Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-10/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenika TP, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-118/2024-5 od 13. siječnja 2025., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenika TP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je na temelju članka 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24) odbio zahtjev osuđenika TP za obnovu kaznenog postupka od 20. studenog 2024.

2. Protiv tog rješenja pravovremeno je podnio žalbu osuđenik TP po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene KZ, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati navode žalbe i da pobijano rješenje preinači na način da prihvati zahtjev za obnovu kaznenog postupka.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-127/2025-3 od 26. veljače 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se žalitelj poziva, navodeći da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni. Naprotiv, isti su navedeni te su jasni i određeni.

6. Svi žalbeni razlozi koje žalitelj ističe odnose se na dostavljenu izjavu žrtve/svjedoka ĆP od 13. rujna 2024. ovjerenu od strane javnog bilježnika u kojoj je ista navela da su ona i osuđenik u potpunosti popravili svoje međusobne odnose, da međusobno razgovaraju te da između njih ne postoje više nikakvi problemi niti sukobi. Smatra da su to nove okolnosti i nove činjenice vezane uz predmetna kaznena djela koje je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario, iako ih je trebao razmatrati kroz institut osobitih olakotnih okolnosti.

7. Prvostupanjski sud je u točki i pod točkama 7. obrazloženja pobijanog rješenja naveo da je u presudi Općinskog suda u Varaždinu Kzd-54/2020-24 od 7. siječnja 2021. navedeno da je olakotnim okolnostima okrivljeniku (sada osuđeniku) cijenjeno: priznanje kaznenih djela, izraženo žaljenje za počinjena kaznena djela, kaznena neosuđivanost, činjenica da financijski brine o djeci koju uzdržava, a kao osobito olakotna okolnost kod ublažavanja pojedinačno utvrđenih kazni cijenjen mu je dobar odnos s maloljetnim oštećenicima s kojima provodi vrijeme i s kojima se druži za vrijeme dok boravi u [adresa] te činjenica da sa ĆP, s kojom više nije u braku, komunicira vezano uz djecu, kao i činjenica da prilikom počinjenja kaznenih djela nije ostvaren teži oblik nasilničkog ponašanja.

8. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je već u presudi kojom je sada osuđenik proglašen krivim cijenjena korektna komunikacija sa ĆP te da se ne radi o novim činjenicama, već o činjenicama koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora i odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora koju je potom zamijenio radom za opće dobro. Pri tome treba naglasiti da su korektni odnosi osuđenika i žrtve i jednome i drugome u interesu.

9. Činjenica je da će se odlaskom osuđenika na izdržavanje kazne zatvora promijeniti materijalne prilike, kako njega samoga, tako i njegove djece, pa time i žrtve ĆP te im je svima u interesu da on ne nastupi na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, pri tome treba napomenuti da odlazak bilo kojeg osuđenika na izdržavanje kazne zatvora neminovno utječe na njegove obiteljske prilike i materijalnu situaciju.

10. Također treba imati na umu da su osuđeniku za počinjenje četiri teška kaznena djela i to: za nasilje u obitelji, za prijetnju i za dva kaznena djela povrede djetetovih prava utvrđene, upravo uz odredbe o ublažavanju kazne, kazne ispod zakonskog minimuma te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja kazna zatvora mu je potom zamijenjena radom za opće dobro, uz njegovu privolu. Upravo zbog neizvršavanja rada za opće dobro, rješenjem mu je isti zamijenjen kaznom zatvora, na koju posljedicu je prethodno bio upozoren. Stoga je doista nerealno očekivati da se osuđeniku za sva navedena kaznena djela izrekne uvjetna osuda samo zato jer je popravio svoje odnose i komunikaciju sa žrtvom ĆP (pa kada bi to i bila nova činjenica).

11. Nadalje, navodi žalitelja da bi upućivanje osuđenika na izdržavanje kazne zatvora izazvalo suprotan učinak, odnosno da se istim ne bi postigli ciljevi ni specijalne, ni generalne prevencije, nisu točni. Naime, osuđenik je upozoren da će mu se u slučaju neizvršavanja rada za opće dobro isti zamijeniti zatvorom, što je i učinjeno i upravo stoga da bi se u konkretnom slučaju postigla svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ nužno je nad osuđenikom izvršiti kaznu zatvora.

12. Stoga valja reći da je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno te da i ovaj drugostupanjski sud smatra da okolnost do koje je došlo naknadno (poboljšani odnosi osuđenika sa žrtvom ĆP) ne bi dovela do blaže osude osuđenika.

13. S obzirom na navedeno, žalba osuđenika TP nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic