REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9518/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LĆ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 25. srpnja 2022., broj: Pp-760/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. LĆ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. LĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi od 25. srpnja 2022., broj: Pp-760/2022-4, proglašen je krivim okr. LĆ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 4.500 kuna, koju je dužan platiti u pet mjesečnih obroka od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, izrečena je mjera oduzimanja predmeta koji je od okrivljenika privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta br. 00005830, a u odnosu na troškove prekršajnog postupka je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 110,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi ističe da je izrečena novčana kazna drakonska s obzirom na količinu pronađene droge (0,2 grama), da je surađivao s policijskim službenicima, da se ne slaže da mu se kao otegotna okolnost uzima činjenica što je prije prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz oblasti prometa, da je otac dvoje djece, da izrečena novčana kazna bitno utječe na opstojnost njegove obitelji, da marihuanu konzumira unazad par godina nakon tragedije u obitelji i ista mu pomaže da se smiriti te ističe da marihuanu nabavlja u manjim količinama, izričito za osobne potrebe te da je svjestan svoje krivnje.
6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.
7. Imajući na umu da je prvostupanjski sud, kao olakotno, utvrdio samo činjenicu da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, ocjena je ovog suda da je izrečena novčana kazna i više nego primjerena stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Ovo iz razloga što je okrivljeniku izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, a prvostupanjski sud je kao olakotno utvrdio samo činjenicu priznanja djela koja, sama za sebe, nije ona naročito izražena olakotna okolnost koja opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne.
8. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti zbog prekršaja iz ovlasti Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, koja se ističe u žalbi, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Ni količina droge koju je okrivljenik posjedovao nije okolnost koja bi opravdavala primjenu ovog instituta, nego je bitna za odmjeravanje kazne u rasponu od posebnog minimuma do posebnog maksimuma. Činjenica da se radilo o drogi za osobnu uporabu, što se također ističe u žalbi, ne može biti okolnost koja utječe na izbor vrste i visine kazne iz razloga što se radi o obilježju prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, jer da to nije tako okrivljenik bi bio proglašen krivim za kazneno djelo, a ne za prekršaj. Što se tiče žalbenih navoda kojima okrivljenik iskazuje nezadovoljstvo da mu je kao otegotna okolnost utvrđena činjenica što je bio osuđivan zbog prekršaja iz oblasti prometa, treba navesti da je ranije ponašanje počinitelja jedna od okolnosti koje u smislu čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona utječu na izbor vrste i mjere kazne. U ovom prekršajnom predmetu je u odnosu na raniju okrivljenikovu osuđivanost, sukladno čl. 77. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija pa se okrivljenik smatra neosuđivanom osobnom, no unatoč tome ovaj sud smatra da nema mjesta izricanju još blaže kazne, jer je, kao što je već navedeno, prvostupanjski sud primijenio odredbu o ublažavanju kazne iako nije utvrdio ni jednu naročito izraženu olakotnu okolnost. U odnosu na žalbeni navod da izrečena novčana kazna bitno utječe na opstojnost okrivljenikove obitelji treba navesti da okrivljenik ni jednim dokumentom nije učinio izvjesnim da je lošeg imovnog stanja.
9. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, kao i činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže novčane kazne.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti je to okrivljenik dokazao navodima u žalbi pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
