Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1791/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lana Popadić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3172/2014-44 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3172/2014-44 od 25. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe te zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Prvostupanjskom se presudom utvrđuje ništetnim Ugovor o zajmu broj ... sklopljen 1. veljače 2012. te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na ime stana u prizemlju 22. suvlasnički dio u zgradi mješovite uporabe [adresa] i dvorište izgrađenoj na kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s adresom [adresa], u prizemlju ravno, koji je sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 38,24čm, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, izvrši brisanje založnog prava upisanog za korist tuženika, a tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 1.606,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
Protiv te presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) žalbu podnosi tuženik te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovorom na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tužitelja te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Žalba nije osnovana.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u presudi temeljem provedenih i obrazloženih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošene te je istu moguće ispitati.
Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu, te posljedično tome zahtjev za brisanje založnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi u korist tuženika.
Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku utvrdio sljedeće:
-da je tužitelj s tuženikom, kao zajmodavcem sklopio 1. veljače 2012. ugovor o zajmu broj ..., a putem trgovačkog društva ... ..., prema kojem je tuženik pozajmio tužitelju iznos od 80.000,00 kn, a ovaj se isti obvezao vratiti do 1. svibnja 2020., zajedno s ugovornim kamatama,
-ugovoreno je kako će se iznos zajma vraćati u 99 mjesečnih rata od po 139,00 eura mjesečno,
-u svrhu osiguranja predmetne novčane tražbine tužitelj je dao u zalog svoj stan u [adresa], opisanog u izreci prvostupanjske presude pa je temeljem tog ugovora u zemljišnoj knjizi uknjiženo založno pravo za korist tuženika,
-utvrđeno je kako je tužitelj na ime zajma primio od zastupnika tuženika samo iznos od 19.000,00 kn, a ne 80.000,00 kn, kako je navedeno u ugovoru,
-tuženik te njegovi zastupnici i posrednici da su se prilikom zaključenja predmetnog ugovora o zajmu koristili stanjem nužde tužitelja i zbog toga ugovorili za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik drugom dao;
-nerazmjerna korist da se sastoji u tome što se tužitelj obvezao vratiti više no dvostruki iznos od stvarno pozajmljenog, i to zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos.
Na ove utvrđene činjenice prvostupanjski je sud primijenio materijalno pravo iz čl. 322., čl. 324. st. 1. i čl. 329 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), te presudio kao u izreci osporene presude.
Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.
Prvostupanjski je sud, a cijeneći provedene dokaze, valjano obrazložio svoja utvrđenja pa i činjenicu o realnom iznosu koji je tužitelju isplaćen, kao i činjenica poslovanja uključenih posrednika koji su poslove obavljali mimo propisa Republike Hrvatske.
Na vjerodostojnost iskaza tužitelja ukazuju i pravomoćne kaznene presude iz postupaka vođenih vezano za sklapanje ugovora pod sličnim ili istim okolnostima kao predmetni, u kojima se kao posrednici javljaju trgovačka društva ... i ...
Zakonski opis djela za koje su vođeni postupci i pravomoćno riješeni sadržan je u čl. 242. st. 1. Kaznenog zakona i glasi: Tko iskorištavajući nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine, a isto jasno ukazuje i da je u takvoj situaciji tužitelj, sklapajući predmetni ugovor bio žrtvom kaznenog djela.
Iz obrazloženja osporene odluke sadržajno proizlazi shvaćanje kako su tuženik i njegovi posrednici iskoristili stanje nužde i teško materijalno stanje tužitelja, o čemu je tužitelj detaljno iskazao u svom iskazu. Ovaj sud prihvaća taj zaključak i utvrđenje prvostupanjskog suda, a tuženik ih svojim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje.
Po tužitelju opisana životna situacija može se smatrati stanjem nužde i teškim materijalnim stanjem tužitelja. Ali osim toga, prema shvaćanju ovog suda, tuženik je iskoristio i tužiteljevo nedovoljno iskustvo u poslovima ove vrste. Jer iz okolnosti što je tužitelj potpisao ugovor u kojem stoji da se obvezuje vratiti 80.000,00 kn uz kamate, mada je na ime zajma primio samo iznos od 19.000,00 kn, uz izostanak ikakvog obrazloženja od strane predstavnika tuženika, proizlazi činjenica nedovoljnog iskustva tužitelja stoga nedvojbeno stoji činjenica koju je utvrdio prvostupanjski sud - da je tuženik, preko svojih predstavnika i zastupnika, iskoristio ne samo stanje nužde i teško materijalno stanje tužitelja, već i njegovo nedovoljno iskustvo.
Na ove činjenice pravilno je primijenjen propis iz čl. 329. st. 1. ZOO-a koji glasi:
Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
Dakle, ispunjene su sve zakonske pretpostavke za postojanje zelenaškog ugovora. To jest kako je tuženik, preko svojih predstavnika i zastupnika, kao zajmodavac,
1. koristeći se stanjem nužde i teškim materijalnim stanjem drugog, kao i nedovoljnim iskustvom tužitelja,
2. ugovorio za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao,
3. predstavnici i zastupnici tuženika, znali su za stanje nužde i nedovoljno iskustvo tužitelja, a što je morao znati i tuženik budući im je odobrio korištenje svog imena, a u ovom postupku se protivio tužbenom zahtjevu.
Prvostupanjski je sud stoga, pravilnom primjenom ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora i posljedično tome zahtjev za brisanje uknjiženog založnog prava.
Valja dodati da iako javnobilježnički solemnizirana privatna isprava ima snagu javne isprave, to jest presumpciju istinitosti, to ne znači da se u parničnom postupku ne može dokazivati da su navodi iz takve isprave neistiniti (čl. 230. st. 3. ZPP), što je tužitelj i uspio dokazati.
Okolnost što tuženik ZT nije pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zločinačkog udruživanja, nije relevantna jer su kaznena odgovornost i pitanje ništetnosti ugovora različite stvari. Ali zato valja istaknuti kako se u činjeničnom opisu kaznenog djela navode trgovačka društav ... i ... kao jedna od krinki za izvršenje tog kaznenog djela. A upravo je predmetni ugovor jedan od niza lihvarskih ugovora koji spadaju u činjenični opis ovog kaznenog djela.
Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.
Slijedom navedenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe nije osnovan, jer nije uspio u žalbenom postupku te je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev.
Primjenom čl. 155. ZPP-a valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, budući da se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje postupka.
U Rijeci 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
