Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1318/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB:84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici ĐO, diplomiranoj pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. (OIB:26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-81/2023-7 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-81/2023-7 od 11. srpnja 2025. i odbija tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate mu iznosa od 2.722,33 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 385,40 Eur od 24. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 1.151,00 Eur od 1. travnja 2018. do isplate i na iznos od 1.189,59 Eur od dana donošenja presude do isplate.

II/Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.148,77 Eur (tri tisuće sto četrdeset i osam eura i sedamdeset i sedam centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete koju trpi isplatama obitelji svog preminulog osiguranika obiteljske mirovine, naknadi iznos od 2.722,33 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od označenog dospijeća do isplate. Toč.II. izreke odbijen je zahtjev tuženika radi naknade mu troškova postupka.

2. Polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da je osiguranik tužitelja GO smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je 18. studenoga 2003. prouzrokovao osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i koji je za odnosno kazneno djelo proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ludbregu broj K-19/04-6 od 23. travnja 2004., da je obitelji preminulog osiguranika rešenjem tužitelja Klasa: 140-03/04-01/OB, Urbroj: 341-20- 03/1-04-19416 od 18.3.2004. počam od 20.11.2003. priznato pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 177,48 Eur (1.337,22 kn) mjesečno, da je uzrok smrti osiguranika ozljeda na radu, i da predmetnom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao osiguratelja izravnog štetnika pozivajući se na odredbu čl.161. u vezi sa čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO – Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) u iznosu od 2.772,33 Eur, prvostupanjski sud je predmetni tužbeni zahtjev radi povrata iznosa obiteljskih mirovina isplaćenih obitelji svog osiguranika ocijenio osnovanim.

2.1. Unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023. kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda broj Pn-79/2021-4 od 22. studenog 2021. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1732/2021-2 od 18. srpnja 2022. (u kojima su sudovi predmetnu pravnu situaciju prosuđivali primjenom ZMO) - po kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), prvostupanjski sud je i u ponovljenom suđenju predmetni obvezno-pravni odnos prosuđivao primjenom odredbi ZMO.

3. Osnovano stoga tuženik u izjavljenoj žalbi pledira na žalbenom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ističući da je predmetni obvezno-pravni odnos trebalo prosuđivati primjenom odredbi ZOOP.

4. No ponajprije valja navesti da – suprotno žalbenom stajalištu tuženika, prvostupanjski sud u podnošenju pobijane presude nije ostvario niti jedan žalbeni razlog na koji ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) pa niti onu iz čl.354.stav.2. toč.11. ZPP jer je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge o pravnom shvaćanju na temelju kojega utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim.

4.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju zauzetog materijalno-pravnog shvaćanja o primjeni odredbi ZMO navodi da se iznos štete za koju tuženik odgovara u ovom slučaju ne može utvrditi prema čl. 27. ZOOP koji stvarnu štetu definira kao razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu budući da u predmetnoj pravnoj stvari nije riječ o invalidskoj mirovini, već o obiteljskoj mirovini utvrđenoj rješenjem tužitelja koja se isplaćuje članovima obitelji poginulog osiguranika tužitelja.

5. No obzirom na izražena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u velikom broju odluka (npr. Rev-936/2023-2 od 17. siječnja 2024., Rev-184/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev-469/2022-2 od 16. svibnja 2023., Rev-641/2022-2 od 14. lipnja 2023., Rev-298/2022-2 od 19. listopada 2022. i dr.) pa i u odluci broj Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023. koja je donesena u predmetnom postupku i do sada već ustaljenu sudsku praksu iz koje proizlazi da se i u pravnoj situaciji kao što je konkretna primjenjuje čl. 27. ZOOP koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", te da primjenom stav. 2. i 3. cit. zakonske odredbe u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine obveza tuženika (društva za osiguranje) postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika, a koja shvaćanja prihvaća i ovaj sud, to proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je mjerodavno pravo ZMO.

5.1. Stoga, polazeći od činjenice da je osiguranik tužitelja smrtno stradao u prometnoj nesreći i da je navedeno po tužitelju okvalificirano kao ozljeda na radu, a što potvrđuje rješenje tužitelja od 18. ožujka 2004. (list 13 -14 prvostupanjskog spisa) i da odredba čl. 27.stav.1. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stav. 2.), da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stav. 3.), da se prethodno citirane odredbe stavaka 1., 2. i 3. odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stav. 4.), to je evidentno da u konkretnom slučaju ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu obiteljske mirovine koja se isplaćuje obitelji smrtno stradalog osiguranika jer je predmetni štetni događaj okvalificiran kao povreda na radu i jer se obitelji osiguranika isplaćuje mirovina koja je utvrđena kao posljedica ozljede na radu.

6. Obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a.

6.1. Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka te naložiti tužitelju da iste naknadi tuženiku (odredba čl.154.stav.1. ZPP).

7. Imajući u vidu da se vrijednost predmeta spora u konkretnom predmetu mijenjala, pa je od utuženja do 30. prosinca 2019. iznosila 6.200,87 Eur, potom je od 30. prosinca 2019. do 18. srpnja 2022. iznosila 4.591,42 Eur, a od 18. srpnja 2022. je iznosila 2.723,33 Eur, to su radnje zastupanja tuženika po punomoćnicima – odvjetnicima honorirane prema važećoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja odnosne radnje zastupanja i to primjenom Tarife o nagradama i naknadi zastupanja za rad odvjetnika (dalje:Tarifa/23 – "Narodne novine" broj 138/23) sukladno njezinom Tbr.52/3.

7.1. Slijedom toga, tuženiku je za sastav podneska od 13. studenog 2019. priznata nagrada po Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 62,50 Eur, zastupanje na ročištu održanom dana 15. ožujka 2021. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur, sastav žalbe od 6. svibnja 2021. po Tbr.10/1 Tarife u iznosu od 312,50 Eur, zastupanje na ročištu održanom dana 20.studenog 2021. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur, sve sa uključenom naknadom po Tbr. 46 Tarife. Nastavno je tuženiku priznata nagrada za sastav žalbe od 30. studenog 2021. (prema vrijednosti pobijanog dijela prvostupanjske presude od 2.723,33 Eur) po Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od 312,50 Eur, nagrada za sastav prijedloga za dopuštenje revizije po Tbr. 10/5 Tarife u iznosu od 375,00 Eur i sastav revizije po istom Tbr. u iznosu od 375,00 Eur, zastupanje na ročištu održanom dana 30. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur i na ročištu održanom dana 27. svibnja 2025. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 46 Tarife. Tuženiku je priznata i nagrada za sastav predmetne žalbe po Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od 312,50 Eur sa uključenom naknadom po Tbr. 46 Tarife. Uz to su tuženiku priznati izdaci s osnova plaćenih pristojbi na žalbu od 6. svibnja 2021. u iznosu od 108,46 Eur, na žalbu od 30. studenog 2021. u iznosu od 108,46 Eur, na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 73,69 Eur i na predmetnu žalbu u iznosu od 108,46 Eur. Sveukupno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.148,77 Eur.

7.2. Tuženiku nisu priznati zatraženi izdaci za sastav odgovora na žalbu tužitelja od 21. prosinca 2021. i pristojbe na odgovor, jer sadržaj tog odgovora nije bio odlučan za tijek i ishod tadašnjeg žalbenog postupka u kojemu je ovosudnim presudom broj Gž- 1732/2021-2 od 18. srpnja 2022. žalba tužitelja odbijena.

U Varaždinu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec