/11 te su 1. optuženi B. H. i 2. optužena V. H. na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci s tim da se na temelju odredbe članka  56. stavak 1. i 2. KZ/11 prema 2. optuženoj V. H. primjenjuje uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako drugookrivljena u tom roku ne počini novo kazneno djelo. 

 

1.1.Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom S. K. u iznosu od 32.000,00 (trideset dvije tisuće) kuna te su 1. okrivljeni B. H. i 2. okrivljena V. H. oštećenom S. K. isti dužni naknaditi u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je svakom od okrivljenika da naknade trošak kaznenog postupka i iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od po 300,00 (tristo) kuna u roku od 30 (trideset) dana.

 

2. Protiv presude žalbu je uložio 1. optuženi B. H. putem braniteljice M. N.-G., odvjetnice u V. ne navodeći iz kojih žalbenih razloga s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da se 1. optuženi B. H. žali zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu ili je preinači zbog odluke o kazni.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

4. Žalba 1. optuženog B. H. nije osnovana.

 

5. Optuženik u svojoj žalbi u bitnome navodi da prvooptuženi B. H. nije imao prijevarnu namjeru jer je dio kupoprodajne cijene isplatio odmah, a ostali iznos na rate te slijedom navedenog prvooptuženi B. H. nije počinio kazneno djelo, a ukoliko drugostupanjski sud zauzme suprotno stajalište, tada smatra da je izrečena kazna zatvora prestroga imajući u vidu da prvooptuženi B. H. jedini uzdržava svoju obitelj s dvanaestero djece.

 

5.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti oba optuženika pa tako i žalitelja. Prvooptuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je prvooptuženi B. H. počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijevare zajedno sa drugooptuženom V. H.. Naime, u bitnome, optuženici poriču počinjenje kaznenog djela i tvrde da nisu imali prijevarnu namjeru te da  su oštećeniku u potpunosti isplatili ugovorenu cijenu za predmetno vozilo.

 

5.2.  Pravilno prvostupanjski sud ocjenjujući iskaze oba optuženika njihove iskaze ne prihvaća jer su svaki iz svog razloga (da ne budu osuđeni) zainteresirani da izbjegnu kaznenu odgovornost, a i suprotno proizlazi iz iskaza oštećenog kao svjedoka S. K. čiji je iskaz opravdano prihvaćen kao vjerodostojan i životan, kao i isprave u spisu i to podataka PU varaždinske o prijenosu vlasništva nad vozilom marke … godine proizvodnje 2005.

 

5.3. To iz razloga što je glede terećenog kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno zaključio da su optuženi B. H. i V. H. s posebnim oblikom prijevarne namjere u cilju da lažnim prikazivanjem činjenica da će postupiti po zaključenom kupoprodajnom ugovoru i isplatiti oštećenom ugovorenu kupoprodajnu cijenu naveli oštećenog S. K. da na štetu svoje imovine nešto učini tj. preda im vozilo koje je bilo predmet kupoprodajnog ugovora te ga održavali u toj zabludi.

 

 

 

5.4. Stoga nije osnovana žalba 1. optuženog B. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

5.5. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanog svjedoka oštećenika S. K. te obrane oboje okrivljenih, kao i navoda istaknutih u žalbi prvookrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja oba okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

 

5.6. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani prvookrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje obrani oba okrivljenika, te zašto prihvaća iskaz oštećenog kao svejdoka S. K., a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

6. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da se ne radi o navedenom kaznenom djelu budući nema dokaza o njegovoj namjeri da počini terećeno kazneno djelo. Međutim, žalbeni navod prvooptuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju optuženih B. H. i V. H. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

7. Nije osnovana žalba prvooptuženog B. H. ni zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na prvooptuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

7.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

7.2. Prvostupanjski sud je  pravilno izabrao vrstu i mjeru kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja kad je prvooptuženog B. H. osudio na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, tako izrečena kazna zatvora primjerena je svim navedenim okolnostima i kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti će se svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na prvooptuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

 

8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

9. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Dubrovnik 9. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Pero Miloglav,v.r.