Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5178/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZO, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18., 121/19. i 114/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog ZO, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/2101, URBROJ: 513-02-6001/5-24-9 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZO i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ZO dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni ZO proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji mu je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 eura.
2. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.
3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu iz razloga što mu je sud odredio visoku kaznu za ovo djelo. Moli da se razmotri njegov slučaj jer djelo nije počinjeno namjernim događajem. Radilo se o radnom stroju, tj. traktoru koji je stajao više od 20 godina u neispravnom stanju i koji je bio namijenjen za rashodovanje. U tom slučaju nije imao potrebu detaljniji pregledavati što se nalazi u spremniku goriva kada je znao da ide u reciklažu. Žalitelj moli da se uzme u obzir njegova nekažnjavanost i nezaposlenost kao i da je otac dvoje djece te oštećenog zdravstvenog stanja.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. U konkretnom slučaju krivnja okrivljenika utvrđena je u prekršajnom postupku na glavnoj raspravi održanoj 9. svibnja 2024., nakon provedenog dokaznog postupka, tijekom kojeg je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu, te je okrivljeniku bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u vezi s odlučnim činjenicama, kojem izvođenju dokaza okrivljenik nije bio nazočna, te je time svojom voljom propustio davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da obranu može iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave), koje pravo nije iskoristio, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, na temelju stanja spisa, pravilno je postupilo kada je donijelo odluku bez ispitivanja okrivljenika jer su ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.
8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje ovaj Sud je zaključio da je pravilnom ocjenom predmetu priložene materijalne dokumentacije, i to osobito zapisnika o provjeri namjenske uporabe i uzorkovanja pogonskog goriva, KLASA: 471-01/22-18/394, URBROJ: 513-02-1974/52-22-01 od 5. veljače 2022. (dalje u tekstu: zapisnik) koji zapisnik je sastavljen od strane ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, a koji predstavlja valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, te je tijelo koje je provodilo prethodni postupak, pravilno u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, postupilo sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona i pritom osumnjičenika upozorilo da ima pravo na branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), a u vjerodostojnost navedene dokumentacije nije bilo razloga sumnjati. Okrivljenik je, u to vrijeme osumnjičenik, dao sljedeću izjavu: „Nemam ništa za izjaviti. Nemam primjedbi na postupanje ovlaštenih carinskih službenika“, te je zapisnik bez primjedbe potpisao.
9. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje zaključke o počinjenom djelu temeljilo na ocjeni izvedenih dokaza. U zakonito i uredno provedenom postupku, utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje pravilne odluke o prekršaju koji se okrivljeniku stavlja na teret. Za svoja činjenična utvrđenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupa dalo je valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, a koje bi mogle dovesti u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke ili koje u postupku nisu bile predmet ocjene. Stoga se izvođenje daljnjih dokaza pokazuje nepotrebnim.
10. Kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru.
11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilna i zakonita, razmjerna težini djela koji je počinio, stupnju njegove odgovornosti, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja. S obzirom na težinu počinjenog prekršaja te izražene zahtjeve generalne prevencije, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za daljnje ublažavanje već dovoljno ublažene novčane kazne. Blažom kaznom ne bi se mogla postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona niti svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Nadalje, ističe se da okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi mogle opravdati preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.
12. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom za obročno plaćanje, plati dvije trećine novčane kazne izrečene mu pobijanim rješenjem o prekršaju, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
13. U odnosu na žalbeni prijedlog da se okrivljeniku izrekne „neka uvjetna kazna“, treba istaknuti da je uvjetna osuda, sukladno članku 44. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod određenim uvjetima. Dakle, nema zakonske mogućnosti primjene ove mjere upozorenja uz novčanu kaznu, već samo uz kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora.
14. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
15. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
