Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1322/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1741/2024-21 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1741/2024-21 od 24. srpnja 2025. potvrđuje:

- u točci I. izreke i

- u točci II. izreke u dijelu kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 770,34 EUR sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2024. do isplate.

II. Djelomično se preinačuje točka II. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1741/2024-21 od 24. srpnja 2025. u dijelu kojem je tuženiku naloženo plaćanje zatezne kamate na iznos od 770,34 EUR tekuće dana 30. siječnja 2024. na način da se zahtjev za isplatu zatezne kamate na toj iznos tekuće dana 30. siječnja 2024. odbija.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka II. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1741/2024-21 od 24. srpnja 2025. u dijelu kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 3,00 EUR sa zateznim kamata od 30. siječnja 2024. do isplate.

II. Ukidaju se točke III. i IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1741/2024-21 od 24. srpnja 2025. i predmet se u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe članka 8. ugovora o kreditu broj 066-44/2008 od 7. veljače 2008. u dijelu koji se „odnosi na zaračunavanje nezakonite naknade“. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 773,34 EUR sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2024. do isplate dok je sa zahtjevom za isplatu iznosa od 618,11 EUR sa zateznim kamatama tužiteljica odbijena točkom III. izreke. Točkom IV. izreke odlučeno da je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijane dijelove presude na način da se tužbeni zahtjevi odbiju u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ih ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika istu predložila odbiti kao neosnovanu tvrdeći da su žalbeni razlozi neodlučni i paušalni.

4. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

5. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6.1. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu 066-44/2008 od 7. veljače 2008. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa od 770,34 EUR plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita koja je sadržana u članku 8. tog potrošačkog ugovora u odnosu na koji su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., i 52/2016., dalje ZPK), 26. veljače 2016. zaključile aneks uz ugovor o kreditu broj 066- 44/2008. Naposljetku, predmet spora je i zahtjev za isplatu 618,11 EUR koji je utemeljen na tvrdnjama tužiteljice da je iznose od 250,58 EUR, 202,63 EUR, 83,80 EUR i 81,10 EUR koje je bila prisiljena plaćati „zbog odugovlačenja tuženika s prijevremenom otplatom kredita“ iako je kredit „poželjela“ prijevremeno otplatiti u rujnu 2023. te je „tako preplatila kamate“.

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 7. veljače 2008. u [adresa] između tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 066-44/2008 s ugovorenim iznosom kredita od 116.500,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz promjenjivu redovnu kamatu i s rokom otplate od 35 godina

- da je među strankama, bez pojedinačnog pregovaranja, u članku 8. tog ugovora ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita prema odgovarajućoj odluci banke

- da iz ugovora o kreditu nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u ugovorenoj visini pa stoga tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju

- da sporna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da su stranke 26. veljače 2016. sklopile aneks uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/2015),

- da je taj aneks sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je tužiteljica prijevremeno u cijelosti otplatila kredit

- da je tužiteljica platila tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita u ugovorenom iznosu od 770,00 EUR

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. ožujka 2024. i

- da tužiteljica isplatu iznosa od 250,58 EUR, 202,63 EUR, 83,80 EUR i 81,10 EUR nije dokazala potvrdama o plaćanju.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita sadržanu u članku 8. ugovora o kreditu na temelju članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003., 46/2007. i 79/2007., dalje: ZZP/2003) i članka 26. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 101/1017., 128/2022. i 156/2023., dalje: ZSPK) utvrdio ništetnom te je obvezao tuženika vratiti tužiteljici 773,34 EUR na ime uplate koja je učinjena za ispunjenje ništetne ugovorne odredbe o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita zajedno sa zateznim kamatama od dana 30. siječnja 2024. do isplate, ne obrazlažući tijek dosuđene kamate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Zahtjev za isplatu iznosa od 618,11 EUR je odbijen jer je prema ocjeni prvostupanjskog suda riječ o iznosu za koji je tužiteljica propustila ispravama dokazati da ga je platila tuženiku.

