Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1228/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB:84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici BG, diplomiranoj pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. (OIB:26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3557/2024-8 od 7. ožujka 2025. ispravljene rješenjem broj P-3557/2024-13 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se toč. I.- i toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3557/2024-8 od 7. ožujka 2025. ispravljene rješenjem broj P-3557/2024-13 od 2. lipnja 2025.

II/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom , koja je u dijelu obvzenika naknade troškova postupka ispravljena rješenjem od 2. lipnja 2025., odbijen je tužbeni zahtjev radi naknade štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici u iznosu od 5.700,43 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2024. do isplate (toč. I. izreke). Toč. II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 250,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovom sudu da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/6 i uz naknadu po Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 250,00 Eur i naknadu pristojbe za odgovor – "po određenju suda".

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Naime, obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da je osiguranica tužitelja OG ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. srpnja 1986. i koju je prouzrokovao osiguranik tuženika te da je tužitelj OG priznao pravo na invalidsku mirovinu koja je u opsegu od 30% posljedica navedene prometne nesreće i koja je utvrđena ozljedom na radu, te od činjeničnog supstrata predmetne tužbe iz koje proizlazi da tužitelj utužuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici (u iznosu koji je srazmjeran opsegu u kojemu je povreda na radu bila uzrokom invalidnosti) i to u periodu od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023., pa predmetni obvezno-pravni odnos prosuđuje primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP – "Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine njegovom osiguraniku.

4.1. Prosuđujući osnovanost tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 27. stav. 1. ZOOP kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stav.2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju - u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stav.3.), uzimajući da se prethodno navedeni stavci odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stav.4.), prvostupanjski sud zaključuje da obveza tuženika postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu (istovjetno pravno shvaćanje da je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., broj Rev-850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

4.2. Imajući u vidu da je osiguranici tužitelja priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu u opsegu od 30% i bolesti u opsegu od 70%, prvostupanjski sud zaključuje da zbog ozljeđivanja osiguranice u prometnoj nesreći (što joj je priznato kao ozljeda na radu) tužitelj ne trpi štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine (zbog ozljede na radu) i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu jer takve razlike nema, a što je i sam tužitelj priznao na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 21. siječnja 2025. pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovanog.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta iz aspekta odredbe čl. 365. stav. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud u svom postupanju nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, a i da je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u žalbi pledira na primjeni odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju kao mjerodavnog za prosudbu predmetnog obvezno-pravnog odnosa između parničnih stranaka i to njegove odredbe čl.161., čl.164. i čl.165. stav.1.

7. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP-a, pri čemu valja napomenuti da je žalba svedena i na elaboriranje načela lex posterior derogat legi priori i to u kontekstu stajališta tužitelja da su u konkretnom slučaju relevantne odredbe ZMO koji je u odnosu na ZOOP kasniji zakon, valja navesti sljedeće:

7.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022., Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023.). Obzirom da je navedeno pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu. Tome valja nadodati da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi čl.20.toč.1. Zakona o sudovima (dalje: ZS – "Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

8. Nastavno prednjem valja ponoviti da je sukladno odredbi čl. 27. stav. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojeg je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP kao posebnim zakonom – konkretno čl. 27. istog koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i osnovom ZOOP-a preuzetih ugovornih obveza.

8.1. Obzirom da sukladno odredbi čl. 27. stav.3. ZOOP obveza tuženika postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a da u konkretnom slučaju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu to je evidentno da tužitelj takvim isplatama, u smislu odredbe čl.27.stav.3. ZOOP ne trpi nikakvu štetu.

8.2. Prigovor tužitelja da je ZMO na čijoj primjeni pledira u konkretnoj pravnoj stvari lex posterior u odnosu na ZOOP, po ocjeni je ovog suda neosnovan obzirom da navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada tužitelj može potraživati naknadu štete - ali prema svim osobama prema kojima može potraživati naknadu stvarne štete, dok ZOOP propisuje pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada tužitelj od njih potražuje naknadu štete slijedom čega načelo načelo lex posterior derogat legi priori ne nalazi svoju primjenu.

9. Imajući u vidu da žalbom tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I. izreke, a i u toč. II. izreke obzirom da žalitelj odluku o troškovima postupka pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

10. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, obzirom da sadržaj odgovora na tužiteljevu žalbi po ocjeni ovog suda nije bio od značaja za odluku o žalbi tužitelja, pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155. stav. 1. ZPP.

10.1. Nepobijana toč. III. izreke nije bila predmetom žalbenog preispitivanja.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec