Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-14/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NB, zbog kaznenog djela iz čl. 163. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kzd- 150/2024-33 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika NB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okrivljenik NB proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanjem djece za pornografiju iz čl. 163. st. 2. KZ te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca.

1.1. Na temelju članka 57. st. 1., 2. i 6. KZ u vezi čl. 64. KZ okrivljenom NB izričena je djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenik NB u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ određeno je da se okrivljeniku NB u izrečenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio od jedne godine i dva mjeseca zatvora, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. srpnja 2024. do 18. prosinca 2024.

1.3. Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ okrivljeniku NB izrečena je posebna obveza liječenja, koje liječenje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju. Ujedno je navedeno da posebna obveza može trajati dvije godine dulje od izdržane kazne zatvora.

1.4. Na temelju čl. 57. st. 6. KZ i čl. 58. st. 5. KZ određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca ukoliko bi osuđenik ustrajno izbjegavao provođenje zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ, ukoliko osuđenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ ili bi ju teško i ustrajno kršio. Ukoliko se utvrdi da osuđenik posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili ga osloboditi obveze, ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

1.5. Na temelju čl. 79. st. 1., 3., 4. i 5. KZ u vezi čl. 163. st. 4. KZ od okrivljenika NB oduzeta je informatička oprema i to: mobilni uređaj marke Samsung, crne boje, IMEI broja [IMEI broj], unutar kojega se nalazi SIM kartica s logom operatora T- Com i memorijska kartica marke Kingston, kapaciteta 16 GB, ser. br. [serijski broj]-003 A00LF, mobilni uređaj marke CAT, NN ser. i IMEI broja, crne boje, mobilni uređaj marke Motorola, model XT 2143-1, crne boje, nepoznatog serijskog i IMEI broja te SSD-u stolnog računala crne boje s natpisom Zalman, nepoznatog serijskog broja, a koji predmeti su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke od 24. srpnja 2024. broj 00069217. Određeno je da navedeni predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske te da će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.6. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24) okrivljenik NB djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-24 na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 eura, dok je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime vještačenja vještaka psihijatra od 637,94 eura i vještaka psihologa od 496,94 eura, u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se okrivljenik NB putem branitelja Petra Cara, odvjetnika u Zagrebu, iz zakonskih razloga navedenih u čl. 467. ZKP-24, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-24 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-137/2025-3 od 28. veljače 2025. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj pogrešno tvrdi da je prvostupanjski sud napravio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude proturječna razlozima presude, a da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok su razlozi o odlučnim činjenicama koji su navedeni u pobijanoj presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenom djelu, odnosno obrazložiti s kojim oblikom krivnje je počinio kazneno djelo iz kog razloga se rješenje (ispravno: presuda) ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima navedenim u odluci te kako odluka uopće nema razloga ili u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Time žalitelj prepisuje zakonski tekst čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-24, bez da decidirano navodi u čemu nalazi navedene povrede. Što se tiče oblika krivnje kojim je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo valja reći da je u točki 5.9. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud naveo da je okrivljenik ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iskorištavanjem djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. i 2. KZ kao i subjektivna, postupajući s izravnom namjerom pristupanja, pribavljanja i posjedovanja dječje pornografije. Budući ubrojivost okrivljenika nije bila dovedena u pitanje, sto tisuća fotografija koje su pronađene pohranjene na informatičkoj opremi okrivljenika na kojima se vizualno prikazuju spolni organi djece i djeca u spolno eksplicitnom ponašanju jasno pokazuju da je fotografije dječje pornografije okrivljenik neovlašteno pribavljao za sebe i posjedovao ih, što je činio svjesno i voljno, odnosno postupao je s izravnom namjerom.

8. Stoga, bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se žalitelj poziva nije ostvarena, a ispitivanjem pobijane presude sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, žalbom se tvrdi da prvostupanjski sud nije ispravno ocijenio olakotne okolnosti te da je izrečena sankcija preteška i da bi se trebala zamijeniti uvjetnom osudom. Naime, da je trebao cijeniti nalaze psihijatrijskog i psihološkog vještaka da okrivljenik ima mješoviti poremećaj ličnosti, ovisnost o alkoholu i psihički poremećaj te poremećaj ponašanja uzrokovan uporabom kanabinoida i da je u podlozi tih poremećaja izmijenjeno sagledavanje sebe i odnosa s drugim osobama. Osim toga, da okrivljenik ima poremećaj kontrole nagona koji je vezan uz pedofilske sklonosti, a što su vještaci dijagnosticirali uz poremećaj ličnosti.

10. Na navedeno valja odgovoriti da je prvostupanjski sud odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije u točki 6. i pod točkama 6.1. do 6.7. detaljno iznio olakotne i otegotne okolnosti koje je cijenio okrivljeniku. Od otegotnih to je okolnost da se radilo o posjedovanju iznimno velike količine dječje pornografije, a od olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je cijenio njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela te iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog. Osim toga, cijenio mu je, prema nalazima vještaka psihijatra i psihologa, upravo sve ono što se u žalbi ističe, iz kog razloga je psihijatrijski vještak i preporučio psihijatrijsko liječenje okrivljenika te utvrdio njegovu smanjenu ubrojivost u manjoj mjeri, u inkriminiranom razdoblju.

11. Nadalje, žalitelj ističe da se kaznom iz pobijane presude neće postići svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ, jer se istom neće postići ni individualna ni generalna prevencija. Naime, tvrdi da je ovaj kazneni postupak izolirani incident koji ne predstavlja uzorak ponašanja nego iznimku te zaključuje ukoliko je taj incident i napravljen, da je tada počinjen s nehajem.

12. Inkriminirani period koji se okrivljeniku stavlja na teret je od početka 2022. do 23. srpnja 2024., dakle punih dvije i pol godine. Stoga je neprihvatljiv stav žalitelja da se radi o izoliranom incidentu koji je počinjen s nehajem, budući je to uopće nezamislivo.

13. Stoga je prvostupanjski sud činjenično stanje točno i potpuno utvrdio te pri tome nije povrijedio odredbe KZ.

14. Budući žalitelj uvodno navodi da se žali iz zakonskih razloga navedenih u čl. 467. ZKP-24, a žalbom se osvrće samo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu kaznenog zakona, to je ovaj sud razmotrio i ostale žalbene osnove iz navedenog članka, u konkretnom slučaju odluku o kazni, djelomično uvjetnu osudu, zaštitni nadzor, posebnu obvezu, oduzimanje predmeta i troškove kaznenog postupka (čl. 467. toč. 4. ZKP-24).

15. Za počinitelja kaznenog djela iz čl. 163. st. 2. KZ propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina. Stoga se osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, bez obzira na njegovu dosadašnju neosuđivanost, ukazuje primjerenom, naročito kad se ima u vidu količina pornografskog materijala koju je okrivljenik neovlašteno pribavio za sebe i posjedovao.

16. Nakon što je prvostupanjski sud odmjerio kaznu okrivljeniku ocijenio je da će se i djelomičnom uvjetnom osudom sa zaštitnim nadzorom ostvariti svrha kažnjavanja (točke 6.8. i 6.9. obrazloženja pobijane presude), smatrajući da je okrivljeniku potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju, kako ubuduće ne bi činio kaznena djela i kako bi se lakše uključio u društvo. S navedenim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je okrivljeniku odredio neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca koji se ima izvršiti (u koji mu je, na temelju čl. 54. KZ uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru) te mu je odredio uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca koji se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Okrivljenik je također upozoren (točka 6.11. obrazloženja pobijane presude) da se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca može opozvati ukoliko bi ustrajno izbjegavao provođenje zaštitnog nadzora iz čl. 64. KZ, ako u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ ili ju teško i ustrajno krši (posebnu obvezu liječenja). Izrečena kaznena sankcija primjerena je počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika te će se istom postići ciljevi kako specijalne, tako i generalne prevencije.

17. Izricanje posebne obveze liječenja prvostupanjski sud je obrazložio u točki 6.10. obrazloženja pobijane presude, a ista je u skladu s nalazom psihologijskog- psihijatrijskog vještaka prema kojem je okrivljenik kazneno djelo počinio zbog zdravstvenih smetnji mješovitog poremećaja ličnosti, ovisnosti o alkoholu i psihičkog poremećaja te poremećaja ponašanja uzrokovanog zlouporabom kanabinoida, zbog čega je bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri. Međutim, radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela okrivljeniku je izrečena posebna obveza liječenja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, time da je određeno i trajanje navedene posebne obveze.

18. Oduzimanje predmeta je prvostupanjski sud obrazložio u točkama 8. i 8.1. obrazloženja pobijanog rješenja navodeći tehničku opremu na kojoj je pronađena dječja pornografija i koja mu je bila privremeno oduzeta, a pobijanom presudom odlučeno je da navedeni predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske te da će se nakon pravomoćnosti presude uništiti, što je u skladu s čl. 79. KZ i čl. 163. st. 4. KZ.

19. Što se tiče troškova kaznenog postupka, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio plaćanja troškova paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-24, dok ga je obvezao naknaditi ostale troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove vještačenja za vještake psihijatra i psihologa, što je u skladu s zakonskim odredbama na koje se prvostupanjski sud poziva.

20. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika NB nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic