Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1267/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Ulica 5. kolovoza 1995., povodom žalbe Republike Hrvatske (OIB:52634238587) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici broj Sp-201/2025-8 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I/Žalba Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici broj Sp-201/2025-8 od 8. listopada 2025.

II/Odbija se Republika Hrvatska sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski rješenjem u toč.I – i toč.II izreke otvoren je, i istovremeno zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača OL (dalje: potrošač). Toč.III. izreke potrošač je oslobođen od preostalih obveza – između ostalog i u odnosu na osnovu broj KOV-383/23-IZ.NA izdavatelja Općinskog suda u Sisku, vjerovnika Republike Hrvatske Ministarstva financija za nenaplaćeni iznos kamate od 66,91 Eur i troška u iznosu od 547,61 Eur (alineja 3.).

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. III. alineja 3. izreke pravovremenu žalbu podnio je vjerovnik Republika Hrvatska (dalje: žaliteljica), zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), s prijedlogom ovom sudu da ga preinači i uskrati potrošaču oslobođenje od svih obveza u smislu odredbe čl.75. Zakona o stečaju potrošača, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalitelj zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

2.1. Žaliteljica se u žalbi poziva na odredbu čl. 75. stav. 1. toč. 1. Zakona o stečaju potrošača (dalje: ZSP – „Narodne novine“ broj 100/15, 67/18 i 36/22) kojom je propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugo kazneno djelo koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, a na što da u odnosu na potrošača ukazuju presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj KOV-383/2023 kojom je osuđen za kaznena djela prijetnje - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 4. KZ/11, dok iz izvoda iz kaznene evidencije (koju prilaže žalbi) proizlazi i da je osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. i 3. KZ/11 i krivotvorenja službene ili poslovne isprave - opisano i kažnjivo po članku 279. stavak 2. KZ/11.

2.2. Ističe i da je prvostupanjski sud oslobodio potrošača obveze koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, pa kako potrošač s Republikom Hrvatskom nije sklopio „tržišni“ pravni posao u postupku iz kojeg je nastala predmetna osnova, to smatra da se u postupku jednostavnog stečaja niti ne može osloboditi osnova navedenih u točki III. alineja 3. izreke pobijanog rješenja obzirom da se ZSP primjenjuje prvenstveno na odnose u koje su potrošači stupali s trgovcima s kojima zaključuju pravne poslove na tržištu, a koji pravni poslovi ne ulaze u područje potrošačeve profesionalne djelatnosti. Obzirom da je obveza iz rješenja Općinskog suda u Sisku broj KOV-383/23 obveza koja je nastala kao rezultat vođenja kaznenog postupka pred nadležnim tijelima državne vlasti, a koji se postupci ne mogu smatrati tržišnim pravnim poslovima, to se ni na obveze iz iste ne može primijeniti ZSP niti potrošač istih osloboditi – pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev-609/2021.od 17. studenog 2021.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba vjerovnice Republike Hrvatske je neosnovana.

5. Naime, razmatranjem stanja prvostupanjskog predmeta utvrđeno je da je predlagatelj Financijska agencija inicirao predmetni postupak u smislu odredbe čl.79.a.stav.1.i 2. ZSP obzirom da je potrošač na dan podnošenja prijedloga sudu (5.3.2025.) u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 4993 dana imao neizvršene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 2.045,43 Eur od čega se iznos od 12,65 Eur odnosi na glavnicu evidentiranih neizvršenih osnova, a kako se potrošač nije očitovao da je suglasan sa provedbom predmetnog postupka to da se u smislu nastavne odredbe čl. 79.c stav. 2. ZSP uzima da jest suglasan.

5.1. Uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje prvostupanjski sud utvrđuje da na dan 8. listopada 2025. neprekidna blokada potrošača traje 5210 dana (duže od tri godine), da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a stav. 2. ZSP čija ukupna nenaplaćena glavnica iznosi 512,65 Eur čime da su ispunjene pretpostavke za provedbu postupka iz čl. 79.a stav.2. ZSP.

5.2. Pribavivši sukladno odredbi čl. 79.f stav. 2. ZSP podatke o imovini potrošača putem Financijske agencije (koja je ovlaštena te podatke pribavljati od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koja vode evidencije o imovini potrošača) prvostupanjski sud je utvrdio da je potrošač u razdoblju u 2022. ostvario prihod s osnova dohotka od nesamostalnog rada od (sada) 4.977,11 Eur (tada 37.500,00 kn), u 2023.- u iznosu od 3.328,86 Eura, u 2024. - u iznosu od 4.780,00,00 Eur, a u 2025. u iznosu od 858,00 Eur, da u vlasništvu nema motornog ili drugog vozila, ni druge pokretne imovine, niti vrijednosnih papira i da nije vlasnik nekretnina pa je slijedom navedenih utvrđenja zaključio da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 1.327,23 Eur pa je pozivom na odredbu čl. 79.g stav. 1. ZSP otvorio i istodobno zaključio jednostavni postupak stečaja potrošača oslobodivši ga u smislu nastavne odredbe čl.79.g. stav.4. ZSP od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP.

6. Neosnovano žaliteljica ukazuje da je prvostupanjski sud zanemario odredbu čl. 75. stav. 1. toč. 1. ZSP koja propisuje da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti. Neutemeljeno smatra i da potrošača nije moguće osloboditi obveze iz osnove koju predstavlja pravomoćno sudsko rješenje.

7. No prije analize žalbenog stajališta žaliteljice valja uvodno navesti da odredba čl. 2. stav.1. ZSP ciljem tog Zakona propisuje osloboditi poštenog potrošača od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza) pri čemu se sukladno stav. 2. citirane odredbe poštenje potrošača utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskoga postupka i razdoblja provjere ponašanja u skladu sa ZSP.

7.1. Nadalje valja navesti da se žalbom citirana odredba čl.75. ZSP primjenjuje i na jednostavni postupak stečaja potrošača osnovom odredbe čl. 79.o istog Zakona.

7.2. Prema odredbi čl. 75. stav. 2. ZSP vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl.74.stav.2. ZSP (koja se također na odgovarajući način primjenjuje i na jednostavni postupak stečaja potrošača sukladno čl. 79.o ZSP) predložiti sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obavezno navođenje razloga iz čl. 75. stav.1. ZSP.

7.3. U jednostavnom postupku stečaja potrošača značaj ročišta iz odredbe čl. 74. stav. 2. ZSP (kojeg je svrha pribava mišljenja vjerovnika, povjerenika i potrošača prije donošenja rješenja o oslobođenju ili uskrati oslobođenja od preostalih obveza nakon isteka razdoblja provjere ponašanja u postupku stečaja potrošača) ima objava oglasa propisanog odredbom čl.79.f. ZSP kao stadija postupka koji omogućava vjerovnicima da iznesu relevantne okolnosti vezane uz sam postupak pa tako i eventualne zapreke za provedbu konkretnog postupka. To više što se u žalbi, sukladno odredbi čl.352.stav.2. ZPP koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 23. ZSP i čl.10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 i 36/22) - ne mogu isticati materijalno-pravni prigovori na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, a niti iznositi nove činjenice i prilagati/predlagati novi dokazi (stav.1.).

7.4. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa je vidljivo da žaliteljica prigovor nepoštenja/nesavjesnosti potrošača zbog kaznene osude, tijekom prvostupanjskog postupka nije isticala. Obzirom da žaliteljica tek u žalbi predlaže uskratu oslobođenja od preostalih obveza zbog nesavjesnosti/nepoštenja potrošača pozivajući se pri tom na Uvjerenje – Izvod iz kaznene evidencije potrošača iz koje proizlazi da je osuđen i zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. i 3. KZ/11 i krivotvorenja službene ili poslovne isprave - opisano i kažnjivo po članku 279. stavak 2. KZ/11, to valja navesti da je na isticanje takvog materijalno-pravnog prigovora prekludirana sukladno odredbi čl. 352. stav. 2. ZPP.

8. Stajalište da prvostupanjski sud u jednostavnom postupku stečaja potrošača ne ispituje postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. ZSP po službenoj dužnosti, već isključivo ako je vjerovnik predložio uskratu, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1170/2022-2 od 25. travnja 2023.

9. Neutemeljena je žalba žaliteljice i u odnosu na njome istaknuto stajalište da se potrošač ne može osloboditi obveza prema Republici Hrvatskoj koje su (općenito) utemeljene na sudskoj odluci – navedeno iz razloga što ZSP određeno u odredbi čl. 77.stav.1. propisuje da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem, naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem i naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede. Kako se radi o zatvorenom broju obveza kojih se potrošač ne može osloboditi to je suprotno žalbeno stajalište žaliteljice da u navedenu restrikciju oslobođenja ulaze i sudske odluke kojima je potrošač obvezan prema Republici Hrvatskoj neosnovano, jer takvo što ne proizlazi ni iz jedne odredbe ZSP.

9.1. Naime, odredbom čl. 77. stav. 1. ZSP-a propisane su obveze od kojih potrošač ne može biti oslobođen, pri čemu obveza iz osnove žaliteljice (troškovi kaznenog postupka iz rješenja Općinskog suda u Sisku broj KOV383/23) nije obuhvaćena cit. odredbom. Tome valja nadodati i da je Zaključkom predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 14. lipnja 2024., broj Su IV-184/2024 u kojem je na pitanje može li potrošač biti oslobođen obveze utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom jer se „ta osnova ne može smatrati pravnim poslom potrošača i trgovca koji ne ulazi u područje profesionalne djelatnosti potrošača" ili se potrošač ne može osloboditi samo onih obveza određenih u čl. 77. stav. 1. ZSP, usvojeno stajalište cit.: "Potrošač se ne može osloboditi samo onih preostalih obveza određenih u članku 77. stavku 1. Zakonu o stečaju potrošača." Valja navesti da se pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev-609/2021.od 17. studenog 2021. odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju pa u konkretnom predmetu nije primjenjivo.

10. Imajući u vidu da žalbenim navodima žaliteljice nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, kraj činjenice što ispitivanjem istog u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. stav 2. u vezi sa čl. 381. ZPP-a nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

11. Zbog žalbenog neuspjeha žaliteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec