Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-610/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa] (sa mjestom stanovanja [adresa]) OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicama iz ZOU Anita Vrkić i Iva Vrkić odvjetnice u Rijeci protiv tuženika Raiffeisen bank d.d. [adresa], OIB 53056966535, zastupana po Saši Poldanu odvjetniku iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin, Babić, Komorski i Fruk Morina odvjetniku u Rijeci i Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj P-2953/2019-28 od 25. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se

- presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-2953/2019-28 od 25. srpnja 2025.:

a) potvrđuje u točki I, III i VI izreke;

b) ukida u točki II, IV, V i VII izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

- potvrđuje rješenje u pobijanom dijelu (točka I. i III. ) .

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su dijelovi ugovornih odredaba Ugovora o kreditu broj 069-50- 3747171 sklopljenog dana 26.10.2006.godine između tužiteljice ŽB (prije TB) kao korisnika kredita, HB kao sudužnika, TB kao založnog dužnika s jedne strane i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb kao davatelja kredita s druge strane, koji je solemniziran po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke, dana 06.11.2006.g. pod posl.br. OU1712/2006, i to članka 2., članka 7. i članka 8. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnih stopama Kreditora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni i ne proizvode pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d. d. (OIB: 53056966535) sa sjedištem u [adresa] da tužiteljici ŽB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] (sa mjestom stanovanja na adresi [adresa]), na ime iznosa stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranim odlukama Banke, isplati iznos od 8.506,01 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 156,41 € od 1.2.2008 do isplate,

na iznos od 156,41 € od 1.3.2008 do isplate,

na iznos od 156,41 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 156,41 € od 1.5.2008 do isplate,

na iznos od 156,39 € od 1.6.2008 do isplate,

na iznos od 156,39 € od 1.7.2008 do isplate,

na iznos od 156,39 € od 1.8.2008 do isplate,

na iznos od 156,38 € od 1.9.2008 do isplate,

na iznos od 156,38 € od 1.10.2008 do isplate,

na iznos od 156,38 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 156,37 € od 1.12.2008 do isplate,

na iznos od 156,37 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 156,36 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 156,35 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 156,34 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 156,33 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 156,33 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 156,32 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 156,31 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 156,31 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 156,30 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 156,30 € od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 156,28 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 156,28 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 156,27 € od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 156,26 € od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 156,25 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 156,24 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 156,23 € od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 156,22 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 156,22 € od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 109,47 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 109,45 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 109,45 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 109,44 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 109,43 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 109,41 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 109,40 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 109,39 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 109,38 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 109,37 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 83,43 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 83,42 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 83,41 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 83,39 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 83,39 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 83,37 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 83,36 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 83,31 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 83,25 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 83,19 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 83,13 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 83,08 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 83,01 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 82,95 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 82,89 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 82,82 € od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 82,76 € od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 82,70 € od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 82,63 € od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 82,56 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 82,49 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 82,43 € od 1.4.2013 do isplate,

na iznos od 82,36 € od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 82,29 € od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 82,22 € od 1.7.2013 do isplate,

na iznos od 82,15 € od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 82,07 € od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 82,00 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 81,93 € od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 81,86 € od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 81,78 € od 1.1.2014 do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

III. Utvrđuje se da su dijelovi ugovornih odredaba Ugovora o kreditu broj 069-50- 3747171 sklopljenog dana 26.10.2006.godine između tužiteljice ŽB (prije TB) kao korisnika kredita, HB kao sudužnika, TB kao založnog dužnika s jedne strane i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb kao davatelja kredita s druge strane, koji je solemniziran po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke, dana 06.11.2006.g. pod posl.br. OU1712/2006 i to članka 1. , članka 2., članka 7., članka 8. i članka 7.2 u dijelu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita, kamate i iznosi anuiteta vežu uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, ništetni i ne proizvode pravne učinke.

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d. d. (OIB: 53056966535) sa sjedištem u [adresa] da tužiteljici ŽB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] (sa mjestom stanovanja na adresi [adresa]), isplati iznos od 14.302,28 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 1,22 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 30,66 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 39,09 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 45,14 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 47,87 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 40,34 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 41,77 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 30,25 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 21,77 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 24,02 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 28,49 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 28,11 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 23,58 € od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 32,07 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 38,87 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 48,55 € od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 46,33 € od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 59,46 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 56,97 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 61,82 € od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 103,85 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 95,20 € od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 112,25 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 103,82 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 90,26 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 118,87 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 155,25 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 129,49 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 138,52 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 127,03 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 129,09 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 177,87 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 174,19 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 213,06 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 193,09 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 171,23 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 168,89 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 167,21 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 245,15 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 257,69 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 259,37 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 250,70 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 256,55 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 260,56 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 253,82 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 255,59 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 250,54 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 239,61 € od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 251,26 € od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 256,85 € od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 252,93 € od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 230,96 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 249,63 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 251,25 € od 1.4.2013 do isplate,

na iznos od 243,94 € od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 221,19 € od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 220,61 € od 1.7.2013 do isplate,

na iznos od 226,20 € od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 235,16 € od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 247,57 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 241,16 € od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 245,70 € od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 250,84 € od 1.1.2014 do isplate,

na iznos od 219,04 € od 1.2.2014 do isplate,

na iznos od 224,87 € od 1.3.2014 do isplate,

na iznos od 222,96 € od 1.4.2014 do isplate,

na iznos od 216,52 € od 1.5.2014 do isplate,

na iznos od 214,45 € od 1.6.2014 do isplate,

na iznos od 215,38 € od 1.7.2014 do isplate,

na iznos od 222,70 € od 1.8.2014 do isplate,

na iznos od 228,86 € od 1.9.2014 do isplate,

na iznos od 227,58 € od 1.10.2014 do isplate,

na iznos od 232,91 € od 1.11.2014 do isplate,

na iznos od 236,53 € od 1.12.2014 do isplate,

na iznos od 234,40 € od 1.1.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.2.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.3.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.4.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.5.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.6.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.7.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.8.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.9.2015 do isplate,

na iznos od 237,30 € od 1.10.2015 do isplate

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d. d. (OIB: 53056966535) sa sjedištem u [adresa] da tužiteljici ŽB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] (sa mjestom stanovanja na adresi [adresa]), isplati:

- iznos od 7.883,16 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1.10.2015. godine pa do isplate;

- iznos od 318,57 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1.10.2015. godine pa do isplate;

po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako 7 Poslovni broj P-2953/2019-28 polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredba Ugovora o kreditu broj 069-50-3747171 sklopljenog dana 26.10.2006.godine između tužiteljice ŽB (prije TB) kao korisnika kredita, HB kao sudužnika, TB kao založnog dužnika s jedne strane i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb kao davatelja kredita s druge strane, koji je solemniziran po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke, dana 06.11.2006.g. pod posl.br. OU- 1712/2006 , sadržana u odredbi čl. 3. „Naknada“ u dijelu koji glasi: „0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom korištenja kredita.“ te se nalaže tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d. d. (OIB: 53056966535) sa sjedištem u [adresa] da tužiteljici ŽB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] (sa mjestom stanovanja na adresi [adresa]), isplati iznos od 626,87 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 14.11.2006. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 6.021,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužiteljica odbija."

a rješenjem:

r i j e š i o j e

"I. Dopuštaju se sve preinake tužbenog zahtjeva tužiteljice.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.329,75 EUR.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da preinači prvostupanjska odluka i odbije tužbeni zahtjev a tužitelju naloži plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukine odluka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 069-50-3747171 od 26. listopada 2006.(Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, koje sadrže ovlaštenje tuženiku jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu stečenog bez osnove koje se odnosi na novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli, kao i zahtjev za isplatu novčane svote s osnove više otplaćene glavnice koji iznos predstavlja razliku između glavnice na dan konverzije prema početnim uvjetima i početnom tečaju i na dan konverzije i tečaju na dan konverzije za EUR, tj. glavnice iz ugovora o konverziji. Predmet spora je i zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 3. predmetnog ugovora o kreditu (ulazna naknada), te isplata iznosa kojeg je tuženik na ime te odredbe primio sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. U odnosu na tužiteljev zahtjev da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da su navedene odredbe Ugovora ništetne.

7. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva naveden u prethodnoj točki nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak prvostupanjski sud nalazi da je navedena odredba ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1. Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj tuženiku platio više nego što bi bio plaćao da nije bilo ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te koliko je razlika između glavnice na dan konverzije prema početnim uvjetima i početnom tečaju i tečaju na dan konverzije za Eura, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 22. ožujka 2016. s učinkom od 30. rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

14. U odnosu na žalbene navode, kojim se osporava odluka suda o ništetnosti odredbe o „ulaznoj naknadi“ za navesti je da iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

15. Pravilno je sud prvog stupnja u tom dijelu (ulazna naknada) odbio prigovor zastare, pozivajući se na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj: Su-IV47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

16. Sporno je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva iz točke II, IV, V ovaj sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenom dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, a na koju je ukazao i žalitelj u žalbi, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.

18. Prema stavu i ovoga drugostupanjskoga suda, kako to pravilno i prvostupanjski sud zaključuje, tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

19. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

20. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

21. Međutim, prema stajalištu ovog suda potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

22. U nastavku postupka sud treba utvrditi visinu preplate na osnovi promjenljive kamatne stope i valutne klauzule, je li glavnica kod sklapanja ugovora o konverziji manje umanjena, i ako jeste koliko, te od dobivenog iznosa odbiti iznos dobiven u konverziji, koji prema članku 8 Dodatka ugovora iznosi 2.431, 35 kn.

23. Prema stavu i ovoga suda tužiteljici pripada pravo na potraživanje iz osnova razlike između glavnice utvrđene aneksom ugovora o kreditu od 22. prosinca 2015. s učinkom od 30. rujna 2015. i glavnice na dan konverzije prema početnim uvjetima i početnom tečaju i to sa zateznim kamatama od dana sklapanja aneksa uz ugovor o kreditu (tzv. više plaćena glavnica).

24. Također je za navesti da iznos od 318,57 eura, koji je dosuđen tužiteljici u točki V. izreke, a za koji sud utvrđuje da se radi o iznosu "na ime manjka utvrđenog na dan 30.9.2015.", predstavlja tražbinu Kreditora, kako je to navedeno u točki 4. 4 Dodatka ugovora od 22. ožujka 2016.

25. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i odluku o troškovima trebalo ukinuti.

26. U odnosu na pobijano rješenje valja navesti da je sud pravilno dopustio preinaku temeljem odredbi članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a, pozivanjem na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Su IV – 162/2021.

27. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I. a. temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a i pod točkom I. b. ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik,19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte