Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1850/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao pravnog sljednika iza pok. DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Općine Kolan, Trg kralja Tomislava 6, Kolan (otok Pag), OIB: 63577538914, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2575/2017 od 18. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2575/2017 od 18. rujna 2020. u točki I. izreke za iznos naknade štete od 36.650,00 kuna / 4.864,29 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 33.500,00 kuna / 4.446,21 eur od 25. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 3.150,00 kuna / 418,08 eur od 18. rujna 2020. do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke za odbijeni dio naknade štete u iznosu od 27.735,00 kuna / 3.681,07 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se točka I. izreke citirane prvostupanjske presude za dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete od 3.150,00 kuna / 418,08 eur za razdoblje od 25. veljače 2016. do 17. rujna 2020. na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos naknade štete od 12.990,00 kuna / 1.724,07 eur i odbijenu zateznu kamatu na navedeni iznos, te u točki III. izreke, i sudi:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 12.990,00 kuna / 1.724,07 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 7.950,00 kuna / 1.055,15 eur teče od 25. veljače 2016., a na iznos od 5.040,00 kuna / 668,92 eur od 18. rujna 2020., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.321,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 19. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 79,75 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznos od 36.650,00 kuna / 4.864,29 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 25. veljače 2016. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

1.1. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 40.725,00 kuna / 5.405,14 eur s pripadajućim kamatama, dok je točkom III. izreke odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Protiv točaka I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Protiv točaka II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj također pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev pravnog prednika tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala u štetnom događaju 10. srpnja 2012. u 19,20 sati kada je u dobi od 65 godina u ... na otoku ... i to na plaži ispred ... "...", izlazeći iz mora nakon kupanja, pao na skliskim stepenicama prekrivenim algama, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma kuka - vrata bedrene kosti te je operiran 13. srpnja 2012.

5.1. Tijekom postupka je prvenstveno bila sporna pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za predmetni štetni događaj, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

5.2. Budući da je tijekom predmetnog postupka raniji tužitelj preminuo, rješenjem suda prvog stupnja od 24. listopada 2022. pozvan je nasljednik Grad Zagreb preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 11. studenog 2022.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je saslušan prednik tužitelja i brojni svjedoci, provedeno medicinsko vještačenje i izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u konkretnoj situaciji budući da je na njega prenijeto upravljanje pomorskim dobrom što obuhvaća održavanje i vođenje brige o pomorskom dobru u općoj uporabi, odnosno čišćenje plaža i kupališta te podmorja. Dakle, redovno upravljanje pomorskim dobrom obuhvaća čišćenje ulaza u more kupačima, a što se odnosi na čišćenje ježinaca, smeća i slično, ali i osiguranje sigurnog prilaza moru te postavljanje rukohvata, pa i struganje naslaga algi koji čine prilaz skliskim i potencijalno vrlo opasnim. Također je utvrđeno da se štetni događaj dogodio na plaži koja je 2008. godine određena kao uređeno javno kupalište pristupačno svim korisnicima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane uključivo i osobama smanjenje pokretljivosti.

7. Uz navedeno, prvostupanjski je sud utvrdio da je prednik tužitelja vlastitom nepažnjom u kretanju kliskom površinom i sam doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Navedeno iz razloga što je prema zaključku prvostupanjskog suda kod prednika tužitelja izostala pojačanja pažnja prilikom izlaska iz mora istim stepenicama kojima je prethodno ušao u more pri čemu je mogao zamijetiti da su stepenice skliske i izbjeći mogući pad. Sud dalje ocjenjuje da je prednik tuženika bio dužan pažljivo gaziti te se držati za rukohvat koji je postavljen s jedne strane predmetnih stepenica ne samo lijevom rukom već s obje ruke što bi svakako doprinijelo sigurnijem izlasku iz mora i mogućem izostanku pada, a da je pad mogao spriječiti i nošenjem adekvatne obuće za more koja dodaje stabilnosti u kretanju klizavim površinama zbog potplata koje boso stopalo nema, uzimajući u obzir i činjenicu da godinama ljetuje na toj lokaciji i kupa se na navedenoj plaži zbog čega mu je poznato da su stepenice skliske.

8. Provedenim medicinskim vještačenjem prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj, rođen 1947. godine, u štetnom događaju 10. srpnja 2012. zadobio prijelom vrata desne bedrene kosti. Zbog prijeloma vrata bedrene kosti ugrađena mu je totalna, bezcementna endoproteza desnog kuka te je proveo stacionarnu i ambulantnu fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod prednika tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, te su kod istog zaostali kronični bolovi u kuku kod duljeg hodanja, otežano se sagiba i otežano hoda po stepenicama. U mekom tkivu uz endoprotezu stvorili su se kalcifikati koji su uzrok povremenih bolova. Kretnje u kuku su ograničene u manjem stupnju, a izražena je i umjerena slabost desne noge zbog manje hipotrofije mišića. Navedene trajne posljedice po ugradnji totalne endoproteze kuka uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 20% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Prednik tužitelja je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacija, fizikalna terapija) trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi manjeg intenziteta uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Prednik tužitelja je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno. Postoperativni ožiljak u području desnog kuka duljine 15 cm, širine 2-3mm, boje okolne kože predstavlja naruženje manjeg stupnja. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna nakon otpusta iz ... 22. kolovoza 2012. u opsegu od 5 sati dnevno 3 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana i u opsegu 1 sat dnevno 6 tjedana.

9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića te njegovo usmeno očitovanje na ročištu održanom 2. srpnja 2020. , prvostupanjski sud vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli i straha, nalazi da je predniku tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. u vezi sa člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO), a osim toga predniku tužitelja je nastala i imovinska šteta budući da mu je, uslijed predmetnog ozljeđivanja, bila potrebna tuđa pomoć i njega.

10. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a nalazi da sve činjenice i navedene okolnosti slučaja opravdavaju priznavanje tužitelju pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eur, zatim po kriteriju pretrpljenoga straha u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eur, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 22.000,00 kuna / 2.919,90 eur, te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eur. Cijeneći dalje utvrđenu vremensku i količinsku potrebu za tuđom pomoći i njegom od ukupno 315 sati te cijenu jednog sata takve pomoći od 20,00 kuna / 2,65 eur po satu, primjenom odredbi članka 1085. i 1090. ZOO-a, prvostupanjski sud po ovom osnovu priznaje tužitelju naknadu imovinske štete u iznosu od 6.300,00 kuna / 836,15 eur.

11. Budući da je visina imovinske i neimovinske štete utvrđena u ukupnom iznosu od 73.300,00 kuna / 9.728,58 eur, a doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, tužitelju je pobijanom presudom dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 36.650,00 kuna / 4.864,29 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen kao neosnovan njegov daljnji zahtjev za isplatu iznosa od 40.725,00 kuna / 5.405,14 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Prvostupanjski sud tužitelju na dosuđeni iznos priznaje i zakonske zatezne kamate pozivom na odredbu članka 29. stavak 1. ZOO-a, i to od podnošenja tužbe prema odredbi članka 1086. ZOO-a, dok visinu stope zatezne kamate temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

12. Odluku o troškovima parničnog postupka prema kojoj svaka stranaka snosi svoj trošak, prvostupanjski sud donosi primjenom članka 154. stavka 4. ZPP-a, nalazeći da su stranke u sporu ostvarile podjednak uspjeh.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju neosnovano ističu stranke u žalbama, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku te da je odgovoran za održavanje plaže na kojoj je došlo do štetnog događaja. Navedeno nije utvrđeno isključivo zdravorazumskim zaključivanjem, kako to tuženik neosnovano navodi u žalbi, već isto proizlazi i iz zakonskih odredbi, kao i iz podzakonskih akata na koja se sud prvog stupnja poziva prilikom donošenja pobijane odluke.

15. Prema odredbi članka 3. stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09. i 123/11, dalje - ZPDML) plaža spada pod pravni režim pomorskog dobra, a prema odredbama članka 2. i 3. Pravilnika o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati ("Narodne novine" broj: 50/95. i 158/03., dalje - Pravilnik), plaže su podijeljene na uređene i prirodne plaže, pri čemu je uređena plaža s morem neposredno povezani uređeni kopneni prostor sa sanitarnim uređajima, tuševima i kabinama, ograđen s morske strane, koji je pristupačan svima pod jednakim uvjetima. Prema odredbi članka 10. ZPDML-a pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom tog Zakona, dok je člankom 11. ZPDML-a propisano da se redovnim upravljanjem pomorskim dobrom smatra briga o zaštiti i održavanju pomorskog dobra u općoj upotrebi, a o redovnom upravljanju pomorskim dobrom vode brigu jedinice lokalne samouprave.

16. Iz članka 84. Odluke o donošenju urbanističkog plana uređenja naselja Mandre (Službeni glasnik Zadarske županije broj: 17/2008. od 12. kolovoza 2008.) proizlazi da se čitav obalni potez južno i uključujući dio luke Mandre u granicama obuhvata urbanističkog plana određuje kao uređeno javno kupalište pristupačno svim korisnicima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane uključivo i osobama smanjenje pokretljivosti, dok se obalni potez sjeverno od luke Mandre određuje kao prirodna plaža. Budući da je nesporno utvrđeno da je do štetnog događaja došlo na dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi južno od luke Mandre, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je predmetna plaža od 2008. svrstana u uređene plaže te da stoga nije od utjecaja okolnost što su predmetne stepenice izradili mještani još 1980-ih godina.

17. Nadalje, Statutom Općine Kolan (Službeni glasnik Zadarske županije broj: 4/2006., 17/2009. i 2/2012.) propisano je da Općina obavlja poslove od lokalnog značaja te, među ostalim i komunalne djelatnosti, pa tako u djelokrug Općinskog vijeća ulazi i osnivanje javne ustanove ili druge pravne osobe za obavljanje komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za Općinu. S obzirom da je Planom upravljanja pomorskim dobrom na području Općine Kolan za 2012. godinu (Službeni glasnik Zadarske županije broj: 2/2012.) propisano da redovno upravljanje pomorskim dobrom obuhvaća, između ostalog, čišćenje plaža i kupališta te čišćenje podmorja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da navedeno podrazumijeva i čišćenje uređenog ulaza u more na kojem je postavljen rukohvat, pa tako i uklanjanje naslaga algi sa skliskih stepenica i sl., a sve kako bi se svim korisnicima uređene plaže osigurao siguran pristup moru.

18. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na isključivu odgovornost prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja. Naime, ovaj sud ocjenjuje pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da za štetu od opasne stvari, a za što je utvrđeno da su stepenice u konkretnom slučaju predstavljale, odgovara tuženik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a, s time da se njegova odgovornost umanjuje budući da je prednik tužitelja pridonio nastanku štete. Međutim, analizirajući sve okolnosti slučaja, stav je ovoga suda da je doprinos prednika tužitelja nastanku štete pobijanom presudom određen u prevelikom omjeru. Točno je da je prednik tužitelja prilikom izlaska iz mora trebao postupati s povećanim oprezom budući da je općepoznata činjenica da bi stepenice namijenjene ulasku i izlasku iz mora mogle biti skliske i potencijalno opasne, ali osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da prednik tužitelja nije pridonio padu iz razloga što nije nosio adekvatnu obuću za more ili zbog toga što se nije držao za rukohvat objema rukama. Naime, nije dokazano da bi obuća za more spriječila pad po skliskim stepenicama, niti je takva obuća obvezna za korisnike plaže, dok u pogledu držanja za rukohvat valja napomenuti da iz fotografija koje prileže spisu kao i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se radi o rukohvatu postavljenom samo s jedne strane predmetnih stepenica. Stoga je razumljivo da će se korisnici plaže prilikom izlaska iz mora držati za rukohvat jednom rukom, kao što je utvrđeno da je prednik tužitelja i učinio, a ne objema rukama što bi moglo uzrokovati nestabilnost.

19. Slijedom navedenog, valjalo je djelomični doprinos prednika tužitelja nastanku štete cijeniti u omjeru od 20%, u kojem omjeru će se tuženik sukladno odredbi članka 1067. stavka 3. ZOO-a djelomično osloboditi od odgovornosti za štetu. Pritom nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženika da se prednik tužitelja možda nije poskliznuo već da je zapeo o predmetne stepenice, budući da tuženik takve navode nije dokazao, dok iz provedenog postupka proizlazi da je pad uzrokovan poskliznućem.

20. Imajući u vidu prednje navedena utvrđenja, stav je ovoga suda da prvostupanjski sud, iako je vodio računa o okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u vezi sa člankom 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, nije pravilno cijenio sve relevantne kvalifikatorne okolnosti prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade slijedom čega je priznao tužitelju u odnosu na pojedine osnove pravičnu novčanu naknadu u previsokim iznosima, na što se osnovano ukazuje žalbom tuženika. Uvažavajući vještačenjem utvrđenu činjenicu da je prednik tužitelja trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja te da je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja i straha pred operaciju, i to jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno, te imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema ocijeni ovoga suda tužitelju s osnova pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eur (umjesto dosuđenih 20.000,00 kuna / 2.654,46 eur).

21. Također, prvostupanjski sud s osnove duševnih bolova za naruženje manjeg stupnja, a radi se o ožiljku u području desnog kuka duljine 15 cm, širine 2-3 mm, boje okolne kože određuje pravičnu naknadu u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eur, s obzirom je tužitelj muška osoba zrele životne dobi, a regija na kojoj se nalazi ožiljak nije vidljiva drugima kada je tužitelj odjeven, već samo na plaži i nije logično da bi u to područje ostale osobe imale potrebu zagledati tužitelja. Međutim, upravo iz spomenutih razloga, zaključuje se da je predmetni ožiljak prednika tužitelja uočljiv trećima samo ponekad, stoga bi sukladno navedenim orijentacijskim kriterijima tužitelju u pogledu predmetnog osnova trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 3.750,00 kuna / 497,71 eur.

22. Kako su iznosi pravične novčane naknade neimovinske štete u pogledu preostalih osnova pravilno utvrđeni, kao i iznos naknade imovinske štete za tuđu nestručnu pomoć i njegu, sveukupna naknada štete koja pripada tužitelju utvrđuje se u iznosu od 62.050,00 kuna / 8.235,45 eur. S obzirom na utvrđeni omjer doprinosa prednika tužitelja nastanku štete od 20%, valjalo je tužitelju dosuditi naknadu štete u ukupnom iznosu od 49.640,00 kuna / 6.588,36 eur, a odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu od 27.735,00 kuna / 3.681,07 eur. Stoga, kako je tužitelju prvostupanjskom presudom već dosuđen iznos od 36.650,00 kuna / 4.864,29 eur, valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja istome priznati daljnji iznos naknade štete u visini od 12.990,00 kuna / 1.724,07 eur

23. Tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete pripadaju zakonske zatezne kamate, s time da na iznos naknade imovinske štete (nenovčana imovinska šteta dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja), kamate teku od dana presuđenja 18. rujna 2020. do isplate sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a, dok na iznos naknade neimovinske štete kamate teku od podnošenja tužbe 25. veljače 2016. do isplate sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a.

24. Dalje, osnovani su žalbeni razlozi stranaka o pogrešnoj primijeni materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, s obzirom da je o troškovima parničnog postupka trebalo odlučiti na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a prema kojoj će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Suprotno žalbenim navodima tuženika, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Stoga je odluku o trošku također valjalo preinačiti.

25. S obzirom da je donošenjem ove presude tužitelj ostvario veći uspjeh u sporu, u skladu s takvim djelomičnim uspjehom trebalo mu je odmjeriti visinu troškova postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u sporu uspio sa 72,08% (osnov 80% + visina 64,16% = 144,16 : 2 =72,08%) dok je uspjeh tuženika 27,92% (osnov 20% + visina 35,84% = 55,84 : 2 = 27,92%). Kada se od većeg tužiteljevog uspjeha oduzme manji uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj u sporu djelomično uspio u omjeru od 44,16%.

26. Daljnjom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa) tužitelju pripada trošak za sastav tužbe od 200,00 eur prema Tbr. 7. točka 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 6. listopada 2016. od 100,00 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, za zastupanje na ročištima 20. studenog 2018., 14. ožujka 2019., 22. svibnja 2019., 2. srpnja 2020. i 2. rujna 2020. za svako po 200,00 eur prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 13. svibnja 2019. i 2. srpnja 2020. tužitelju pripada trošak od 200,00 eur prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, te za sastav podneska od 20. prosinca 2019. trošak od 50,00 eur prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, što ukupno iznosi 1.750,00 eur, a uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 437,50 eur (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.187,50 eur, čemu valja pribrojiti troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.400,00 kuna / 185,81 eur, i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 700,00 kuna / 92,91 eur, tako da troškovi prvostupanjskog postupka koji pripadaju tužitelju iznose 2.466,22 eur.

27. Stoga je od priznatih troškova u visini od 2.466,22 eur, u skladu s uspjehom od 44,16%, tužitelju trebalo dosuditi 1.089,08 eur te uvećati za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna / 199,08 eur i pristupa vještaka na ročište u iznosu od 250,00 kuna / 33,18 eur, koji mu kao potrebni pripadaju u cijelosti, pa se dolazi do iznosa od 1.321,34 eur. Na dosuđene troškove tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate po stopi iz članka 29. ZOO-a te sa tijekom od 19. studenog 2025. sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu valjalo je odbiti kao neosnovan budući da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

28. Tužitelju pripada trošak žalbe uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife). Kako je tužitelj sa žalbom uspio djelomično u pogledu osnova i visine tužbenog zahtjeva te troškova parničnog postupka, koji uspjeh ovaj sud ocjenjuje sa 31,90%, u skladu s tako postignutim uspjehom tužitelju je na ime žalbenog troška dosuđen iznos od 79,75 eur, dok je preostali dio ovog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

29. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično, u vezi čega nisu nastali dodatni troškovi, tada istome nije priznat trošak žalbenog postupka.

30. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić