Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-882/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1942/2019-43 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1942/2019-43 od 14. travnja 2025.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 698,94 eur po osnovi preplaćenog iznosa po promjenjivoj kamatnoj stopi, a točkom II. izreke da mu isplati daljnji iznos od 4.453,71 eur na ime preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.723,17 eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom IV izreke zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 347,98 eura odbijen. Točkom V izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.687,50 eura.

2. Protiv navedene presude u točki I, II, III i V izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke IV izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se odluka preinači te tuženika obveže naknaditi mu troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže žalbu odbiti i presudu u tom dijelu potvrditi.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 698,94 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te iznosa od 4.453,71 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) sadržana u Ugovoru o kreditu u CHF od 6. srpnja 2025.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i prednika tuženika tadašnjom Slavonskom bankom d.d. a poslije Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 15 godina te uz kamatnu stopu od 4,90% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukama tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Kamatna stopa i tečaj CHF su se tijekom trajanja ugovora mijenjali odnosno povećavali a tužitelj je otplatio kredit u cijelosti u skladu s obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9. Sporna je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača pa imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, odnosno njegov prednik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužitelju pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogao procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

12. Stoga pored utvrđenja na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćena razlika po osnovi ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa iznosi 698,94 eura, te po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 4.453,71 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu tih iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke pravomoćna 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule pravomoćna 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. I čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa) uz trošak vještačenja, dok zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu odbija.

15. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući kroz prethodno pitanje o ništetnosti ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke - tuženika te ugovorenoj valutnoj klauzuli.

16. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, odnosno njegova prednika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

17. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, odnosno njegovog prednika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s time da tuženik nije dokazao da su tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama promjenjive kamatne stope i valutne klauzule) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka sud prvog stupnja je proveo dokaze saslušanjem tužitelja te uvidom u priloženu dokumentaciju dok je tuženik od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka odustao. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da se obratio tuženiku radi odobrenja stambenog kredita u svrhu adaptacije kuće, a kredit je otplaćen. Obratio se zajedno sa suprugom u nadležnu službu tuženika kojom prilikom nikakva dodatna objašnjenja nisu dana, a anuitet kredita je stalno rastao. Osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u kojem navodi da mu druge opcije osim kredita u CHF nisu date, kao niti dodatne bilo kakve obavijesti već da se obratio službenici tuženika te da mu je dat na potpis prethodno sačinjen sadržaj ugovora i predan radi ovjere kod javnog bilježnika. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

19. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je zauzeo stav da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 5.152,65 eura. Visinu iznosa je pravilno utvrdio prihvativši nalaz i mišljenje vještaka jer se uz jasni i obrazloženi pismeni nalaz sačinjen sukladno postavljenom zadatku, vještak Draženka Matić, dipl. oecc. usmeno očitovala na način da se više uplaćeni iznos odnosi na promjenu tečaja CHF tijekom otplate kredita i više kamatne stope u odnosu na početnu, pa je pravilno utvrđen osnovanim zahtjev tužitelja preciziran sukladno rezultatima vještačenja. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO kada je tužitelju dosudio zatražene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od izvršene uplate, odnosno kada je tuženik stekao preplaćeni iznos do isplate.

20. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

21. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke pravomoćna 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

22. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je pravilno kao potreban tužitelju odmjeren trošak naveden u točki III izreke.

23. Protivno tvrdnjama tuženika pravilno je odmjerena visina pripadajućeg iznosa. Naime, odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 odnosno odredbom Tbr. 52. Tarife/23 određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Prema Tbr.50 Tarife/12 vrijednost boda je iznosila 10,00 kuna, odnosno od 5. studenog 2022. iznosila je 15,00 kuna (1,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a prema Tbr. 54. Tarife/23 vrijednost boda od 25. studenog 2023. pa nadalje iznosi 2,00 eura.

25. S obzirom na izričitu odredbu Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 i odredbu Tbr. 52.Tarife/23 koje istovjetno propisuju primjenu tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke o troškovima postupka, a kako je pobijana odluka o troškovima postupka donesena 14. travnja 2025. dakle u vrijeme važenja Tarife/23., to je suprotno stavu tuženika, o visini troškova postupka u konkretnom slučaju pravilno odlučeno primjenom Tarife/23, dakle prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife/23.

26. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 8. srpnja 2022. (pogrešno navedeno 11. srpnja 2022.). Naime, tužitelj se prethodno već očitovao na navode odgovora na tužbu, posebno opširnim i obrazloženim podneskom od 8. lipnja 2022. kojim se detaljno očitovao uz pozivanje na sudsku praksu na sve navode i prigovore tuženika. Stoga i ovaj sud smatra da sastav podneska kojim se u bitnom ponavljaju već izneseni navodi nije bio potreban. Kako tužitelj nije priložio dokaz da je platio zatraženi iznos na ime sudske pristojbe (niti dostavlja uz žalbu) to mu pravilno isti nije odmjeren.

27. Iz navedenih razloga primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer sa istim nisu uspjeli (čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 19. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Branka Ježek Mjedenjak