Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-660/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Modriću, odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 47, protiv tuženika ZS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Cetinji, odvjetniku u Zagrebu, Horvaćanska 17a, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1054/2024-31 od 8. travnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1054/2024-31 od 8. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Ukida se rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku Ivanki Birkić-Šarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36/21 od 18 ožujka 2021. u dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 3.108,47 eur sa pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 535,83 eur i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 204,06 eur te se zahtjev odbija.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eur u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 23. travnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tuženika da joj naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik podmiri račune 2017-005, 2017-006, 2017-007, svi izdani za provedeno vještačenje dana 16. veljače 2017. u ukupnom iznosu od 3.108,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2017. i iznos od 535,83 eura na ime zakonskih zateznih kamata na plaćene račune broj 2017-003 i 2017-004.
5.1. Tuženik je osporio zahtjev tužiteljice u cijelosti i prigovorio pasivnoj legitimaciji.
5.2. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio;
- da je u vrijeme izrade vještačenja procjene nekretnina u stečajnom postupku nad dužnikom Oro i Kopo d.o.o. koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-41/15 (ranije St-323/13) i za koje vještačenje su izdani računi tuženik bio stečajni upravitelj,
- da je tužiteljica u navedenom stečajnom postupku izradila procjenu tržišne vrijednosti poljoprivrednog i građevinskog zemljišta u svojstvu stalnog sudskog vještaka, a na svojim nalazima je kao naručitelj navedeno društvo DIP Karlovac d.d., dok je tuženik naznačen kao zakonski zastupnik društva,
- da je na izdanim računima za provedeno vještačenje u spisu Trgovačkog suda u Zagrebu kao naručitelj naznačen stečajni upravitelj ZS,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona predmetna vještačenja obavila po isključivom nalogu tuženika, a nakon što je ispostavila račune na društvo DIP Karlovac tuženik da joj je u nazočnosti svjedoka vratio kuvertu s računima i rekao neka se računi ispostave na njega i da će on osobno podmiriti tražbine po tim računima,
- da je njezin iskaz potvrđen iskazom svjedoka DS koji da je bio prisutan kada je tužiteljica tuženiku predala kuvertu s računima i kada joj je on rekao da iste naslovi na njega, ali ne zna o kojim se računima radi,
- da iz iskaza tuženika proizlazi da je on bio stečajni upravitelj u stečajnom postupku nad društvom Oro i Kopo d.o.o., te da je vještačenje naručeno za potrebe stečajnog postupka, a ne njega osobno, te osporava tvrdnju tužiteljice da je zatražio da račune naslovi na njega osobno,
- da su dva od pet utuženih računa plaćeni od strane stečajnog dužnika nakon ostvarene prodaje nekretnina te da će i ostali računi biti plaćeni nakon što se prodaju druge nekretnine stečajnog dužnika.
5.3. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da između stranaka nema odnosa na koje se ukazuje tužbom, već da je izradu nalaza i mišljenja od tužiteljice naručio tuženik u svojstvu stečajnog upravitelja, dakle, u svojstvu zakonskog zastupnika stečajnog dužnika odnosno u ime i za račun stečajnog dužnika, a ne u svoje ime, zbog čega da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36/21 od 18. ožujka 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 3.108,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 535,83 eura i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 204,06 eura.
5.4. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).
6. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana odluka ne sadrži valjano obrazloženje.
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu na koju se poziva tužiteljica, za svoju odluku je dao jasne razloge, ista nije proturječna provedenim dokazima, te je istu moguće ispitati. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.
7. Tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava te ističe da prvostupanjski sud pogrešno nije poklonio vjeru iskazu svjedoka DS koji je bio osobno prisutan kada je tuženik vratio tužiteljici račune i uputio ju da ih ispostavi na njegovo ime, ta da nije utvrđeno tko je platio dva računa nakon što je primio obavijest javne bilježnice o podnošenju prijedloga za ovrhu, kao i da je tuženik priznao svoju obvezu kada je podmirio dva računa te je time priznao cjelokupni dug.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši prigovor promašene pasivne legitimacije.
7.2. Iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-41/2015 u stečajnom postupku nad dužnikom Oro i Kopo d.o.o. iz Vojnića proizlazi da je tuženik kao stečajni upravitelj 10. listopada 2017. podnio Redovno izvješće o obavljenim aktivnostima i stanju Stečajne mase iz kojeg proizlazi da je on s tužiteljicom kao sudskom vještakinjom obišao nekretnine u vlasništvu stečajnog dužnika te je ista izvršila procjenu, pobrojane su sve nekretnine i izražena njihova vrijednost prema procjeni tužiteljice. Priloženi su i računi koje je izdala tužiteljica za procjenu tržišne vrijednosti poljoprivrednog i građevinskog zemljišta u kojima je kao naručitelj naveden stečajni upravitelj ZS. Radi se o pet računa i to računu broj 2017-003 na iznos od 9.442,00 kuna, račun broj 2017- 004 na iznos od 5.723,00 kuna, račun broj 2017-005 na iznos od 15.618,50 kuna, račun broj 2017-006 na iznos od 4.500,00 kuna i račun broj 2017-007 na iznos od 4.646,75 kuna, svi s datumom 16. veljače 2017, a koji se odnose na procjenu upravo nekretnina u vlasništvu stečajnog dužnika. Iz detalja prometa na računu tužiteljice (list 14) proizlazi da je Stečajna masa iza Oro i Kopo d.o.o. dana 1. ožujka 2021. tužiteljici platila iznos od 15.165,00 kuna i to račune broj 2017-003 i 2017-004. Dakle, sama tužiteljica je u spis priložila dokaz iz kojeg proizlazi da je dva od pet računa koji su obuhvaćeni prijedlogom za ovrhu platio stečajni dužnik.
7.3. Kako je utužene račune tužiteljica predala u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, a za vještačenje koje je provela u stečajnom postupku nad Trgovačkim društvom Oro i Kopo d.o.o. i kako je upravo Stečajna masa platila dva od pet računa, ne može se prihvatiti zaključak da je tužiteljica vještačenja za koje je izdala račune provela za potrebe tuženika osobno te da ju je on osobno angažirao u svoje ime i za svoj račun, već je ista angažirana od strane tuženika kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad Oro i Kopo d.o.o.
7.4. Svjedok DS nije vidio račune koji su bili u kuverti i koje je tuženik vratio tužiteljici, ako se i prihvati kao istinit njegov iskaz da je bio prisutan kada je tuženik tužiteljici vratio kuvertu s računima i rekao joj da ih ispravi na njegovo ime, pa se ne može zaključiti da se radi upravo o ovdje spornim računima.
7.5. Člankom 240. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Međutim, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti ovaj članak jer dva računa koja su plaćena nije platio tuženik već Stečajna masa iza Oro i Kopo d.o.o.
7.6. Odluku o parničnom trošku ovaj sud nije ispitivao u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava jer to više ne radi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, a tužiteljica nije iznijela konkretne razloge kojima osporava odluku o parničnom trošku.
8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tužiteljice te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