U odnosu na žalbu tuženika protiv odluka iz točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude

10. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u povodu žalbe tuženika ispitao prvostupanjskom dijelu u pobijanim točkama I. i II. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Suprotno tvrdnjama tuženika, točka I. izreke pobijane presude sadrži razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa se pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika o predmetu spora, može ispitati. Imajući na umu da je člankom 8. ugovora o kreditu broj 066-44/2008, među ostalim, ugovoreno zaračunavanje naknade, iako je točno da je zahtjev koji je tom točkom izreke prihvaćen mogao biti precizniji, odluka o ništetnosti te ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na zaračunavanje nezakonite naknade je dovoljno određena odnosno nije nejasna ili neprecizna do mjere da se ne bi mogla ispitati. Zbog toga u odnosu na tu točku I. izreke prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik.

12.1. Imajući na umu da nije sporna činjenica da je tuženik u skladu s člankom 19.e stavkom 1. ZPK-a dostavio tužiteljici kao potrošaču izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, bespredmetni su žalbeni navodi tuženika da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer da sud prvog stupnja nije iznio razloge zbog kojih je zaključio da je tužiteljica zaključila predmetni ugovor o kreditu kao potrošač.

12.2. Činjenica da tuženik osporava ili problematizira zaključak suda prvog stupnja o tome da je sporna ugovorna odredba ništetna ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva utvrđenim činjeničnim stanjem, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik tim žalbenim razlogom bitne povrede postupka zapravo pobija zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Zbog toga će osnovanost tih žalbenih navoda biti ocijenjena prilikom razmatranja postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je zbog toga što nije izveden dokaz financijskim vještačenjem koje je predlagao, onemogućen u raspravljanju čime sadržajno upućuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a i tvrdi da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. To zato što sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložio (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj nezakonitog postupanja zbog kojeg je tuženik onemogućen u raspravljanju. Tuženik pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegove prijedloge za provođenje daljnjih dokaza, a da je time što je te dokazne prijedloge odbio počinio bitnu postupovnu povredu. Iz teksta samog članka 8. ugovora o kreditu jasno proizlazi da je ugovorena naplata prema odluci banke o naknadama za usluge banke i činjenice utvrđene financijskim vještačenjem da je tužiteljici naplaćena ta naknada u visini od 3% iznosa glavnice, jasno proizlazi da je tužiteljici naplaćena paušalizirana naknada za uslugu prijevremene otplate kredita, a ne naknada za pretrpljenu štetu. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada radi utvrđenja visine štete koja nije predmet spora, nije izveo po tuženiku predloženi dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja opsega štete koju je zbog prijevremene otplate kredita pretrpio tuženik.

14. Imajući na umu da je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 96. stavka 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007), smatra se da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje o tome, zakonska presumpcija iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007 nije dovedena u pitanje pa tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nisu vodili pojedinačni pregovori.

15. Imajući na umu da ugovorna odredba o tzv. izlaznoj naknadi ne definira glavni predmet obveze tužiteljice te da je riječ o odredbi bez koje sporni ugovor o kreditu može nastaviti obvezivati stranke, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je riječ o ugovornoj odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti u skladu s člankom 99. ZZP/2007.

15.1. Bespredmetno je pozivanje tuženika na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) jer je riječ o propisu koji su u ovom predmetu (vremenski) neprimjenjivi (vidjeti presudu Suda Europske unije u predmetu Zagrebačka banka, C-567/2020, t. 36. do 40.).

16. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005. i 41/2008., dalje ZOO/2005-2008) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ne predviđaju plaćanje naknade za uslugu prijevremene otplate kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ("Narodne novine" br. 84/2002. i 141/2006., dalje: ZB). Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu u skladu s člankom 96. stavkom 5. ZZP/2007 izuzete iz područja primjeni odredbi tog Zakona o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima.

17. Imajući na umu razloge navedene u točkama 14. do 16. ovog obrazloženja, sporna ugovorna odredba ugovora o potrošačkom kreditu o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori nije u skladu s člankom 96. stavkom 5. ZZP/2007 izuzeta iz područja primjene Glave 11. (Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima) Dijela II. ZZP/2007 niti je u skladu s člankom 99. tog Zakona izuzeta iz testa poštenosti. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio te propise kada je ispitivao je li riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 96. stavka 1. ZZP/2007.

18. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZZP/2007 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

19. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 98. ZZP/2007 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

20. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 96. stavak 1. ZZP/2007, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.

20.1. Pored pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda iz točke 158. obrazloženja pobijane presude da tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju te da prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi, to tim više što su ostalim ugovornim odredbama administrativni troškovi prijevremene otplate kredita prebačeni na tužiteljicu, ne može se zaključiti da je tuženik bio mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima. Zbog toga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije riječ o ugovornoj odredbi koju je bez pregovaranja unaprijed sastavio tuženik u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

21. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (3% neotplaćene glavnice). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

22. Odredbe članaka 1021. do 1024. tada važećeg ZOO 2005-2008 kao niti odredbe tada važećeg ZB-a, nisu predviđale plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita. Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje tzv. izlazne naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za pruženu uslugu mogućnosti prijevremene otplate kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

23. Imajući na umu da je obveza ispunjenja zahtjeva za (materijalnom) transparentnosti odredbe o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita na tuženiku (kao trgovcu) kao i činjenicu da sadržaj usluge koju tuženik tom prilikom pruža tužiteljici kao i vrijednost te usluge nisu samorazumljivi i općepoznati, očito je da je tuženik na tužiteljicu člankom 8. spornog ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara vrijednosti stvarno pružene usluge. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze da dokazuje da su prilikom prijevremene isplate kredita stvarno pružene usluge u vrijednosti od 3,0 % neotplaćenog iznosa kredita, utječe i prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zbog toga je riječ o odredbi koja je nepoštena u smislu članka 96. stavka 1. ZZP/2007 pa je i uz primjenu članka 101. stavka 2. ZZP/2007 koji je trebalo primijeniti trebalo jednako odlučiti o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti. Stoga je uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a, unatoč tome što je sud prvog stupnja pogriješio kada je primijenio odredbe ZZP/2003 i ZSPK-a, jer je, imajući na umu članke 154. i 155. ZZP/2007 i članak 44. stavak 1. ZSPK-a, riječ o (vremenski) neprimjenjivim propisima, odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude. Pritom, imajući na umu da je ništetnost nepoštene ugovorne odredbe o izlaznoj naknadi utvrđena na temelju članka 101. stavka 1. ZZP/2007, što se ne može smatrati „zabranom manjeg značaja“ u smislu članka 326. stavka 2. ZOO/2005-2006, neosnovani su prigovori tuženika da se ništetnost sporne odredbe ne može isticati jer je riječ o zabrani manjeg značaja te da je stoga sud prvog stupnja pogrešno primijenio tu zakonsku odredbu.

24. S obzirom na to da iz teksta same sporne odredbe jasno proizlazi da je riječ o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita čija se visina utvrđuje odgovarajućom odlukom o naknadi za usluge banke, tvrdnje tuženika da zapravo nije riječ o naknadi za uslugu, nego o stvarno pretrpljenoj šteti koju je pretrpio trgovac ne mogu se prihvatiti i ne dovode u pitanje pravilnost činjeničnog stanja koji je utvrdio prvostupanjski sud. Zbog toga je neodlučno pozivanje žalitelja na odredbu članka 1024. stavka 3. ZOO/2005-2008 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. To tim više što iz iskaza tužiteljice i pregleda prometa po računu proizlazi da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u paušalnom iznosu 3% od preostalog iznosa kredita. U takvim je okolnostima jasno da su netočni žalbeni navodi o tome da ta paušalizirana naknada predstavlja unaprijed dogovoreni iznos stvarno pretrpljene štete.

25. Zakonita je i odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici 770,34 EUR koje je platila na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u visini koja je utvrđena financijskim vještačenjem. Ta se odluka temelji na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme kada je izvršna sporna uplata i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Iako iz razloga prvostupanjske presude (točka 169. obrazloženja) proizlazi da je tužiteljica platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 770,00 EUR, a dosuđen joj je iznos od 773,34 EUR, zbog koje je proturječnosti (između izreke presude i razloga kojim je obrazložena) počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, iz obavijesti o privremenom zatvaranju kredita od 30. siječnja 2024. i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je riječ o iznosu od 770,34 EUR pa je za taj iznos uz primjenu članka 373.a stavka 3. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

26. Imajući na umu da je tužiteljica na ime glavnice iznosa plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita zahtijevala vraćanje iznosa od 770,34 EUR, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja naloživši tuženiku isplatu iznosa od 773,34 EUR prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Zbog toga je uz primjenu članka 369. stavka 5. ZPP-a ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude za iznosa od 3,00 EUR za koji je prekoračen tužbeni zahtjev.

27. Odluka o dosuđenom tijeku zateznih kamatama na prihvaćeni zahtjev za povrat glavnog iznosa plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi nema razloga iz kojih bi se mogla ispitati. Zbog toga tuženik osnovano u žalbi prigovara da je (i) u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na iznos plaćen na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad je plaćen (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika). S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je ta naknada obračunata tužiteljici 31. siječnja 2024., tužiteljici zatezne kamate na tu naknadu pripadaju od tog datuma pa je uz primjenu članka 373.a stavka 3. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena je odluka o zateznim kamatama iz točke II. izreke prvostupanjske presude koje teku od 31. siječnja 2024. do isplate dok je na temelju istog propisa odluka iz točke II. izreke prvostupanjske presude djelomično preinačena na način da je tužiteljica odbijena sa zateznim kamatama zatraženim od ranijeg datuma.

28. Zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen 12. ožujka 2024. prije nego što je točka I. prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnost naknade za prijevremenu otplatu kredita postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije bio protekao.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv odluka iz točaka III. i IV. izreke prvostupanjske presude

29. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u povodu žalbe tužiteljice ispitao prvostupanjskom dijelu u pobijanim točkama III. i IV. izreke u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci iz točke IV. izreke.

30. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

31. Osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da se pobijana točka III. prvostupanjske presude ne može ispitati jer su razlozi koje je sud prvog stupnja iznio za donošenje te odluke proturječni ispravama koje su u spisu čime sadržajno upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

31.1. Naime, ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 618,11 EUR utemeljena je na (samo) zaključku tog suda (točka 171. obrazloženja prvostupanjske presude) da tužiteljica nije potvrdama o plaćanju dokazala da je iznose od 250,58 EUR, 202,63 EUR, 83,80 EUR i 81,10 EUR platila tuženiku u vrijeme kako tvrdi u tužbi. Suprotno tom zaključku, te su potvrde dostavljene prvostupanjskom sudu uz tužbu. S obzirom na to da nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva zbog toga što u spis predmeta nisu dostavljeni dokazi koji su dostavljeni, a sud prvog stupnja nije iznio druge razloge za tu odluku, uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta je točka III. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o zahtjevu za isplatu iznosa od 618,11 EUR.

32. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu pa je ukinuta i odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude i predmet je i u odluci o troškovima postupka vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

33. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

34. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja održati novu glavnu raspravu na kojoj će raspraviti činjenice na kojima tužiteljica temelji zahtjev za isplatu iznosa od 618,11 EUR, ukloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem, a za novu će odluku o tom zahtjevu iznijeti dostatne, odlučne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Isto tako, sud prvog stupnja će voditi računa o tome da je dužan sam utvrditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi osnovanost tužbenog zahtjeva te da je kod toga vezan za tužbeni zahtjev i za činjenice (činjeničnu osnovu spora) na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev. Iz činjenične osnove tužbe (kojom je sud vezan), proizlazi da tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 618,11 EUR zbog navodnog odugovlačenja tuženika s prijevremenom otplatom kredita te tvrdi da je zbog toga preplatila kamate. Iz tih bi navoda slijedilo da tužiteljica zahtijeva naknadu štete. Zbog toga je za ocjenu osnovanosti toga zahtjeva potrebno, u skladu s pravovremeno iznesenim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima stranaka, utvrditi pretpostavke za tuženikovu ugovornu odgovornost za štetu - prije svega povredu ugovorne obveze, uzročnu vezu, prirodu i visinu štete. Pritom će sud prvog stupnja, pod pretpostavkom da utvrdi povredu ugovorne obveze tuženika, voditi računa o tome da štetu može predstavljati samo iznos koji predstavlja razliku između plaćene obveze tužiteljice prema obračunu s danom od 31. siječnja 2024. i obveze koju bi bila platila da joj je tuženik omogućio prijevremenu otplatu kredita u roku koji ne predstavlja povredu ugovorne obveze. Prvostupanjski će sud u novoj odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer