Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1004/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika 1. ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LŽ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik pok. JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 3. tuženika RŽ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-545/2020 od 3. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-545/2020 od 3. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Skici mjerenja sačinjenoj po Uredu ovlaštenog inženjera geodezije Stjepana Tomašića iz Dubrovnika od 14. srpnja 2020., označen po obliku i površini žutom i plavom bojom i točkama od 1 do 19, površine 235 m2 za cijelo, dok je Skica mjerenja sastavni dio te presude, točkom II. izreke su obvezani tuženici kao zemljišno-knjižni vlasnici priznati i trpjeti da tužitelj temeljem te presude, a nakon njezine pravomoćnosti, kod nadležne Državne uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik zatraži i postigne provedbu parcelacije nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način kako je to označeno u spomenutoj Skici mjerenja te da se uknjiži kao vlasnik za cijelo na realno određenom dijelu predmetne nekretnine, uz istodobno brisanje tog prava s imena upisanih z.k. vlasnika, sada tuženika, za cijelo dok je u točki III. izreke naloženo tuženicima ad 1., 3. i 4. da solidarno naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.899,99 eur / 21.850,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik 3. NŽ, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) uz prijedlog da se žalba prihvati i presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka ovome tuženiku, uključujući i žalbeni trošak.

2.1. S obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na realnom, točno određenom dijelu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo tuženika, tada su svi tuženici jedinstven i suparničari u smislu članka 201. ZPP-a. Stoga, unatoč tome što su tuženici 1. ĐŽ i pravni prednik 2. tuženika pok. JŽ, tijekom postupka priznali tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, žalba jednog tuženika 3. NŽ ima smatrati žalbom svih tuženika , jer se radi o parničnoj radnji koje ide u korist svih tuženika, u odnosu na koje se spor može riješiti samo na jednak način.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine pobliže označenog u izreci presude.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2375 m2, uknjiženi tuženici 1. ĐŽ u 2/24 dijela, prednik 2. tuženika JŽ u 4/24 dijela, 3. tuženik NŽ u 15/24 dijela i

4. tuženica u 3/24 dijela,

- da je stvarna vlasnica predmetne nekretnine u [adresa] od 90-ih godina prošlog stoljeća bila UŽ koja je predmetnu nekretninu sa obitelji koristila u cijelosti zajedno sa stambenim objektom koji se na toj nekretnini nalazi kao obiteljsko imanje svoga pok. supruga IŽ , uz znanje i odobrenje njegova brata PŽ i sestara DŽ i HŽ (potomci pok. ČŽ, koji je bio vlasnik cijele nekretnine),

- da je pok. otac tužitelja SŽ od UŽ na temelju Ugovora o kupoprodaji od 5. rujna 1994. kupio 60 m2 točno određenog dijela predmetne nekretnine (60 m dužine i 1 m širine uz graničnu među sa zapadne strane u svrhu proširenje puta za automobil) dok je tužitelj 1995. od iste izvanknjižne vlasnice kupio drugi dio sporne nekretnine površine 174 m2 nekretnine neposredno uz njegovu okućnicu, za što ne posjeduje pismeni kupoprodajni ugovor,

- da je tužitelj naslijedivši svoga oca, nastavnih 25 godina nakon kupoprodaje, od nikoga ometan koristio i posjedovao kupljeno zemljište od ukupno 235 m2, u Skici mjerenja sačinjenoj od 14. srpnja 2020. označeno po obliku i površini žutom i plavom bojom i točkama od 1 do 19 (dalje: Skica mjerenja),

- da se posjed tužitelja očitovao na način da je uzdužni dio zemljišta korišten za proširenje kolnog puta (naknadno asfaltiranog) koji od glavne prometnice vodi do okućnice tužitelja koja se nalazi na susjednoj čestici dok je preostali dio nekretnine korišten kao parkiralište i odlagalište za barku i građevinski materijal,

- da je UŽ na temelju Kupoprodajnog ugovora od 19. ožujka 2007. prodala pravnom predniku 2. tuženika JŽ, sasvim drugi realni dio iste nekretnine (sa istočne strane), temeljem kojeg se ugovora ovaj kupac uknjižio na 4/24 dijela, iako je ovaj tuženik isticao da mu pripada samo 2/24 dijela ove nekretnine te nije osporavao tužbeni zahtjev tužitelja,

- da je tuženik 3. NŽ stekao 6/24 suvlasničkog dijela sporne nekretnine kao kupac u ovršnom postupku na temelju rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-690/2013 od 20. travnja 2016., dok je 6/24 suvlasničkog dijela stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. kolovoza 2019. a 3/24 dijela temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. siječnja 2020., koje pravne poslove je sklopio sa formalno uknjiženim suvlasnicama nekretnina,

- da je tuženik 3. NŽ znao u trenutku kupnje da nije jedini vlasnik , da je nekretnina u suvlasništvu, da tužitelja nije nikad ništa pitao niti dodatno opomenuo vezano za korištenje spornog dijela nekretnine, da je prvi put bio na predmetnoj nekretnini par dana ili tjedana nakon kupnje, da je na spornom dijelu nekretnine vidio stari kombi, olupinu, pijesak i parkirana auta, da je u trenutku kupnje bio upoznat sa stanjem u zemljišnim i katastarskim knjigama a kasnije je upoznat sa činjenicom da je tužitelj bio u posjedu spornog dijela nekretnine, u vezi čega ništa nije poduzimao,

- da su tužbeni zahtjev priznali kao osnovan tuženik 1. ĐŽ podneskom od 1. lipnja 2021. potvrdivši da se tužitelj već 25 godina nalazi u neprekinutom poštenom, istinitom i zakonitom posjedu te prednik 2. tuženika pok. JŽ putem punomoćnice na ročištu 28. rujna 2021. nakon saslušanja svjedoka.

7. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je pravna prednica tužitelja UŽ s uočljivom voljom smatrala i držala predmetnu nekretninu kao svoju, koristeći je sa suprugom uz znanje ostalih suvlasnika (brata i sestara svoga supruga a kasnije i njihovih nasljednika), da je tužitelj kupio sporne dijelove nekretnine od UŽ smatrajući da je nekretnina od prodavateljice te da je sukladno običajima u Konavlima zemlja pripadala onome tko je ostao u kući, da je tužitelj bio u posjedu spornih dijelova nekretnina od vremena kupoprodaje nastavnih 25 godina, da su svi bili upoznati da je tužitelj kupio i koristio kupljeno zemljište te da ga nitko nikad nije ometao, opomenuo, tužio niti osporavao njegovo pravo, nitko od upisanih suvlasnika niti onih koji su naknadno to postali kupnjom suvlasničkih dijelova, posebno cijeneći da su tuženici 1. i 2. priznali tužbeni zahtjev. Uzimajući u obzir da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno i da je općepoznata činjenica da su zemljišne knjige još uvijek nesređene te da su se nekretnine ranije razvrgavale i kupovale prema stvarnom posjedovnom stanju, prvostupanjski sud smatra da je tužiteljev posjed bio pošten te da su ispunjene i druge zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno članku 159. i članku 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.) - dalje ZV) odnosno članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („ Narodne novine broj: 53/91., 92/94.) u vezi s člankom 388. stavak 2. ZV-a. Uvažavajući iskaz tuženika 3. RŽ, evidentno je da prvostupanjski sud smatra kako ovog tuženika ne štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz članka 122. stavak 1. i 2. ZV-a u vezi s člankom 130. stavak 2. ZV-a.

8. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti dok je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tuženika, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

10. Protivno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud je sve relevantne činjenice u postupku utvrdio na temelju analize rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno nakon brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

11. Žalbeni navodi tuženika svode se na dva osnovna žalbena prigovora. Prvo da posjed tužitelja nad spornim dijelovima nekretnina nije imao kvalitetu poštenja kada je stečen, pa iako se ne poriče da tužitelj zaista posjeduje ove nekretnine, žalbom se tvrdi da bez obzira na trajanje toga posjeda, ako isti od početka nije bio pošten tada tužitelj da nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva. Pritom se tvrdi da je tužitelj u trenutku kupnje imao saznanja da se radi o nekretnini u suvlasništvu i da nekretnina nije među sunasljednicima podijeljena radi čega da se UŽ nije mogla prezentirati kao jedina prodavateljica.

11.1. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Pravilnom oc jenom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, prvostupanjski je sud ovaj prigovor otklonio kao neosnovan utvrđenjem da je tužitelj bio u posjedu i to dijela koji je u naravi put od 60 metara od 1994. a preostalog dijela nekretnine koji se nalazi uz njegovu kuću najkasnije od 1996., da ga nitko nikada nije opomenuo, ometao niti tužio, da je UŽ s uočljivom voljom smatrala i držala predmetnu nekretninu kao svoju jer je ona jedina zajedno sa svojim suprugom istu koristila uz znanje ostalih suvlasnika koje je tužitelj poznavao i susretao tako da je DŽ, jedna sestra pok. supruga prodavateljice, živjela udaljena nekoliko metara od njegove kuće, a sestra CŽ, supruga pok. brata prodavateljičinog supruga, imala je o tome saznanja uslijed svakodnevnog dolaska na obližnju autobusnu stanicu dok je tužitelj u razgovoru sa KŽ, drugom sestrom pok. supruga prodavateljice, istu obavijestio o kupnji, a nastavno nije utvrđeno da bi itko od ovih sunasljednika tužitelju prigovarao u vezi kupljenog zemljišta. Stoga, kako se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno prema članku 18. stavak 3. ZV-a, a žalitelj nije uspio suprotno dokazati, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja , uz potrebno vrijeme trajanja, zadovoljavao i kvalitetu poštenja, kao jednu od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću.

12. Drugim žalbenim prigovorom se ukazuje kako tuž itelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na dva fizički odvojena i različita dijela jedne te iste zemljišne čestice, koje u ovom trenutku ne postoje niti mogu postojati u budućnosti, s obzirom na urbanistička i plansko prostorna pravila koja određuju način formiranja građevinske čestice.

12.1. Odgovarajući na ove žalbene navode treba reći da u situaciji kao u konkretnom slučaju, kada tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na točno određen im realnim dijelovima nekretnine, ne postoji zapreka da se utvrdi da je isti vlasnik točno određenog dijela, ali se u toj situaciji ne može na temelju takve presude izvršiti upis u zemljišnu knjigu, već je potrebno izvršiti parcelaciju u posebnom upravnom postupku (pred nadležnim Uredom za katastar), ako je to moguće prema prostorno planskim i urbanističkim propisima. Tek nakon eventualnog formiranja samostalne čestice koja odgovora realnom dijelu nekretnine na kojoj je utvrđeno vlasništvo, ono će se upisati u zemljišnu knjigu a upis prava vlasništva na tim realno označenim dijelovima nekretnine moći će se ishoditi tek nakon provedene parcelacije kojom će označeni dio biti formiran kao zasebna čestica, time da će pravomoćna presuda biti temelj za eventualnu buduću parcelaciju, a zajedno sa geodetskim elaboratom parcelacije i titulus za upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici u zemljišnim knjigama.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa), koja se odluka žalbenim navodima određeno ne dovodi u pitanje a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić