Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1352/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DOŠLIĆ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MŠ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe DOŠLIĆ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MŠ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1129, URBROJ: 513-02-7002/15-22-7 od 30. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe DOŠLIĆ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MŠ, po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
II Uslijed odluke pod točkom I izreke ovog rješenja, žalbe okrivljene pravne osobe DOŠLIĆ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MŠ je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, i to pravna osoba DOŠLIĆ j.d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 10.500,00 kuna / 1.393,59 eura, a odgovorna osoba MŠ, novčanom kaznom u iznosu od 2.550,00 kuna / 338,44 eura, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. (pravilno: članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona), činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi DOŠLIĆ j.d.o.o. oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 182,00 kuna / 24,16 eura.
3. Okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 kuna / 13,27 eura, svaki.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli žalbu navodeći da se ista odnosi na proglašenje krivice i izrečenu kaznu kako za pravnu osobu, tako i za odgovornu osobu, za stavljanje na teret novčanog iznosa od 182,00 kuna, koji se u prekršajnom nalogu prikazuje kao neprikazani promet putem naplatnog uređaja, bez dokaza i činjenica koje bi to potvrdile i zanemarujući činjenice koje potvrđuju suprotno, s prijedlogom da se žalba prihvati.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se odluka o prekršaju temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona.
7. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostaloga, oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju proizlazi da se oduka o krivnji okrivljenika temelji, između ostalog, na materijalnom dokazu u vidu Zapisnika o obavljenom nadzoru Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ-Službe za mobilne jedinice Slavonski Brod, sastavljenog 21. ožujka 2022., pod oznakom KLASA: 471-01/22-20/193, URBROJ: 513-02-1985/11-22-4 (dalje u tekstu: Zapisnik), koji sadrži izjavu djelatnice HŠ, koja je ovlaštenim carinskim službenicima odgovorila na upit o bitnim činjenicama u svezi prekršaja stavljenog okrivljenicima na teret, a ista je u tom trenutku imala svojstvo svjedoka.
9. U konkretnom slučaju nesporno proizlazi da ovlaštene službene osobe postupajući u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora prije razgovora sa svjedokinjom nisu postupile u skladu s odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona i smislene primjene odredbi Zakona o kaznenom postupku, koje važe za ispitivanje svjedoka.
10. Naime, dokaz iskazom svjedoka nije izričito reguliran odredbama Prekršajnog zakona, već je u odredbi članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se u prekršajnom postupku primjenjuju smisleno odredbe koje su propisane u Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.) za ispitivanje svjedoka, osim ako Prekršajnim zakonom nije što drugačije određeno i to u slučaju stegovnog kažnjavanja sudionika postupka (članak 166. stavka 2. Prekršajnog zakona), izvanraspravnog ispitivanja (članak 167. stavak 7. Prekršajnog zakona) te odgode i prekida glavne rasprave (članak 168. stavak 2. Prekršajnog zakona). Radi se o personalnom dokazu čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost dokaza u postupku. Stoga se u prekršajnim postupcima supsidijarno primjenjuju odredbe članka 283. do 300. Zakona o kaznenom postupku prilikom izvođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, dok su u članku 300. Zakona o kaznenom postupku izričito propisane situacije kada se iskaz svjedoka smatra nezakonitim dokazom.
11. Nadalje, odredbom članka 300. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku propisano je da se iskaz svjedoka, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz članka 288. stavka 3. ovog Zakona nisu ubilježene u zapisnik, a kojom odredbom je propisano:
„3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.“
12. Iz sadržaja Zapisnika proizlazi da je u isti unijeta izjava gore navedene svjedokinje pa sadržaj takve obavijesti nije zakonit dokaz jer se radi o neformalnom iskazivanju ovlaštenim osobama tijela državne uprave prilikom provođenja nadzora.
13. Kako u konkretnom slučaju svjedokinja prije davanja izjave nije upozorena na način propisan odredbama Zakona o kaznenom postupku koje se supsidijarno primjenjuju u prekršajnom postupku odnosno propisana upozorenja nisu ubilježena u Zapisnik, to predmetni Zapisniku u dijelu koji sadrži njenu izjavu (s obzirom na način pribavljanja) čini nezakonitim dokazom pa se na takvom dokazu, u smislu odredbe članka 90. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odluka ne smije temeljiti. Stoga je na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona, taj dio Zapisnika koji sadrži navedenu izjavu svjedokinje, trebalo izdvojiti, jer takva saznanja ne mogu biti dokaz, već imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal. Međutim, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak to nije učinilo, već je donijelo meritornu odluku, temeljeći istu i na Zapisniku, ocjenjuje ga i analizira te na taj način utvrđuje činjenično stanje. Također, treba napomenuti da bez obzira na okolnost da je ostali dio Zapisnika sastavljen u sklada sa zakonom, isti nije mogao biti korišten kao dokaz u postupku i na istom se odluka o prekršaju nije mogla temeljiti.
14. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo je bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj Sud pazi i po službenoj dužnosti, a obzirom na utvrđenu bitnu povredu postupka, pobijano rješenje o prekršaju ne može se ispitati glede drugih žalbenih osnova koje proizlaze iz sadržaja žalbe.
15. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, time da će prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u ponovnom postupku, glede prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, otkloniti istaknutu bitnu povredu te izvesti sve potrebne (i zakonite dokaze) u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na ovo djelo, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog zakonitog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi, donijeti novu i u svemu valjano obrazloženu odluku, pazeći pri tome i na pravilno pravno označavanje prekršaja.
16. S obzirom na izneseno, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijeku, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
